Povežite se sa nama

MONITORING

Uslužni biroi

Objavljeno prije

na

Smijeh koji se oteo direktorici MANS-a Vanji Ćalović i njenom zamjeniku Dejanu Milovcu proparao je tišinu u sudnici sudije Osnovnog suda Zorana Šćepanovića kada je Vladan Bojić, advokat Branislava Mićunovića, Nikšićanina čije se ime u Crnoj Gori šapuće, objasnio da njegov klijent ne može da svjedoči jer je to previše stresno za njega.

 

,,Svako učestvovanje u postupku bilo bi ugrožavanje zdravlja Mićunovića, jer on ne smije biti izložen bilo kakvim stresnim situacijama. Ne vidim ko je spreman da preuzme rizik za takvu situaciju. U pitanju je ozbiljno organsko oboljenje kojem su doprinijeli tuženi”, kazao je Bojić.

,,Izvinite, ovo je bilo previše”, izvinila se Ćalović nakon opomene sudije.

Kako s takvim oboljenjem Mićunović radi, imajući u vidu njegov uzbudljiv profesionalni si-vi, Bojić nije objasnio. Ništa nije rekao ni o tome da li će njegov klijent isto opravdanje korisiti u Italiji gdje bi trebalo ubrzo da se pojavi u sudnici.

Kao što je poznato, Mićunović je jedan od osumnjičenih za šverc cigareta po optužnici specijalnog tužilaštva za borbu protiv mafije u Bariju. Osim Mićunovića optuženi su Dušanka Pešić-Jeknić, Branko Vujošević, Veselin Barović… Na optužnici se ranije nalazilo i ime premijera Crne Gore Mila Đukanovića, čiji je slučaj arhiviran zbog imuniteta.

Sudeći po obimnoj medicinskoj dokumentaciji koju je podnio Bojić, moguće da je Mićunović prikuplja od ranije, za mnogo veći slučaj od tužbe koju su njegovo preduzeće Džek pot i Lutrija Crne Gore, kojom upravljaju njegov poslovni partner Sava Grbović zvani Džigi i kćerka Andrea, podnijeli protiv MANS-a i Vijesti na jesen prošle godine.

Tužba je uslijedila nakon tekstova objavljenih u Vijestima i saopštenja MANS-a o poslovanju Lutrije na štetu državnog budžeta te monopolu koji ta kompanija ima. Tužbi je prethodilo prijeteće pismo koje je sa adrese UPIS-a koje vodi Grbović poslato Vijestima i novinarima te novine. U tužbi se navodi da su ,,Mićunović i njegova porodica ugroženi i da se pravni sistem Crne Gore pokazao nesposobnim da ih zaštiti od MANS-a”.

Baš tako piše. A pravosudni sistem Crne Gore dokazao je izuzetnu blagonaklonost prema Mićunoviću i njegovoj porodici – od nelegalne gradnje do sumnjivih bankarskih zajmova. Tako je, ustalom i sa svim premijerovim prijateljima.

Mićunović se u crnogorskoj sudnici pojavio jednom, prije deceniju, kao osumnjičeni za ubistvo Nikšićanina Radovana Kovačevića u septembru 2001. godine. Oslobođen je optužbi jer niko živ nije vidio ko je vlasnik ,,maljave ruke” koja je ispred Kliničkog centra Crne Gore, pred svjedocima, pucala u već ranjenog Kovačevića. Kovačević je ranjen u kazinu u vlasništvu Mićunovića, u obračunu u kom je stradao Mićunovićev partner. Mićunovićev advokat je pojasnio da se njegovo stanje posebno pogoršalo nakon 2007. godine. Baš je te godine Apelacioni sud Crne Gore potvrdio prvostepenu oslobađujuću presudu Mićunoviću zbog ubistva Kovačevića.

,,Ako se vještačenjem koje je sudija najavio ne utvrdi da je Mićunović poslovno nesposoban i da ima psihičke probleme, predložili smo da se u skladu sa zakonom sasluša na kućnoj adresi u prisustvu stranaka. To bi inače bio prvi slučaj da sud ne sasluša nekoga samo zato što bi za njega bilo stresno da vidi sudiju”, kaže za Monitor advokat MANS-a Veselin Radulović.

Gdje će naći Mićunovića, ne zna se. Mićunoviću nijesu uspjeli da dostave poziv za svjedočenje, konstatovano je na suđenju, iako su bili na svim adresama koje je sudu dostavio advokat Bojić.

Na suđenju se, prema najavama advokata Bojića, neće pojaviti ni Mićunovićev poslovni partner Sava Grbović. A i zašto bi kad ima Pobjedu.

Ne prođe ni dan da državna novina ne objavi saopštenje Grbovića ili Džek pota, na razne teme, od slobode medija do nezavisnosti pravosuđa, te efikasnosti državne uprave. Saopštenja pri tom upodobi i potpiše glavni urednik lično. Pobjeda je nakon što je novinarima Vijesti sa adrese Grbovićevog udruženja stigla prijeteća ,,šala”, objavila opširan intervju sa Grbovićem. Srđan Kusovac, bivši savjetnik Mila Đukanovića kome je dato da uređuje tu novinu, oslobodio je tada Džigiju dvije strane da o trošku građana Vijesti naziva ,,klozetarskim”, a urednike tog lista ,,puzigaćama”. I poruči – ,,dabogda krepali”. Pobjeda od tada liči na Grbovićev bilten.

Nije Mićunović jedini prijatelj familije koji iz topline doma svoga tuži crnogorske novinare, aktiviste i intelektualce. Kada je svojevremeno Stanko Subotić Cane, u to vrijeme u Beogradu optužen za šverc cigareta, tužio naš list, sudija Blažo Jovanić odbio je zahtjev da se Subotić sasluša. Jovanić je tada, poznato je, ušao u materijal za izučavanje od strane budućih studenata prava. Osudio je novinare Monitora za ono za šta ih Subotić nije ni tužio.

I tada je državna Pobjeda stajala na usluzi Subotiću, odnosno njegovom advokatu. Umiješao se i sam urednik. Valjda mu se učinilo da bi on bolje odbranio Subotića i od njegovog advokata.

Nije to jedini slučaj kada su državni mediji stajali na usluzi Subotiću. RTCG je tokom 2007. godine objavila saopštenje od zakona odbjeglog Caneta koji je demantovao prethodne optužbe Medojevića o njegovoj povezanosti sa Euro fondom i procesom privatizacije u Crnoj Gori, stavivši se tako na stranu Subotića, kog je u to vrijeme srpski specijalni tužilac za orgnizovani kriminal teretio za šverc cigareta.

Slučajno, valjda ga hoće, Jovaniću je dopao i slučaj Džek Pota i Lutrije protiv MANS-a i Vijesti. Da li bi i ovog puta pustio Đukanovićevog prijatelja da s nepoznate adrese tuži medije i civilni sektor, nećemo saznati pošto je u međuvremenu izuzet iz slučaja.

Advokat tuženih tražio je Jovanićevo izuzeće ukazujući između ostalog na to da je Jovanićev brat kao carinik osuđen za primanje mita i pomilovan od milosrdne ruke Filipa Vujanovića. Jovanića je na slučaju konačno zamijenio sudija Zoran Šćepanović . Šćepanović je poznat i kao sudija koji je svojevremno osudio novinara Petra Komnenića i Monitor da su oklevetali sudiju Ivicu Stankovića, iako je Novinarsko samoregulatorno tijelo kojem se Stanković inicijalno žalio prosudilo da je članak urađen u skladu sa novinarskim kodeksom i da autorskih propusta nije bilo. Svjedok Radovan Mandić, bivši sudija Višeg suda potvrdio je navode Komnenićevog teksta – da su pod nezakonitim mjerama tajnog nadzora bili ne samo on i Stanković već ,,još polovina sudija Višeg suda”.

Kada se jednom s distance bude posmatralo ovo doba crnogorskog pravosuđa, za njegov portret izuzetnu vrijednost će imati izvodi sa suđenja Duška Šarića, dobrog momka iz Pljevalja. Brata odbjeglog narko bosa Darka.

,,Gospodine Duško. Je l’ u redu Dule?”, poslušno pita sudija.

,,U redu”, odgovara mlađi Šarić koji tokom ispitivanja ne progovara ni riječ. Njegovu odbranu je preuzeo sudija koji u jednom trenu čak snishodljivo objašnjava da nijesu Duleta uhapsili jer misle da je kriv. Ono, samo da provjere nevinog čovjeka. Bjelopoljski zatvor je za potrebe VIP klijenata i renoviran. Pisao je o tome Monitor.

Tu su i Naser Keljmendi, uhapšeni narkobos, s kojim je crnogorsko tužilaštvo napravilo pogodbu zbog nelegalne gradnje u Ulcinju. Pa Safet Kalić, još jedan odbjegli narkobos. Umjesto da ispituje šta funkcioneri državne bezbjednosti i bliski saradnici Mila Đukanovića rade na njegovoj svadbi, gdje se puca iz automatskog oružja, ispitivalo se ko je snimak postavio na Jutjub. Privatnost je privatnost.

Tako to ide. Dok god je ovo njihova država.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo