Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOKUMENTE – CENTAR ZA SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU, ZAGREB: Svi stenjemo pod teretom prošlosti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošli vikend protekao je u znaku obilježavanja 23. godišnjice hrvatske vojno-policijske akcije Oluja. U Hrvatskoj je 5. avgust slavljen kao istorijska pobjeda, a u Srbiji kao pomen žrtvama. Kako ste to Vi doživjeli?
TERŠELIČ: Svakom obljetnicom smo sve dalje od priznavanja patnje, posebno od 2015. kad su prvi put organizirana odvojena službena događaja kao fizičke manifestacije dvije dimenzije VRA Oluja, sagledane iz perspektive pobjednika i stradalnika. Tada je Zagrebu i Kninu po običaju obilježena samo pobjeda i vraćanje teritorija u ustavno-pravni poredak Hrvatske, a u Srbiji prvi put komemoriran Dan sjećanja na stradanje i progon Srba u Sremskoj Rači. Do tada se parastos u Beogradu služio u organizaciji udruženja žrtava bez službenog pečata i govora izaslanika vlade. Od tada poruke svake godine samo produbljuju jaz između dvije zemlje. Mada se mnogima nakon posjete predsjednika Srbije u veljači ove godine činilo da bi se odnosi mogli poboljšati, sad su pali na najnižu razinu od potpisivanja Sporazuma o normalizaciji odnosa iz 1996. godine.

MONITOR: Ovih se dana manipuliše brojem žrtava Oluje. Koliko je prema podacima Documente izbjeglo ili protjerano krajiških Srba, koliko je poginulo i koliko se vodi kao nestali?
TERŠELIČ: Još je najrelevantniji podatak međunarodnih organizacija o oko 200.000 izbjeglih i Hrvatskog helsinškog odbora o 677 smrtno stradalih civila. Zbog ograničenih sredstava nažalost nismo završili terenske provjere i analizu neophodnu za objavu rezultata istraživanje ljudskih gubitaka.

MONITOR: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je da je svaki zločin vječan i ne može da se zaboravi ili slavi i da je “Hitler htio svijet bez Jevreja, a Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”. Kako je na to reagovano u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Izjava je dočekana kao skandalozna i najpromašenija do sada, mada mu ni prije nije bilo strano slati poruke namijenjene najostrašćenijim glasačima, rječnikom kog se ne bi postidio ni osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj. Predsjednik Srbije nastavlja graditi narativ Srba kao najvećih ratnih žrtava, puštajući da agresija na Vukovar i etničko čišćenje Hrvata s jedne trećine teritorija u 1991. te strahovlada koja je uslijedila sklizne u drugi plan. Bira što će spomenuti stvarajući sliku prošlosti pogodnu za hranjenje nacionalističkih mitova, bez tematiziranja odgovornosti tadašnjeg vodstva Srbije za rat i svojih vlastitih postupaka u devedesetima. Smatram da tvrdim stavom prema Hrvatskoj poboljšava svoju političku poziciju u vrijeme neugodnih pregovora s Kosovom, ne mareći za probleme koje stvara. A nagomilana otvorena pitanja vezana uz rješavanje sudbine nestalih Srba i Hrvata kao i probleme izbjeglih i povratnika, ostavlja za neka druga vodstva koje će, nadam se, biti okrenuta vitalnim interesima građana vlastite i susjedne zemlje.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je da 23 godine nakon operacije Oluja Hrvatska šalje Srbiji i srpskoj manjini poruke istine, saradnje i mira i da Hrvatska želi i istinu o velikosrpskoj agresiji, ali nespremnost nekih da se suoče s prošlošću odgađa pomirenje…
TERŠELIČ: Pošto je ponovo propustio spomenuti priznanje patnje ubijenih civila i zarobljenika, nedvojbeno je da interesa za suočavanje s prošlošću na najvišoj političkoj razini nema ni u Hrvatskoj, a pripadnici nacionalnih manjina ostaju taoci vladajućih koji odbijaju prihvatiti nepopularne činjenice. Kratkovidim otklanjanjem suočavanja s prošlošću, umjesto traženja prilika za dijalog baš o najtežim i najmračnijim stranicama povijesti, kao i načinima razvijanja zajedničkog a ne podijeljenog pamćenja, otežavaju razvoj ne samo naše već i susjednih zemalja.

MONITOR: Prošle godine predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je u Kninu rekla da žali zbog gubitka svakog života, i hrvatskog i srpskog, i da se nada da će jednog dana biti moguće “zajedno sa srpskom zajednicom” obilježiti Oluju”. Kakvi su preduslovi za to?
TERŠELIČ: Samo bi iskreno prihvaćanje odgovornosti za posljedice zločina iz Drugog svjetskog rata, te političkog nasilja u vrijeme jugoslavenskog socijalizma kao i teških povreda ljudskih prava u ratovima od 1991.-2001. stvorilo pretpostavke za humaniziranje odnosa prema mrtvima i uvažavanje među preživjelima. Svjesno koristim baš tu riječ „preživjeli”, jer svi stenjemo pod teretom prošlosti koji bi se mogao smanjiti prihvaćanjem odgovornosti za vlastite pogreške. Kako je pokazalo nedavno istraživanje Hrvatske udruge poslodavaca, mnogi, posebno mladi, bježe u druge zemlje prvenstveno zbog loše društveno političke klime. Usprkos njihovom odlasku, većina naših političara i političarki, i to ne samo iz stranaka na vlasti, odbijaju sagledati složenost ratnih zbivanja i priznati patnju žrtava, što bi doista oslobodilo svekolike stvaralačke potencijale.

MONITOR: Da li je predsjednica Hrvatske trebala da odlikuje Anta Gotovinu i Mladena Markača, koji su predvodili akciju Oluja i nepravosnažno bili osuđeni pred Haškim sudom?
TERŠELIČ: U tome ju je mogla spriječiti politička mudrost, jer za odlikovanje nakon oslobađajuće presude u Haagu nije bilo formalnih zapreka. Je li se bar zapitala kako će na odlikovanje zapovjednika postrojbi, čiji su pripadnici počinili zločine, reagirati porodice ubijenih? Očito ju je vodila želja da učvrsti svoj položaj na listama popularnosti u Hrvatskoj, a ne promišljanje najboljih koraka za unaprjeđivanje suradnje sa susjedima, posebno sa Srbijom.

MONITOR: Predsjednik SNV Milorad Pupovac kaže da je za vrijeme Oluje izbjeglo oko 200 000 Srba, ali “svijest o toj činjenici, a da o savjesti ne govorimo, u društvu ne postoji ni danas”. Je li u pravu?
TERŠELIČ: Posve je u pravu, jer o sudbini izbjeglih vodi računa samo manjina. Mada javnost u Hrvatskoj zna za zločine počinjene u tijeku i nakon VRA Oluja prostor za dijalog o načinima priznanja patnje se sužava. Vrlo važan instrument u ograničavanju slobode izražavanja postala je Deklaracija o Domovinskom ratu, koja se u javnosti često nameće kao jedina moguća interpretacija. Koplja se lome oko pitanja karaktera rata kao i hrvatskog angažmana u ratu u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: Da li će ovakvo obilježavanje Oluje još više zaoštriti odnose između Hrvatske i Srbije?
TERŠELIČ: Hoće, jer ni jedni ni drugi ne žele u svoju sliku uključiti drugu stranu rata, već se drže samo svoje perspektive. Zabrinjava kako se brzo poništavaju rezultati velikih napora uloženih u izgradnju povjerenja u vrijeme predsjednika Mesića, predsjednika Josipovića i predsjednika Tadića.

MONITOR: Predsjednica Hrvatske je prilikom nedavne posjete Jasenovcu osudila ustaške zločine, ali na nju se okomila hrvatska radikalna desnica, koja godinama pokušava da dokaže da je Jasenovac bio samo radni logor. Šta to govori?
TERŠELIČ: Zbog umanjivanja značaja ustaških zločina od strane uzastopnih vlada od 1991. nadalje hrvatsko društvo je podijeljeno oko pitanja tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu. Danas mnogi, posebno među mladima, nemaju pravu sliku uloge partizana. U prosvjedu, već tri godine za redom, nasljednici žrtava Holokausta, genocida nad Srbima i genocida nad Romima i antifašisti ne obilježavamo godišnjicu proboja iz Jasenovca skupa s vladinim institucijama.

MONITOR:Vi ste nedavno predložili da Državno odvjetništvo (DORH) osnuje specijalni odjel za ratni zločin, kako bi bili efikasnije procesuirani ratni zločini. Kakve su šanse da se to realizuje?
TERŠELIČ: Žao mi je što odjel po uzoru na USKOK nije osnovan u vrijeme njegova osnivanja, početkom ovog stoljeća.

MONITOR: Upozorili ste da još nije završena istraga za zločine koje su pripadnici Hrvatske vojske počinili 1995. u selima Komić i Poljice, te da je pred hrvatskim pravosuđem procesuiran jako mali broj zločina. Čime to objašnjavate?
TERŠELIČ: Najvažniji su razlozi premali kapaciteti državnog odvjetništva te nepovoljna politička klima za procesuiranje zločina počinjenih od strane pripadnika hrvatskih postrojbi. Od malobrojnih postupaka za zločine u tijeku i nakon VRA Oluja spomenut ću suđenje za zločin u Prokljanu i Mandiću, okončano pravomoćnom osuđujućom presudom Boži Bačeliću na sedam godina zatvora za ubojstvo supružnika Damjanić te ratnog zarobljenika Vuka Mandića. Postupak za zločin u Gruborima završio je oslobađajućom presudom dvojici pripadnika Antiterorističke jedinice (ATJ) Lučko, Franji Drlji i Boži Krajini. Zbog zavjere šutnje između tridesetak sudionika akcije, u kojoj je ubijeno šest starijih srpskih civila kao i neučinkovitosti istrage i suđenja, teret odgovornosti zbog počinjenog zločina još ostaje na svim pripadnicima ATJ Lučko.

MONITOR: Retorika i tenzije u regionu posljednjih dana podsjećaju na devedesete. Da li su mogući novi sukobi ili će sve to prevladati razum?
TERŠELIČ: Vjerujem da će ipak zapuhati novi vjetrovi. Raduje me što Vlada Crne Gore konzistentno podržava važne regionalne poduhvate, poput inicijative za REKOM, uviđajući da umjesto jednostranih interpretacija trebamo sagledavanje počinjenih zločina iz različitih perspektiva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo