Povežite se sa nama

FOKUS

Bal vampira

Objavljeno prije

na

Saopštenje iz ambasade SAD u Beogradu od 22. januara 2004. bilo je bezlično: ,,Ambasador SAD u Srbiji i Crnoj Gori, Vilijem D. Montgomeri će na kraju februara otići u penziju poslije 30-ogodišnje karijere u diplomatskoj službi.”

Priča iza odlaska ambasadora Montgomerija sa ključnog diplomatskog položaja na Zapadnom Balkanu bila je tih dana interesantna zbog skandala koji su uslijedili. Bila je to priča o moći, pohlepi, seksu, ljubomori, korupciji i nasilju. Sve to ovih dana naširoko se prepričava u medijima u regionu.

Razlog – Montgomeri je jedan od rijetkih ambasadora koji je ostao da živi u zemlji u kojoj je bio šef diplomatske misije. Prisutan je u javnosti u regionu kroz članke, intervjue, nedavno objavljenu knjigu, ali i unosne poslove.

Njegovi najnoviji istupi skreću pažnju na činjenicu da je u slučaju bivšeg ambasadora previše veza sa kontroverznim ljudima, pa je teško shvatiti ko je tu kome saveznik, ko protiv koga radi i za čiji interes. Tri se lika posebno izdvajaju: Vojislav Koštunica, Milo Đukanović i Milorad Dodik.

Na učestalim promocijama svoje knjige Kad ovacije utihnu Montgomeri tvrdi da je „najbolje rješenje podjela Kosova”, da se u Srebrenici dogodilo „nasilje”, da je predsjednik RS Milorad Dodik „genije”, da je „(NATO) bombardovanje (SRJ 1999.) bilo greška”, te da „BiH nema nikakvu budućnost”.

Ovako u knjizi Montgomeri piše o ubijenom srpskom premijeru Zoranu Đinđiću. „ Bio je fasciniran Legijom”. „ Đinđić je bio voljan da, kad ocijeni, da je to neophodno izabere neugodna rješenja… Zbog toga je na kraju ubijen”. Evo zanimljivog poređenja. „Jedna od glavnih razlika između Koštunice i Đinđića odnosila se na Đinđićevu spremnost da i dobru i u zlu ‘uprlja’ ruke ukoliko je potrebno da bi ostvario svoj cilj”. Drugo je Koštunica. „Mislim da je sebe vidio na neki način kao ličnost nalik na De Gola”.

Neki kritičari u Srbiji kažu kako im se čini da Montgomeri govori kao član Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice. Iz Liberalne demokratske partije ocjenjuju da je Montgomeri simpatizer Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića. Mnogo je i onih koji kažu – biznis nema alternativu! (Vidi box).

Montgomeri je postao ljubimac nacionalističke Srbije. Istovremeno, ljubimac je i zvanične Podgorice, gdje je ove sedmice promovisao svoje djela. Imao je rašta i dolaziti. „Milo Đukanović je najsposobniji političar na Balkanu”, piše u njegovoj knjizi. Da ovjeri ocjenu, na tribini koju je organizovala Atlas grupa Duška Kneževića, poručio je da bi Đukanovićevo povlačenje „moglo izazvati tenzije u najjačoj stranci”. Podrazumijeva se time i u Crnoj Gori. „Zato mislim da će, čak i ako ode sa scene, ostati jaka figura i osiguravati da se tenzije ne dese”.

Treba pogledati s aspekta bezbjednosti Balkana šta Montgomeri promoviše kao model budućnosti. U Srbiji podržava snage koje nikada nijesu prežalile to što Milošević nije stvorio veliku Srbiju. Montgomeri gađa tamo gdje je regionalni mir najtanji – u Bosnu. Devedesetih su najstrašniji zločini poslije Drugog svjetskog rata, uključujući i srebrenički genocid, zahvaljujući nečinjenju Zapada nagrađeni formiranjem RS u okviru dejtonske BiH. Sada Montgomeri predlaže da se stvar dovede do kraja – pocijepa Bosna i formira evropska „Gaza” za Bošnjake. I to, veli, može doprinijeti miru.

Neznanje u njegovom slučaju ne može biti izgovor. Za zagrebačkog novinara Denisa Kuljiša, on je „zelena beretka u balkanskoj džungli”. Služio je armiju od 1967. do 1970. godine. Pelcovan je ,,vijetnamskim sindromom”, pošto se godinu dana borio na tom ratištu. Operacije je vodila CIA, a timovi Zelenih beretki bili su samo ,,izvođači radova”. Da je bio sposoban marinac svjedoče mnogobrojna priznanja.

Otkud sposobni marinac sada u ulozi zaštitnika imena i djela premijera Đukanovića? Prema Monitorovim saznanjima, Đukanović u sjeni vodi teške pregovore o uslovima odlaska sa političke scene. Zahtjevi koje je EU postavila pred Crnu Goru ukazuju da u Evropi preovladava mišljenje da Đukanović mora otići. Đukanoviću nije problem odlazak, već garancije da će biti zaštićen imunitetom, a njegov sistem upravljanja sačuvan. Uslovi za evropske integracije Crne Gore nagovještavaju za Đukanovića i familiju negativan rasplet. Zato on podiže cijenu za odlazak ili traži saveznike za opstanak na vlasti. Otud Đukanovićeve kontroverzne izjave – čas bi išao, čas mu se ne da.

Montgomeri je tu u funkciji lobiranja. U Podgorici je ponovio izjave da su SAD znale za Đukanovićev šverc 1990-tih, a da su ćutale iz viših razloga. Podsjećamo, za beogradski Nedeljni telegraf još sredinom 2009. kazao je da je ,,baš svaka Vlada na Zapadu, uključujući i Italiju, znala da se crnogorska vlast finansira preprodajom cigareta.”

,,Prije pada Slobodana Miloševića, Zapad je aktivno podržavao Mila Đukanovića i Vladu Crne Gore zbog primjetne prijetnje armije pod kontrolom vlasti iz Beograda… Nazovite to švercom, tranzitom, kako hoćete. Svi smo na to žmurili jer smo željeli da Crna Gora i Đukanović opstanu, a nijesmo imali keš da im pomognemo”, otkrio je Montgomeri.

Logika nasilja je svuda ista. Nije teško primijetiti sličnost između Montgomerijeve odbrane Đukanovićevog šverca i Bulatovićevog svjedočenja o deportaciji izbjeglica. Obojica su opasni svjedoci. Kao što je Bulatović priznao da je deportacija bila državni zločin, Montogomeri je otkrio da su djelovi međunarodne zajednice, žmureći, pospješivali organizovani kriminal u regionu.

Ne može biti da sposobni marinac ne zna da je zahvaljujući ratu, pljački i švercu nastala nova klasa gospodara Crne Gore, koja je konstituisala jedinu u Evropi nesmjenjivu vlast. Uz terorizam, organizovani kriminal se smatra najvećom prijetnjom miru i stabilnosti.

Opasne su veze Montgomerija i njegovih prijatelja. Njihove uloge devedesetih, njihovi skriveni interesi danas, upozoravaju da bi cijena ovog bala vampira mogla biti skupa.

Poslovi

Bivši ambasador Montgomeri napustio je Beogradu 2004. ali se vratio poslije godinu dana. Ima kuću u Cavtatu i na Dedinju, firme u Hrvatskoj i Srbiji sa svojim kolegom Ralfom Džonsonom, bivšim ambasadorom SAD u Slovačkoj. Poslije penzionisanja bio je šef tajnih službi, savjetnik za bezbjednost, kao i član Nadzornog odbora grupacije Jadranski luksuzni hoteli, čiji je vlasnik hrvatski biznismen Goran Štrok. Njegova supruga Lin je radila kao predavač na Američkom univerzitetu u Dubrovniku, a bila je i saradnik Fakulteta za diplomatiju i bezbjednost u Beogradu. Montgomeri i njegova supruga postali su u Beogradu 2006. suvlasnici firme Strejkon sekjuriti, čiji je većinski vlasnik bio Gradimir Nalić, savjetnik za ljudska prava Vojislava Koštunice, dok je bio srpski premijer. Strejkon sekjuriti osigurava vladine agencije, nekoliko banaka, Dunav osiguranje, Delta centar, planira da proširi biznis na Dodikovu RS. Nalić je intimni prijatelj nekadašnjeg šefa BIA Radeta Bulatovića i njegov advokat u vrijeme akcije Sablja poslije ubistva Zorana Đinđića 2003, kada je on osumnjičen da se tajno sastajao sa premijerovim ubicama. Prema informaciji E-novina, kao osnivač firme za fizičko-tehničku zaštitu objekata i lica, Nalić je za samo četiri godine zaposlio ukupno 600 ljudi u obezbjeđenju, pravu malu privatnu vojsku sastavljenu od pouzdanih i na terenu dokazanih antihaških „beretki”, „vukova”, „škorpiona”… Montgomeri je 2009. odabrao Gorana Matića, Miloševićevog ministra informisanja SRJ, da osnuju konsultantsku firmu Montgomeri, Sadler & Matić.

Optužbe LDP-a

Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića je naročito pogođena Montgomerijevim dovođenjem u pitanje političke pozadine ubistva premijera Đinđića. LDP podsjeća da se Montgomerijevo osporavanje presude u procesu za ubistvo Đinđića dešava samo dan ili dva pošto je specijalni tužilac najavio da će biti pokrenut predistražni postupak oko pobune Jedinica za specijalne operacije 2001, koja je po nekima bila pokušaj obaranja Đinđićeve vlade. Tadašnji predsjednik SRJ Vojislav Koštunica je štrajk JSO protumačio kao protest ljekara koji bi u mantilima izašli na ulice. LDP napominje da se Montgomeri oglašava pošto su pravdi u Srbiji dostupni pripadnici zemunskog klana, braća Aleksandar i Miloš Simović i Sretko Kalinić, koji su tužilaštvu dali iskaze koji bacaju novo svjetlo na političku pozadinu ubistva Đinđića. Motiv za Montgomerijeve aktivnosti je, po LDP, krivična prijava koju je Srđa Popović, advokat majke i sestre Zorana Đinđića podnio protiv Koštunice, šefa Vojno bezbjednosne agencije VBA u to vrijeme Aca Tomića, komandanta JSO Milorada Ulemeka, i još šest pripadnika te jedinice. Zvaničnik LDP Nenad Milić, nekadašnji zamjenik ministra unutrašnjih poslova u vladi Srbije i svojevremeni šef kabineta Zorana Đinđića, pozvao je Montgomerija da saopšti kakve je dogovore imao sa Koštunicom i da li je imao kontakte sa Legijom. ,,Voljeli bi da gospodin Montgomeri progovori o tome kakvi su njegovi dogovori bili sa ratnim kabinetom Koštunice. Da li je on lično ili posredno imao kontakte sa zemunskim klanom, sa Ulemekom? Zašto je Ulemek, kao i Koštunica, imao povjerenja u Montgomerija? Podsjetiću vas da je nekoliko nedjelja pred 12. mart Ulemek uputio pismo Montgomeriju,” zaključio je Milić.

Afera Nacional

Montgomeri negira da je bio izvor informacija hrvatskom novinaru Ivu Pukaniću koji je 2001. u Nacionalu objavio feljton o duvanskoj mafiji. Hrvatski mediji su svojevremeno objavili da je Pukanić prilikom saslušanja pred sudom imenovao Montgomerija kao izvor informacija o umiješanosti Mila Đukanovića u šverc cigareta. Prema pisanju više medija iz tog perioda, a i kasnije, Pukanića je tadašnji ambasador Montgomeri počeo da snabdijeva povjerljivim obavještajnim podacima o Đukanoviću i njegovim poslovima sa cigaretama. Te podatke je u Zagreb iz Beograda nosio Gabriel Eskobar iz beogradske ambasade SAD, a na osnovu svakodnevnih telefonskih razgovora Pukanića i bračnog para Montgomeri. Montgomerijev motiv bio je politički: da Stejt department uvjeri kako je u stanju da spriječi raspad SRJ tako što će prepasti Đukanovića ,,povjerljivim” podacima o njegovim poslovima. Nekada bliski saradnik premijera Ratko Knežević govorio je da se u maju 2001. sreo sa, sada pokojnim Pukanićem i ambasadorom Montgomerijem u Zagrebu. Navodno, ambasador im je tom prilikom rekao da je Đukanović od šverca zaradio oko 130 miliona dolara, koji se nalaze na njegovim računima na Zapadu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Lideri Demokratskog fronta, valjda ekskluzivni distributeri sprskog sveta za Crnu Goru, jedini su se iz parlamentarne većine oglasili povodom Vulinove izjave. Dok je region vrvio od  kritika, Andrija Mandić je pružio podršku srpskom ministru unutrašnjih poslova. „Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“, prokomentarisao je Mandić. On je u izjavi za N1 poručio da se već radi na realizaciji srpskog sveta.

Poruke Vučićevog ministra, ali i njihove ovdašnje filijale, koje su ove prostore već koštale krvavih devedesetih, nijesu komentarisali iz crnogorske Vlade.

Krivokapić je ponovio da on neće odustati od ekspertske vlade.

„Ovu Vladu niko ne može tako jednostavno zamijeniti nekom drugom Vladom jer bi to govorilo o ličnim partijskim interesima”, prokomentarisao je pregovore o prevazilaženju političke krize.

Premijer je međutim, već narednom rečenicom objasnio da su „lični partijski interesi”, itekako odredili karakter postavgustovske vlasti. I da su jedan od razloga zbog kojih avgustovski pobjednici urušavaju sami sebe.

„Moram da kažem i prvi put to iskazujem kao svoj stav, sve dubinske funkcije dobili su kako su željeli”, kazao je Krivokapić, komentarišići zahtjeve lidera Demokratskog fronta. „Jedino nijesu u ovom trenutku zadovoljni što nijesu vidljivi u Vladi, što nemaju neka potpredsjednička mjesta i neka ministarstva“, kazao je premijer.

Za promjenu prmijera je i Miodrag Lekić, lider Demosa. „Po mom mišljenju je  Krivokapić apsolutno nekompetentan, i koristi svoju poziciju za obračunavanje jer napada jednu komponentu parlamentarne većine i koja mu, istina, ne ostaje dužna“.

U sve tri vladajuće grupacije postoje političari koji mogu biti kompetentni predsjednici Vlade, kazao je Lekić. „Da budem konkretan, mislim na Aleksu Bečića, Slavena Radunovića, Dritana Abazovića“. Još bi samo nedostajao Radunović koji negira genocid i bojkotuije parlament zbog rezolucije o Srebrenici, pa da se brže krene nazad ka devedesetima.

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni. Nakon što je smijenjen ministar Leposavić zbog negiranja genocida i donijeta Rezolucija o Srebrenici, Demokrate su predložile da se u parlamentu izglasa Rezolucija o genocidu u Pivi i Velici.

Predlog rezolucije podnijeli su poslanici te partije: Momo Koprivica, Vladimir Martinović, Zdenka Popović i Dragan Krapović.

U obrazloženju se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i ostarjela lica“.

„Ovo je civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora. Nema i ne smije biti relativizaicije bilo kog zločina. Očekujem podršku svih poslanika u Skupštini Crne Gore”, kazao je između ostalog Martinović.

Predlog Rezolucije u stvari je formalizacija stava mitropolita Joanikija, nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici. On je, upitan da prokomentariše njeno usvajanje u parlamentu, tada ocijenio: „A gdje su Jasenovac, Jadovno, Velika..”

Predlog da se nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici donece i ova o Pivi i Velici, nije, kako to obrazlažu Demokrate „civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora“. To je, u stvari, novi krug podjele mrtvih i živih na naše i njihove. Da se započne rat rezolucijama. Istovremeno, ispod svega nazire se pokušaj prekrajanja istorije i odnosa prema četničkom pokretu. Mitropolit Joanikije nedavno je izjavio da se nada da se nazire kraj „crvenoj komunističkoj aždaji“.

Većina partija nije se još izjasnila o tome hoće li glasati za Predlog rezolucije. Podršku su najavile manje partije vladajuće većine: PzP i Prava Crna Gora. Demokratski front je kazao da će se oni o tome izjasniti tek kada se okonča politčka kriza.

Jedan od lidera DF-a Milan Knežević saopštio je da je prijedlog Demokrata zakašnjela inicijativa „koja sadrži elemente pokajništva zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici“.

Iz Stranke pravde i pomirenja, koja je u koaliciji sa URA, pozvali su Demokrate da u prijedlog uvrste i zločine nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Lider Prave Crne Gore Marko Milačić je najavio da će uskoro podnijeti Skupštini prijedlog rezolucije o osudi zločina prema Srbima na području Bratunca i Podrinja od 1992. do 1995.

Godinu dana nakon avgustovskih izbora jasno je da nova vlast nije uradila obećano. Ne samo da se dublje potonulo u podjele, nego se nije uradilo mnogo ni na oslobađanju institucija. One u koje se ušlo, osvojile su nove partijske vojske. One netaknute možda takve i ostanu.

Još ćemo, po svemu sudeći, dugo čekati na tužilaštvo koje će, recimo, ispitati skorašnju izjavu Vilijama Montgomerija, bivšeg ambasadora SAD u Srbiji i Crnoj Gori. Montgomeri je rekao u intervjuu za hrvatski Večernji list, objaljenom u nedjelju, da je Zapad, uključujući i Italiju, tokom „Miloševićevih godina” počeo dopuštati masovnim krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Naglasio je da su svi znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću trebao protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Tako se začelo stvranje države mafije. Nova vlast je imala šansu da pokrene promjene. Umjesto toga svojski se potrudila da uruši samu sebe. To joj ide od ruke.

 

Šta je srpski svet Aleksandra Vulina

Nakon izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina da je zadatak nove generacije političara stvaranje srpskog sveta, uslijedile su brojne reakcije u regionu.

Ministrica spoljnih poslova Bih Bisera Turković javno je zatražila od  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se ogradi od ovakve vrste izjava.

„Ukoliko to ne učini, to će samo potvrditi da je njegova i zvanična politika Srbije rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja ima za cilj pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Srbiji. Vulinova izjava kojom je decidno rekao da ujedinjenje Srba znači jedinstvenu državu, flagrantno je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, destabiliziranje cijele regije Zapadnog Balkana i zloslutna prijetnja građanima Bosne i Herecegovine koji su se prije 26 godina branili od agresije i genocida”, kazala je Turković.

Po njenom mišljenju retorika Aleksandra Vulina čini potpuno besmislenim izjave srbijanskog predsjednika u kojima tvrdi da Srbija želi mir i dobrosusjedske odnose sa Bosnom I Hercegovinom.

Reagovali su i intelektualci iz regiona. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da su opasne Vulinove poruke. „Ovako otvoreno izvikivanje ratne politike okrenuto prema svim susedima ujedno je i testiranje dokle se može ići u datim međunarodnim okolnostima”, smatra Biserko.

Sociolog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo, kratko je, povodom Vulinovog istupa, napisao: „U moje vrijeme to se zvalo zvalo Velika Srbija”.

Politički analitičar Agon Maljići u razgovoru za RSE je ocijenio da Vulin već duže artikuliše na direktniji način ono što je, zapravo, stav Aleksandra Vučića.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo