Povežite se sa nama

INTERVJU

LAZAR BODROŽA, REDITELJ: Suočavanje sa kompleksnim pitanjima

Objavljeno prije

na

U ponedjeljak, 6. avgusta, u okviru Ponoćnih projekcija 32. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival, crnogorsku premijeru imaće za mnoge dugoočekivani film Ederlezi Rising reditelja Lazara Bodrože i scenariste Dimitrija Vojnova. Riječ je o sofisticiranoj, kamernoj melodrami smještenoj u naučnofantastični milje bliske budućnosti u kojoj je svijet drastično drugačiji u odnosu na ovaj današnji. Glavnu žensku ulogu u filmu Ederlezi Rising tumači Stoya, američka glumica srpskog porijekla najpoznatija po ulogama u porno-filmovima. Pored nje u Ederlezi Rising-u glavnu ulogu igra i Sebastijan Kavaca, popularniji slovenački glumac.

MONITOR: Naučno-fantastični film je prava rijetkost u srpskoj, a i u regionalnoj kinematografiji, iako njime mogu da se ispričaju vrlo duboke i umne priče sa prepuno metafora na današnje vrijeme. Zanima me kako ste odlučili da Vaš prvi dugometražni igrani film zapravo bude naučna – fantastika?
BODROŽA: Naučna – fantastika je bila u izvesnoj meri alibi, koji nam je omogućio da distancirano od realističnog izraza ispričamo jednu duboku emotivnu priču. Ta distanciranost od realizma, kao ipak dominantnog filmskog pristupa u evropskom umetničkom filmu glavnog toka, jeste nešto što nam je otvorilo ogromnu mogućnost za estetizaciju i to ne samo na vizuelnom planu. Sem estetizacije, otklon od realizma nam je pomogao da se mnogo otvorenije suočimo sa vrlo kompleksnim pitanjima vezanim za ljudsku egzisteciju, muško-ženske odnose, veštačku inteligenciju, emotivna učitavanje, požudu…

MONITOR: Definitivno se pomjerili granice što se tiče snimanja filma na ovim prostorima, a vizualno je veoma ekspresivan. Koliko je trebalo vremena da se snimi “Ederlezi Rising”, jer sam pročitao da je snimljen za 400.000 eura, što je malo novca za takav žanr?
BODROŽA: Radeći na ovom filmu, zbog već spomenutih budžetskih ograničenja morali smo dobro da promišljamo svaki korak u produkciji i da se trudimo da “zavaramo” percepciju budućeg gledaoca. Najveći deo filma smo snimili u studiju i sva rasveta je bila uvezana u sistem kojim se upravljalo preko miksete, tako da se jako brzo dolazilo do svetlosnih štimunga što je meni ostavljalo mnogo vremena za rad sa glumcima. Kao u slučaju starih holivudskih sound stage filmova. Direktor fotografije Kosta Glušica je svojim intuitivnim pristupom neizmerno vizuelno obogatio ovaj film. Upravo je ta vizuelna ekspresivnost nešto što je inicijalno privuklo međunarodnu publiku i distributere našem filmu. Kao fundamentalni primer za to interesovanje je i činjenica da je ovaj film za severnoameričku distribuciju otkupila čuvena kompanija Lionsgate što je redak uspeh za neki regionalni film.

MONITOR: Vaš film se razlikuje od mnogih naučno – fantastičnih filmova jer je u mnogima prvenstveno važna akcija, borba… Kod vas su, čini se, najvažnije romansa i ključna antropološka pitanja.
BODROŽA: SF je vrlo razuđen žanr i ovaj film se definitivno po nekom sentimentu oslanja na zaostavštinu sovjetskog SF-a, a sovjetski SF je baš poznat po tom metaforičnom i filozofskom aspektu. U srži ovo je ljubavni film, koliko god to bizarno zvučalo, i mislim da se najbolje čita u tom ključu. I največi broj ideoloških rasprava vezanih za film je inspirisao upravo taj emotivni aspekta filma dok je ceo ideološki narativ, koji je primentan pogotovo na početku filma, više poslužio za seting celog univerzuma u kom se film dešava.

MONITOR: Dva glavna lika su kosmonaut i androdid sa izgledom lijepe mlade žene. Odlučili ste se da u filmu glumi američka porno glumica srpskog porijekla Džesika Stojadinović – Stoya. Zašto baš ona?
BODROŽA: Stoya je vezana za ovaj projekat još pre nego što smo imali napisan scenario. Mislim da smo je kontaktirali sa sinopsisom filma i nekim sažetim tritmentom. Kada smo prvi put razmišljali ko bi bio idealan za ulogu osobe koja to u stvari nije, za ulogu androida koji je tu isključivo zbog zadovoljstva drugog lika, odmah smo shvatili da bi konceptualno Stoya bila zanimljivo rešenje jer se ona na nekom, ne toliko, metaforičnom nivou time bavi u svojoj matičnoj profesiji. Sama pornografija je u srži takva, ona služi za nečije zadovoljstvo, za ispunenje ili oslobađanje nagona.

MONITOR: Velika prašina se digla upravo zbog Stoye. Ali, ona je opravdala vaše povjerenje – kritika je vrlo pozitivna, a i Stoya je već dobila nagrade za ovu ulogu. Pročitao sam da je ona veoma poznata i zbog borbe za prava žena, ali i zbog novinarskih angažmana za prestižne medije: Gardijan, Vice, New York Times, Esquire, The Verge… Kakav je bio rad sa njom?
BODROŽA: Stoya nas je prvenstveno privukla kao javna figura, kao neko ko izlazi iz klišea porno glumice i komentariše ga, stavlja ga u širi socijalni kontekst. Njen novinarski angažman je vrlo interesantan, profesionalan i generalno mislim da je ona odličan pisac, hroničar vremena u kom živimo. Pre nekoliko meseci joj je izašla i prva knjiga eseja u Americi.

Stoya se u pretprodukciji filma, u procesu proba, nametnula kao ozbiljan talenat! Ona u sebi zapravo nosi uverljivost naturščika, po prirodi svog posla jako dobro poznaje kameru i mehanizam filmskog snimanja i nedvosmisleno pleni harizmu ozbiljne filmske glumce.

MONITOR: Vratimo se ovom žanru, da li u Srbiji postoji SF scena?
BODROŽA: U Srbiji postoji ozbiljna prozna scena koja vuče svoje korene iz vremna bivše Jugoslavije, kad je SF periodika bila dosta aktivna i popularna. Ali i danas u Srbiji postoji dosta zanimljivih SF pisaca, ali i vrlo ozbiljnih poznavalaca žanra. Na primer Boban Knežević, sem sto je čuveni SF pisac, on je I izdavač i možda jedan od glavnih popularizator ovog žanra. Uz pomoć Bobana smo i došli u kontakt sa Zoranom Neškovićem, piscem kratke priče po kojoj je film inspirisan i u dobrom delu zasnovan.

MONITOR: Film je postigao veliki uspijeh – predstavljen je na nekoliko festivala. Koliko se razlikuje publika na Balkanu i ona na stranim festivalima što se tiče ovog filma?
BODROŽA: Ederlezi Rising je još uvek na početku svog festivalskog puta. Sa nestrpljenjem očekujemo najveći svetski žanrovski festival Sidget u Španiji gde nastupamo u meni vrlo impresivnoj selekciji Noves Visions sa velikim brojem filmova koji su na toj granici imeđu žanrovskog i art filma, posle toga nas očekuje Trieste Science+Fiction, čuveni Cottbus u Nemačkoj, Varšava i još nekoliko evropskih festivala. Što se tiče reakcije publike, sem lokalne premijere na FEST-u koja je stvarno bila fenomenalna i svima nama lično intimno vrlo važna, najzanimljivije reakcije su bile u Briselu gde smo imali internacionalnu premijeru. Naime u Briselu publika je preuzela onaj princip sa kanskog festivala gde slobodno izviždi film ako joj se ne sviđa i generalno ume burno da reaguje. Ali u slučaju Bisela, pošto je po sredi žanrovski festival pa je sve dovedeno do krajnosti, publika sve vreme filma jako burno reaguje na film, aplaudira, dobacuje i komentariše film u formi glasnih parola koje neko uzvikne iz publike. I to je stvarno bilo nadrealno iskustvo! Sedeti sa tako strastvenom publikom u bioskopskoj sali! Kao poseban raritet imali smo čast da je posle naše projekcije na rasporedu bio javni čas ovogodnišnjeg dobitnika oskara Gilerma Del Tora.

MONITOR: Da li već razmišljate o sledem filmu? Isto naučna – fantastika ili neki drugi žanr?
BODROŽA: Već radimo na novim projektima! Mislim da ćemo ostati negde u istom “univerzumu”…

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo