Povežite se sa nama

MONITORING

Bačeno pola milijarde eura

Objavljeno prije

na

Nešto više od godinu mandata je trebalo ministarki odbrane Milici Pejanović-Đurišić da se nakani i javno izjasni o stanju u Vojsci Crne Gore (VCG). Ona je 29. aprila, govoreći pred neimenovanom „akademskom zajednicom i nevladinim sektorom”, zvanično, između redova, ni manje ni više – ali sasvim opravdano – priznala krah reforme oružanih snaga. Strategijski pregled odbrane Crne Gore (SPO), rekla je, moraće da se mijenja.

Sa zakašnjenjem od tri-četiri godine, SPO je usvojen 1. jula 2010. na sjednici Vlade Mila Đukanovića. Navodno definisan prema obrascu NATO-a, trebalo je da bude centralni dokument za utvrđivanje političkog okvira, pretpostavki odbrambenog planiranja, zatim procjenu strukture i opreme VCG i njenih sposobnosti, kao i troškova odbrambenog budžeta sa rokom na 10 godina.

Međutim, ministarka je sada objavila da je napisan nacrt novog SPO-a jer je „potrebna reorganizacija, kroz plansko smanjivanje jedinica, komandi, nepotrebnih infrastrukturnih lokacija i dopunu novoformiranih jedinica sa kadrom koji nedostaje”.

Kada je važeći SPO stupio na snagu, prethodni ministar Boro Vučinić se svečano zakleo da „omogućava racionalno korišćenje odbrambenih resursa i transparentnost odlučivanja u oblasti odbrane”.

Ta demagoška priča – a poreske je obveznike koštala papreno – nije sankcionisana. Trojica eksponiranih dioničara izrade SPO-a iz 2010. zbog tog i drugih promašaja ne snose posljedice.

Vučinića je, nakon ministarskog mandata, za direktora tajne službe preporučio Igor Lukšić tvrdnjom da se „radom dokazao kao najbolje rješenje”. Kojim radom? Za ministra odbrane je kao referencu imao da je bio predsjednik amaterskog Streljačkog saveza, pa ne čudi da je tri puta mijenjao zakone o vojsci i odbrani i stigao da za VCG propiše prvo tri brigade i dvije baze, pa dvije brigade i tri baze, pa jednu brigadu i četiri centra. Pejanović-Đurišićeva će u novom SPO-u propisati – nakrupnija formacija biće bataljon.

Vučinićev ortak i koautor SPO-a, viceadmiral Dragan Samardžić je de facto preko šest godina načelnik Generalštaba (GŠ) VCG. Upropastio je sve čega se dotakao, a umio je to da naplati. Iako je raspolagao stanom u Beogradu, od Đukanovićeve vlade je 2009. i mimo uobičajenih konkursa, dobio 200.000 eura da kupi stan u Tivtu od 102 kvadrata.

Kapetan bojnog broda Branislav Keković – sa pedigreom komandanta 108. ORBr, jedinice mornaričke artiljerije koja je 1991. tukla dubrovačko područje – kao načelnik Odsjeka za strategijsko planiranje odbrane je koordinarao izradu propalog SPO-a; nagradili su ga imenovanjem za vojno-diplomatskog predstavnika u Sloveniji sa platom od više hiljada eura.

Tek sredinom prošle godine, kada je Vučinić već bio u ANB-u, Ministarstvo odbrane je poslalo pismo namjera u NATO u kojem izražava želju da učestvuje u inicijativi Building Integrity, koja je, kroz jačanje transparentnosti, utemeljena u cilju smanjivanja rizika od korupcije u sektoru bezbjednosti.

Izgleda da „kašnjenje” nije slučajno. Učinak Vučinića i Samardžića u mogućoj korupciji i mutnim transakcijama na stranicama Monitora je godinama detaljno opisivan, te djelimično registrovan i u izvještaju Državne revizorske institucije.

Dok SPO nije bio usvojen, niti postojala materijalna formacija jedinica, dakle bez utvrđenih sistemskih parametara, proizvoljno su deklasifikovali i prodavali „vojne viškove” a tako pribavljen novac deponovali na nezakonit način: nijesu ga evidentirali u Glavnoj knjizi Trezora.

Samardžić je demonstrirao školski primjer koruptivnog sukoba interesa: jedno vrijeme je kao načelnik GŠ VCG proizvoljno otpisivao „vojne viškove” a kao član državnog UO Montenegro Defence Industry za novčanu naknadu ih prodavao.

U Vučinićevom mandatu – kako smo više puta dokazivali – VCG je pretrpjela teške gubitke u ratnom materijalu i opremi: približno kao da smo učestvovali u oružanom sukobu jačeg intenziteta a da, liše izvjesne količine pušaka Heckler & Koch 416, nije nabavljen niti jedan novi borbeni sistem.

Uništena je ili za male pare rasprodata artiljerija, ukupno oko 1.000 cijevi. I to haubice 105 mm M-56 (i dio iz klase 122 mm D-30); zatim, protivoklopni topovi 100 mm T-12 i 82 mm M-60 BsT; minobacači 82 mm M-69A i sistemi lake protivvazdušne artiljerije 20-57 mm. Isto je zadesilo lansere i rakete 107-128 mm, te najmanje 290 ručnih bacača M-57. Prodato je budzašto sedam samohodnih obalskih sistema Rubež-E i četrdesetak raketa P-20 i P-21 sa dometom 80 km. Detonirano je najmanje oko 1.500 protivavionskih raketa 72 mm Strijela-2M, itd.

Tenkovski bataljon, ukupno 60 srednjih pancera od po 40 tona, izrezan je i istopljen. Šest jurišnih aviona G-4 (N-62), čiji upotrebni rok ističe tek poslije 2020. godine, sa kompletnom opremom, 2010. su poklonjeni Srbiji. Time su Vučinić i Samardžić – na bazi odluke Đukanovićeve vlade – Crnu Goru lišili ratne avijacije.

Hrvatskoj su za smiješne sume prodati transportni helikopteri Mi-8 a Srbiji su poklonjeni i 346.000 eura knjigovodstveno vrijedni rezervni djelovi za njih. Tokom zimske oluje početkom 2012, usred proglašenog vanrednog stanja, VCG je za evakuacije i dotur pomoći bila beskorisna: na račun poreskih obveznika je unajmljeno pet helikoptera „NATO partnera”.

K tome, udarne pomorske snage su kanibalizirane, poklonjene, ili neodržavanjem trule; rasprodate su, na primjer, raketna fregata od stotinjak metara dužine i tri velike podmornice iz nekadašnje 88. flotile za svega milion eura. Lani -tri plovna sredstva za 71.000 eura. Preostala mornarička postrojenja, zbog privatizacije, iseljena su iz bokokotorskog areala u Bar, no tamo nije izgrađena infrastruktura.

Odbrana mora, obale i vazdušnog prostora, kao i ukupne državne teritorije, nije mrtvo slovo samo na papiru SPO-a, već i u Ustavu. VCG nema efektive da, zlu ne trebalo, sprovodi prioritetnu ustavnu obavezu iz čl. 129. st. 1 koja glasi: „Vojska brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore”.

Uzmimo primjer Mornarice VCG. Sedam godina od obnove nezavisnosti nije ustrojen integrisani nadzor mora. Najveće pojedinačne investicije su za neborbene namjene. Obavljen je skupi remont Titove jahte Jadranke – sa doćerivanjem luksuznih salona, apartmanima za noćenje, unikatnim posuđem od srebra i najboljeg porcelana, enterijerom od slonovače i mahagonije, skupocjenim slikama – koju DPS funkcioneri, pod egidom „državnog protokola”, koriste za tulume.

Nijesmo čuli da se Milica Pejanović-Đurišić – članica GO DPS-a – protivi takvoj praksi. Naprotiv, za njenog je mandata, tokom 2012, dokovanje i remont za vojne svrhe potpuno neupotrebljivog jedrenjaka Jadran koštaće 1.729.707 eura. Usporedbe radi, za remontovanje preostalih haubica 122 mm, drugorangirane stavke za tu svrhu u budžetu za prošlu godinu, utrošeno je samo 27.359 eura!

Dok se finansira potrošnja koja je van Ustavom definisane svrhe VCG, iz godine u godinu opadaju investicije u održavanje i modernizaciju bazičnih vojnih objekta. Dok je načelnik GŠ VCG bio od Samardžića neprocjenjivo kvalifikovaniji general-potpukovnik Jovan Lakčević – a to ga je izgleda i koštalo funkcije – ulaganje u vojnu infrastukturu iz tekućeg budžeta 2007. je bilo 5,7 odsto; već od 2008. je uslijedio strmoglavi pad, zaključno sa mizernih 0,15 odsto prošle godine.

I drugi dostupni službeni podaci otkrivaju da je nakon Lakčevića nastupio zabrinjavajući debalans vojnog budeta. Sa 54 odsto učešća izdvajanja za plate i naknade iz vojnog budžeta 2008, prošle godine u personalnim izdacima došlo se do čak 74 odsto od projektovanog vojnog budžeta.

Treći godišnji nacionalni program Crne Gore, dokument koji je jesenas Vlada dostavila NATO-u, ovaj negativan trend pravda „dijelom i zbog novih troškova koji se odnose na naknade vojnicima koji učestvuju u operacijama podrške i očuvanja mira u svijetu”.

Na račun crnogorskih mirovnih misija za 2012. utrošeno je 4.084.223 eura, od čega 3.918.933 za obavljanje najobičnije stražarske službe u Avganistanu (ISAF). Od toga je 525.646 eura plaćeno Oružanim snagama Mađarske za „logističku podršku” koja se, između ostalog, sastoji u tome što naš vod ISAF-a koristi njihove kalašnjikove, mada smo njih barem imali dovoljno: samo u 2006. smo Iraku prodali 17.650 komada!

ISAF je značajno opteretio vojni budžet, koji je prošle godine, nakon rebalansa i sa primicima po drugim osnovama, iznosio 36,9 miliona. Ali, ni taj budžet, kao i prethodni „pojedeni” za plate i naknade, ne rješava temeljne socijalne probleme u VCG. Od ukupno 1.835 aktivnih profesionalnih vojnih lica, čak 1.039 je bez stana, dok 173 nemaju odgovarajući stan.

Oko 4.000 tona ili trećina viškova ratnog materijala još nije uništena, premda taj proces traje osam godina. Iako su Ministarstvu odbrane i VCG-u za funkcionisanje potrebne svega 22 lokacije, nije riješeno što sa preostalih 202 lokacija, itd.

Koliko nas je haotična situacija u oružanim snagama koštala? Crna Gora je od 2004. preuzela samostalno finansiranje oružanih snaga na svojoj teritoriji; od tog perioda DPS-SDP partneri „reformišu” odbranu.

Do 2007, kada je ustrojeno Ministarstvo odbrane Crne Gore, deklarisana izdavajanja za vojni budžet kretala su se nešto iznad 36 miliona eura godišnje. Prema službenim podacima, koji od izvještaja do izvještaja neznatno variraju, od 2007. budžet za odbranu je za tu godinu bio 40,1 miliona, 2008. 48,7 miliona, 2009. 40,6 miliona, 2010. 42,7 miliona, 2011. 37,4 miliona, 2012. 36,9, dok je u 2013. odobren budžet od 40,5 miliona – ukupno oko 400 miliona eura.

No, to nije stvarni prikaz izdataka 2004-2013. Pored deklarisanog, postoji i paralelni vojni budžet koji se knjigovodstveno vodi na druga ministarstva. U 2009. je za tu stavku izdvojeno 12,4 miliona, 2010. 12,6 miliona, 2011. 19,9 miliona, 2012. 16,8 miliona a ove godine 15,4 miliona eura.

To nije sav novac isplaćen po tom osnovu, jer se vodi nekoliko hiljada sporova po tužbama vojnih penzionera. Ministarstvo finansija je zbog gubitka parnica samo u 2011. vojnim penzionerima isplatilo 1,92 miliona, dok se procjenjuje da će u međuvremenu stići za naplatu dodatnih oko pet miliona eura.

Saberemo li sume, epilog je zapanjujući: sa preko pola milijarde smo u proteklih devet godina finansirali, sada, i sa zvaničnog mjesta, priznatu neuspješnu reformu oružanih snaga.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi  za uhljebljenje partijskih kadrova.  Nađe se tu i pokoji potomak ili član familije partijskih drugova i drugarica

 

 

Reakcije, uglavnom negativne, u javnosti je izazvala vijest da je, krajem proteklog mjeseca, Vlada imenovala Predraga Bulatovića za savjetnika potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Miluna Zogovića.

Zogović je potpredsjednik Demokratske narodne partije (DNP),a Bulatović  predsjednik Političkog savjeta te partije. Politički veteran Bulatović svakako će imati što da savjetuje svog dosta mlađeg partijskog kolegu. Što se tiče politike za infrastruku i razvoj nije baš sigurno.

Zogović nije jedini ministar koga savjetuju partijski drugovi i drugarice.  Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi upravo za uhljebljenje partijskih kadrova. Desi se i da budu bez mnogo radnog i partijskog iskustva.

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić  okružio se sa najviše savjetnika, koji su pri tom  svi iz njegove partije.  

Njegova savjetnica Sandra Radević je Generalna sekretarka Demokrata. Završila je međunarodne odnose u Podgorici, bila zapošljena u MUP-u,  a savjetovala je Bečića i dok je bio predsjednik Skupštine.

Član Demokrata je i Bečićev savjetnik za digitalne medije Božidar Radinović. Radio je u IT sektoru Demokrata od 2016. godine, a od maja 2018. šef je tog sektora. Kadar Demokrata je i savjetnica Milica Kaluđerović, magistrica italijanskog jezika i književnosti.

Bečića savjetuju i stomatološkinja Valentina Minić, predsjednica Foruma žena Demokrata i ekonomistkinja Marija Nikčević, šefica računovodstva Demokrata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo