Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika
MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?
MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.
Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo – izmisliti.
Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.
Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.
Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.
MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade za reforme koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?
MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.
MONITOR: Kako vidite ono što je urađeno prije dobijanja IBAR-a?
MILOVAC: MANS je oštro kritikovao kvalitet zakona koji su usvojeni kao preduslov za dobijanje IBAR-a. Bilo je dovoljno vremena da se predlože mnogo bolja rješenja od onih koja su usvojena, naročito kada su u pitanju Zakon o sprečavanju korupcije i Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnim djelatnostima. Ovo tim prije što su Ministarstvu pravde i Vladi bila dostupna i spremna rješenja koja bi garantovala mnogo bolju početnu poziciju za postizanje održivih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Iako je iz kabineta Milojka Spajića upućeno javno obećanje da će se nakon dobijanja IBAR- a ući u revizuju onoga što je usvojeno u Skupštini u rekordnom kratkom roku. Kada se pogledaju rezultati vlada Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića, pa i dosadašnji Milojka Spajića, nije teško zaključiti da je dobijanje IBAR-a bila prije svega politička odluka EU kako bi se restartovao proces proširenja. Sa druge strane, Evropska unija s pravom prepoznaje rezultate koje isporučuje tim Glavnog državnog tužioca, Vladimira Novovića. No, isto tako, upozorava da se značajno kasni sa reformama u pravosuđu što je u prvom redu odgovornost aktuelne većine u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
Ipak, dobijanje IBAR-a jeste pozitivan iskorak za Crnu Goru. Dolazi u trenutku kada se zemlja suočava sa novom političkom krizom i pokušajima da se trajno zaustavi njen put ka Evropi.
MONITOR: Očekuju nas, kako stvari stoje, ubrzo i izbori u Podgorici. Parlelno, izborna reforma nikako da krene. Da li je vlast spremna da usvoji bolje mehanizme u toj oblasti?
MILOVAC: Nije iznenađenje da vlast ne želi zakone koji ograničavaju samovlašće i sužavaju prostor za zloupotrebe državnih fondova u partijske svrhe. Jedan od tih zakona jeste Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, za čije izmjene se MANS zalaže već godinama. Do 2020. godine, pored MANS-a, i bivša opozicija je bila prilično glasna u artikulisanju stava da je upravo loš zakon uzrok njihovih brojnih izbornih poraza. Danas, odnosno četiri godine od smjene DPS-a, u redovima te opozicije, a današnje vlasti, ne stanuje dovoljno političke volje koja bi proces izbornih reformi mogla da pogura sa mrtve tačke. U međuvremenu, vidjeli smo da su u rukama nekadašnje opozicije, mehanizmi zloupotreba koje je uspostavio DPS, i dalje veoma aktivni i koriste se kako bi se tokom izbornih procesa ostvarila politička korist, a na štetu javnog interesa.
Upravo u tome leži nespremnost nove većine da ozbiljno pristupi uređenju ove oblasti i eleminiše podsticaje na korupciju koji zaista postoje u sadašnjoj verziji zakona. Za tako nešto će, bojim se, biti potrebni neki novi politički subjekti koji privilegiju vršenja vlasti neće prepoznavati kao mogućnost za lično bogaćenje i umnožavanje političke moći između dva izborna procesa.
MANS je do sada kroz nadgledanje izbora, istraživanja i komunikaciju sa relevantnim međunarodnim ekspertima predložio brojna rješenja i modele za unaprijeđenje prije svega oblasti finansiranja partija i izbornih kampanja. Sa njima je detaljno bila upoznata svaka izvršna i zakonodavna vlast koja je uspostavljena nakon 2020. godine, ali još uvijek nema spremnosti da se te preporuke pretoče u konkretne zakonske norme i mehanizme za zaštitu javnog interesa.
MONITOR: MANS je prethodne sedmice organizovao konferenciju na temu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, čije izmjene još čekamo. Zašto ih čekamo?
MILOVAC: Konferencija o slobodnom pristupu informacijama organizovana je u okviru regionalnog projekta “SMART BALKANS – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan“ koji je finansijski podržala Ambasada Kraljevine Norveške za Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru. Na konferenciji je reafirmisana potreba da Crna Gora konačno dobije Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji odgovara potrebama i najboljim međunarodnim standardima. Na žalost, slično kao i kada su u pitanju drugi antikorupcijski zakoni, svjedočimo kontinuiranom nedostatku političke volje da se ovaj propis usvoji.
MANS je intezivno radio na kreiranju preporuka i obezbijedio donosionicima odluka pristup najboljim mogućim praksama i u kontinuitetu upoznavao javnost i ključne donosioce odluka sa konkretnim benefitima koje nosi uređen Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Već četiri godine traje prebacivanje loptice između vlade i parlamenta, a na štetu javnog interesa i potrebe građana, medija i civilnog sektora da dobiju moderan zakon čija adekvanta primjena će biti garant povećanju transparentnosti rada državnih institucija. Više nije nikakva tajna da dio izvršne i zakonodavne vlasti ne želi promjenu mehanizama koje je uspostavio DPS. Utome treba tražiti i dio odgovora zbog čega obećanje o većoj transparentnosti i odgovornosti u radu državnog aparata, ostaje samo to – obećanje.
MONITOR: Kako vidite najavljeni program Evropa sad 2 – kao ispunjeno ili iznevjereno obećanje?
MILOVAC: PES nije ni prva ni posljednja politička partija ili subjekt koji nije do kraja ili nije uopšte ispunio izborna obećanja. Kalkulator na sajtu PES-a nije nikoga obavezivao na bilo šta, a u kojoj mjeri će građani to sankcionisati, vidjećemo već na nekim narednim izborima.
Smatram da je Fiskalna strategija prezentovana “preko koljena” i možda u dobroj mjeri iznuđena aktuelnom političkom situacijom u zemlji, ali i sve češćim sumnjama dijela javnosti da taj program uopšte postoji. Ono o čemu se zaista malo pričalo jeste prihodna strana iz koje bi trebalo da se servisiraju obećanja o minimalnoj zaradi od 600 odnosno 800 eura, kao i ostala davanja iz Fonda PIO. Prilično neuvjerljivo djeluje objašnjenje da će nakaradni “anti-mafija” zakon koji je usvojila Skupština Crne Gore biti jedan od izvora za namirenje rupe u budžetu koja će nastati smanjivanjem doprinosa za penziono osiguranje.
Svega nekoliko dana od prezentacije fiskalne strategije, dobili smo značajno uvećani državni aparat koji će uzrokovati dodatno povećanje ionako pretjerane javne potrošnje. Novi resori će nesporno značiti nova radna mjesta, ne samo u Vladi , već prije svega po takozvanoj dubini u državnim institucijama, javnim preduzećima i kompanijama sa većinskim državnim vlasništvom.
Jako je teško očekivati održive rezultate u društvu u kome se malo šta proizvodi, a sa svakim izbornim procesom troškovi javne uprave značajno rastu. Takođe, malo je informacija podijeljeno sa javnošću o tome na koji način će Vlada Crne Gore obezbijediti fiskalnu disciplinu. A osim ponovljene priče o formiranju takozvane posebne finansijske policije po ugledu na Italiju, nije jasno kako će se zaustaviti neskriveno rasipanje i zloupotreba državnih resursa.
Slažem se da Crne Gora ima značajne potencijale za razvoj i da relativno brzo možemo postati veoma ugodno mjesto za život i rad. Ipak, takva obećanja zahtijevaju i nepopularne fiskalne mjere, bespoštednu borbu protiv korupcije i oslobađanje ključnih institucija od političkog uticaja. Za sada, umjesto toga smo dobili rekonstruisanu Vladu Crne Gore u kojoj dobar dio ministara sjedi samo i isključivo jer pripada određenoj političkoj partiji ili etničkoj skupini. I ne posjeduje drugu profesionalnu dimenziju. Što je najgore, izgleda da je niko neće ni tražiti.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice