MONITOR: Ranije je estetska hirurgija bila tabu tema u Crnoj Gori. Je li i danas?
BOROVIĆ: Imam utisak da su svi tabui vezani za estetsku i plastičnu hirurgiju odavno razbijeni i prevaziđeni. Ranije su pacijenti dosta sramežljivo dolazili u ordinaciju stideći se i sebe i ljekara. I krili su to što im se radi i od rodbine i okoline. Danas je situacija potpuno drugačija. Ogroman broj pacijentkinja i pacijenata dolazi po preporuci onih koji su to već uradili što je pokazatelj da oni pričaju o tome bez ikakvih predrasuda. Dokaz da to nije tabu je i sve veći broj pacijenata koji se podvrgavaju esteteskim intervencijama razne vrste.

MONITOR: Zbog kakvih se intervencija najčešće obraćaju?
BOROVIĆ: U Crnoj Gori najčešće se traže intevencije koje su najčešće i u Evropi. To su uvećanje grudi, zatezanje stomaka, korekcije kapaka i klepmavih ušiju i liposukcija raznih djelova tijela. Od takozvanih nehrirurških intervencija najčešći su tretmani hijaluronskom kiselinom u cilju uvećanja usana i “peglanja” bora, tretmani bora botoksom, kao i razni tretmani laserom – uklanjanje kapilara, ožiljaka od akni itd.

MONITOR: Koje su starosne dobi Vaši pacijenti?
BOROVIĆ: Od osam do osamdeset osam godina. Ne postoji gornja starosna dob koja ograničava estetske korekcije. Jedino ograničenje je opšte zdravlje pacijenta i da li postoje neke kontraindikacije da se uradi intervencija. Godine nisu prepreka za to. Postoji donja granica, koja je obično 18 godina, i to ne samo zbog punoljetnosti propisane zakonom, nego zato što do tih godina nije završeno formiranje tijela. Neprihvatljivo je i besmisleno raditi uvećanje grudi prije navršene 18. godine, kada još nije završeno formiranje tijela. Izuzetak su korekcije na klempavim ušima, koje se mogu uraditi poslije šeste godine života kada je završen razvoj ušne hrskavice. I ta se intervencija preporučuje prije nego dijete pođe u školu da ne bi bilo izloženo traumama zbog ismijavanja okoline.

MONITOR: Mnogi misle da se ljudi podvrgavaju plastičnim operacijama zbog raznih kompleksa?
BOROVIĆ: Ne znam kako bih nazvao te smetnje koje pacijenti imaju zbog raznih estetskih nedostataka – da li su to kompleksi, neka nesigurnost u sebe ili nezadovljstvo samim sobom, ali svakako to su pacijenti koji imaju realan estetski problem i problem koji im predstavlja psihičku barijeru u svakodevnom životu i aktivnostima. Intervencije, na primjer, traži veliki broj djevojaka koje imaju nerazvijene grudi. Imajući u vidu da su grudi simbol ženstvenosti za to treba imati razumijevanja, jer neprihvatljivo je da takve djevojke čitav život budu iskompleksirane zbog tog svog nedostatka kad ga mogu riješti rutinskom hirurškom intervencijom za čitavi život. To se odnosi i na djecu koja imaju klempave uši, jer druga djeca nekad znaju biti veoma surova prema takvoj djeci – izruguju im se, nadijevaju im nadimke…

To važi i za sve druge estetske korekcije. Danas i žene i muškarci sve više drže do sebe i u cilju ljepšeg izgleda obraćaju se plastičnim hirurzima zbog podbulih kapaka, naboranog lica, opuštenih grudi… A to se samo može riješti hirurškom intervencijom.

MONITOR: Kakve intervencije najčešće traže žene?
BOROVIĆ: Najčešće se radi korekcija grudi silikonima, a česte su i intervencije smanjenja grudi ili njihovo podizanje. Takođe, često se radi korekcija kapaka, zatezanje stomaka i liposukcije.

MONITOR: A muškarci?
BOROVIĆ: Kod muškaraca su najčešće korekcije kapaka i klempavih ušiju, a često dolaze i na tretmane bora botoksom. Česte su i liposukcije stomaka i smanjenje grudi, jer ima muškaraca koji imaju problem takozvane ginekomastije, odnosno da su im grudi uvećane. To je čest problem i kod mlađih i kod starijih muškaraca.

MONITOR: Danas sve češće možemo vidjeti djevojke sa uvećanim usnama…
BOROVIĆ: Takva pretjerivanja, takve ogromne usne ja ne radim, a siguran sam ni većina mojih kolega. Nažalost, takve vrste intervencija rade se svuda – po kozmetčkim i frizerskim salonima, zubnim ordinacijama… Ljudi koji to rade često nisu za to edukovani niti imaju kriterijume da to urade na adekvatan način.

Dođe mi veliki broj pacijentikinja sa takvim i sličnim željama, ali ja takve želje nikad ne ispunjavam. U novije vrijeme došao mi je veliki broj pacijentkinja da im smanjim usne koje su povećale kod nekoga drugog. Kad se u usne ubrizga hijaluronska kiselina, privemeni preparat koji traje godinu, to i nije neki problem. Ali, veliki je problem kad se ubrizga trajni preparat koji može biti štetan. Kada takve pacijentkinje dođu da im se smanje usne to je veoma komplikovana, radikalna i rizična procedura.

MONITOR: Cilj estetske hirurgije je da nešto izgleda prirodno i lijepo. Uspijevate li da Vaše interevencije budu takve?
BOROVIĆ: Kada, na primjer, radim usne, cilj mi je da to uradim tako da niko ne može primijetiti da to nisu prirodne usne. To važi i za sve ostale intervencije. Nešto što ne izgleda prirodno ne može biti ni lijepo. Siguran sam da na taj način radi i većina savjesnih plastičnih hirurga. Svaki estetski hirurg treba da uradi nešto onako sa čime se slaže, a ne da ispunjava nerealne želje pacijenata.

MONITOR: Koji su preduslovi da bi se obavila estetska intervencija?
BOROVIĆ: Da bih pacijenta primio radi estetske intervencije potrebno je nekoliko preduslova. Prvo, potrebno je da zaista postoji estetski problem, a ne umišljeni i da pacijentu taj estetski problem smeta, jer imate ljude kojima ne smetaju veliki nos ili klempave uši. Uvijek navodim primjer čuvene pjevačice Barbre Strejsend, koja ima veliki nos, ali on joj ne smeta. Uz to, pacijent treba da ima realna očekivanja – ne možete, na primjer, svake usne ili grudi estetski korigovati onako kako to pacijent želi. Najveći broj mojih pacijenata su oni koji imaju realan problem i realna očekivanja od estetske intervencije.

MONITOR: Imate li pacijenata koji dolaze sa nerealnim zahtjevima?
BOROVIĆ: Imam, ali veoma malo. Ako pacijent nije svjestan svih mogućih rizika i krajnjeg rezultata takve pacijente odbijam. Desi se da neko dođe i sa umišljenim problemom koji realno ne postoji. Dođe neko i kaže da ima klempave uši, a kad pogledam vidim da su mu potpuno prirodne uši i kod takvih pacijenata ne radim intervencije.

MONITOR: Može li estetski hirurg garantovati uspjeh svojih zahvata?
BOROVIĆ: Svakog hirurga, pa i estetskog, koji garantuje uspjeh svoje interevencije nazvao bih neozbiljnim šarlatanom. Zašto? Zato što je svaka operacija, od najmanjeg reza na koži, vađenja zuba ili bilo čega drugog, povezana sa mogućnošću komplikacija. One mogu biti specifične i nespecifične. Ove druge su vezane za svaku vrstu hirurških intervencija, kao što su krvarenje i infekcija, a specifične su vezane za određenu vrstu operacije. Apsolutno svaka hirurška intervencija nosi neke rizike. Kao ljekar dužan sam da svakog pacijenta detaljno upoznam sa intervencijom koju ću da radim i mogućim komplikacijama i svaki pacijent potpisuje saglasnost da sve to prihvata i da je spreman na određene vrste komplikacija. Kod estetskih intervencija moguć je i nezadovljavajući estetski rezultat. Kod nekih intervencija potrebne su i naknadne intervencije, takozvane reintervencije. To se obično dešava kod komplikovanijih intervencija, kao što su podizanje ili smanjenje grudi i podizanje stomaka.

MONITOR: Šta možete da garantujete pacijentu?
BOROVIĆ: Pacijentu mogu da garantujem da ću intervenciju uraditi na maksimalno profesionalan i savjestan način, da ću je uraditi po svjetskim standardima i koristiti materijale najboljih svjetskih prozivođača. Ako bih garantovao uspjeh korekcije bio bih neozbijan. Loše rezultate i komplikacije nema samo onaj hirurg koji ne operiše.

Pacijenti pod uticajem medija i reklama misle da se estetske korekcije mogu obavljati bez komplikacija, da je to lak zahvat, a kad im predočim šta sve može da im desi često budu šokirani i zbunjeni izađu iz ordinacije. Ipak, kad se presaberu, kad ozbiljno shvate objašnjenja, vrate se kroz nekoliko dana da riješe svoj realni problem. To je otprilike kao kada hoćete da putujete do Kolašina. Znate sve moguće rizike na tom putu, ali ne odustajete od putovanja, a svako ko bi vam rekao da vam se neće ništa loše dogoditi gledali biste ga kao neozbiljnog čovjeka. Znači, svaki pacijent mora biti upoznat sa mogućim komplikacijama i da rizici postoje. Estetska hirurgija je ekstremno odgovorna i teška hirurška disciplina! Zašto? Zato što na operacioni sto dolazi faktički potpuno zdrava osoba koja se ne operiše zbog zdravstvenog problema, a mogu da se dese sve moguće komplikacije kao kod bilo koje druge hirurške intervencije.

Uradio sam na hiljade estetskih operacija. Srećom, nikakvih većih i značajnih komplikacija nisam imao, a imam ogroman procenat zadovoljnih pacijenata. Broj onih drugih je veoma veoma mali, ali ipak ih ima. A i kod takvih, najčešće naknadnom korekcijom postigne se zadovoljavajući rezultat i zadovoljstvo pacijenta – što je svakako krajnji cilj. Na prvom mjestu su uvijek zdravlje i sigurnost pacijenta, a onda njihovo zadovoljstvo postignutim rezultatom intervencije.

Pjevačice nisu najbrojniji pacijenti

MONITOR: U javnosti vlada uvjerenje da se plastičnim hirurzima najčeše obraćaju pjevačice i glumice. Obraćaju li Vam se i takozvani obični ljudi?
BOROVIĆ: Ogroman broj pacijenata, koji traže estetske korekcije ne samo u Crnoj Gori nego i na svih šest kontinenata, jer sam imao priliku da se u to uvjerim u raznim klinikama, su takozvani obični ljudi. Devedeset osam posto su žene i muškarci profesija i zanimanja koje nemaju veze sa javnim životom, a posebno ne sa estradom. Osobe sa estrade, odnosno pjevačice, često daju publicitet i estetskoj hirurgiji tako što se slikaju u raznim magazinima, žutoj štampi, na televizijama i na osnovu toga stiče se potpuno pogrešan utisak o estetskoj hirurgiji. Prvi pogrešan utisak je da su one glavni pacijenti, a drugi što mnogi poistovjećuju estetsku hirurgiju sa njihovim izgledom. To je pogrešno, jer smo svjedoci da tu ima puno pretjerivanja – ogromne usne, ogromne grudi, neprirodan izgled… To nije cilj estetske hirurgije, ali kad se pomene estetska hirurgija mnogi odmah pomisle na ogromne grudi i usne i zategnuto lice. To je potpuno pogrešna predstava o estetskoj hirurgiji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari