Nagrada publike 32. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival pripala je filmu Zlogonje Raška Miljkovića. Film je od publike dobio ocjenu 4,48. Ovo ostvarenje takmičilo se u selekciji dugometražni igrani film sa još 11 filmova.
Zlogonje donosi priču o Jovanu, dječaku od deset godina koji je rođen sa parcijalnom cerebralnom paralizom. Kroz svoju maštu on bježi u svijet fantazija u kome je slobodan da uradi šta god želi i bude ko god poželi.
Ova priča nastala je pod vodstvom producentkinje Jovane Karaulić i producentske kuće Akcija produkcija, a scenario koji je nastao po motivima knjige O dugmetu i sreći autorke Jasminke Petrović, napisali su Marko Manojlović i Miloš Krečković. Koproducent i na ovom filmskom ostvarenju su kuće This and That iz Beograda kao i Dream Factory iz Makedonije. Direktor fotografije je Mikša Anđelić, kostimografkinja je Milena Milenković, montažer filma Zlogonje je Đorđe Marković, dok je scenograf iskusni Aljoša Spajić. Uloge tumače djeca Mihajlo Milavić i Silma Mahmuti, kao i Jelena Đokić, Bojan Žirović, Dubravka Kovjanić, Olga Odanović, Jelena Jovanova, Stela Ćetković…
MONITOR: Prije crnogorske premijere filma “Zlogonje” rekli ste mi da jedva čekate da vidimo reakciju publike i da ste veoma uzbuđeni. Film bi mogli okarakterisati kao dječiji, pa je zanimljivo da je dobio nagradu publike. Kakve su vam impresije nakon ove nagrade?
MILJKOVIĆ: Presrećni smo reakcijom, posebno pošto je u Herceg Novom bila pretežno odrasla publika! Do sada smo najviše putovali po dečijim festivalima i bile su veoma pozitivne kritike, ali je na Kanli Kuli bila neverovatna atmosfera, delovalo mi je kao da je cela publika bila uvučena u priču i da su se zaista poistovetili sa junacima i emotivno se povezali sa Jovanom i Milicom. A sama nagrada nam je fantastičan podstrek pred premijeru u Srbiji i početak bioskopske komunikacije sa publikom.
MONITOR: Film “Zlogonje” je osvojio nagradu za najbolji igrani film za uzrast od osam do deset godina na TIFF Kids festivalu u Torontu, koji je sastavni dio jednog od najznačajnijih filmskih festivala na svijetu. Žiri mladih je tada izjavio da film predstavlja veliko iskustvo iz kojeg svi mogu mnogo da nauče. Kakav je osjećaj kada shvatite da ste sve vreme bili u pravu vjerujući da pravite dobar film?
MILJKOVIĆ: Tada smo bili van sebe od sreće. Zapravo smo prvi put gledali zajedno film na kontrolnoj projekciji u Bioskopu u Beogradu, samo nekolicina nas autora, i tada smo prvi put naglas izgovorili: “Napravili smo super film!”. Ali, nismo bili sigurni kako će deca reagovati na njega. Zato nam je posebno drago bilo kada su baš deca iz dečijeg žirija prepoznala kvalitet filma, a onda još i dodala kako se iz njega može ponešto i naučiti. Nismo mogli ni da se nadamo takvom uspehu.
MONITOR: Na ovom području je zapravo retkost da se snima dječiji film, a “Zlogonje” na bajkovit način prikazuju kako u modernom društvu nepremostivi problemi postaju rješivi uz ljude koje voliš. Recite mi kako je nastala ideja da snimate upravo ovaj film?
MILJKOVIĆ: Nije bilo preterano teško odlučiti se za baš ovaj podvig. Scenario je odlično napisan i na prvo čitanje sam se zaljubio u likove i u priču i bio sam siguran da ta priča mora da se ispriča. Pošto imam mlađu braću i sestru hteo sam da napravim film u kome bi oni mogli da uživaju, ali i da im pomognem da raščiste neke stvari u svom univerzumu, pošto smo deca razvedenih roditelja, a velika tema filma je baš razvod iz dečije perspektive. Nadam se da su im se barem neke kockice složile posle gledanja Zlogonja.
MONITOR: Film je porodična priča čiji su glavni akteri djeca, a glavni junak je dječak obolio od parcijalne cerebralne paralize. Kako je tekao sam proces rada na filmu jer je na prostoru Balkana snimanje filma mukotrpan posao u produkcionom i finansijskom smislu?
MILJKOVIĆ: Nije lako, naravno, ali sam imao sreću da sam okružen jako sposobnim autorima – takođe mahom debitantima, koji su bili spremni da daju sve za uspeh projekta. Tako da smo snagom volje uspeli da prevaziđemo sve finansijske i temporalne probleme. Užasno je važno da se za prvi film okružite dragim i pozitivnim ljudima, a ozbiljan je bonus kada su ti, tako bliski ljudi, pride i vrhunski profesionalci.
MONITOR: Kako ste birali glumce – naročito djecu, jer pretpostavljam da je to bio vrlo zahtjevan dio posla?
MILJKOVIĆ: Sam proces kastinga je trajao blizu devet meseci, preko šesto devojčica je bilo na kastingu za ulogu Milice, i više od dvadeset dečaka je bilo u poslednjem krugu kastinga za ulogu Jovana.
Ali iako jet u bio veliki broj talentovane dece, Silma i Mihajlo su se istakli svojim šarmom i neverovatnom hemijom koja se rodila između njih, još na prvom susretu na kastingu. Delovali su kao da se već godinama poznaju i druže, i pošto su se na prvu loptu tako zbližili, bilo je jednostavno posle to preneti i u film. Zaista je bilo zadovoljstvo raditi sa njima.
MONITOR: Šta Vam je bilo najvažnije tokom rada na filmu? Jeste li zamiljali ko su idealni gledaoci i ko bi mogao sve da donosi sud koji je Vama važan?
MILJKOVIĆ: Najvažnije mi je bilo da deca sve vreme ostanu u igri u toku snimanja, trudili smo se da ih uvek zaštitimo od bilo kakve tenzije ili nervoze koja lako nastaje pod pritiskom snimanja u tako kratkom vremenskom roku. Ali smo ipak uspeli da ih zadržimo u domenu igre i zabave u toku snimanja. Što se publike tiče, naravno deca su nam na prvom mestu, ali nam je takođe bilo važno da dopremo i do roditelja koji će neminovno gledati film sa decom. A sada sam siguran da smo i u tome uspeli.
Miroslav MINIĆ