Povežite se sa nama

MONITORING

Bačeno pola milijarde eura

Objavljeno prije

na

pejanovic

Nešto više od godinu mandata je trebalo ministarki odbrane Milici Pejanović-Đurišić da se nakani i javno izjasni o stanju u Vojsci Crne Gore (VCG). Ona je 29. aprila, govoreći pred neimenovanom „akademskom zajednicom i nevladinim sektorom”, zvanično, između redova, ni manje ni više – ali sasvim opravdano – priznala krah reforme oružanih snaga. Strategijski pregled odbrane Crne Gore (SPO), rekla je, moraće da se mijenja.

Sa zakašnjenjem od tri-četiri godine, SPO je usvojen 1. jula 2010. na sjednici Vlade Mila Đukanovića. Navodno definisan prema obrascu NATO-a, trebalo je da bude centralni dokument za utvrđivanje političkog okvira, pretpostavki odbrambenog planiranja, zatim procjenu strukture i opreme VCG i njenih sposobnosti, kao i troškova odbrambenog budžeta sa rokom na 10 godina.

Međutim, ministarka je sada objavila da je napisan nacrt novog SPO-a jer je „potrebna reorganizacija, kroz plansko smanjivanje jedinica, komandi, nepotrebnih infrastrukturnih lokacija i dopunu novoformiranih jedinica sa kadrom koji nedostaje”.

Kada je važeći SPO stupio na snagu, prethodni ministar Boro Vučinić se svečano zakleo da „omogućava racionalno korišćenje odbrambenih resursa i transparentnost odlučivanja u oblasti odbrane”.

Ta demagoška priča – a poreske je obveznike koštala papreno – nije sankcionisana. Trojica eksponiranih dioničara izrade SPO-a iz 2010. zbog tog i drugih promašaja ne snose posljedice.

Vučinića je, nakon ministarskog mandata, za direktora tajne službe preporučio Igor Lukšić tvrdnjom da se „radom dokazao kao najbolje rješenje”. Kojim radom? Za ministra odbrane je kao referencu imao da je bio predsjednik amaterskog Streljačkog saveza, pa ne čudi da je tri puta mijenjao zakone o vojsci i odbrani i stigao da za VCG propiše prvo tri brigade i dvije baze, pa dvije brigade i tri baze, pa jednu brigadu i četiri centra. Pejanović-Đurišićeva će u novom SPO-u propisati – nakrupnija formacija biće bataljon.

Vučinićev ortak i koautor SPO-a, viceadmiral Dragan Samardžić je de facto preko šest godina načelnik Generalštaba (GŠ) VCG. Upropastio je sve čega se dotakao, a umio je to da naplati. Iako je raspolagao stanom u Beogradu, od Đukanovićeve vlade je 2009. i mimo uobičajenih konkursa, dobio 200.000 eura da kupi stan u Tivtu od 102 kvadrata.

Kapetan bojnog broda Branislav Keković – sa pedigreom komandanta 108. ORBr, jedinice mornaričke artiljerije koja je 1991. tukla dubrovačko područje – kao načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane je koordinarao izradu propalog SPO-a; nagradili su ga imenovanjem za vojno-diplomatskog predstavnika u Sloveniji sa platom od više hiljada eura.

Tek sredinom prošle godine, kada je Vučinić već bio u ANB-u, Ministarstvo odbrane je poslalo pismo namjera u NATO u kojem izražava želju da učestvuje u inicijativi Building Integrity, koja je, kroz jačanje transparentnosti, utemeljena u cilju smanjivanja rizika od korupcije u sektoru bezbjednosti.

Izgleda da „kašnjenje” nije slučajno. Učinak Vučinića i Samardžića u mogućoj korupciji i mutnim transakcijama na stranicama Monitora je godinama detaljno opisivan, te djelimično registrovan i u izvještaju Državne revizorske institucije.

Dok SPO nije bio usvojen, niti postojala materijalna formacija jedinica, dakle bez utvrđenih sistemskih parametara, proizvoljno su deklasifikovali i prodavali „vojne viškove” a tako pribavljen novac deponovali na nezakonit način: nijesu ga evidentirali u Glavnoj knjizi Trezora.

Samardžić je demonstrirao školski primjer koruptivnog sukoba interesa: jedno vrijeme je kao načelnik GŠ VCG proizvoljno otpisivao „vojne viškove” a kao član državnog UO Montenegro Defence Industry za novčanu naknadu ih prodavao.

U Vučinićevom mandatu – kako smo više puta dokazivali – VCG je pretrpjela teške gubitke u ratnom materijalu i opremi: približno kao da smo učestvovali u oružanom sukobu jačeg intenziteta a da, liše izvjesne količine pušaka Heckler & Koch 416, nije nabavljen niti jedan novi borbeni sistem.

Uništena je ili za male pare rasprodata artiljerija, ukupno oko 1.000 cijevi. I to haubice 105 mm M-56 (i dio iz klase 122 mm D-30); zatim, protivoklopni topovi 100 mm T-12 i 82 mm M-60 BsT; minobacači 82 mm M-69A i sistemi lake protivvazdušne artiljerije 20-57 mm. Isto je zadesilo lansere i rakete 107-128 mm, te najmanje 290 ručnih bacača M-57. Prodato je budzašto sedam samohodnih obalskih sistema Rubež-E i četrdesetak raketa P-20 i P-21 sa dometom 80 km. Detonirano je najmanje oko 1.500 protivavionskih raketa 72 mm Strijela-2M, itd.

Tenkovski bataljon, ukupno 60 srednjih pancera od po 40 tona, izrezan je i istopljen. Šest jurišnih aviona G-4 (N-62), čiji upotrebni rok ističe tek poslije 2020. godine, sa kompletnom opremom, 2010. su poklonjeni Srbiji. Time su Vučinić i Samardžić – na bazi odluke Đukanovićeve vlade – Crnu Goru lišili ratne avijacije.

Hrvatskoj su za smiješne sume prodati transportni helikopteri Mi-8 a Srbiji su poklonjeni i 346.000 eura knjigovodstveno vrijedni rezervni djelovi za njih. Tokom zimske oluje početkom 2012, usred proglašenog vanrednog stanja, VCG je za evakuacije i dotur pomoći bila beskorisna: na račun poreskih obveznika je unajmljeno pet helikoptera „NATO partnera”.

K tome, udarne pomorske snage su kanibalizirane, poklonjene, ili neodržavanjem trule; rasprodate su, na primjer, raketna fregata od stotinjak metara dužine i tri velike podmornice iz nekadašnje 88. flotile za svega milion eura. Lani -tri plovna sredstva za 71.000 eura. Preostala mornarička postrojenja, zbog privatizacije, iseljena su iz bokokotorskog areala u Bar, no tamo nije izgrađena infrastruktura.

Odbrana mora, obale i vazdušnog prostora, kao i ukupne državne teritorije, nije mrtvo slovo samo na papiru SPO-a, već i u Ustavu. VCG nema efektive da, zlu ne trebalo, sprovodi prioritetnu ustavnu obavezu iz čl. 129. st. 1 koja glasi: „Vojska brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore”.

Uzmimo primjer Mornarice VCG. Sedam godina od obnove nezavisnosti nije ustrojen integrisani nadzor mora. Najveće pojedinačne investicije su za neborbene namjene. Obavljen je skupi remont Titove jahte Jadranke – sa doćerivanjem luksuznih salona, apartmanima za noćenje, unikatnim posuđem od srebra i najboljeg porcelana, enterijerom od slonovače i mahagonije, skupocjenim slikama – koju DPS funkcioneri, pod egidom „državnog protokola”, koriste za tulume.

Nijesmo čuli da se Milica Pejanović-Đurišić – članica GO DPS-a – protivi takvoj praksi. Naprotiv, za njenog je mandata, tokom 2012, dokovanje i remont za vojne svrhe potpuno neupotrebljivog jedrenjaka Jadran koštaće 1.729.707 eura. Usporedbe radi, za remontovanje preostalih haubica 122 mm, drugorangirane stavke za tu svrhu u budžetu za prošlu godinu, utrošeno je samo 27.359 eura!

Dok se finansira potrošnja koja je van Ustavom definisane svrhe VCG, iz godine u godinu opadaju investicije u održavanje i modernizaciju bazičnih vojnih objekta. Dok je načelnik GŠ VCG bio od Samardžića neprocjenjivo kvalifikovaniji general-potpukovnik Jovan Lakčević – a to ga je izgleda i koštalo funkcije – ulaganje u vojnu infrastukturu iz tekućeg budžeta 2007. je bilo 5,7 odsto; već od 2008. je uslijedio strmoglavi pad, zaključno sa mizernih 0,15 odsto prošle godine.

I drugi dostupni službeni podaci otkrivaju da je nakon Lakčevića nastupio zabrinjavajući debalans vojnog budeta. Sa 54 odsto učešća izdvajanja za plate i naknade iz vojnog budžeta 2008, prošle godine u personalnim izdacima došlo se do čak 74 odsto od projektovanog vojnog budžeta.

Treći godišnji nacionalni program Crne Gore, dokument koji je jesenas Vlada dostavila NATO-u, ovaj negativan trend pravda „dijelom i zbog novih troškova koji se odnose na naknade vojnicima koji učestvuju u operacijama podrške i očuvanja mira u svijetu”.

Na račun crnogorskih mirovnih misija za 2012. utrošeno je 4.084.223 eura, od čega 3.918.933 za obavljanje najobičnije stražarske službe u Avganistanu (ISAF). Od toga je 525.646 eura plaćeno Oružanim snagama Mađarske za „logističku podršku” koja se, između ostalog, sastoji u tome što naš vod ISAF-a koristi njihove kalašnjikove, mada smo njih barem imali dovoljno: samo u 2006. smo Iraku prodali 17.650 komada!

ISAF je značajno opteretio vojni budžet, koji je prošle godine, nakon rebalansa i sa primicima po drugim osnovama, iznosio 36,9 miliona. Ali, ni taj budžet, kao i prethodni „pojedeni” za plate i naknade, ne rješava temeljne socijalne probleme u VCG. Od ukupno 1.835 aktivnih profesionalnih vojnih lica, čak 1.039 je bez stana, dok 173 nemaju odgovarajući stan.

Oko 4.000 tona ili trećina viškova ratnog materijala još nije uništena, premda taj proces traje osam godina. Iako su Ministarstvu odbrane i VCG-u za funkcionisanje potrebne svega 22 lokacije, nije riješeno što sa preostalih 202 lokacija, itd.

Koliko nas je haotična situacija u oružanim snagama koštala? Crna Gora je od 2004. preuzela samostalno finansiranje oružanih snaga na svojoj teritoriji; od tog perioda DPS-SDP partneri „reformišu” odbranu.

Do 2007, kada je ustrojeno Ministarstvo odbrane Crne Gore, deklarisana izdavajanja za vojni budžet kretala su se nešto iznad 36 miliona eura godišnje. Prema službenim podacima, koji od izvještaja do izvještaja neznatno variraju, od 2007. budžet za odbranu je za tu godinu bio 40,1 miliona, 2008. 48,7 miliona, 2009. 40,6 miliona, 2010. 42,7 miliona, 2011. 37,4 miliona, 2012. 36,9, dok je u 2013. odobren budžet od 40,5 miliona – ukupno oko 400 miliona eura.

No, to nije stvarni prikaz izdataka 2004-2013. Pored deklarisanog, postoji i paralelni vojni budžet koji se knjigovodstveno vodi na druga ministarstva. U 2009. je za tu stavku izdvojeno 12,4 miliona, 2010. 12,6 miliona, 2011. 19,9 miliona, 2012. 16,8 miliona a ove godine 15,4 miliona eura.

To nije sav novac isplaćen po tom osnovu, jer se vodi nekoliko hiljada sporova po tužbama vojnih penzionera. Ministarstvo finansija je zbog gubitka parnica samo u 2011. vojnim penzionerima isplatilo 1,92 miliona, dok se procjenjuje da će u međuvremenu stići za naplatu dodatnih oko pet miliona eura.

Saberemo li sume, epilog je zapanjujući: sa preko pola milijarde smo u proteklih devet godina finansirali, sada, i sa zvaničnog mjesta, priznatu neuspješnu reformu oružanih snaga.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo