Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Baklje tame

Objavljeno prije

na

Da sam ja netko prekinuo bih utakmicu Crna Gora – Rusija u prvom minutu, poslije zvjerskog napada na ruskog golmana. Kaznio bih sve nadležne adrese u Crnoj Gori, po najrigoroznijoj tarifi. Uradio bih sve što propisi dozvoljavaju da ovo društvo pošteno plati nauk da se nasilništvo ne isplati. Samo oni koji su odavde znaju koliki je naš nasilnički kapacitet.

Svi koji su ovdje ikada bili u bilo kojoj manjini, svi koji su bili ikad slabiji i ranjiviji, drugačiji i osamljeni, razumiju o čemu zvone zvona. Nasilnički duh nije od juče i nije ga izmislila ova vlast. Čast precima, ali nama i strani zavojevači služe kao izgovor za nebrojene grobove koje su naši posijali u međusobnom satiranju. Ova vlast je u svojih 25 godina nasilje kao duh i praksu samo legitimisala, učinila ga obrascem ponašanja. Modom. Zato ovdje nasilje, i strah od nasilja, izbijaju iz neba i iz zemlje. Kao noć u nepoznatoj planini. Zemlja koja se prepoznaje u priči o junaštvu, najdublju istinu o sebi saznaće kad se ozbiljno lati da ispiše istoriju svojih strahova.

Raskošne su naše smotre trijumfa duha nasilja. U ratu. Momir Bulatović se svojevremeno hvalio zbog višestruko boljeg odziva njegovih podanika nego srpskih na mobilizaciju za Miloševićeve ratove okolo. Pobjeda u tim ratovima značila je samoubistvo Crne Gore. U miru. Dugih dvadeset pet godina, od uvođenja višestranačja, pohodi na biračke kutije služe za legitimizaciju nasilja nad slobodnom voljom. Masovno kršenje zakona u korist tranzicionih pobjednika, bilo je prva faza nasilja. To smo prevazišli: sada se zakoni donose da bi interesi pljačkaške manjine bili trajno utemeljeni kao opštedruštveni.

Duh nasilja prožima sve slobodne aktivnosti gospodarske grupe. Posebnu priču o nama pričaju svadbe i svatovi, probranih. Ne, naravno, svadbena veselja kao privatni čin, već kao društveni gest. Kad žene i udaju Mićunović, Kalić, Marović, Mugoša… to su sletovi novog crnogorskog vrijednosnog poretka, časovi anatomije društva. To je susret svih svjetova moći i njihovo stapanje u jedno. Sjedinjeni u razbibrizi: političari i mafijaši, policajci i kriminalci, tužioci i oni koji treba da sjede na optuženičkim klupama. Plus estrada. To su baklje tame. Sjaj s kojeg kapaju ljudske suze, bol i krv.

Naravno, idila je privid. Ispod blještavila krije se svirepa borba za opstanak. Niko od svatova, niko od svite, nije siguran hoće li mu u zoru gospodar odaslati specijalne snage. Pitaj Svetozara Marovića za detalje. Naši su pločnici krvavi od obračuna kriminalnih klanova koje proizvodi vlast. Ulični nasilnik, gradonačelnik glavnoga grada, Miomir Mugoša, angažovao je svojevremeno čitav sistem da mu pozlati siledžijstvo nad urednikom i fotoreporterom Vijesti. Neki dan, javilo, Mugošu, taze diplomatu, čupao za uši ratnik, važna crvena beretka, sportski odličnik Rajo Božović. Sistem šuti, kao zaliven. Sve je po pravilniku socijalne džungle.

Da sam ja netko sve bih učinio da što manji teret kazne osjete oni koji su najveća žrtva nasilja na stadionu: nogometaši, reprezentativci Crne Gore. Njima je bilo najteže. Igrali su protiv jačih, pod pritiskom nerealnih očekivanja, nijesu bili povlašteni, niti su i jednim gestom na igralištu tražili da budu. Ničim nijesu prekršili pravila Igre. Stadion je u petak bio metafora Crne Gore. Neko reče: najbolji, oni koji su joj najodaniji, nekako redovno najveća su njena žrtva.

Varvarizam na stadionu obavezuje na stid i na buđenje. Nasilnički duh parališe Crnu Goru, sputava joj snagu i njen čudesan potencijal. Ovo je zemlja iz koje vjekovima odlaze najbolji. Ko umije da gleda, i one noći mogao je primijetiti: koliko je strašna, može biti i divna. Ne zaboravite: onih jedanaest mladića dolaze iz zemlje koja broji 600 hiljada duša, jedva četvrt evropskih prijestonica. Moskvu da i ne pominjemo. Oni nijesu poraženi. Oni zaslužuju da učestvuju u Igri.

I ova zemlja zaslužuje šansu. Od nas zavisi hoće li bljesnuti njeno ljepše lice. Ili će ovo mjesto postati opasno, veoma opasno – po sebe.

Esad KOČAN

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opušteno, Voli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnoge su stvari ostale iste. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli

 

Opet kokain u bananama za Voli, i opet niko odgovoran. Drugačije je tek to što nova vlast sada to zove ,,uspješnom akcijom” i  ,,beskompromisnom borbom protiv narkokartela”, dok je juče tvrdila da je to ,,problem Crne Gore”.

,,Uspješna akcija” ima zanimljiiv tok. Kako navode mediji, carinici u Luci Bar  pronašli su pola tone kokaina u bananama skoro deset dana nakon što je sporna pošiljka stigla u luku.  Obavijestili su nadležne organe, pa je u dogovoru sa Specijalnim tužilaštvom, tovar propušten, kako bi ga kontrolisali. Kokain je utovaren u kamione kompanije Voli, i stigao u njene magacine, gdje su ga, kako navode mediji, ,,otkrili radnici Volija”, a uprava kompanije to prijavila policiji. Konačno, niko nije uhapšen. Ostalo je nerazjašnjeno da li su tužilaštvo i  policija čekali da kokain otkriju radnici u Voliju pa da im jave, i gdje je to trebalo da stigne pošiljka da bi reagovali. Kako god, fer je da nadležni, kad se hvale zapljenom velike količine kokaina preciziraju da se radi o još jednoj uspješnoj akciji – Volija

U junu 2018. godine,  za vrijeme prethodne vlasti,  brodom iz Ekvadora, takođe je  dopremljen kontejner sa oko 30 kilograma kokaina, u  pošiljci banana namijenjenih kompaniji Voli. Tada su iz vrha Uprave policije nezvanično saopštili da je uvoznik te isporuke Voli, dok su iz te kompanije tvrdili da droga nije pronađena u njihovoj isporuci banana. Stvar je na tome i završena.

Premijer Zdravko Krivokapić je u avgustu prošle godine, na konferenciji za novinare, nakon zapljene više od tone kokaina, kazao da su banane i kokain godinama problem Crne Gore.

,,Imate slučaj kada je u Skupštini 2019. godine taj problem bio povezan direktno sa kompanijom Voli. I tada niko, ni vi (novinari) nijeste bili istrajni u tome da tražite zašto taj nije procesuiran, odakle baš u tom kontejneru da se nalazi kokain”, kazao je premijer tada. Ovoga puta se nije oglašavao. Nova je vlast, ali  niko opet ne pita – zašto se baš u tom kontejneru nalazi kokain. Opušteno, Voli, kako kaže reklamna pjesma kompanije.

I nije isto samo sa bananama.  U toku su dogovori partija na vlasti o kandidatu za privremenog Vrhovnog državnog tužioca (VDT). Zbog tog neprimjerenog upliva politike u tužilaštvo, zabrinuti su i u Briselu. Goran Rodić, advokat i nekadašnji kandidat za vrhovnog državnog tužioca potvrdio je da je kontaktiran tim povodom. Takođe, saopštio je da nije zainteresovan za to mjesto. On prije više  godina nije dobio u parlamentu podršku Demokratske partije socijalista, pa je na tu poziciju izabran Ivica Stanković.

Toliko o nezavisnim institucijama nakon DPS-a. Nakon što je nekoliko mjeseci u parlamentu odlagano formiranje Tužilačkog savjeta (TS), to tijelo je  kompletirano krajem prethodne godine,  a na sjednici  24. januara trebalo bi da izabere  novog v. d. VDT, i odredi zamjenika predsjednika TS. Očekivalo se da će formiranjem TS započeti proces oslobađanja tužilaštva od političkog uticaja. No, sve su prilike, tek uticaja DPS-a.

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnogo troga je  ostalo isto. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nova vreća, stara obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse

 

U Vladi je praznično raspoloženje. Ili tačnije, euforija. Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da godinu završavamo „trijumfalno“.  Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović otišao je još dalje. „Ne sjećam se trenutka kada je svaki radnik u Crnoj Gori bio srećan, danas je taj dan“, ushićeno je prokomentarisao to što je parlament usvojio set zakona koji, između ostalog, podižu minimalac na – 450 eura.

Ono, jeste, bolje je kad je minimalac 450 eura a ne 250. Ipak, lider URA-e jeste mlad, ali se sigurno sjeća onog vremena, prije krvavih devedesetih, kada se radnici nijesu radovali povećanim minimalcima, nego dobrim platama, ljetovanjima, novogodišnjim proslavama zbog kojih nijesu morali da brinu kako će preživjeti posle 10. januara. Ali ni da brinu da će ostati bez posla. Broj nezaposlenih u Crnoj Gori raste. Tokom protekle godine ta brojka  je porasla za oko 18 posto. Nezaposleni nemaju čemu da se raduju. Za njih je jedina opcija, Evropa sad, ako odu iz zemlje.

Na stranu sada oni glasovi koji smatraju da bi Vladin projekat  Evropa sad, kroz koji su povećane zarade, mogao biti prerizičan za ekonomsku stabilnost zemlje. Ono za šta ne treba mnogo ekonomske nauke je računica – kad cijene vrtoglavo rastu, kao što je to sada slučaj, 450 eura vrijedi taman koliko i 250. I služi, kao i do sada, tek za preživljavanje. Ako svježe usvojeni Zakon o budžetu ne preživi rast cijena, ekonomske krize i ovdašnje prilike, odnosno „ako ne bude održiv“, Vlada će, najavio je premijer – u junu podnijeti ostavku. A možda da i u tom slučaju, u Vladi ostane ministarka kulture Vesna Bratić. Em što nije krojila budžet, em što premijer ne vidi, kako je kazao, zašto bi ona morala da ponese ostavku. „Ministarka prosvjete Vesna Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznalavac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra”, kazao je premijer. Možda zato što je iznosila stavove koji su podgrijavali nacionalne tenzije i kadrovala  tako da  kulturom i obrazovanjem danas upravljaju  tek oni koji pripadaju jednoj vjerskoj zajednici.

Doduše, premijer je ocijenio i da je Crna Gora „oslobođena”, te da u njoj više „nema korupcije u vrhu ni nepotizma“.  Zapošljavanje po dubini politički i vjerski podobnih se ne računa. Šteta što dodatno pojašnjenje o iskorijenjenom nepotizmu nijesmo mogli da čujemo na premijerskom satu, koji je prvi put u istoriji parlamentarizma otkazan, jer nijedan od poslaničkih klubova nije imao pitanje za premijera Krivokapića. Doduše o „oslobođenoj Crnoj Gori“, sve je rekao, kada je, objašnjavajući zašto Crnoj Gori ne odgovaraju novi izbori, poentirao: „Nemamo novo zakonodavstvo, nema promjene u pravosuđu, nismo stvorili preduslove za ravnopravne i fer izbore”.

Praznično raspoložen je i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Javnost je ushićeno pred Novu obradovao viješću da sad imamo „moćno oružje protiv mafije“, te da je „proglasio novi Tužilački savjet“. Čiji je izbor prethodno, sa svojim poslaničkim klubom, blokirao više mjeseci. Ali dobro, nigdje ne žurimo. Trebalo je, moguće, prvo proglasiti dan rođenja Njegoša državnim praznikom.

Kako god, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ove godine može na proslavu državnim avionom. Još nema tužilaštva spremnog da ispita, između ostalog, i njegovih 19 tajnih letova državnim avionom, o čemu su ovih dana pisale Vijesti.

Uglavnom, nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Inflacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uđete u prodavnicu, a ono ponovo poskupilo sve što je i juče poskupilo.   Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, penzije, nova radna mjesta, direktori, krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, stari. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati

 

Robe i usluge sve su skuplje. A politička obećanja jeftinija. Uđete u prodavnicu, a ono, ponovo poskupilo ono što je juče poskupilo.  Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, veće penzije, nova radna mjesta, novi direktori u državnim preduzećima (naši umjesto njihovih), novi krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, uglavnom, stari. Znamo se odavno. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati.

Od novembra prošle, do novembra ove godine, indeks potrošačkih cijena u Crnoj Gori porastao je za 5,4 odsto, izračunali su u Monstatu. Poskupjela je hrana, garderoba, dobar dio usluga, gorivo, prevoz i još štošta. Inflacija bi, može biti, bila i veća da nijesu pojeftinili novi automobili (zato polovna vozila i bicikla dobijaju na cijeni). I usluge kulture.

Tu informaciju možemo posmatrati iz strogo tržišne perspektive odnosa ponude i potražnje. Ili kroz prizmu aktuelnih društvenih odnosa u kojima definišemo svoje prioritete i afinitete. Zašto bi, recimo, išli u pozorište pored besplatnog parlamentarnog kanala. Gdje iz tople sobe možete i da galamite na protagoniste čija vam se uloga ne dopadne. Ne čuju vas? Pa ne slušaju ni jedni druge. Važno je da svako ispriča svoju priču. I obeća.

Samo život, hljeb i struju trošimo po starim, nerealno niskim cijenama. Na tom daru treba zahvaliti nestabilnoj vladi i nesigurnoj parlamentarnoj većini. Zbog čega niko ne zna kad bi nas mogli zadesiti vanredni izbori. U koje, vladajući, ne žele ući sa hipotekom onih koji su doveli do poskupljenja hljeba i struje.

Muka je što tako stanje nije održivo, potraju li neuobičajeno visoke cijene brašna i energenata na svjetskim tržištima. Pekari neće još dugo, o svom trošku, čuvati socijalni mir u Crnoj Gori. Upravi Elektroprivrede je nešto lakše. Gubitke zbog skupog uvoza i niske prodajne cijene struje neće pokrivati iz svog džepa. Ceh će prebaciti na račun budućeg razvoja elektroenergetskog sistema. Prolongirajući obećanja o gradnji nove elektrane.

Za utjehu, a važna je utjeha, Crna Gora po zvaničenoj stopi inflacije i procjenama njenog rasta u bliskoj budućnosti gleda u leđa Srbiji, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama. I još mnogima. Loša vijest je što bi rast inflacije na zapadu mogao, uskoro, dovesti i do rasta kamata. Čime bi postojeća i planirana zaduženja postala skuplja. A nova ulaganja (investicije) manje isplativa. Pa se analitičari – pesimisti, širom svijeta, plaše nove ekonomske krize. A optimisti vjeruju da će se inflacija primiriti, a cijene stabilizovati, u prvoj polovini naredne godine.

Kao glavni razlog za postojeće globalne ekonomske probleme stručnjaci označavaju „prekide u lancima snabdijevanja“. Mimo toga, kod nas su aktuelni i „prekidi u lancima komunikacije“.

Pojedine privatne apoteke počele su da naplaćuju lijekove koje izdaju na recept, pošto se Fond za zdravstvo pokazao kao neuredan platiša. Autobuski prevoznici organizuju proteste zbog obećane, a neisplaćene, vladine pomoći na račun otežanog rada tokom pandemije. I kažu kako je resorni ministar (Ministarstvo ekonomskog razvoja) odbio da razgovara sa njima. Iz KAP-a tvrde da nijesu dobili prošlonedjeljnu vladinu ponudu o smanjenju proizvodnje na minimum, uz zadržavanje sadašnje cijene struje. Pa gase fabriku. Privatne firme i pojedinci kojima Vlada duguje novac angažuju izvršioce kako bi naplatili potraživanja. Ministar finansija hvali se viškom novca u državnoj kasi.

Predsjednik države, ponovo, najavlju skori pad vlade. Objašnjavajući kako je decembarski pokušaj „privremeno odložen” pošto su potencijalni partneri u tom poslu, iz vladajuće koalicije, tražili dodatno vrijeme za realizaciju dogovorenog. Vladajuća većina sa Vladom intenzivno pregovara o (finansijskim) uslovima za usvajanje budžeta. I najavljuje, konačno, izbor nedostajućih članova tužilačkog savjeta. Onda, eto pravde. Prednovogodišnji darovi.

Na podgoričkim parkinzima, osvanuli su flajeri sa najavom nove političke partije. Slobodna Crna Gora. Ime su ugrabili, pošto među pedesetak registrovanih partija već imamo Pozitivnu, Pravu, Ujedinjenu… Crnu Goru.  A program će, obavještavaju osnivači, napisati zajedno sa zainteresovanim građanima. Inflacija, oko nas.

   Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo