Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO BOROVIĆ, SPECIJALISTA PLASTIČNE HIRURGIJE: Sve za ljepotu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ranije je estetska hirurgija bila tabu tema u Crnoj Gori. Je li i danas?
BOROVIĆ: Imam utisak da su svi tabui vezani za estetsku i plastičnu hirurgiju odavno razbijeni i prevaziđeni. Ranije su pacijenti dosta sramežljivo dolazili u ordinaciju stideći se i sebe i ljekara. I krili su to što im se radi i od rodbine i okoline. Danas je situacija potpuno drugačija. Ogroman broj pacijentkinja i pacijenata dolazi po preporuci onih koji su to već uradili što je pokazatelj da oni pričaju o tome bez ikakvih predrasuda. Dokaz da to nije tabu je i sve veći broj pacijenata koji se podvrgavaju esteteskim intervencijama razne vrste.

MONITOR: Zbog kakvih se intervencija najčešće obraćaju?
BOROVIĆ: U Crnoj Gori najčešće se traže intevencije koje su najčešće i u Evropi. To su uvećanje grudi, zatezanje stomaka, korekcije kapaka i klepmavih ušiju i liposukcija raznih djelova tijela. Od takozvanih nehrirurških intervencija najčešći su tretmani hijaluronskom kiselinom u cilju uvećanja usana i “peglanja” bora, tretmani bora botoksom, kao i razni tretmani laserom – uklanjanje kapilara, ožiljaka od akni itd.

MONITOR: Koje su starosne dobi Vaši pacijenti?
BOROVIĆ: Od osam do osamdeset osam godina. Ne postoji gornja starosna dob koja ograničava estetske korekcije. Jedino ograničenje je opšte zdravlje pacijenta i da li postoje neke kontraindikacije da se uradi intervencija. Godine nisu prepreka za to. Postoji donja granica, koja je obično 18 godina, i to ne samo zbog punoljetnosti propisane zakonom, nego zato što do tih godina nije završeno formiranje tijela. Neprihvatljivo je i besmisleno raditi uvećanje grudi prije navršene 18. godine, kada još nije završeno formiranje tijela. Izuzetak su korekcije na klempavim ušima, koje se mogu uraditi poslije šeste godine života kada je završen razvoj ušne hrskavice. I ta se intervencija preporučuje prije nego dijete pođe u školu da ne bi bilo izloženo traumama zbog ismijavanja okoline.

MONITOR: Mnogi misle da se ljudi podvrgavaju plastičnim operacijama zbog raznih kompleksa?
BOROVIĆ: Ne znam kako bih nazvao te smetnje koje pacijenti imaju zbog raznih estetskih nedostataka – da li su to kompleksi, neka nesigurnost u sebe ili nezadovljstvo samim sobom, ali svakako to su pacijenti koji imaju realan estetski problem i problem koji im predstavlja psihičku barijeru u svakodevnom životu i aktivnostima. Intervencije, na primjer, traži veliki broj djevojaka koje imaju nerazvijene grudi. Imajući u vidu da su grudi simbol ženstvenosti za to treba imati razumijevanja, jer neprihvatljivo je da takve djevojke čitav život budu iskompleksirane zbog tog svog nedostatka kad ga mogu riješti rutinskom hirurškom intervencijom za čitavi život. To se odnosi i na djecu koja imaju klempave uši, jer druga djeca nekad znaju biti veoma surova prema takvoj djeci – izruguju im se, nadijevaju im nadimke…

To važi i za sve druge estetske korekcije. Danas i žene i muškarci sve više drže do sebe i u cilju ljepšeg izgleda obraćaju se plastičnim hirurzima zbog podbulih kapaka, naboranog lica, opuštenih grudi… A to se samo može riješti hirurškom intervencijom.

MONITOR: Kakve intervencije najčešće traže žene?
BOROVIĆ: Najčešće se radi korekcija grudi silikonima, a česte su i intervencije smanjenja grudi ili njihovo podizanje. Takođe, često se radi korekcija kapaka, zatezanje stomaka i liposukcije.

MONITOR: A muškarci?
BOROVIĆ: Kod muškaraca su najčešće korekcije kapaka i klempavih ušiju, a često dolaze i na tretmane bora botoksom. Česte su i liposukcije stomaka i smanjenje grudi, jer ima muškaraca koji imaju problem takozvane ginekomastije, odnosno da su im grudi uvećane. To je čest problem i kod mlađih i kod starijih muškaraca.

MONITOR: Danas sve češće možemo vidjeti djevojke sa uvećanim usnama…
BOROVIĆ: Takva pretjerivanja, takve ogromne usne ja ne radim, a siguran sam ni većina mojih kolega. Nažalost, takve vrste intervencija rade se svuda – po kozmetčkim i frizerskim salonima, zubnim ordinacijama… Ljudi koji to rade često nisu za to edukovani niti imaju kriterijume da to urade na adekvatan način.

Dođe mi veliki broj pacijentikinja sa takvim i sličnim željama, ali ja takve želje nikad ne ispunjavam. U novije vrijeme došao mi je veliki broj pacijentkinja da im smanjim usne koje su povećale kod nekoga drugog. Kad se u usne ubrizga hijaluronska kiselina, privemeni preparat koji traje godinu, to i nije neki problem. Ali, veliki je problem kad se ubrizga trajni preparat koji može biti štetan. Kada takve pacijentkinje dođu da im se smanje usne to je veoma komplikovana, radikalna i rizična procedura.

MONITOR: Cilj estetske hirurgije je da nešto izgleda prirodno i lijepo. Uspijevate li da Vaše interevencije budu takve?
BOROVIĆ: Kada, na primjer, radim usne, cilj mi je da to uradim tako da niko ne može primijetiti da to nisu prirodne usne. To važi i za sve ostale intervencije. Nešto što ne izgleda prirodno ne može biti ni lijepo. Siguran sam da na taj način radi i većina savjesnih plastičnih hirurga. Svaki estetski hirurg treba da uradi nešto onako sa čime se slaže, a ne da ispunjava nerealne želje pacijenata.

MONITOR: Koji su preduslovi da bi se obavila estetska intervencija?
BOROVIĆ: Da bih pacijenta primio radi estetske intervencije potrebno je nekoliko preduslova. Prvo, potrebno je da zaista postoji estetski problem, a ne umišljeni i da pacijentu taj estetski problem smeta, jer imate ljude kojima ne smetaju veliki nos ili klempave uši. Uvijek navodim primjer čuvene pjevačice Barbre Strejsend, koja ima veliki nos, ali on joj ne smeta. Uz to, pacijent treba da ima realna očekivanja – ne možete, na primjer, svake usne ili grudi estetski korigovati onako kako to pacijent želi. Najveći broj mojih pacijenata su oni koji imaju realan problem i realna očekivanja od estetske intervencije.

MONITOR: Imate li pacijenata koji dolaze sa nerealnim zahtjevima?
BOROVIĆ: Imam, ali veoma malo. Ako pacijent nije svjestan svih mogućih rizika i krajnjeg rezultata takve pacijente odbijam. Desi se da neko dođe i sa umišljenim problemom koji realno ne postoji. Dođe neko i kaže da ima klempave uši, a kad pogledam vidim da su mu potpuno prirodne uši i kod takvih pacijenata ne radim intervencije.

MONITOR: Može li estetski hirurg garantovati uspjeh svojih zahvata?
BOROVIĆ: Svakog hirurga, pa i estetskog, koji garantuje uspjeh svoje interevencije nazvao bih neozbiljnim šarlatanom. Zašto? Zato što je svaka operacija, od najmanjeg reza na koži, vađenja zuba ili bilo čega drugog, povezana sa mogućnošću komplikacija. One mogu biti specifične i nespecifične. Ove druge su vezane za svaku vrstu hirurških intervencija, kao što su krvarenje i infekcija, a specifične su vezane za određenu vrstu operacije. Apsolutno svaka hirurška intervencija nosi neke rizike. Kao ljekar dužan sam da svakog pacijenta detaljno upoznam sa intervencijom koju ću da radim i mogućim komplikacijama i svaki pacijent potpisuje saglasnost da sve to prihvata i da je spreman na određene vrste komplikacija. Kod estetskih intervencija moguć je i nezadovljavajući estetski rezultat. Kod nekih intervencija potrebne su i naknadne intervencije, takozvane reintervencije. To se obično dešava kod komplikovanijih intervencija, kao što su podizanje ili smanjenje grudi i podizanje stomaka.

MONITOR: Šta možete da garantujete pacijentu?
BOROVIĆ: Pacijentu mogu da garantujem da ću intervenciju uraditi na maksimalno profesionalan i savjestan način, da ću je uraditi po svjetskim standardima i koristiti materijale najboljih svjetskih prozivođača. Ako bih garantovao uspjeh korekcije bio bih neozbijan. Loše rezultate i komplikacije nema samo onaj hirurg koji ne operiše.

Pacijenti pod uticajem medija i reklama misle da se estetske korekcije mogu obavljati bez komplikacija, da je to lak zahvat, a kad im predočim šta sve može da im desi često budu šokirani i zbunjeni izađu iz ordinacije. Ipak, kad se presaberu, kad ozbiljno shvate objašnjenja, vrate se kroz nekoliko dana da riješe svoj realni problem. To je otprilike kao kada hoćete da putujete do Kolašina. Znate sve moguće rizike na tom putu, ali ne odustajete od putovanja, a svako ko bi vam rekao da vam se neće ništa loše dogoditi gledali biste ga kao neozbiljnog čovjeka. Znači, svaki pacijent mora biti upoznat sa mogućim komplikacijama i da rizici postoje. Estetska hirurgija je ekstremno odgovorna i teška hirurška disciplina! Zašto? Zato što na operacioni sto dolazi faktički potpuno zdrava osoba koja se ne operiše zbog zdravstvenog problema, a mogu da se dese sve moguće komplikacije kao kod bilo koje druge hirurške intervencije.

Uradio sam na hiljade estetskih operacija. Srećom, nikakvih većih i značajnih komplikacija nisam imao, a imam ogroman procenat zadovoljnih pacijenata. Broj onih drugih je veoma veoma mali, ali ipak ih ima. A i kod takvih, najčešće naknadnom korekcijom postigne se zadovoljavajući rezultat i zadovoljstvo pacijenta – što je svakako krajnji cilj. Na prvom mjestu su uvijek zdravlje i sigurnost pacijenta, a onda njihovo zadovoljstvo postignutim rezultatom intervencije.

Pjevačice nisu najbrojniji pacijenti

MONITOR: U javnosti vlada uvjerenje da se plastičnim hirurzima najčeše obraćaju pjevačice i glumice. Obraćaju li Vam se i takozvani obični ljudi?
BOROVIĆ: Ogroman broj pacijenata, koji traže estetske korekcije ne samo u Crnoj Gori nego i na svih šest kontinenata, jer sam imao priliku da se u to uvjerim u raznim klinikama, su takozvani obični ljudi. Devedeset osam posto su žene i muškarci profesija i zanimanja koje nemaju veze sa javnim životom, a posebno ne sa estradom. Osobe sa estrade, odnosno pjevačice, često daju publicitet i estetskoj hirurgiji tako što se slikaju u raznim magazinima, žutoj štampi, na televizijama i na osnovu toga stiče se potpuno pogrešan utisak o estetskoj hirurgiji. Prvi pogrešan utisak je da su one glavni pacijenti, a drugi što mnogi poistovjećuju estetsku hirurgiju sa njihovim izgledom. To je pogrešno, jer smo svjedoci da tu ima puno pretjerivanja – ogromne usne, ogromne grudi, neprirodan izgled… To nije cilj estetske hirurgije, ali kad se pomene estetska hirurgija mnogi odmah pomisle na ogromne grudi i usne i zategnuto lice. To je potpuno pogrešna predstava o estetskoj hirurgiji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo