Povežite se sa nama

INTERVJU

LAZAR BODROŽA, REDITELJ: Suočavanje sa kompleksnim pitanjima

Objavljeno prije

na

U ponedjeljak, 6. avgusta, u okviru Ponoćnih projekcija 32. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival, crnogorsku premijeru imaće za mnoge dugoočekivani film Ederlezi Rising reditelja Lazara Bodrože i scenariste Dimitrija Vojnova. Riječ je o sofisticiranoj, kamernoj melodrami smještenoj u naučnofantastični milje bliske budućnosti u kojoj je svijet drastično drugačiji u odnosu na ovaj današnji. Glavnu žensku ulogu u filmu Ederlezi Rising tumači Stoya, američka glumica srpskog porijekla najpoznatija po ulogama u porno-filmovima. Pored nje u Ederlezi Rising-u glavnu ulogu igra i Sebastijan Kavaca, popularniji slovenački glumac.

MONITOR: Naučno-fantastični film je prava rijetkost u srpskoj, a i u regionalnoj kinematografiji, iako njime mogu da se ispričaju vrlo duboke i umne priče sa prepuno metafora na današnje vrijeme. Zanima me kako ste odlučili da Vaš prvi dugometražni igrani film zapravo bude naučna – fantastika?
BODROŽA: Naučna – fantastika je bila u izvesnoj meri alibi, koji nam je omogućio da distancirano od realističnog izraza ispričamo jednu duboku emotivnu priču. Ta distanciranost od realizma, kao ipak dominantnog filmskog pristupa u evropskom umetničkom filmu glavnog toka, jeste nešto što nam je otvorilo ogromnu mogućnost za estetizaciju i to ne samo na vizuelnom planu. Sem estetizacije, otklon od realizma nam je pomogao da se mnogo otvorenije suočimo sa vrlo kompleksnim pitanjima vezanim za ljudsku egzisteciju, muško-ženske odnose, veštačku inteligenciju, emotivna učitavanje, požudu…

MONITOR: Definitivno se pomjerili granice što se tiče snimanja filma na ovim prostorima, a vizualno je veoma ekspresivan. Koliko je trebalo vremena da se snimi “Ederlezi Rising”, jer sam pročitao da je snimljen za 400.000 eura, što je malo novca za takav žanr?
BODROŽA: Radeći na ovom filmu, zbog već spomenutih budžetskih ograničenja morali smo dobro da promišljamo svaki korak u produkciji i da se trudimo da “zavaramo” percepciju budućeg gledaoca. Najveći deo filma smo snimili u studiju i sva rasveta je bila uvezana u sistem kojim se upravljalo preko miksete, tako da se jako brzo dolazilo do svetlosnih štimunga što je meni ostavljalo mnogo vremena za rad sa glumcima. Kao u slučaju starih holivudskih sound stage filmova. Direktor fotografije Kosta Glušica je svojim intuitivnim pristupom neizmerno vizuelno obogatio ovaj film. Upravo je ta vizuelna ekspresivnost nešto što je inicijalno privuklo međunarodnu publiku i distributere našem filmu. Kao fundamentalni primer za to interesovanje je i činjenica da je ovaj film za severnoameričku distribuciju otkupila čuvena kompanija Lionsgate što je redak uspeh za neki regionalni film.

MONITOR: Vaš film se razlikuje od mnogih naučno – fantastičnih filmova jer je u mnogima prvenstveno važna akcija, borba… Kod vas su, čini se, najvažnije romansa i ključna antropološka pitanja.
BODROŽA: SF je vrlo razuđen žanr i ovaj film se definitivno po nekom sentimentu oslanja na zaostavštinu sovjetskog SF-a, a sovjetski SF je baš poznat po tom metaforičnom i filozofskom aspektu. U srži ovo je ljubavni film, koliko god to bizarno zvučalo, i mislim da se najbolje čita u tom ključu. I največi broj ideoloških rasprava vezanih za film je inspirisao upravo taj emotivni aspekta filma dok je ceo ideološki narativ, koji je primentan pogotovo na početku filma, više poslužio za seting celog univerzuma u kom se film dešava.

MONITOR: Dva glavna lika su kosmonaut i androdid sa izgledom lijepe mlade žene. Odlučili ste se da u filmu glumi američka porno glumica srpskog porijekla Džesika Stojadinović – Stoya. Zašto baš ona?
BODROŽA: Stoya je vezana za ovaj projekat još pre nego što smo imali napisan scenario. Mislim da smo je kontaktirali sa sinopsisom filma i nekim sažetim tritmentom. Kada smo prvi put razmišljali ko bi bio idealan za ulogu osobe koja to u stvari nije, za ulogu androida koji je tu isključivo zbog zadovoljstva drugog lika, odmah smo shvatili da bi konceptualno Stoya bila zanimljivo rešenje jer se ona na nekom, ne toliko, metaforičnom nivou time bavi u svojoj matičnoj profesiji. Sama pornografija je u srži takva, ona služi za nečije zadovoljstvo, za ispunenje ili oslobađanje nagona.

MONITOR: Velika prašina se digla upravo zbog Stoye. Ali, ona je opravdala vaše povjerenje – kritika je vrlo pozitivna, a i Stoya je već dobila nagrade za ovu ulogu. Pročitao sam da je ona veoma poznata i zbog borbe za prava žena, ali i zbog novinarskih angažmana za prestižne medije: Gardijan, Vice, New York Times, Esquire, The Verge… Kakav je bio rad sa njom?
BODROŽA: Stoya nas je prvenstveno privukla kao javna figura, kao neko ko izlazi iz klišea porno glumice i komentariše ga, stavlja ga u širi socijalni kontekst. Njen novinarski angažman je vrlo interesantan, profesionalan i generalno mislim da je ona odličan pisac, hroničar vremena u kom živimo. Pre nekoliko meseci joj je izašla i prva knjiga eseja u Americi.

Stoya se u pretprodukciji filma, u procesu proba, nametnula kao ozbiljan talenat! Ona u sebi zapravo nosi uverljivost naturščika, po prirodi svog posla jako dobro poznaje kameru i mehanizam filmskog snimanja i nedvosmisleno pleni harizmu ozbiljne filmske glumce.

MONITOR: Vratimo se ovom žanru, da li u Srbiji postoji SF scena?
BODROŽA: U Srbiji postoji ozbiljna prozna scena koja vuče svoje korene iz vremna bivše Jugoslavije, kad je SF periodika bila dosta aktivna i popularna. Ali i danas u Srbiji postoji dosta zanimljivih SF pisaca, ali i vrlo ozbiljnih poznavalaca žanra. Na primer Boban Knežević, sem sto je čuveni SF pisac, on je I izdavač i možda jedan od glavnih popularizator ovog žanra. Uz pomoć Bobana smo i došli u kontakt sa Zoranom Neškovićem, piscem kratke priče po kojoj je film inspirisan i u dobrom delu zasnovan.

MONITOR: Film je postigao veliki uspijeh – predstavljen je na nekoliko festivala. Koliko se razlikuje publika na Balkanu i ona na stranim festivalima što se tiče ovog filma?
BODROŽA: Ederlezi Rising je još uvek na početku svog festivalskog puta. Sa nestrpljenjem očekujemo najveći svetski žanrovski festival Sidget u Španiji gde nastupamo u meni vrlo impresivnoj selekciji Noves Visions sa velikim brojem filmova koji su na toj granici imeđu žanrovskog i art filma, posle toga nas očekuje Trieste Science+Fiction, čuveni Cottbus u Nemačkoj, Varšava i još nekoliko evropskih festivala. Što se tiče reakcije publike, sem lokalne premijere na FEST-u koja je stvarno bila fenomenalna i svima nama lično intimno vrlo važna, najzanimljivije reakcije su bile u Briselu gde smo imali internacionalnu premijeru. Naime u Briselu publika je preuzela onaj princip sa kanskog festivala gde slobodno izviždi film ako joj se ne sviđa i generalno ume burno da reaguje. Ali u slučaju Bisela, pošto je po sredi žanrovski festival pa je sve dovedeno do krajnosti, publika sve vreme filma jako burno reaguje na film, aplaudira, dobacuje i komentariše film u formi glasnih parola koje neko uzvikne iz publike. I to je stvarno bilo nadrealno iskustvo! Sedeti sa tako strastvenom publikom u bioskopskoj sali! Kao poseban raritet imali smo čast da je posle naše projekcije na rasporedu bio javni čas ovogodnišnjeg dobitnika oskara Gilerma Del Tora.

MONITOR: Da li već razmišljate o sledem filmu? Isto naučna – fantastika ili neki drugi žanr?
BODROŽA: Već radimo na novim projektima! Mislim da ćemo ostati negde u istom “univerzumu”…

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo