Povežite se sa nama

INTERVJU

SARA RENAR, MUZIČARKA: Pjesme liječe

Objavljeno prije

na

Sara Renar je umjetnica koja je odlučila da svoju karijeru arhitektice ostavi po strani kako bi se u potpunosti posvetila muzici. Iza sebe ima četiri albuma i mnogo pređenih kilometara. Tokom svojih turneja u poslednjih par godina je nekoliko puta posjetila Crnu Goru. Ovdašnja publika će je za vikend imati prilike vidjeti u Kotoru, pa upravo zbog ovoga priču sa njom otvorili smo uspomenama iz Crne Gore o kojima nam Renar kaže:

Mislim da ću uvijek pamtiti nastup na Lake Festu u Nikšiću – otvorila sam taj stage potpuno sama, u bijeloj haljini, punog želuca nekog sjajnog roštilja, a publika je bila fenomenalna tako da sam u tom ludilu i premašila satnicu. Pamtim također jedan spontani nastup u Budvi, nakon službene svirke na festivalu Novi Val, se, poneseno atmosferom zasviralo na afteru u Vihor baru. Onda je tu i nedavni nastup u Podgorici i sjajno suludi radijski intervju – ma teško je izdvojiti. Svaki put je u Crnoj Gori predivno.

MONITOR: Ostavili ste arhitekturu iza sebe i posvetili se muzici. Koliko je u današnje, pretežno virtuelno okrenutom svijetu, teško održati tempo studio-koncerti-medijske promocije, a pri tom zadržati dio života za sebe?
RENAR: Moram priznati da nije tako lako balansirati gomilu tih segmenata života i njih spojiti u jednu suvislu cjelinu koja odražava tebe kao ličnost i tvoje iskrene sklonosti. Muzika je moj cilj, i postoji jedna fina distinkcija između percipiranja nečeg kao svoj ,,posao”, odnosno, kao svoj ,,poziv”. Iako sâmu muziku smatram svojim pozivom, u današnjem tzv. virtuelnom svijetu teško je razlučiti bavljenje muzikom u idealnim uvjetima – u studiju i na koncertima – od medijske promocije, pogotovu promoviranja na društvenim mrežama. Pored toga, mašina ti se pokvari, psu se ide van i generalno želiš da životu nametneš vlastiti tempo, tako da… Kada se kockice slože, i stvari idu od ruke, tada se dâ ne samo balansirati nego i uživati.

MONITOR: Kad već pominjem virtuelno okruženje, koliko mislite da je današnja muzička industrija uspjela iskoristiti njegove kapacitete i kako se Vi nosite sa njegovim prednostima i manama?
RENAR: Nema smisla govoriti o društvenim mrežama u terminima ,,dobro” i ,,loše”. Promoviranje muzike u takvim okvirima naravno ima svoje prednosti i nedostatke, ali kada je virtualizacija stvarnosti sveprisutna, a pri tom je neko institucionalno djelovanje na polju muzike izgubilo maha na ovim prostorima, primoran si snaći se u datim uvjetima. Opet, sveprisutnost na mreži ne sugerira da je muzika koja se promovira dobra, te se krug pravih ljubitelja određene muzike širi jedino aktivnim bavljenjem onoga što je i potaklo medijsko promoviranje – stvaranjem i prezentiranjem stvorenog javnim nastupima.

MONITOR: Čini se da se u TV i radijskom spektru sve formatiralo, nakrcalo reklamama, sve je manje autorskih emisija i svježih i drugačijiih pjesama. Koliko TV i radio mogu pomoći umjetnicima sličnim Vama?
RENAR: Koliko imam prilike biti upućena u to, nisam sigurna da se moja muzika vrti po televizijskim i radijskim postajama ni približno onoliko koliko se razmjenjuje od uha do uha, među živim svijetom koji dolazi na koncerte i do kojih je pjesma našla svoj put na jedan znatno manje mainstream način.

MONITOR: Vaši nastupi su podređeni muzici. Sve je uklopljeno kako bi dalo jedinstven audio-vizuelni doživljaj. Da li ste često imali savjeta/predloga da u prvi plan, kako se to danas najčešće radi, postavite Vaš fizički izgled?
RENAR: Nisam imala uopće takvih ,,savjeta”. Od početka sam se postavila tako da je bilo jasno koje granice se ne prelaze i na koje karte se ne igra. Dapače, tek sam u posljednje vrijeme, kada sam stekla samopouzdanje i afirmaciju za svoj rad počela eksperimentirati sa garderobom. Da se razumijemo mislim da je to šteta – na početku karijere sam imala osjećaj da praktički trebaš negirati svoju ženstvenost da bi te se ozbiljno shvatilo kao autora i muzičara.

MONITOR: Na koji način uspijevate da „ne igrate” po pravilima muzičke industrije?
RENAR: Prava je istina da raspadom klasične diskografije nekih ,,čvrstih” pravila u stvari i nema. U ovom pozivu dobrim dijelom sam kreiraš pravila igre, a ta sloboda je ujedno i prekrasna i zastrašujuća. A bez puno rada ne ide.

MONITOR: Uspjeli ste se upisati i u Igru prestola. Kako je biti Lannister, makar na dan?
RENAR: Bila sam Lannister na gotovo mjesec dana – doduše prije sedam godina za vrijeme snimanja druge sezone u Dubrovniku. Doživjeti ozbiljan produkcijski stroj je bilo sjajno iskustvo.

MONITOR: Dosta Vaših numera su autobiografske. Album „Tišina” je posebna priča. Koliko je teško izbaciti takve pjesme iz sebe i prepustiti ih da žive neki svoj život?
RENAR: Ljepota pisanja pjesama je što traumatična iskustva možeš kanalizirati u nešto konstruktivno, lijepo. Teško je koliko sam život zna biti težak, ali pjesme zapravo liječe.

MONITOR: Zanimljiv projekat je iza Vas – predstava Montažstroja „Mali čovjek želi preko crte”. Možete li našim čitaocima, s obzirom da nemaju prilike vidjeti predstavu, reći kako je biti Ceca na pozorišnim daskama i približiti ideju projekta?
RENAR: Predstava za koju me pitate je praizvedbu i jedine izvedbe doživjela 2013. u Pogonu kulture u Zagrebu. Skeč sa Thompsonom, kojeg je sjajno odigrao pokojni Ante Perković i Cecom tek je jedna od scena u predstavi u kojoj kroz elektronsku reinterpretaciju novovalne glazbe čitav zbor ,,malih ljudi” propitkuje svoju društvenu poziciju i ulogu glazbe u njoj. Redatelj Borut Šeparović je mudro predvidio za koju scenu će se najviše mediji ,,uhvatiti”. Čitajte ,,Sedmu republiku” Ante Perkovića. Sve je rekao.

MONITOR: Nakon tri studijska albuma, objavili ste i jedan živi, muzičko-scenski album. Da li je trebala promjena ili su se stvari jednostavno posložile?
RENAR: ,,Gdje povlačiš crtu?” je neočekivani rezultat projekta originalno nastalog na poziv Trećeg programa Hrvatskog radija koji je premašio zadane okvire i od dvadesetominutnog emitiranja u eter prerastao u kompletni glazbeno – scenski projekt. Kada gledate smjer kretanja albuma Jesen-Tišina-Gdje povlačiš crtu? i nije tako neočekivani izlet.

MONITOR: Da li će sljedeći album ići u tom pravcu? Šta publika nakon ovakvog albuma može očekivati od Vas?
RENAR: Mislim da sam sad zaokružila jednu autorsku i životnu cjelinu. Sad je vrijeme za povlačenje kako bih vas opet mogla iznenaditi!

Dragan LUČIČ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo