Povežite se sa nama

MONITORING

Paralelni svjetovi

Objavljeno prije

na

Naučnici, a naročito naučno fantastični stvaraoci, u Crnoj Gori bi mogli da nađu beskrajnu inspiraciju. Ne samo zbog bogatstva paralelnih svjetova, već i zbog njihovog živopisnog nesklada. Vlast priča kako ovdje raste oaza demokratije, institucije rade kao sat; evropski zvaničnici uglavnom vide uzornu državu, koja bi se, doduše, malo mogla popraviti; običan svijet se bori za vazduh pod naslagama straha, korupcije, nemaštine.

U jakoj konkurenciji, proteklu sedmicu obilježilo je ono što se – nije desilo. Poslanici Demokratskog fronta nijesu otišli u Skupštinu. Ni na premijerski sat, ni na razgovor sa delegacijom Evropskog parlamenta, ni na raspravu o KAP-u. Odoljeli su i spoljnjem pritisku i domaćoj potrebi da se, na primjer, predsjedniku vlade u ,,u brk” kaže šta ima. ,,Đukanović duboko prezire parlament i narod Crne Gore i mi iz Demokratskog fronta više s njim nemamo šta da pričamo”, kazao je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. ,,Đukanović ne zaslužuje naša pitanja jer se u odgovorima ruga realnosti i zdravom razumu”, rekao je Goran Danilović, funkcioner Nove. Predsjednik vlade Crne Gore Milo Đukanović u potpunosti je opravdao njihove ocjene.

Na pitanja o Snimku Đukanović je kazao da bi sve što je govorio na sjednici izbornog savjeta DPS-a, ponovio i danas, ne samo u partiji, nego i u parlamentu i na svakom sudu. ,,Učinili su nam uslugu, iako im to nije bila namjera, oni koji su omogućili da posvećenost partije koju vodim najvažnijim društvenim problemima bude tako medijski prezentovana, da je danas i najmanje zainteresovanom za politička zbivanja jasno zašto je DPS na vlasti”. Snimak je, smatra premijer, obično lansiranje afera, u najgorem slučaju, verbalni delikt. ,,I pravosudni organi trebaju sve da ispitaju, ja ih pozivam odavde da to urade. Treba utvrditi da li je bilo i jedne zloupotrebe, ako jeste, neko treba da odgovara”. Ako nije, očekuje izvinjenje.

Đukanović savršeno zna da zapošljavanje jedne osobe, da bi se dobila četiri glasa, kao ni dijeljenje pomoći ,,prije svih, našim članovima”, nije posvećenost, nego diskriminacija. Isto kao što njegov premijerski sat ne služi da bi se dobili odgovori na poslanička pitanja nego da bi se demonstrirala bezobzirnost.

DPS-ovoj vojsci poslije samo ostaje da papagajski ponavlja smjernice. ,,Naše sjednice su transparentne. Spremni smo za parlamentarnu istragu i sve istrage koje iz ovog slučaja proizilaze”, izdeklamovao je Obrad Stanišić. Slučaj je iskonstruisan, kaže, i pita se: kako da pojedini poslanici vrate povjerenje u crnogorske institucije kada Crnu Goru ne doživljavaju kao svoju državu. Da bi bio dobar vojnik, depeesovac mora poistovjećivati vlast sa državom i ne smije primijetiti da institucije, da bi bile poštovane, moraju da postoje i da rade ono što im je posao.

Nakon premijera, Skupština je ugostila i evropske parlamentarce.

Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje Evropske unije i Crne Gore, preporučio je Tužilaštvu da ispita aferu Snimak. Ukazali su da je neophodno vratiti povjerenje građana u državne institucije i da država učini sve kako bi odgovorila na pitanja koja su postavljenja izbijanjem afere Snimak. ,,U Brisel idemo zadovoljni, jer ste nas razumjeli i shvatili ste našu poruku. Sada vam, ‘samo’ preostaje da dogovoreno primijenite u praksi. Vjerujemo da će Crna Gora u potpunosti odgovoriti zadatku i da će unaprijediti svoju dobru reputaciju”, kazao je Eduard Kukan, predsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa Albanijom, BiH, Srbijom, Crnom Gorom i Kosovom. Još je poručio: ,,Politički dijalog sa svima treba da bude i jeste rješenje. Bojkot nije prihvatljiv”.

Djelovanje u okviru institucija jednoglasna je poruka međunarodnih zvaničnika otkad je odjeknuo Snimak. Naši su čelnici davno pristali da Snimak bude razmotren u parlamentu. Pa su se pogađali hoće li biti parlamentarna istraga ili će formirati anketni odbor. Pa su razmatrali koga treba saslušati. Pa je knjiga spala na suprugu poslanika DPS-a Zorana Jelića, koja je, sticajem okolnosti, direktorica Zavoda za zapošljavanje. Pa se sve pretvorilo u farsu.

Sad će ispočetka. Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić ocijenio je da je Tužilaštvo ranije prebrzo reklo da u Snimku nema elemenata za ispitivanje. ,,Ne mislim da se u tako kratkom roku može ispitati tako složeno činjenično stanje”.

Razne se stvari mogu zvati institucijama. Imena nekad ne znače mnogo. Može se na kokošinjcu napisati ,,štala”, problem nastaje kad tamo krenete da pomuzete kravu. Otprilike.

Na pitanje da li bi učestvovao u pisanju leks specijalisa, kojim bi bili poništeni rezultati predsjedničkih izbora, Krivokapić je ponovio da bi taj zakon bio presedan, jer bi ukinuo smjenjivost vlasti jer bi svaka parlamentarna većina poništavala izbore na kojima izgubi.

Ponavljanje priče o ukidanju smjenjivosti vlasti pokazuje da su tanke opozicione nade da bi SDP mogao otkazati poslušnost DPS-u. Prije će biti da mali koalicioni partner sitno veze odstupnicu. Valjaće jednom.

Oglasio se Jelko Kacin, poslanik Evropskog parlamenta, drugačiji no obično. Poručio je da bi Srbija mogla prije Crne Gore otvoriti poglavlja 23 i 24. ,,U Srbiji su rezultati očigledni, a javna podrška borbi protiv korupcije je sve veća i veća”. Ovo treba shvatiti ozbiljno. Srbija ima ono što mi nemamo – smjenjivost vlasti. A i vlast joj je, evo, djelo Brisela i onih istih međunarodnih snaga koje su u svoje vrijeme projektovale i proizvele Đukanovića. Za sve je u regionu dobro što se Nikolić preokrenuo, ako se iskreno preokrenuo. Dobro je što će ovdašnji režim prestati da kao mjernu jedinicu koristi Beograd. Samo, grdno će platiti Srbija ako nekritički bude slijedila svoje nove Evropejce.

Primjer ima. Moralno-politički podobni Đukanović je Crnu Goru provukao kroz sve etape organizovanog kriminala i korupcije uključujući i onu najtežu: stanje kad interesi vrhovnog gospodara i familije postaju zakonom ovjerena vrhovna volja.

U posljednjem primjeru, doduše, stvar nije regulisana zakonom, već skupštinskim zaključcima. Socijalistička narodna partija obezbijedila je DPS-u većinu potrebnu za nastavak ostvarivanja interesa Olega Deripaske i sa njim povezanih lica. Dan kasnije, povodom Prvog maja, SNP je konstatovao da je ,,rasprava koja je u petak održana u Skupštini pokazala da se SNP, kao partija socijalne pravde, istinski bori za prava svih radnika”. Samo još da stanu pred ogledalce koje će im reći ko u toj bajci plaća struju.

,,Kad god mi krenemo da izađemo iz vlade, zaglavimo se na vratima sa onima koji bi da uđu”, samo upola u šali, objašnjava izvor Monitora iz SDP-a. Ako je vjerovati najavama ministra pravde Duška Markovića, ,,projektna saradnja”, SNP-a sa DPS-om nije gotova. Objašnjavajući Pobjedi kako usvajanje ustavnih promjena očekuje do kraja jula, Marković je precizirao: ,,SNP je, ne samo u Crnoj Gori već i u Briselu, saopštila da je spremna da participira na planu ustavnih promjena. Ostaje da se iskrenost njihovih stavova i čvrstina političke riječi testiraju i u parlamentu”. Vladajuća koalicija, stranke manjina i SNP imaju 54 poslanika. Dvije trećine – knap.

Ustavne promjene, objasnio je ministar pravde, neophodne su da bi bila otklonjena ,,svaka mogućnost političkog uticaja na pravosuđe u cjelini”. Istovremeno je otkrio kako smatra da je Snimak tek ,,dijalog, razgovor na jednom zatvorenom partijskom sastanku”. Mora se zabilježiti: ,,To što su pojedinci govorili nije sastavni dio zaključaka. Nema partijskog sastanka na kojem možete kontrolisati diskusije članova partijskih organa, jer svako od njih ima pravo da slobodno iznosi svoje mišljenje na osnovu svog političkog uvjerenja i političkog kapaciteta. Političke posljedice, pa i pravne, mogu proisteći samo iz odluka organa partije, a ne riječi pojedinca… Ključno je da državni organi i institucije ne krše zakon”. Nekoliko mjeseci je trebalo ministru da smisli ovakvo tumačenje Snimka. Jednog dana će mu, valjda, neko došapnuti i šta je udruženi zločinački poduhvat.

Zamjenik vrhovnog državnog tužioca Veselin Vučković potvrdio je u međuvremenu da se vodi pretkrivični postupak u vezi sa aferom Snimak. ,,Taj predmet je i dalje otvoren i u fazi je prikupljanja preliminarnih informacija kako bi se provjerile indicije o eventualno počinjenim krivičnim djelima protiv izborne volje, a prevashodno protiv prava na rad. Utvrđivaće se i da li ima elemenata krivičnog djela zloupotreba službenog položaja”.

Dok čeka da mu se jave oštećeni, tužilac bi mogao da propita nadležne u podgoričkom DPS-u na koji su način ostvarili one impresivne rezultate kojima su se lani hvalili u partijskom izvještaju o zapošljavanju i socijalnoj politici. Sličnih početaka ima na sve strane – od nikšićke pošte do ministra prosvjete koji, posvjedočili su partijski drugovi, partiji uvijek izađu u susret. Problem je u tome što svaki takav početak vodi onome do koga ni ovaj, ni bilo koji tužilac izabran voljom DPS-ove većine, ne želi da dođe. Tu je kraj institucijama u Crnoj Gori.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Milojku Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Prije nego što sebi zamjerite kako ste mogli propustiti tako važne informacije, evo šta na istu temu kaže premijer: “Javnost će biti blagovremeno obaviještena koliko će biti korigovani doprinosi za penzije”. Dakle, da li smo upoznati, ili ćemo to tek biti, sa zakonskim promjenama koje će i te kako uticati na našu finansijsku budućnost?

Premijer i ministar se, izgleda, slažu kako će osnovne smjernice o reformi sistema penzionog osiguranja dati vladina fiskalna strategija. Ali različito govore o tome kada ćemo biti u prilici da vidimo taj dokument. Fiskalnu strategiju vlada će usvojiti, najavljivao je Spajić krajem prošle godine, u prvom kvartalu (januar-mart) 2024. Onda se korigovao, obećavajući kako će fiskalna strategija biti usvojena u aprilu. Prošle nedjelje ministar finansija saopštava novi termin za usvajanje. –jun.

“Kroz fiskalnu strategiju, koju ćemo kao dokument predstaviti Skupštini na kraju drugog kvartala, predviđeni su normativi i zakonski okviri. Sve izmjene koje su planirane u ovoj godini će biti potkrijepljene i tu jasno definisane”, kazao je Vuković. Kao  dobru vijest, naglasio je da se o sadržini tog dokumenta, baš kao i o program Evropa sad 2, razgovaralo sa partnerima iz svijeta međunarodnih finansija.

“MMF nam je bio u gostima u februaru i imali smo dvije nedjelje intenzivnih razgovora o svim izazovima u Crnoj Gori i rješenjima koja (vlada) želi da ponudi građanima”, naveo je pokušavajući da razuvjeri sumnjičave: “Podsjetiću, kada je bila realizacija programa Evropa sad 1, takođe je postojala određena skepsa da taj program neće uspjeti…”.

Da se prisjetimo tih intenzivnih razgovora o rješenjima koje vlada želi da ponudi građanima. “Misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nije vidjela program Evropa Sad 2 pa ne možemo detaljnije da ga komentarišemo”. Ovo je, na kraju posjete Podgorici, novinarima rekao  šef Misije MMF za Crnu Goru Srikant Seshadri. Prisutni zvaničnici Vlade i CBCG nijesu imali primjedbi, mada izrečeno baš i ne zvuči kao podrška bučno najavljivanoj Evropi sad 2 (premijer je nedavno pomenuo i Evropu sad 3).

Može biti da je ministar finansija napravio lapsus govoreći o podršci koje, suštinski, nema. Ali to nije bila jedina “nepreciznost” tokom njegovog intervjua u Vašingotonu. Na pitanje o inflaciji i njenim posljedicama “po džepove građana”, Vuković odgovora kako je “inflacija  u februaru bila na nivou 4,5 odsto i ona je u silazećem trendu”. Međutim, na opasku novinara “čini mi se da je u tom martu bio rast od 5,5 odsto”, ministar – promijeni temu. Nije, izgleda,  očekivao da će sa druge strane Atlantskog okeana insistirati na detaljima tipa da li inflacija u Crnoj Gori raste ili opada.

Problem je zašto vjerovati Vladi, kada je većina obećanog još obavijeno velom tajne i neizvijesnosti. Čak bi i obećanje da će fiskalna strategija, kao svojevrsna mapa puta najavljenih reformi, biti u Skupštini  krajem juna mogli posmatrati u poprilično problematičnom kontekstu.

Naime, prvo (proljećno) redovno zasjedanje parlamenta traje do kraja jula. A jesenje, drugo, počinje prvog radnog dana u oktobru. Poslanici  će biti u ozbiljnom cajtnotu ukoliko Vlada bude insistirala da se ponuđena reformska dokumenta i propisi, koji će u Skupštinu – valjda – stići krajem juna,  usvoje do ljetnjeg raspusta. U tom slučaju, skoro pa da neće biti vremena ni za formalnu javnu raspravu a kamo li za ozbiljnu i detaljnu analizu vladinih namjera.

Opet, ostavili  se sav  posao za jesen, u pitanje dolaze rokovi za ispunjenje obećanja koja su tadašnjim čelnicima pokreta Evropa sad donijela funkcije predsjednika države i premijera, a njihovom poslaničkom klubu poziciju najbrojnijeg u Skupštini.   To bi svakako bila manja šteta nego da se  ozbiljna pitanja rješavaju preko koljena.

Izvršne vlasti u Crnoj Gori nijesu jedine koje insistiraju na reformi postojećeg sistema penzionog osiguranja. Čitava Evropa govori o tome već par decenija. Kod nas je, međutim, malo teže pohvatati šta je stvarni naum vlasti.  Zajednički problem svih država sljedbenika penzionog osiguranja po sistemu međugeneracijske solidarnosti proizvod je smanjenog broja onih koji pune PIO kasu (natalitet, izmještanje industrije…) i produženje životnog vijeka penzionera. Države su prinuđene izdvajati sve veća sredstva kako bi nadomjestile manjak prikupljenog novca. Alternativa – da se buduće penzije umanje u odnosu na prosječne plate, ocijenjena je kao nepoštena prema onima koji su penziju  zaradili nekadašnjim izdvajanjima u fond. Pa tako i neprihvatljiva.

Njemačka vlada planira da za nekoliko procenata podigne stope doprinosa za penzijsko osiguranje i, istovremeno, obezbijedi velike količine novca koje bi država investirala u ime penzionih fondova. Tako bi oni, na ime očekivanih prinosa i dividendi, dobili dodatna sredstva za isplatu penzija.

Drugu priču imamo u Crnoj Gori. Vlast insistira na reformi penzionog sistema. Ali, kao osnovni motiv ne navodi smanjenje budžetskih davanja za namirenje troškova Fonda PIO. Ona, istina, od prošle godine i nijesu ekstremno velika. Ovdje se kao glavni razlog reforme navodi namjera da se povećaju plate. Ili se tako predstavlja javnosti.

Ispada da ćemo penzioni sistem unaprijediti tako što ćemo povećati dotacije Fondu PIO novcem koji se u državnu kasu sliva po nekom drugom osnovu (porezi, akcize…). Istovremeno ćemo smanjiti procenat doprinosa koji za penziono osiguranje plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci.Sve to, kaže premijer, neće uticati na sadašnje penzije ili na one u doglednoj budućnosti.

Teško je zamisliti  održiv sistem koji bi  funkcionisao na taj način, bez stalnih dotacija (kredita) sa strane. Problemi se čine izgledni i sa aspekta javnih i iz perspektive ličnih finansija. U najgorem slučaju država bi se mogla naći pred bankrotom (svjež je primjer Grčke) dok bi penzioneri, prije budući nego sadašnji, umjesto očekivanih primanja za koje su decenijama izdvajali, treće doba mogli dočekati sa staračkim naknadama. To je  ljepši naziv za socijalnu pomoć.

Ima, ipak, afirmisanih društvenih analitičara koji ne odbacuju naznačenu ideju Milojka Spajića i Vlade. “Ako bi građani sami odlučivali đe će i što će činjeti sa svojim novcem, ako bi sami plaćali zdravstveno osiguranje, sami kreirali svoj penzioni fond, možda bi ovo društvo bilo pravednije i bogatije”, piše Ljubo Filipović. “Ako želimo da napredujemo, da budemo bogato društvo, treba da budemo spremni da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Ako napravimo taj korak napravićemo od političara ne gospodare, nego sluge… Ali do toga je dug put i na tome treba raditi.”

Na tome treba raditi. Možda je to ključna teza priče o budućoj penzionoj reformi. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme,  ona može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Odgovorno osmišljena, pažljivo pripremljena i brižljivo provedena – od neophodne finansijske infrastrukture do edukacije građana i kontrole svih aktera – nudi priliku.

Samo je još mnogo nepoznatih u tom rebusu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo