Povežite se sa nama

MONITORING

BALKANSKO PODZEMLJE I NADZEMLJE PRED SUDOVIMA U REGIONU: Moć protiv pravde

Objavljeno prije

na

Proteklu sedmicu obilježile su priče o opstrukciji sudskih procesa u naizgled različitim slučajevima, u dvije susjedne države, Crnoj Gori i Kosovu. Dok se ovdje digla prašina oko izgubljenog CD-a sa svjedočenjem Zorana Vlaovića, zaštićenog svjedoka u slučaju ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, u Prištini je sutkinja Ana Adamska Galant koja vodi proces protiv Nasera Keljmendija, ustvrdila da im sarajevsko pravosuđe otežava i usporava to suđenje.

Radi se o procesima u kojima se naslućuje sprega vlasti i organizovanog kriminala u pozadini, kakvih je više u regionu i koji se odreda opstruiraju, prolongiraju obaranjem presuda i vraćanjem na ponovno suđenje, i konačno okončavaju presudama izvršiocima, bez rasvjetljavanja motiva i imena nalogodavaca zločina. Po obrascu tako se okončali ili ka tome vode procesi od ubistva urednika hrvatskog Nacionala Iva Pukanića, direktora Dana Duška Jovanovića, do procesa braći Šarić i njihovim saradnicima.

Ništa od onih upozorenja analitičara da su hapšenja narkobosova prilika da se rasvijetli veza politike i kriminala. Samo tokom protekle dvije godine brojni procesi su vraćeni nazad, od suđenja Šćekiću, preko procesa Dušku Šariću ili presude Damiru Mandiću za ubistvo Duška Jovanovića koja je ukinuta krajem prošle godine. U Vučićevoj Srbiji je optužbi za ubistvo Pukanića oslobođen Sreten Jocić, a pale su i optužnice za šverc cigareta protiv Stanka Subotića. Suđenje Darku Šariću odloženo je usljed višemjesečnog štrajka advokata, a prva ročišta ukazala su da osumnjičeni narkobos neće reći mnogo.

U međuvremenu, ojačale su veze premijera u regionu, posebno Vučića i Đukanovića, koje je prema tvrdnjama povezao niko drugi do Subotić, čije se ime pominje u nemalom broju gore pomenutih procesa. Nebojša Medojević, lider PzP, Subotića je nedavno označio kao premijera balkanske konfederacije vlasti i kriminala koja, po njemu, vlada regionom.

Da su neke od „grešaka„ u ovim važnim procesima u najmanju ruku sumnjive, pokazuje i najsvježiji slučaj izgubljenog CD-a u slučaju Šćekić. Nakon što je prema prošlonedeljnom objašnjenju sudije Apelacionog suda Dragiše Rakočeviča izgubljen i zato se nije mogao preslušati na posljednjem ročištu, cd je nekoliko dana kasnije naprasno – nađen. Iz Apelacionog suda saopštili su da ipak posjeduju snimak, nakon što je sestra Slavoljuba Šćekića, Slavica Šećkić podnijela krivičnu prijavu protiv sudija u tom slučaju.

Kako je prošlog petka na suđenju saopštio sudija Rakočević, u aprilu 2012. godine sačinjena je službena zabilješka da je taj snimak izgubljen iz spisa predmeta. Porodica Šćekić do prošle sedmice o tome nije bila obaviještena.

,,Apelacioni sud u svom saopštenju kaže sada da su pronašli cd, a da li je tako ja ne znam, jer ja cd nisam vidjela”, kaže za Monitor Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora i zastupnica porodice Šćekić u tom slučaju. ,,Sud saopštava da će naknadno odlučiti o reprodukovanju snimka a znaju da je samim nereprodukovanjem snimka došlo do bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Dakle, oni moraju da reprodukuju snimak i tek tada će se znati da li je on autentičan ili ne”, kaže ona. ,,Moraju isplivati sve prljavštine koje su pravili u predmetu za ubistvo mog brata. Pripremam dopunu krivične prijave u kojoj navodim neke sporne činjenice koje treba da se istraže”.

Inspektor Šćekić ubijen je ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. U pozadini ubistva je privatizacija budvanskog hotela Splendid i slučaj bombaških napada na hotel u ljeto 2005. godine, kada je pripremana njegova privatizacija. Splendid je tada od lokalnih anonimnih zakupaca preuzeo KGB- ovac Viktor Ivanjenko. Prije preuzimanja hotela od strane Rusa krenuli su napadi na hotel, nakon čega je Nikšićanin Branislav Brano Mićunović postao stalni stanar hotela.

Vrh pravosuđa kao da nije zainteresovan da rasvijetli pozadinu slučaja i motive ubistva. U decembru prošle godine, policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju u kojoj Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid upravo Mićunović, a izvršioci njegova barska grupa. Taj postupak vodi se odvojeno od ovog slučaja

Na sudu je pak utvrđeno da je Šćekić koji je radio na slučaju bombaških napada ubijen nakon što je došao do dokaza da iza napada na Splendid stoje Saša Boreta i Ljubo Bigović.

Porodica Šćekić optužila je više puta državni vrh da prikriva zločin. To je jedan od procesa u kom su se i do sada potkradale brojne ,,greške”. Osim što suđenje nije vođeno u pravcu rasvijetljavanja motiva ubistva i imena nalogodavaca, pravosuđe je dva puta ukidalo presudu grupi optuženoj za ubistvo Šćekića zbog štamparskih grešaka u presudama. Sudija Lazar Aković javno je tvrdio da je zbog tog slučaja bio pod pritiskom tadašnje državne tužiteljice Vesne Medenice, kume sestre crnogorskog premijera.

Kada je Apelacioni sud konačno potvrdio presudu Višeg suda i sutkinje Biljane Uskoković koja je Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Čilu Šćekića osudila na ukupno 120 godina zatvora zbog ubistva, Vrhovni sud je odluku prošle godine ukinuo i vratio na ponovni postupak Apelacionom sudu. U ponovljenom postupku čini se da će slučaj ostati bez dokaza na kojima ga je tužilaštvo baziralo. Ključni dokazi, poput prvog svjedočenja Žarka Radulović, direktora hotela Splendid, su isključeni iz predmeta, zbog čega se procjenjuje da se ide ka rušenju osuđujućih presuda optuženima za ubistvo. Sada se ispostavlja da je iz spisa nestajao i drugi ključni dokaz na kojima se bazirao slučaj. Pri tom, valjanost tog dokaza već je poljuljana optužbama da se radi o lažnom svjedoku podmetnutom od strane vrha tadašnje policije Veselina Veljovića, premijerovog bliskog saradnika. S kojim ciljem, gotovo više da nije ni važno.

Slavica Sćekić je optužila istražne organe da nijesu pravdi priveli ni sve izvršioce. Ona je za direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića. Vulevićevo ime pominjalo se u mnogim velikim procesima, pa i u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Njemu se međutim nikada nije sudilo za te zločine. Pema pisanju medija, Vulevića su dok je bio u pritvoru posjećivali visoki funkcioneri Službe.

Kao moguća pozadina ubistva Jovanovića pominjalo se pisanje Dana o duvanskoj mafiji, odnosno prenošenje tekstova hrvatskog Nacionala. Za duvanske poslove u Italiji se sudilo: Milu Đukanoviću, Stanku Subotiću, Branislavu Branu Mićunoviću… Duvanske rute su navodno kasnije postale kokainske, a u poslove ušli i Darko Šarić, Naser Keljmendi… Važna imena za pobrojane procese u regionu.

Poznato je da je Šarić imao poslovne veze sa Subotićem, preko njegove Futura plus, koju su kasnije preuzeli Šarići. Prema B92, operativni podaci srpske policije govore da je Subotić sa Šarićem stupio u kontakt kada je u Srbiji protiv njega pokrenuta istraga, zbog šverca cigareta. Njihove kasnije zajedničke transakcije u Prvoj banci braće Đukanović evidentirao je i OCCRP.

Da je u pozadini ubistva Iva Pukanića duvanska mafija o kojoj je Nacional pisao, tvrdilo je više svjedoka u procesu protiv osuđenih za ubistvo Iva Pukanića. Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i kum crnogorskog premijera na svjedočenju u Zagrebu je izjavio da su upozorenja Pukaniću počela nakon prvih tekstova koje je objavio o duvanskoj mafiji. ,,Ubio sam mnoge, ubiću i tebe i Pukanića ako to bude trebalo”, navodno je, prema svjedočenju Kneževića u Županijskom sudu, Subotić izgovorio u telefonskom razgovoru. Knežević je prethodno, u intervjuima, Đukanovića i Subotića javno označio kao šefove balkanske duvanske mafije.

Slučaj je u hrvatskom pravosuđu okončan 2008. Nema nalogodavaca.

Sud nije utvrdio šta je bio motiv grupi ljudi, od kojih su mnogi označeni kao plaćenici za likvidacije u podzemlju, da se udruže kako bi ubili urednika nedjeljnika poznatog po tekstovima o balkanskim duvanskim poslovima. Nije sigurno da je iko od njih ikada uzeo Nacional u ruke.

Istražitelji USKOK-a utvrdili su pak da je svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanića, na račun Slobodana Đurovića Kardinala, Jocićevog kuma, leglo misterioznih 780.000 eura. Novac je, pisali su hrvatski mediji, uplaćen sa kompanije General Pioneer sa Limasola. Sumnjalo se da iza te kompanije stoji Darko Šarić a hrvatski mediji pisali su da će USKOK uskoro dobiti i dokaze za to. To se nije desilo.

Jocić je prošle godine oslobođen optužbi za ubistvo u Srbiji, u kojoj su nakon dolaska na vlast Aleksandra Vučića pale mnoge optužnice.

Senad Pećanin, sarajevski politički analitičar ne vjeruje ni da će suđenje Keljemendiju do kraja rasvijetliti veze politike i kriminala, posebno ako ishod bude zavisio od državnih organa BiH.

,,Ukoliko ishod postupka koji se vodi u Prištini bude zavisio od saradnje bosanskohercegovačkih policijskih i pravosudnih institucija, Naser Keljmendi može slaviti. Iako su ovdašnji nadležni državni organi godinama raspolagali informacijama o njemu, Keljmendi je godinama iz Sarajeva i u Sarajevu nesmetano razvijao svoj biznis i prijateljske i poslovne odnose sa moćnim tajkunima i političarima, poput Fahrudina Radončića”, kaže za Monitor Pećanin.

Radončić i Keljmendi su prijatelji crnogorskog premijera. Prvi je umalo privatizovao državnu Pobjedu, a drugi privilegovano poslovao u Crnoj Gori u kojoj ima i brojne nekretnine i neometano kršio urbanističke propise u Ulcinju gdje ima hotel. Ta afera se zataškala nakon što je Keljmendi sa tužilaštvom napravio dogovor, i platio neku sitninu. Valjda je dovoljno platio da pomogne referendum, čime se javno pohvalio.

Radončić, bivši ministar za bezbijednost BiH se sada u procesu u Prištini protiv Keljmendija, o čemu je Monitor pisao, pominje i kao finansijer ubistva Ramiza Delalića Ćele.

,,Kompletan pravosudni i policijski sistem u Bosni i Hercegovini je u funkciji zaštite kriminala vodećih političara i tajkuna i njihove kriminalno stečene imovine, kaže Senad Pećanin. ,,Iz toga razloga pravosudni organi drugih država mogu računati na kooperativnost bh. institucija jedino ukoliko ne postoji mogućnost da se među krivično procesuiranim nađu i bh. šampioni tranzicije.”

Koha Ditore podsjeća ove sedmice da je Sarajevo u slučaju Keljmendi odbijalo da sarađuje sa državnim organima na Kosovu, dok su teškoće imali i organi EULEX-a. Keljmendi je, između ostalog, optužen za organizovani kriminal, teško ubistvo, šverc droge… Mediji su spekulisali da je Keljmendija odao Darko Šarić, protiv koga bi u februara trebalo da se nastavi process u Beogradu. U međuvremenu, ukinuta je presuda Šarićevom bratu Dušku u Crnoj Gori.

U februaru 2013. godine Apelacioni sud je preinačio presudu Višeg suda u Bijelom Polju, pa su Duško Šarić i Jovica Lončar oslobođeni u dijelu koji se odnosi na stvaranje kriminalne organizacije i trgovine drogom. Ostalo im je na teret djelo pranja novca. Postupak je potom vraćen na početak, a Šarić i Lončar na slobodi čekaju ponovno suđenje.

Lončar i Šarić se terete da su novac prali preko dvije banke, Hipo i Prve banke braće Đukanović. Monitor je prvi pisao o sumnjivim transakcijama klana Šarić kao i da je Duško Šarić dobio višemilionski kredit od Prve banke u vrijeme kada je banci braće Đukanović bila zabranjena kreditna aktivnost. Među kreditiranima bio je i Naser Keljmendi.

Blic je pisao i da je Keljmendi čak čuvao Šarića nakon bjekstva, ali i Safeta Kalića, još jednog označenog narkobosa, poznatog po čuvenoj svadbi koja je završila na Jutjubu i prijateljskim vezama sa funkcionerima crnogorske službe, a kome nije kako je najavljeno izrečena presuda u Bijelom Polju. Sudija Vidomir Bošković je odlučio da pruži Kaliću, koji se predao u Beču, priliku da iznese odbranu pred bjelopoljskim Višim sudom, pa će tek nakon toga odlučiti, kazao je.

Kada će to biti ne zna se, pošto je Kalić izručen Njemačkoj.

,,Činjenica koja bi morala da zabrine sve građane regiona je da balkanska konfederacija organizovanog kriminala u ovom trenutku drži u šaci vlade Srbije, Crne Gore, Kosova i BiH”, kaže za Monitor Nebojša Medojević . ,,Pranjem novca stečenog kriminalom kroz ulaganja u ekonomiju, finansiranje političkih partija na vlasti, korumpiranjem djelova bezbjednosnog sistema, policije, tužilaštva i sudova, osnivanjem i finansiranjem medija, balkanska konfederacija postala je ključni centar moći u regionu”, prokomentarisao je on nedavno ocjenu italijanskog Limesa da su Kosovo i Crna Gora mafijaške države.

Dvadeset pet godina kasnije – ništa novo. Kriminal, nesloboda i nacionalističke strasti. Samo je pravda još dalja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo