Povežite se sa nama

MONITORING

BALKANSKO PODZEMLJE I NADZEMLJE PRED SUDOVIMA U REGIONU: Moć protiv pravde

Objavljeno prije

na

Proteklu sedmicu obilježile su priče o opstrukciji sudskih procesa u naizgled različitim slučajevima, u dvije susjedne države, Crnoj Gori i Kosovu. Dok se ovdje digla prašina oko izgubljenog CD-a sa svjedočenjem Zorana Vlaovića, zaštićenog svjedoka u slučaju ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, u Prištini je sutkinja Ana Adamska Galant koja vodi proces protiv Nasera Keljmendija, ustvrdila da im sarajevsko pravosuđe otežava i usporava to suđenje.

Radi se o procesima u kojima se naslućuje sprega vlasti i organizovanog kriminala u pozadini, kakvih je više u regionu i koji se odreda opstruiraju, prolongiraju obaranjem presuda i vraćanjem na ponovno suđenje, i konačno okončavaju presudama izvršiocima, bez rasvjetljavanja motiva i imena nalogodavaca zločina. Po obrascu tako se okončali ili ka tome vode procesi od ubistva urednika hrvatskog Nacionala Iva Pukanića, direktora Dana Duška Jovanovića, do procesa braći Šarić i njihovim saradnicima.

Ništa od onih upozorenja analitičara da su hapšenja narkobosova prilika da se rasvijetli veza politike i kriminala. Samo tokom protekle dvije godine brojni procesi su vraćeni nazad, od suđenja Šćekiću, preko procesa Dušku Šariću ili presude Damiru Mandiću za ubistvo Duška Jovanovića koja je ukinuta krajem prošle godine. U Vučićevoj Srbiji je optužbi za ubistvo Pukanića oslobođen Sreten Jocić, a pale su i optužnice za šverc cigareta protiv Stanka Subotića. Suđenje Darku Šariću odloženo je usljed višemjesečnog štrajka advokata, a prva ročišta ukazala su da osumnjičeni narkobos neće reći mnogo.

U međuvremenu, ojačale su veze premijera u regionu, posebno Vučića i Đukanovića, koje je prema tvrdnjama povezao niko drugi do Subotić, čije se ime pominje u nemalom broju gore pomenutih procesa. Nebojša Medojević, lider PzP, Subotića je nedavno označio kao premijera balkanske konfederacije vlasti i kriminala koja, po njemu, vlada regionom.

Da su neke od „grešaka„ u ovim važnim procesima u najmanju ruku sumnjive, pokazuje i najsvježiji slučaj izgubljenog CD-a u slučaju Šćekić. Nakon što je prema prošlonedeljnom objašnjenju sudije Apelacionog suda Dragiše Rakočeviča izgubljen i zato se nije mogao preslušati na posljednjem ročištu, cd je nekoliko dana kasnije naprasno – nađen. Iz Apelacionog suda saopštili su da ipak posjeduju snimak, nakon što je sestra Slavoljuba Šćekića, Slavica Šećkić podnijela krivičnu prijavu protiv sudija u tom slučaju.

Kako je prošlog petka na suđenju saopštio sudija Rakočević, u aprilu 2012. godine sačinjena je službena zabilješka da je taj snimak izgubljen iz spisa predmeta. Porodica Šćekić do prošle sedmice o tome nije bila obaviještena.

,,Apelacioni sud u svom saopštenju kaže sada da su pronašli cd, a da li je tako ja ne znam, jer ja cd nisam vidjela”, kaže za Monitor Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora i zastupnica porodice Šćekić u tom slučaju. ,,Sud saopštava da će naknadno odlučiti o reprodukovanju snimka a znaju da je samim nereprodukovanjem snimka došlo do bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Dakle, oni moraju da reprodukuju snimak i tek tada će se znati da li je on autentičan ili ne”, kaže ona. ,,Moraju isplivati sve prljavštine koje su pravili u predmetu za ubistvo mog brata. Pripremam dopunu krivične prijave u kojoj navodim neke sporne činjenice koje treba da se istraže”.

Inspektor Šćekić ubijen je ispred svoje kuće 30. avgusta 2005. U pozadini ubistva je privatizacija budvanskog hotela Splendid i slučaj bombaških napada na hotel u ljeto 2005. godine, kada je pripremana njegova privatizacija. Splendid je tada od lokalnih anonimnih zakupaca preuzeo KGB- ovac Viktor Ivanjenko. Prije preuzimanja hotela od strane Rusa krenuli su napadi na hotel, nakon čega je Nikšićanin Branislav Brano Mićunović postao stalni stanar hotela.

Vrh pravosuđa kao da nije zainteresovan da rasvijetli pozadinu slučaja i motive ubistva. U decembru prošle godine, policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju u kojoj Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid upravo Mićunović, a izvršioci njegova barska grupa. Taj postupak vodi se odvojeno od ovog slučaja

Na sudu je pak utvrđeno da je Šćekić koji je radio na slučaju bombaških napada ubijen nakon što je došao do dokaza da iza napada na Splendid stoje Saša Boreta i Ljubo Bigović.

Porodica Šćekić optužila je više puta državni vrh da prikriva zločin. To je jedan od procesa u kom su se i do sada potkradale brojne ,,greške”. Osim što suđenje nije vođeno u pravcu rasvijetljavanja motiva ubistva i imena nalogodavaca, pravosuđe je dva puta ukidalo presudu grupi optuženoj za ubistvo Šćekića zbog štamparskih grešaka u presudama. Sudija Lazar Aković javno je tvrdio da je zbog tog slučaja bio pod pritiskom tadašnje državne tužiteljice Vesne Medenice, kume sestre crnogorskog premijera.

Kada je Apelacioni sud konačno potvrdio presudu Višeg suda i sutkinje Biljane Uskoković koja je Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Čilu Šćekića osudila na ukupno 120 godina zatvora zbog ubistva, Vrhovni sud je odluku prošle godine ukinuo i vratio na ponovni postupak Apelacionom sudu. U ponovljenom postupku čini se da će slučaj ostati bez dokaza na kojima ga je tužilaštvo baziralo. Ključni dokazi, poput prvog svjedočenja Žarka Radulović, direktora hotela Splendid, su isključeni iz predmeta, zbog čega se procjenjuje da se ide ka rušenju osuđujućih presuda optuženima za ubistvo. Sada se ispostavlja da je iz spisa nestajao i drugi ključni dokaz na kojima se bazirao slučaj. Pri tom, valjanost tog dokaza već je poljuljana optužbama da se radi o lažnom svjedoku podmetnutom od strane vrha tadašnje policije Veselina Veljovića, premijerovog bliskog saradnika. S kojim ciljem, gotovo više da nije ni važno.

Slavica Sćekić je optužila istražne organe da nijesu pravdi priveli ni sve izvršioce. Ona je za direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića. Vulevićevo ime pominjalo se u mnogim velikim procesima, pa i u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Njemu se međutim nikada nije sudilo za te zločine. Pema pisanju medija, Vulevića su dok je bio u pritvoru posjećivali visoki funkcioneri Službe.

Kao moguća pozadina ubistva Jovanovića pominjalo se pisanje Dana o duvanskoj mafiji, odnosno prenošenje tekstova hrvatskog Nacionala. Za duvanske poslove u Italiji se sudilo: Milu Đukanoviću, Stanku Subotiću, Branislavu Branu Mićunoviću… Duvanske rute su navodno kasnije postale kokainske, a u poslove ušli i Darko Šarić, Naser Keljmendi… Važna imena za pobrojane procese u regionu.

Poznato je da je Šarić imao poslovne veze sa Subotićem, preko njegove Futura plus, koju su kasnije preuzeli Šarići. Prema B92, operativni podaci srpske policije govore da je Subotić sa Šarićem stupio u kontakt kada je u Srbiji protiv njega pokrenuta istraga, zbog šverca cigareta. Njihove kasnije zajedničke transakcije u Prvoj banci braće Đukanović evidentirao je i OCCRP.

Da je u pozadini ubistva Iva Pukanića duvanska mafija o kojoj je Nacional pisao, tvrdilo je više svjedoka u procesu protiv osuđenih za ubistvo Iva Pukanića. Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i kum crnogorskog premijera na svjedočenju u Zagrebu je izjavio da su upozorenja Pukaniću počela nakon prvih tekstova koje je objavio o duvanskoj mafiji. ,,Ubio sam mnoge, ubiću i tebe i Pukanića ako to bude trebalo”, navodno je, prema svjedočenju Kneževića u Županijskom sudu, Subotić izgovorio u telefonskom razgovoru. Knežević je prethodno, u intervjuima, Đukanovića i Subotića javno označio kao šefove balkanske duvanske mafije.

Slučaj je u hrvatskom pravosuđu okončan 2008. Nema nalogodavaca.

Sud nije utvrdio šta je bio motiv grupi ljudi, od kojih su mnogi označeni kao plaćenici za likvidacije u podzemlju, da se udruže kako bi ubili urednika nedjeljnika poznatog po tekstovima o balkanskim duvanskim poslovima. Nije sigurno da je iko od njih ikada uzeo Nacional u ruke.

Istražitelji USKOK-a utvrdili su pak da je svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanića, na račun Slobodana Đurovića Kardinala, Jocićevog kuma, leglo misterioznih 780.000 eura. Novac je, pisali su hrvatski mediji, uplaćen sa kompanije General Pioneer sa Limasola. Sumnjalo se da iza te kompanije stoji Darko Šarić a hrvatski mediji pisali su da će USKOK uskoro dobiti i dokaze za to. To se nije desilo.

Jocić je prošle godine oslobođen optužbi za ubistvo u Srbiji, u kojoj su nakon dolaska na vlast Aleksandra Vučića pale mnoge optužnice.

Senad Pećanin, sarajevski politički analitičar ne vjeruje ni da će suđenje Keljemendiju do kraja rasvijetliti veze politike i kriminala, posebno ako ishod bude zavisio od državnih organa BiH.

,,Ukoliko ishod postupka koji se vodi u Prištini bude zavisio od saradnje bosanskohercegovačkih policijskih i pravosudnih institucija, Naser Keljmendi može slaviti. Iako su ovdašnji nadležni državni organi godinama raspolagali informacijama o njemu, Keljmendi je godinama iz Sarajeva i u Sarajevu nesmetano razvijao svoj biznis i prijateljske i poslovne odnose sa moćnim tajkunima i političarima, poput Fahrudina Radončića”, kaže za Monitor Pećanin.

Radončić i Keljmendi su prijatelji crnogorskog premijera. Prvi je umalo privatizovao državnu Pobjedu, a drugi privilegovano poslovao u Crnoj Gori u kojoj ima i brojne nekretnine i neometano kršio urbanističke propise u Ulcinju gdje ima hotel. Ta afera se zataškala nakon što je Keljmendi sa tužilaštvom napravio dogovor, i platio neku sitninu. Valjda je dovoljno platio da pomogne referendum, čime se javno pohvalio.

Radončić, bivši ministar za bezbijednost BiH se sada u procesu u Prištini protiv Keljmendija, o čemu je Monitor pisao, pominje i kao finansijer ubistva Ramiza Delalića Ćele.

,,Kompletan pravosudni i policijski sistem u Bosni i Hercegovini je u funkciji zaštite kriminala vodećih političara i tajkuna i njihove kriminalno stečene imovine, kaže Senad Pećanin. ,,Iz toga razloga pravosudni organi drugih država mogu računati na kooperativnost bh. institucija jedino ukoliko ne postoji mogućnost da se među krivično procesuiranim nađu i bh. šampioni tranzicije.”

Koha Ditore podsjeća ove sedmice da je Sarajevo u slučaju Keljmendi odbijalo da sarađuje sa državnim organima na Kosovu, dok su teškoće imali i organi EULEX-a. Keljmendi je, između ostalog, optužen za organizovani kriminal, teško ubistvo, šverc droge… Mediji su spekulisali da je Keljmendija odao Darko Šarić, protiv koga bi u februara trebalo da se nastavi process u Beogradu. U međuvremenu, ukinuta je presuda Šarićevom bratu Dušku u Crnoj Gori.

U februaru 2013. godine Apelacioni sud je preinačio presudu Višeg suda u Bijelom Polju, pa su Duško Šarić i Jovica Lončar oslobođeni u dijelu koji se odnosi na stvaranje kriminalne organizacije i trgovine drogom. Ostalo im je na teret djelo pranja novca. Postupak je potom vraćen na početak, a Šarić i Lončar na slobodi čekaju ponovno suđenje.

Lončar i Šarić se terete da su novac prali preko dvije banke, Hipo i Prve banke braće Đukanović. Monitor je prvi pisao o sumnjivim transakcijama klana Šarić kao i da je Duško Šarić dobio višemilionski kredit od Prve banke u vrijeme kada je banci braće Đukanović bila zabranjena kreditna aktivnost. Među kreditiranima bio je i Naser Keljmendi.

Blic je pisao i da je Keljmendi čak čuvao Šarića nakon bjekstva, ali i Safeta Kalića, još jednog označenog narkobosa, poznatog po čuvenoj svadbi koja je završila na Jutjubu i prijateljskim vezama sa funkcionerima crnogorske službe, a kome nije kako je najavljeno izrečena presuda u Bijelom Polju. Sudija Vidomir Bošković je odlučio da pruži Kaliću, koji se predao u Beču, priliku da iznese odbranu pred bjelopoljskim Višim sudom, pa će tek nakon toga odlučiti, kazao je.

Kada će to biti ne zna se, pošto je Kalić izručen Njemačkoj.

,,Činjenica koja bi morala da zabrine sve građane regiona je da balkanska konfederacija organizovanog kriminala u ovom trenutku drži u šaci vlade Srbije, Crne Gore, Kosova i BiH”, kaže za Monitor Nebojša Medojević . ,,Pranjem novca stečenog kriminalom kroz ulaganja u ekonomiju, finansiranje političkih partija na vlasti, korumpiranjem djelova bezbjednosnog sistema, policije, tužilaštva i sudova, osnivanjem i finansiranjem medija, balkanska konfederacija postala je ključni centar moći u regionu”, prokomentarisao je on nedavno ocjenu italijanskog Limesa da su Kosovo i Crna Gora mafijaške države.

Dvadeset pet godina kasnije – ništa novo. Kriminal, nesloboda i nacionalističke strasti. Samo je pravda još dalja.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

18. GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI CRNE GORE: Bilans punoljetstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je proslavila punoljetsvo ali je još daleko od ekonomske samostalnosti. Pa joj i djeca tridesetu dočekuju živeći kod roditelja.  Kako  i ne bi kada je prosječna cijena stana u Crnoj Gori od 2006. godine porasla makar za 80 odsto

 

Za osamnaest godina državne samostalnosti, crnogorska ekonomija je značajno porasla. Ipak, nedovoljno za ocjenu da smo period od maja 2006. iskoristili na valjan način, u skladu sa željama i  (prirodnim) potencijalima.

Prema lanjskim podacima Eurostata, BDP po stanovniku u Crnoj Gori, računat prema standardu kupovne moći (tako se ujednačavaju postojeće razlike u cijenama) iznosi polovinu prosjeka članica EU. Nešto smo bolji od regionalne konkurencije. Srbija ima 44 odsto EU prosjeka, Sjeverna Makedonija 42, Bosna i Hercegovina 35 a Albanija 34 odsto. Podaci za Kosovo nijesu objavljeni. Nama najbliža članica EU je Bugarska sa BDP-em po stanovniku, prema standard  kupovne moći, od 62 odsto prosjeka EU. Dok je Hrvatska bolja od nas za približno polovinu (73 odsto EU prosjeka).

Koliko je to ozbiljna razlika pokazuje podatak iz 2008, kada smo, po istoj računici, dobacili do 43 odsto tadašnjeg prosjeka EU. To znači da smo za 15 godina osvojili sedam procentnih poena, odnosno, za toliko je naš BDP po stanovniku prema standard kupovne moći – ali sa daleko niže polazne pozicije – rastao brže od prosjeka zemalja EU. Tom dinamikom, prosječan EU standard mogli bi dostići početkom narednog vijeka.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

 

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Iz Apelacionog suda su, nakon burnih reakcija javnosti, u saopštenju za javnost naveli da je izrečena kazna u granicama zakonom propisane.
Vijeće sudija Apelacionog suda koje čine Predrag Tabaš, Srđan Vujović i Vesna Moštrokol je u obrazloženju navelo da umanjuje kaznu koju je dosudio Radovanović, jer je Viši sud dao višestrukom silovanju i ranijoj osuđivanosti okrivljenog prenaglašen značaj, koji nije takvog karaktera da bi se izrekla maksimalna kazna. Smatraju, takođe, da je osam godina zatvora srazmjerno težini učinjenog krivičnog djela.

Crnogorski ženski lobi je poručio da je Apelacioni sud presudom poslao poruku počiniocima da će kazne biti blage, ali i žrtvama silovanja da se ne žale i ćute. ,,Nasilni akt silovanja od strane silovatelja nije jedini akt silovanja nad žrtvom ovog sadističkog, neljudskog čina seksualnog nasilja. Nakon njega dolaze na red ostala silovanja žrtve u vidu: izostanka podrške, traume do kraja života; stigmatizacija i doživotno žigosanje žrtve, žene, đevojke ili đeteta na osnovu donošenja zaključaka o moralnosti osobe koja je preživjela ovozemaljski pakao u vidu zločina višestrukog silovanja; relativizacija i negiranja istog kroz minimiziranje zločina silovanja i njegovih trajnih posljedica po žrtvu u vidu blagih ili smanjenih sankcija prema zločincu silovatelju”, poručili su iz Crnogorskog ženskog lobija.

Organizacije Prima, Sigurna ženska kuća i SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić u reakciji na presudu navode da zbog ove i ovakvih odluka žrtve silovanja nemaju povjerenja u institucije, da će u najdubljoj tišini i najskrivenijem kutku svog bića uporno tražiti gdje su to pogriješile pa su ,,zaslužile“ da njihov silovatelj bude mnogostruko više shvaćen, opravdan, zaštićen i amnestiran i da će im svakodnevna misao biti samopovređivanje i suicid, a ne odluka da preživljeno nasilje prijave nadležnim instancama.

Centar za ženska prava (CŽP) i Akcija za ljudska prava ( HRA) uputili su protest zbog drastičnog, a neobrazloženog smanjivanja kazne izvršiocu višestrukog silovanja djeteta.

Zbog bijesa javnosti i nemuštog obrazloženja presude Apelacionog suda, reagovali su i iz Vrhovnog suda. Iz ovog suda tvrde da je ovakvu presudu moralo pratiti obrazloženje –  u predmetima, koji su od interesovanja za javnost, naročito u predmetima nasilja nad ženama i maloljetnim licima, sudovi su dužni da sačine saopštenje za javnost koje će sadržati kratke razloge presude u dijelu obrazloženja o vrsti i visini izrečene kazne, saopšteno je, između ostalog, nakon sastanka predsjednika svih crnogorskih sudova.

Da je ovaj predmet percipiran kao alarm potvrdili su iz Vrhovnog suda za Radio slobodnu Evropu: ,, Vrhovni sud  će razmotriti pravosnažnu presudu u ovom predmetu i sagledati efekte preporuka u konkretnom slučaju u skladu sa zakonom”.

Mirela Radić iz pokreta Mi možemo zatražila je na ovonedjeljnom protestu strožije kazne za počinitelje: ,,Zahtijevamo pod hitno promjenu kaznene politike. Ne komentarišemo sudske odluke, ali smatramo da je nešto pogrešno kada je u pitanju kaznena politika Crne Gore”.

O kaznenoj politici govore i dvije presude Apelacionog suda tokom ovog mjeseca. Početkom maja Apelacioni sud preinačio je presudu B.A., osuđenom za krivično djelo silovanje, i smanjio mu kaznu sa pet na četiri godine zatvora. Usvojena je žalba kojom se ukazuje da je optuženom izrečena prevelika kazna, jer je optuženi u vrijeme događaja bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, koja je izazvana njegovom psihičkom bolešću. Ove sedmice objavljena je odluka Apelacionog suda kojom je J.Lj. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca zatvora zbog krivičnog djela silovanje i produženog krivičnog djela nasilje u porodici.

Pored sudova ni ostale institucije nemaju valjan odgovor na ovaj problem. Skupština je još 2022.godine  usvojila izmjene Krivičnog zakonika koji propisuje strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom.One se neprimjenjuju zbog nedostatka propisa za njihovo sprovođenje koje Skupština nije donijela.

U Izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2023. godinu se konstatuje: ,,Ne postoji zadovoljavajući nivo zaštite djece od počinilaca seksualnih krivičnih djela i još uvijek ne postoje sistematski prikupljeni podaci o seksualnom zlostavljanju djece i seksualnom iskorišćavanju”.

Predviđeno je i formiranje registra prestupnika i mjere nadzora počinilaca nakon boravka u zatvoru. Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope, Crna Gora je potpisala još 2009. Tada su se obavezali da će napraviti bazu osuđenih za krivična dela protiv polne slobode učinjenih nad djecom.Da je takav dokument neophodan upozoravao je i ombudsman. Registar još ne postoji.

Građanski pokret Mi možemo pokrenuo je prošle godine peticiju kojom se traži povećanje kazni koje se izriču za krivična djela protiv polnih i seksualnih sloboda. Oni  smatraju da kazna ne može biti manja od osam godina. Zalažu se i da se najteža krivična djela iz ove oblasti – obljuba nad djetetom i oljuba nad nemoćnim licem kazne sa najvećom zatvorskom kaznom koju poznaje crnogorski pravosudni sistem.

Peticiju je potpisalo šest hiljada građana i predata je u oktobru Skupštini. Još nije došla na dnevni red.

,,Pitamo Apelacioni sud i vijeće suda zbog čega je nagradilo silovatelja. Ukoliko nije bilo jedne olakšavajuće okolnosti, ako se radi o maloljetnom djetetu, ako se radi o povratniku, zašto su kaznili djevojčicu? “, pitala je Aida Petrović iz nevladine organizacije Prima na protestu 15.maja. I ona i javnost su ostali bez odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Oglasile su se prije dva dana i Majke Srebrenice, tj. njihovo, po mnogima komercijalizirano, rukovodstvo. Ranije su zdušno tvrdile da je „Crna Gora učestvovala u genocidu u Srebrenici“ ali su prije dva dana rekle da „nikad i nigdje nismo našle dokument koji upućuje da je Đukanović bio učesnik ili imao bilo kakve veze sa genocidom u Srebrenici“. One su mu i „zahvalne na svemu što čini za žrtve i njihove porodice“.

Državno tužilaštvo nikada nije ispitalo Đukanovića oko njegove uloge u tom zločinu koji zakonski ne zastarijeva. Kada se tome doda i deportacija bošnjačkih izbjeglica na nož vlastima RS-a i razne druge pomoći za „srpsku stvar“ vjerovatno bi bilo dosta toga što bi on morao objasniti.

Premijer je juče( četvrtak) o rekao da će Vlada glasati za rezoluciju. No očito je da otvranje ovih bolnih tema stvara  nelagodu Vladi i Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD-a. Vlada je predložila i amandmane na rezoluciju kojima bi se dodatno individualizirala krivica za genocid i da se skine etiketiranje srpskom narodu koje ionako ne postoji u prijedlogu rezolucije.

Srbijanski režimski mediji vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice.Narativ ima dva smjera. Prvim se potenciraju zločini Armije BiH nad srpskim civilima i konstantni teror koji su u Podrinju trpili od snaga Nasera Orića sve do kraja rata. Orić, kome se kasnije neuspješno sudilo u Hagu je, po srbijanskim medijima, prije „osvete“ u Srebrenici pobio do tri i po hiljade Srba, „uglavnom žena, dece i staraca“, što je , tvrde,  izazvalo razumljivu odmazdu nad muslimanskim dželatima krajem rata. To je ponovio i predsjednik RS-a Milorad Dodik na skupu u Banja Luci 18. aprila ove godine u znak protesta zbog rezolucije. Dodik je rekao da „3.5 hiljade Srba koji su ubijeni u Srebrenici i Bratuncu niko ne spominje” i da je „to bio zločin na kraju rata, nakon zamora, mržnje i stradanja, osveta, ali to nije bio genocid”. I Ana Brnabić, predsjednica srbijanske Skupštine je optužila „one koji sponzorišu rezoluciju da ne pokazuju ni žaljenje ni pijetet“ već „diskvalifikaciju za celi srpski narod“.

Drugi smjer narativa potencira teorije zavjera i da zapravo nije ubijeno osam hiljada muškaraca i dječaka već da su zapadne službe, prije svega britanska i američka, organizovale preko srpskih izdajnika u Vojsci Republike Srpske (VRS) strijeljanje do hiljadu zarobljenih suparničkih vojnika. Tako da na kraju ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima.

Činjenice kažu ovako. Kada je uz američku podršku i pomoć Dodik došao na vlast u RS (koja je spašena od vojnog sloma upravo od istih Amerikanaca), on je tada javno koristio riječ „genocid“ u opisu dešavanja u Srebrenici jula 1995.  Komisija Vlade RS koja je ustanovljena pod premijerom Draganom Mikerevićem je od decembra 2003. do jula 2004. izvršila rekonstrukciju događaja na osnovu vojnih i policijskih dokumenata RS-a. U Komisiji je bilo pet Srba, jedan Bošnjak i jedan Britanac iz međunarodne zajednice. Zaključci Komisije da su od 10. od 19. jula 1995. snage RS-a zarobile i pogubile između 7,800 i 8,000 Bošnjaka su usvojeni jednoglasno. Usvojila ih je i kasnija Vlada premijera RS-a Pera Bukejlovića. Naknadno će Dodikova vlast reći da su zaključci doneseni pod pritiskom međunarodne zajednice pa je 2019. godine formirana nova Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine. „Nezavisna“ komisija je rekla da nije bilo genocida i da „pogubljenje 2.500 do 3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari…predstavlja ratni zločin“. Svi ostali su stradali u borbama prilikom proboja ili umrli od drugih uzroka.

Sadašnje srbijanske narative o paljenju 50 srpskih sela oko Srebrenice, masakre civila (ravno 3.267 ubijenih) od strane Orićevih vojnika najbolje negiraju izvještaji institucija i vojnih komandanata Srba. Prema podacima RS-ovog Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na širokoj teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići poginulo je ukupno 2,385 Srba. Žrtve su određene prema mjestu stradanja. To je 882 osobe manje u odnosu na propagandističke brojke. Do 3,267 stradala se stiglo dodavanjem stradalih sa teritorija oko Sarajeva i drugih mjesta koje su Srbi morali predati nakon Dejtonskog sporazuma. Mrtvi sa tih teritorija su kasnije ponovo sahranjeni u istočnoj Bosni u gorepomenutim opštinama. Od 2,385 stvarno poginulih iz tih opština su 1,974 bili vojnici, 387 civili a 24 su u kategoriji „nepoznat status“.

Najviše Srba je poginulo na početku agresije na BiH 1992.  – 1,489 – od toga 273 civila, 1,201 vojnika i 15 imaju nepoznat status. U ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) je poginulo 896 Srba od čega su 114 bili civili. Ovo se u velikoj mjeri slaže sa pismom generala Ratka Mladića od 10. jula 1995. godine poslatom komadantu UNPROFOR-a  generalu Rupertu Smitu. U pismu Mladić navodi da je „VRS pokrenula ofanzivu na Srebrenicu“ između ostalog jer su prije toga “muslimanske snage ubile 100 i ranile preko 200 Srba”. Mladić navodi stradanja „mnogih srpskih sela duž granice zone i… odvratne zločine protiv civila… spalili su sela Višnjica i Banja Lučica, ubivši njihove stanovnike“. Ove brojke su u ogromnoj koliziji sa navodnih preko 3 hiljada masakriranih Srba. Nesporno je da je nekoliko dana prije napada na Srebrenicu napadnuto selo Višnjica i da su ubijene 4 starije osobe. Poginuo je i jedan vojnik VRS-a.

Snage 28. divizije Armije BiH i/ili oni koji su ih pratili u stopu radi pljačke  ( pretežno hrane jer je u opkoljenjoj Srebrenici  harala glad)  počinili su i druge dokazane zločine protiv srpskih civila. Desetine civila su ubijeni u Skelanima u januaru 1993. (uključujući i majku sa dvoje maloljetne djece od 5 i 12 godina dok su pokušavali pobjeći u Srbiju), Zalazju (na Petrovdan 12.jula 1992. – uključujući i pogubljenje 30-tak zarobljenih vojnika), Bjelovac i druga mjesta što su nesporno urtvrdili i BiH sudovi i Hag. Nekoliko civila je stradalo i u Kravicama na julijanski Božić 1993. što se u Srbiji potencira. Međutim, Kravice su bila legitimna vojna meta zbog skladišta municije i artiljerijske baze VRS-a odakle je gađana Srebrenica. Najveći dio  ubijenih –  46 Srba po jednom, ili 49 po drugom izvještaju – su bili pripadnici VRS-a, seoskih straža i vojnih lica iz Srbije.

Domaća tužilaštva i Hag su uradili loš posao u procesuiranju tih zločina za koje Srbi imaju pravo biti ogorčeni. Međutim, podrinjski  Bošnjaci imaju i te kako  pravo biti ogorčeni na ista tužilaštva zbog zločina iz 1992. (Preko 3 hiljade ubijenih Bošnjaka) i čišćenja Bratunca, Višegrada, Zvornika i drugih mjesta gdje su bili većina prije rata. Do tada će se balkanske prljavštine i kriminal pokrivati Srebrenicom i drugim stratištima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo