Povežite se sa nama

MONITORING

Bačeno pola milijarde eura

Objavljeno prije

na

Nešto više od godinu mandata je trebalo ministarki odbrane Milici Pejanović-Đurišić da se nakani i javno izjasni o stanju u Vojsci Crne Gore (VCG). Ona je 29. aprila, govoreći pred neimenovanom „akademskom zajednicom i nevladinim sektorom”, zvanično, između redova, ni manje ni više – ali sasvim opravdano – priznala krah reforme oružanih snaga. Strategijski pregled odbrane Crne Gore (SPO), rekla je, moraće da se mijenja.

Sa zakašnjenjem od tri-četiri godine, SPO je usvojen 1. jula 2010. na sjednici Vlade Mila Đukanovića. Navodno definisan prema obrascu NATO-a, trebalo je da bude centralni dokument za utvrđivanje političkog okvira, pretpostavki odbrambenog planiranja, zatim procjenu strukture i opreme VCG i njenih sposobnosti, kao i troškova odbrambenog budžeta sa rokom na 10 godina.

Međutim, ministarka je sada objavila da je napisan nacrt novog SPO-a jer je „potrebna reorganizacija, kroz plansko smanjivanje jedinica, komandi, nepotrebnih infrastrukturnih lokacija i dopunu novoformiranih jedinica sa kadrom koji nedostaje”.

Kada je važeći SPO stupio na snagu, prethodni ministar Boro Vučinić se svečano zakleo da „omogućava racionalno korišćenje odbrambenih resursa i transparentnost odlučivanja u oblasti odbrane”.

Ta demagoška priča – a poreske je obveznike koštala papreno – nije sankcionisana. Trojica eksponiranih dioničara izrade SPO-a iz 2010. zbog tog i drugih promašaja ne snose posljedice.

Vučinića je, nakon ministarskog mandata, za direktora tajne službe preporučio Igor Lukšić tvrdnjom da se „radom dokazao kao najbolje rješenje”. Kojim radom? Za ministra odbrane je kao referencu imao da je bio predsjednik amaterskog Streljačkog saveza, pa ne čudi da je tri puta mijenjao zakone o vojsci i odbrani i stigao da za VCG propiše prvo tri brigade i dvije baze, pa dvije brigade i tri baze, pa jednu brigadu i četiri centra. Pejanović-Đurišićeva će u novom SPO-u propisati – nakrupnija formacija biće bataljon.

Vučinićev ortak i koautor SPO-a, viceadmiral Dragan Samardžić je de facto preko šest godina načelnik Generalštaba (GŠ) VCG. Upropastio je sve čega se dotakao, a umio je to da naplati. Iako je raspolagao stanom u Beogradu, od Đukanovićeve vlade je 2009. i mimo uobičajenih konkursa, dobio 200.000 eura da kupi stan u Tivtu od 102 kvadrata.

Kapetan bojnog broda Branislav Keković – sa pedigreom komandanta 108. ORBr, jedinice mornaričke artiljerije koja je 1991. tukla dubrovačko područje – kao načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane je koordinarao izradu propalog SPO-a; nagradili su ga imenovanjem za vojno-diplomatskog predstavnika u Sloveniji sa platom od više hiljada eura.

Tek sredinom prošle godine, kada je Vučinić već bio u ANB-u, Ministarstvo odbrane je poslalo pismo namjera u NATO u kojem izražava želju da učestvuje u inicijativi Building Integrity, koja je, kroz jačanje transparentnosti, utemeljena u cilju smanjivanja rizika od korupcije u sektoru bezbjednosti.

Izgleda da „kašnjenje” nije slučajno. Učinak Vučinića i Samardžića u mogućoj korupciji i mutnim transakcijama na stranicama Monitora je godinama detaljno opisivan, te djelimično registrovan i u izvještaju Državne revizorske institucije.

Dok SPO nije bio usvojen, niti postojala materijalna formacija jedinica, dakle bez utvrđenih sistemskih parametara, proizvoljno su deklasifikovali i prodavali „vojne viškove” a tako pribavljen novac deponovali na nezakonit način: nijesu ga evidentirali u Glavnoj knjizi Trezora.

Samardžić je demonstrirao školski primjer koruptivnog sukoba interesa: jedno vrijeme je kao načelnik GŠ VCG proizvoljno otpisivao „vojne viškove” a kao član državnog UO Montenegro Defence Industry za novčanu naknadu ih prodavao.

U Vučinićevom mandatu – kako smo više puta dokazivali – VCG je pretrpjela teške gubitke u ratnom materijalu i opremi: približno kao da smo učestvovali u oružanom sukobu jačeg intenziteta a da, liše izvjesne količine pušaka Heckler & Koch 416, nije nabavljen niti jedan novi borbeni sistem.

Uništena je ili za male pare rasprodata artiljerija, ukupno oko 1.000 cijevi. I to haubice 105 mm M-56 (i dio iz klase 122 mm D-30); zatim, protivoklopni topovi 100 mm T-12 i 82 mm M-60 BsT; minobacači 82 mm M-69A i sistemi lake protivvazdušne artiljerije 20-57 mm. Isto je zadesilo lansere i rakete 107-128 mm, te najmanje 290 ručnih bacača M-57. Prodato je budzašto sedam samohodnih obalskih sistema Rubež-E i četrdesetak raketa P-20 i P-21 sa dometom 80 km. Detonirano je najmanje oko 1.500 protivavionskih raketa 72 mm Strijela-2M, itd.

Tenkovski bataljon, ukupno 60 srednjih pancera od po 40 tona, izrezan je i istopljen. Šest jurišnih aviona G-4 (N-62), čiji upotrebni rok ističe tek poslije 2020. godine, sa kompletnom opremom, 2010. su poklonjeni Srbiji. Time su Vučinić i Samardžić – na bazi odluke Đukanovićeve vlade – Crnu Goru lišili ratne avijacije.

Hrvatskoj su za smiješne sume prodati transportni helikopteri Mi-8 a Srbiji su poklonjeni i 346.000 eura knjigovodstveno vrijedni rezervni djelovi za njih. Tokom zimske oluje početkom 2012, usred proglašenog vanrednog stanja, VCG je za evakuacije i dotur pomoći bila beskorisna: na račun poreskih obveznika je unajmljeno pet helikoptera „NATO partnera”.

K tome, udarne pomorske snage su kanibalizirane, poklonjene, ili neodržavanjem trule; rasprodate su, na primjer, raketna fregata od stotinjak metara dužine i tri velike podmornice iz nekadašnje 88. flotile za svega milion eura. Lani -tri plovna sredstva za 71.000 eura. Preostala mornarička postrojenja, zbog privatizacije, iseljena su iz bokokotorskog areala u Bar, no tamo nije izgrađena infrastruktura.

Odbrana mora, obale i vazdušnog prostora, kao i ukupne državne teritorije, nije mrtvo slovo samo na papiru SPO-a, već i u Ustavu. VCG nema efektive da, zlu ne trebalo, sprovodi prioritetnu ustavnu obavezu iz čl. 129. st. 1 koja glasi: „Vojska brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore”.

Uzmimo primjer Mornarice VCG. Sedam godina od obnove nezavisnosti nije ustrojen integrisani nadzor mora. Najveće pojedinačne investicije su za neborbene namjene. Obavljen je skupi remont Titove jahte Jadranke – sa doćerivanjem luksuznih salona, apartmanima za noćenje, unikatnim posuđem od srebra i najboljeg porcelana, enterijerom od slonovače i mahagonije, skupocjenim slikama – koju DPS funkcioneri, pod egidom „državnog protokola”, koriste za tulume.

Nijesmo čuli da se Milica Pejanović-Đurišić – članica GO DPS-a – protivi takvoj praksi. Naprotiv, za njenog je mandata, tokom 2012, dokovanje i remont za vojne svrhe potpuno neupotrebljivog jedrenjaka Jadran koštaće 1.729.707 eura. Usporedbe radi, za remontovanje preostalih haubica 122 mm, drugorangirane stavke za tu svrhu u budžetu za prošlu godinu, utrošeno je samo 27.359 eura!

Dok se finansira potrošnja koja je van Ustavom definisane svrhe VCG, iz godine u godinu opadaju investicije u održavanje i modernizaciju bazičnih vojnih objekta. Dok je načelnik GŠ VCG bio od Samardžića neprocjenjivo kvalifikovaniji general-potpukovnik Jovan Lakčević – a to ga je izgleda i koštalo funkcije – ulaganje u vojnu infrastukturu iz tekućeg budžeta 2007. je bilo 5,7 odsto; već od 2008. je uslijedio strmoglavi pad, zaključno sa mizernih 0,15 odsto prošle godine.

I drugi dostupni službeni podaci otkrivaju da je nakon Lakčevića nastupio zabrinjavajući debalans vojnog budeta. Sa 54 odsto učešća izdvajanja za plate i naknade iz vojnog budžeta 2008, prošle godine u personalnim izdacima došlo se do čak 74 odsto od projektovanog vojnog budžeta.

Treći godišnji nacionalni program Crne Gore, dokument koji je jesenas Vlada dostavila NATO-u, ovaj negativan trend pravda „dijelom i zbog novih troškova koji se odnose na naknade vojnicima koji učestvuju u operacijama podrške i očuvanja mira u svijetu”.

Na račun crnogorskih mirovnih misija za 2012. utrošeno je 4.084.223 eura, od čega 3.918.933 za obavljanje najobičnije stražarske službe u Avganistanu (ISAF). Od toga je 525.646 eura plaćeno Oružanim snagama Mađarske za „logističku podršku” koja se, između ostalog, sastoji u tome što naš vod ISAF-a koristi njihove kalašnjikove, mada smo njih barem imali dovoljno: samo u 2006. smo Iraku prodali 17.650 komada!

ISAF je značajno opteretio vojni budžet, koji je prošle godine, nakon rebalansa i sa primicima po drugim osnovama, iznosio 36,9 miliona. Ali, ni taj budžet, kao i prethodni „pojedeni” za plate i naknade, ne rješava temeljne socijalne probleme u VCG. Od ukupno 1.835 aktivnih profesionalnih vojnih lica, čak 1.039 je bez stana, dok 173 nemaju odgovarajući stan.

Oko 4.000 tona ili trećina viškova ratnog materijala još nije uništena, premda taj proces traje osam godina. Iako su Ministarstvu odbrane i VCG-u za funkcionisanje potrebne svega 22 lokacije, nije riješeno što sa preostalih 202 lokacija, itd.

Koliko nas je haotična situacija u oružanim snagama koštala? Crna Gora je od 2004. preuzela samostalno finansiranje oružanih snaga na svojoj teritoriji; od tog perioda DPS-SDP partneri „reformišu” odbranu.

Do 2007, kada je ustrojeno Ministarstvo odbrane Crne Gore, deklarisana izdavajanja za vojni budžet kretala su se nešto iznad 36 miliona eura godišnje. Prema službenim podacima, koji od izvještaja do izvještaja neznatno variraju, od 2007. budžet za odbranu je za tu godinu bio 40,1 miliona, 2008. 48,7 miliona, 2009. 40,6 miliona, 2010. 42,7 miliona, 2011. 37,4 miliona, 2012. 36,9, dok je u 2013. odobren budžet od 40,5 miliona – ukupno oko 400 miliona eura.

No, to nije stvarni prikaz izdataka 2004-2013. Pored deklarisanog, postoji i paralelni vojni budžet koji se knjigovodstveno vodi na druga ministarstva. U 2009. je za tu stavku izdvojeno 12,4 miliona, 2010. 12,6 miliona, 2011. 19,9 miliona, 2012. 16,8 miliona a ove godine 15,4 miliona eura.

To nije sav novac isplaćen po tom osnovu, jer se vodi nekoliko hiljada sporova po tužbama vojnih penzionera. Ministarstvo finansija je zbog gubitka parnica samo u 2011. vojnim penzionerima isplatilo 1,92 miliona, dok se procjenjuje da će u međuvremenu stići za naplatu dodatnih oko pet miliona eura.

Saberemo li sume, epilog je zapanjujući: sa preko pola milijarde smo u proteklih devet godina finansirali, sada, i sa zvaničnog mjesta, priznatu neuspješnu reformu oružanih snaga.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo