Povežite se sa nama

INTERVJU

LAZAR BODROŽA, REDITELJ: Suočavanje sa kompleksnim pitanjima

Objavljeno prije

na

U ponedjeljak, 6. avgusta, u okviru Ponoćnih projekcija 32. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival, crnogorsku premijeru imaće za mnoge dugoočekivani film Ederlezi Rising reditelja Lazara Bodrože i scenariste Dimitrija Vojnova. Riječ je o sofisticiranoj, kamernoj melodrami smještenoj u naučnofantastični milje bliske budućnosti u kojoj je svijet drastično drugačiji u odnosu na ovaj današnji. Glavnu žensku ulogu u filmu Ederlezi Rising tumači Stoya, američka glumica srpskog porijekla najpoznatija po ulogama u porno-filmovima. Pored nje u Ederlezi Rising-u glavnu ulogu igra i Sebastijan Kavaca, popularniji slovenački glumac.

MONITOR: Naučno-fantastični film je prava rijetkost u srpskoj, a i u regionalnoj kinematografiji, iako njime mogu da se ispričaju vrlo duboke i umne priče sa prepuno metafora na današnje vrijeme. Zanima me kako ste odlučili da Vaš prvi dugometražni igrani film zapravo bude naučna – fantastika?
BODROŽA: Naučna – fantastika je bila u izvesnoj meri alibi, koji nam je omogućio da distancirano od realističnog izraza ispričamo jednu duboku emotivnu priču. Ta distanciranost od realizma, kao ipak dominantnog filmskog pristupa u evropskom umetničkom filmu glavnog toka, jeste nešto što nam je otvorilo ogromnu mogućnost za estetizaciju i to ne samo na vizuelnom planu. Sem estetizacije, otklon od realizma nam je pomogao da se mnogo otvorenije suočimo sa vrlo kompleksnim pitanjima vezanim za ljudsku egzisteciju, muško-ženske odnose, veštačku inteligenciju, emotivna učitavanje, požudu…

MONITOR: Definitivno se pomjerili granice što se tiče snimanja filma na ovim prostorima, a vizualno je veoma ekspresivan. Koliko je trebalo vremena da se snimi “Ederlezi Rising”, jer sam pročitao da je snimljen za 400.000 eura, što je malo novca za takav žanr?
BODROŽA: Radeći na ovom filmu, zbog već spomenutih budžetskih ograničenja morali smo dobro da promišljamo svaki korak u produkciji i da se trudimo da “zavaramo” percepciju budućeg gledaoca. Najveći deo filma smo snimili u studiju i sva rasveta je bila uvezana u sistem kojim se upravljalo preko miksete, tako da se jako brzo dolazilo do svetlosnih štimunga što je meni ostavljalo mnogo vremena za rad sa glumcima. Kao u slučaju starih holivudskih sound stage filmova. Direktor fotografije Kosta Glušica je svojim intuitivnim pristupom neizmerno vizuelno obogatio ovaj film. Upravo je ta vizuelna ekspresivnost nešto što je inicijalno privuklo međunarodnu publiku i distributere našem filmu. Kao fundamentalni primer za to interesovanje je i činjenica da je ovaj film za severnoameričku distribuciju otkupila čuvena kompanija Lionsgate što je redak uspeh za neki regionalni film.

MONITOR: Vaš film se razlikuje od mnogih naučno – fantastičnih filmova jer je u mnogima prvenstveno važna akcija, borba… Kod vas su, čini se, najvažnije romansa i ključna antropološka pitanja.
BODROŽA: SF je vrlo razuđen žanr i ovaj film se definitivno po nekom sentimentu oslanja na zaostavštinu sovjetskog SF-a, a sovjetski SF je baš poznat po tom metaforičnom i filozofskom aspektu. U srži ovo je ljubavni film, koliko god to bizarno zvučalo, i mislim da se najbolje čita u tom ključu. I največi broj ideoloških rasprava vezanih za film je inspirisao upravo taj emotivni aspekta filma dok je ceo ideološki narativ, koji je primentan pogotovo na početku filma, više poslužio za seting celog univerzuma u kom se film dešava.

MONITOR: Dva glavna lika su kosmonaut i androdid sa izgledom lijepe mlade žene. Odlučili ste se da u filmu glumi američka porno glumica srpskog porijekla Džesika Stojadinović – Stoya. Zašto baš ona?
BODROŽA: Stoya je vezana za ovaj projekat još pre nego što smo imali napisan scenario. Mislim da smo je kontaktirali sa sinopsisom filma i nekim sažetim tritmentom. Kada smo prvi put razmišljali ko bi bio idealan za ulogu osobe koja to u stvari nije, za ulogu androida koji je tu isključivo zbog zadovoljstva drugog lika, odmah smo shvatili da bi konceptualno Stoya bila zanimljivo rešenje jer se ona na nekom, ne toliko, metaforičnom nivou time bavi u svojoj matičnoj profesiji. Sama pornografija je u srži takva, ona služi za nečije zadovoljstvo, za ispunenje ili oslobađanje nagona.

MONITOR: Velika prašina se digla upravo zbog Stoye. Ali, ona je opravdala vaše povjerenje – kritika je vrlo pozitivna, a i Stoya je već dobila nagrade za ovu ulogu. Pročitao sam da je ona veoma poznata i zbog borbe za prava žena, ali i zbog novinarskih angažmana za prestižne medije: Gardijan, Vice, New York Times, Esquire, The Verge… Kakav je bio rad sa njom?
BODROŽA: Stoya nas je prvenstveno privukla kao javna figura, kao neko ko izlazi iz klišea porno glumice i komentariše ga, stavlja ga u širi socijalni kontekst. Njen novinarski angažman je vrlo interesantan, profesionalan i generalno mislim da je ona odličan pisac, hroničar vremena u kom živimo. Pre nekoliko meseci joj je izašla i prva knjiga eseja u Americi.

Stoya se u pretprodukciji filma, u procesu proba, nametnula kao ozbiljan talenat! Ona u sebi zapravo nosi uverljivost naturščika, po prirodi svog posla jako dobro poznaje kameru i mehanizam filmskog snimanja i nedvosmisleno pleni harizmu ozbiljne filmske glumce.

MONITOR: Vratimo se ovom žanru, da li u Srbiji postoji SF scena?
BODROŽA: U Srbiji postoji ozbiljna prozna scena koja vuče svoje korene iz vremna bivše Jugoslavije, kad je SF periodika bila dosta aktivna i popularna. Ali i danas u Srbiji postoji dosta zanimljivih SF pisaca, ali i vrlo ozbiljnih poznavalaca žanra. Na primer Boban Knežević, sem sto je čuveni SF pisac, on je I izdavač i možda jedan od glavnih popularizator ovog žanra. Uz pomoć Bobana smo i došli u kontakt sa Zoranom Neškovićem, piscem kratke priče po kojoj je film inspirisan i u dobrom delu zasnovan.

MONITOR: Film je postigao veliki uspijeh – predstavljen je na nekoliko festivala. Koliko se razlikuje publika na Balkanu i ona na stranim festivalima što se tiče ovog filma?
BODROŽA: Ederlezi Rising je još uvek na početku svog festivalskog puta. Sa nestrpljenjem očekujemo najveći svetski žanrovski festival Sidget u Španiji gde nastupamo u meni vrlo impresivnoj selekciji Noves Visions sa velikim brojem filmova koji su na toj granici imeđu žanrovskog i art filma, posle toga nas očekuje Trieste Science+Fiction, čuveni Cottbus u Nemačkoj, Varšava i još nekoliko evropskih festivala. Što se tiče reakcije publike, sem lokalne premijere na FEST-u koja je stvarno bila fenomenalna i svima nama lično intimno vrlo važna, najzanimljivije reakcije su bile u Briselu gde smo imali internacionalnu premijeru. Naime u Briselu publika je preuzela onaj princip sa kanskog festivala gde slobodno izviždi film ako joj se ne sviđa i generalno ume burno da reaguje. Ali u slučaju Bisela, pošto je po sredi žanrovski festival pa je sve dovedeno do krajnosti, publika sve vreme filma jako burno reaguje na film, aplaudira, dobacuje i komentariše film u formi glasnih parola koje neko uzvikne iz publike. I to je stvarno bilo nadrealno iskustvo! Sedeti sa tako strastvenom publikom u bioskopskoj sali! Kao poseban raritet imali smo čast da je posle naše projekcije na rasporedu bio javni čas ovogodnišnjeg dobitnika oskara Gilerma Del Tora.

MONITOR: Da li već razmišljate o sledem filmu? Isto naučna – fantastika ili neki drugi žanr?
BODROŽA: Već radimo na novim projektima! Mislim da ćemo ostati negde u istom “univerzumu”…

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo