Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev izgubljeni Kosovski boj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Iz Srbije stižu zanimljive vijesti, a posebnu pažnju javnosti izazvala je izjava predsjednika Aleksandra Vučića zagrebačkom Globusu: „Svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo, ali ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da vratim šta se može, pa da to na kraju ne ispadne kao potpuni poraz ili potpuni gubitak”. Vaš komentar?
RADOVANOVIĆ: Znam Vučića, bili smo često u kontaktu tokom bombardovanja’ 99. kada sam bio izveštač Radija Slobodna Evropa, a on ministar informisanja u vladi crveno- crno koalicije Miloševićevih SPS-ovaca i Šešeljevih radikala. Znam tu vrstu njegovih naizgled dvosmislenih, a u osnovi ciničnih i banalnih, šibicarskih stavova i poruka. Ovom izjavom datom Globusu, da se Vlasi ne dosete, on na svoj način i u svoju korist, iznosi i razotkriva banalnu činjenicu, koju evo već gotovo dve decenije prekriva srpska zavera ćutanja – činjenicu da su Srbi, „svi Srbi” kako im predsednik poručuje, izgubili Kosovo. Ne kaže im, ali se podrazumeva da on koji sve zna – zna i da su „svi Srbi”, ako ne baš učestvovali, a ono dušom i srcem bili za taj unapred izgubljeni kosovski boj, vođen ne samo protiv Albanaca, NATO-a i Zapada, nego i protiv Rusije – pa neka jednom već shvate da su sami krivi što je Kosovo nezavisna država. Srećom te „svi Srbi” imaju za predsednika Aleksandra Vučića, koji „niti je bio ministar u Slobinoj nacional-socijalističkoj Vladi, niti je u učetvovao u pomenutom boju”, pa sada „može da založi” svoj lični autoritet i svetski kredibilitet – pazite – ne da bar malo bude bolje tamošnjim, preostalim kosovskim Srbima, nego „da to na kraju ne ispadne kao potpuni poraz ili potpuni gubitak”. Licemerno do srži, iskreno do bola, ali, verovatno dovoljno da Vučić i sačuva vlast i zadovolji zapadne mentore i sponzore.

MONITOR: Da li će Beograd uskoro prihvatiti sporazum sa Prištinom po kojem Kosovo dobija stolicu u UN i drugim međunarodnim organizacijama?
RADOVANOVIĆ: Mislim da će do takvog sporazuma doći najdalje do kraja godine. Vučiću i Tačiju biće servirane iz Vašingtona i Brisela neke kozmetičke promene, nešto u smislu promene granica, što Tači i Haradinaj već pominju, kao i famozno ali beznačajno formiranje zajednice srpskih opština, i eto sporazuma, eto Republike Kosovo u UN i drugim međunarodnim organizacijama. Ne sumnjam da će srpski predsednik svojom mudrom politikom i bespoštednom borbom za srpske interese na Kosovu i Metohiji uspeti da u pojedinim delegacijama koje predstavljaju nezavisno Kosovo u svetu bude i poneki Srbin sa njegove kosovske Srpske liste.

MONITOR: Analitičari kažu da Kosovo nije pitanje na kome se ruši Vučić i da nije pravo pitanje šta je loše za Vučića nego šta je dobro za Srbiju.
RADOVANOVIĆ: Za Srbiju, za normalne ljude u Srbiji i na Kosovu, dakle, i za Srbe na Kosovu, i za Albance u Srbiji, apsolutno bi najbolje i najracionalnije bilo da se države Republika Srbija i Republika Kosovo međusobno priznaju, a odmah potom i uspostave sve normalne i uobičajene međudržavne odnose. Sve druge opcije, ma ko ih zastupao ili podmetao, ili su političko licemerje i opasna demagogija, ili zla namera, udovoljavanje mafijaškim interesima.

MONITOR : … A što se analitičara tiče ?
RADOVANOVIĆ: Što se analitičara tiče, u Srbiji, koju neki strani eksperti precizno definišu kao zarobljenu državu, cvetaju svi cvetovi, a naročito analitičarski i novinarski. Nezaposlenost je ogromna, patriJotizam još veći , pa mnogo ko – ko ne zna ili nema šta da radi, odaje se ili „analitici”, besramno ali za pare uzdižući i slaveći Vođu, ili „novinarstvu”, pa opet za pare, dirigovano i planski lažući i nekažnjeno sprovodeći javni linč nad svakim ko se usudi da dovede u pitanje bezgrešnost Aleksandra V.

MONITOR: Iz opozicije javljaju da Vučić planira da za 4. novembar raspiše referendum o Kosovu zajedno sa vanrednim parlamentarnim izborima. Da li su u pravu i zašto Vučiću odgovara da to bude „u paketu”?
RADOVANOVIĆ: Ne znam da li su u pravu ti iz Narodne stranke koji iznose ovakve tvrdnje, ali znam da je Vuk Jeremić, lider NS, kao šef diplomatije u Tadićevoj vladi, potrošio silne državne pare leteći po svetu i ubeđujući državnike velikih i malih zemalja da ne priznaju „jednostrano proglašenu Republiku Kosovo”. Rezultat je bio da je oko 200 država u svetu priznalo kosovsku nezavisnost, a kako je ogromna većina njih i u članstvu UN, desilo se i da Vuk Jeremić glatko bude izabran za predsednika Generalne skupštine UN. Ne verujem u njegove političke procene, još manje u srpsku politiku njegove stranke.

MONITOR: Predsjednik Vučić najavio je da će predsjednici Rusije i Francuske Putin i Makron posjetiti Srbiju do kraja godine. Zašto Vučić, sudeći po njegovim susretima sa Erdoganom, Makronom, Angelom Merkel i drugima, ima toliku podršku spolja i da li je njima poznato da je Vučić autokrata i šta je uradio od Srbije?
RADOVANOVIĆ: Naravno da je svima njima sve poznato, kao što je i nama koji realno sagledamo situaciju u Srbiji, jasno da svako od njih ima svoje interese i u skladu sa tim svoja očekivanja od Aleksandra Vučića. Nemam bilo kakvih iluzija da je ikome od bitnih lidera na Zapadu, od EU takva kakva je, da im je stalo do demokratije i ljudskih prava u Srbiji, te takve zahteve od njih prema Vučiću i ne očekujem. Njima je u Srbiji i ovom delu Balkana bitna, pre svega, regionalna stabilnost – stabilokratija koju im srpski predsednik garantuje, te obećanja za koja se obavezao da će ih ispuniti, priznanje Kosova, pre svega. Vladimir Putin i njegova Rusija, pak, imaju potpuno suprotne interese od ovih pomenutih zapadnih, pa, posebno nakon ulaska Crne Gore u NATO, sve više ulažu u destabilizaciju balkanskog regiona, a posebno u Srbiju. U tom smislu im je Vučić bitan , a zapravo je tragikomičan kada u ovakvoj konstelaciji odnosa i interesa Zapada i Rusa glumi, tačnije, imitira Tita.

MONITOR: Mnogi ukazuju da se Vučić ne može pobijediti u desničarenju, demagogiji, lažima i prevarama, jer on to radi odlično.
RADOVANOVIĆ: Jedna od bitnih razlika lidera demokratske, građanske opozicije u Srbiji i predsednika Srbije u tome je što niko od njih nije, a Vučić jeste itekako učestvovao u ratnim i posleratnim svinjarijama, da ne kažem zločinima. Vučić je, a ne Živković, Tadić, Janković … u aprilu 1992. postao mladi četnik dobrovoljac vojvode Đorđa Aleksića, čiji su četnici dejstvovali po Sarajevu sa Jevrejskog groblja. Vučić je kao poslanik SRS- a ne bilo ko iz opozicije, sa skupštinske govornice pretio da će za jednog Srbina ubiti sto Muslimana … Ima tih razlika još, a što se same tehnike njegove neograničene vladavine tiče, meni je suštinski jedan naizgled veseli prizor koji pokazuje da Vučić vlada i tako što sa uživanjem gazi i ponižava i svoje najbliže saradnike. Tako, recimo, dok u opuštenoj kafanskoj atemosferi, tokom večere, predsednik Srbije gosti svog prijatelja, turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, šef srpske diplomatije Ivica Dačić, koji ne zna engleski, pa čita na srpskom u SB UN, uz pratnju orkestra, dragom gostu i njegovoj hanumi, peva na turskom čuvenu narodnu Osman aga , Osman aga …! Peva i njiše kukovima, kao da su visokog gosta iz Turske izveli u neku od kafančina na ibarskoj magistrali … Peva, kaže, ne zato što hoće, nego što mora, jer mu je Vučić naredio da zabavlja goste !?! E, to je ta Vučićeva raspevana diplomatija i politika !

MONITOR: Kakva je medijska scena u Srbiji?
RADOVANOVIĆ: Gotovo tragična. List Danas za koji predsednik Vučić s ponosom ističe da ga ne čita, jedini je dnevni list u Srbiji koji nije pod uticajem ni Vlastodršca, ni opozicije, ni bilo koga od oglašivača. Sem stranih TV programa N1 i Aljazeera, sve druge televizije, računajući i državnu RTS, manje ili više su u direktnoj službi propagande Aleksandra Vučića. Kada se tom jatu još doda i vulgarna, besprizorna „žuta štampa”, koju svakodnevno proizvode i „uređuju” predsednikovi odabrani i sami sebi prepušteni ljubimci, dobija se dosta jasna medijska scena Srbije, kojom vlada, i uz pomoć koje Srbijom vlada – Aleksandar Vučić.

A kad popucaju trpila…

MONITOR: Šta opozicija treba da uradi da bi pobijedila na predstojećim izborima u Srbiji?
RADOVANOVIĆ: U Srbiji postoji malobrojna demokratska opozicija čiji je cilj ne samo pobeda protiv režima, nego i promena postojećeg nedemokratskog sistema koji omogućava Vučićevu beskrupuloznu „tiraniju većine”. Takvu opoziciju nesumnjivo čine Nova stranka, čiji je predsednik Zoran Živković, bivši premijer Srbije, Pokret slobodnih građana, koji vodi bivši ombudsman i predsednički kandidat Saša Janković, to što je preostalo od Demokratske stranke, koju sada predvodi Zoran Lutovac , Socijal demokratska stranka Borisa Tadića … Ostale opozicione, parlamentarne stranke ili su šovinističke, poput radikala Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, ili ekstremno desnicarske i nacionalističke poput Dveri , Boška Obradovića, ili su liberalno demokratske , popu LDP-a Čedomira Jovanovića , koji i ne krije da je „konstruktivna opozicija” Aleksandru Vučiću. Pri ovakvoj konstelaciji snaga u opoziciji i apstinenciji od oko 50 posto potencijalnih birača, zbilja je teško i zamisliti bilo kakvu pobedu demokratske opozicije na izborima koje Vučić gotovo apsolutno kontroliše.

MONITOR: Znači li to da ne vidite realne mogućnosti za promenu vlasti u Srbiji ?
RADOVANOVIĆ: Ne, ne znači, ja ih vidim, ja ih znam, ali mislim da sada takve realne mogućnosti u Srbiji ne postoje. Biće ih, siguran sam u to, kada rastući socijalni bunt i beznađe pređu prag izdržljivosti, kada, kako kaže jedan moj prijatelj, popucaju trpila , ako ne većine, a ono bar mnogo većeg broja građana u Srbiji nego što je to sada.

Irinejeva besramna izjava

MONITOR: Ovih dana odnosi između Srbije i Crne Gore se zaoštravaju nakon izjave patrijarha Irineja i lidera pojedinih srpskih stranaka u Crnoj Gori. Da li u Srbiji vjeruju da su Srbi u Crnoj Gori diskriminisani u svakom pogledu i da su u težoj poziciji nego u NDH, kako to reče Irinej?
RADOVANOVIĆ: Kada Vučiću baš zagusti, kao sada u vezi sa Kosovom, onda razni nacionalni patriJotski čimbenici, pa i patrijarh Irinej, dobiju specijalne zadatke da, po potrebi, pale ili gase. A srpski patrijarh, baš kao i sabrat mu Amfilohije Radović, voli da izvodi „specijalne patriJotske zadatke”, posebno ako se radi o paljevinama. Mislim da malo ko u Srbiji, sem ekstremnih nacionalista, veruje u Irinejevu konkretnu izjavu o položaju Srba u Crnoj Gori. Ona je toliko besmislena i besramna da se jedino može tumačiti kao izvršavanje „specijalnog patriJotskog zadatka”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo