Povežite se sa nama

INTERVJU

RAŠKO MILJKOVIĆ, REDITELJ FILMA ZLOGONJE: Djeca su na prvom mjestu

Objavljeno prije

na

Nagrada publike 32. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival pripala je filmu Zlogonje Raška Miljkovića. Film je od publike dobio ocjenu 4,48. Ovo ostvarenje takmičilo se u selekciji dugometražni igrani film sa još 11 filmova.

Zlogonje donosi priču o Jovanu, dječaku od deset godina koji je rođen sa parcijalnom cerebralnom paralizom. Kroz svoju maštu on bježi u svijet fantazija u kome je slobodan da uradi šta god želi i bude ko god poželi.

Ova priča nastala je pod vodstvom producentkinje Jovane Karaulić i producentske kuće Akcija produkcija, a scenario koji je nastao po motivima knjige O dugmetu i sreći autorke Jasminke Petrović, napisali su Marko Manojlović i Miloš Krečković. Koproducent i na ovom filmskom ostvarenju su kuće This and That iz Beograda kao i Dream Factory iz Makedonije. Direktor fotografije je Mikša Anđelić, kostimografkinja je Milena Milenković, montažer filma Zlogonje je Đorđe Marković, dok je scenograf iskusni Aljoša Spajić. Uloge tumače djeca Mihajlo Milavić i Silma Mahmuti, kao i Jelena Đokić, Bojan Žirović, Dubravka Kovjanić, Olga Odanović, Jelena Jovanova, Stela Ćetković…

MONITOR: Prije crnogorske premijere filma “Zlogonje” rekli ste mi da jedva čekate da vidimo reakciju publike i da ste veoma uzbuđeni. Film bi mogli okarakterisati kao dječiji, pa je zanimljivo da je dobio nagradu publike. Kakve su vam impresije nakon ove nagrade?
MILJKOVIĆ: Presrećni smo reakcijom, posebno pošto je u Herceg Novom bila pretežno odrasla publika! Do sada smo najviše putovali po dečijim festivalima i bile su veoma pozitivne kritike, ali je na Kanli Kuli bila neverovatna atmosfera, delovalo mi je kao da je cela publika bila uvučena u priču i da su se zaista poistovetili sa junacima i emotivno se povezali sa Jovanom i Milicom. A sama nagrada nam je fantastičan podstrek pred premijeru u Srbiji i početak bioskopske komunikacije sa publikom.

MONITOR: Film “Zlogonje” je osvojio nagradu za najbolji igrani film za uzrast od osam do deset godina na TIFF Kids festivalu u Torontu, koji je sastavni dio jednog od najznačajnijih filmskih festivala na svijetu. Žiri mladih je tada izjavio da film predstavlja veliko iskustvo iz kojeg svi mogu mnogo da nauče. Kakav je osjećaj kada shvatite da ste sve vreme bili u pravu vjerujući da pravite dobar film?
MILJKOVIĆ: Tada smo bili van sebe od sreće. Zapravo smo prvi put gledali zajedno film na kontrolnoj projekciji u Bioskopu u Beogradu, samo nekolicina nas autora, i tada smo prvi put naglas izgovorili: “Napravili smo super film!”. Ali, nismo bili sigurni kako će deca reagovati na njega. Zato nam je posebno drago bilo kada su baš deca iz dečijeg žirija prepoznala kvalitet filma, a onda još i dodala kako se iz njega može ponešto i naučiti. Nismo mogli ni da se nadamo takvom uspehu.

MONITOR: Na ovom području je zapravo retkost da se snima dječiji film, a “Zlogonje” na bajkovit način prikazuju kako u modernom društvu nepremostivi problemi postaju rješivi uz ljude koje voliš. Recite mi kako je nastala ideja da snimate upravo ovaj film?
MILJKOVIĆ: Nije bilo preterano teško odlučiti se za baš ovaj podvig. Scenario je odlično napisan i na prvo čitanje sam se zaljubio u likove i u priču i bio sam siguran da ta priča mora da se ispriča. Pošto imam mlađu braću i sestru hteo sam da napravim film u kome bi oni mogli da uživaju, ali i da im pomognem da raščiste neke stvari u svom univerzumu, pošto smo deca razvedenih roditelja, a velika tema filma je baš razvod iz dečije perspektive. Nadam se da su im se barem neke kockice složile posle gledanja Zlogonja.

MONITOR: Film je porodična priča čiji su glavni akteri djeca, a glavni junak je dječak obolio od parcijalne cerebralne paralize. Kako je tekao sam proces rada na filmu jer je na prostoru Balkana snimanje filma mukotrpan posao u produkcionom i finansijskom smislu?
MILJKOVIĆ: Nije lako, naravno, ali sam imao sreću da sam okružen jako sposobnim autorima – takođe mahom debitantima, koji su bili spremni da daju sve za uspeh projekta. Tako da smo snagom volje uspeli da prevaziđemo sve finansijske i temporalne probleme. Užasno je važno da se za prvi film okružite dragim i pozitivnim ljudima, a ozbiljan je bonus kada su ti, tako bliski ljudi, pride i vrhunski profesionalci.

MONITOR: Kako ste birali glumce – naročito djecu, jer pretpostavljam da je to bio vrlo zahtjevan dio posla?
MILJKOVIĆ: Sam proces kastinga je trajao blizu devet meseci, preko šesto devojčica je bilo na kastingu za ulogu Milice, i više od dvadeset dečaka je bilo u poslednjem krugu kastinga za ulogu Jovana.

Ali iako jet u bio veliki broj talentovane dece, Silma i Mihajlo su se istakli svojim šarmom i neverovatnom hemijom koja se rodila između njih, još na prvom susretu na kastingu. Delovali su kao da se već godinama poznaju i druže, i pošto su se na prvu loptu tako zbližili, bilo je jednostavno posle to preneti i u film. Zaista je bilo zadovoljstvo raditi sa njima.

MONITOR: Šta Vam je bilo najvažnije tokom rada na filmu? Jeste li zamiljali ko su idealni gledaoci i ko bi mogao sve da donosi sud koji je Vama važan?
MILJKOVIĆ: Najvažnije mi je bilo da deca sve vreme ostanu u igri u toku snimanja, trudili smo se da ih uvek zaštitimo od bilo kakve tenzije ili nervoze koja lako nastaje pod pritiskom snimanja u tako kratkom vremenskom roku. Ali smo ipak uspeli da ih zadržimo u domenu igre i zabave u toku snimanja. Što se publike tiče, naravno deca su nam na prvom mestu, ali nam je takođe bilo važno da dopremo i do roditelja koji će neminovno gledati film sa decom. A sada sam siguran da smo i u tome uspeli.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo