Povežite se sa nama

MONITORING

SUTORINA: Na pjeni od istorije

Objavljeno prije

8 godina

na

sutorina-2

Kopnene granice Crne Gore dugačke su nešto preko šest stotina kilometara. Šanse da desetu godišnjicu obnavljanja nezavisnosti ova zemlja dočeka razgraničena sa susjedima gotovo da ne postoje. Zasad je utvrđena samo granica sa Albanijom dugačka oko 170 kilometara. Oko granice sa Hrvatskom muke se muče oko Prevlake; utvrđivanje granice sa Srbijom nije ni počelo jer se Beogradu ne sviđa što Crna Gora namjerava da definiše granicu sa Kosovom; pregovori oko granice sa kosovskim vlastima traju. Najdužu granicu od 268 kilometara Crna Gora ima sa Bosnom i Hercegovinom, a na njoj je ovih dana nikla – Sutorina.

Početkom novembra na sva zvona je udaralo kako je Crna Gora utvrdila granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Uredno je prećutano da je odluka Vijeća ministara BiH, koje je utvrdilo predlog ugovora o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore,

tek dio procedure.

Istrovremeno sa predlogom vijeća ministara u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine stigao je predlog rezolucije o Sutorini poslanika Socijaldemokratske partije Denisa Bećirovića, kojim traži da to zakonodavno tijelo predlog ugovora o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Crne Gore ocijeni neprihvatljivim, neutemeljenim i štetnim. Bećirović tvrdi da

da Crna Gora ne može dokazati vlasništvo nad Sutorinom.

Parlament je odgodio izjašnjavanje o Predlogu rezolucije o Sutorini do 27. februara, kada bi trebala biti završena javna rasprava o statusu teritorije. U međuvremenu Ustavnopravna komisija Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH zakazala je javnu raspravu za 24. februar.

Zagovornici ideje da Bosna i Hercegovina ima izlaz na more u Boki tvrde da je Crna Gora nesavjesni posjednik Sutorine i da ,,Crnogorcima nedostaje pravni papir”, koji ,,mogu dobiti ako Predsjedništvo BiH i Parlament usvoje Prijedlog granica sa Crnom Gorom. Crna Gora će prvi put imati Sutorinu”. Riječ je o sedam kilometara obale sa rijekom i mjestom Sutorina, Igalom, Njivicama i drugim selima.

Stvar, naravno, ima istorijske korijene. Istoričari objašnjavaju kako je, da bi na jugu i sjeveru izbjegla neposredni dodir s Mletačkom Republikom, tim svojim neugodnim susjedom, Dubrovačka Republika 1718. Turskoj ustupila svoj posjed Klek s izlaskom na more u Neumu i posjed Sutorinu u Boki Kotorskoj. Tako je Bosna i Hercegovina, kao turski posjed, na dva mjesta dobila izlaz na more, čime je Dubrovnik bio razdvojen od Mlečana. ,,To je ostao otomanski teritorij, nominalno i nakon Berlinskog kongresa i okupacije i računao se dijelom Bosne i Hercegovine u austrijsko vrijeme”, objasnio je u izjavi za Al Jazeeru istoričar Ivo Banac.

Po njegovim riječima, u razgraničenju pri uspostavljanju federalnih jedinica Jugoslavije 1945. godine crnogorski partijski čelnik Blažo Jovanović predložio je Đuru Pucaru-Starom, kolegi iz BiH, razmjenu teritorija između NR Bosne i Hercegovine i NR Crne Gore tako da Crna Gora preuzme sutorinski pivot za jedan šumski prostor u slivu Sutjeske. ,,Nisam istraživao jesu li taj dosta informalan dogovor ratificirale skupštine Bosne i Hercegovine i Crne Gore. U svakom slučaju, od 1945. Sutorina se u FNRJ/SFRJ računa kao dio Crne Gore i kao takva je tretirana i od Bandinterove komisije”.

Crnogorskoj javnosti servirane su oko Sutorine razne priče. Jedna kaže da je riječ o beznačajnom pitanju koje ,,određeni krugovi i partije u BiH” pokreću iz dnevnopolitičkih interesa. Po drugoj, tu nešto muti Srpska pravoslavna crkva, odakle izvire treća teorija da je riječ o zavjeri da se, problematizovanjem graničnih sporova, spriječi ulazak Crne Gore u NATO iza čega, logično, stoje Rusi.

Nije se lako snaći u bosanskohercegovačkim političkim prilikama. Kad se odlučivalo u Parlamentarnoj skupštini SDS je bio protiv zaključaka, SNSD i SBB nisu bili u sali, dok su, kako prenose bh mediji, zastupnici nekih stranaka „šarali” – od podrške ili protivljenja, preko suzdržanosti do neglasanja. Među Srbima u BiH je slično. Dok, Slavko Vučurević, gradonačelnik Trebinja iz PDP-a, kaže da je ,,na Sutorinu stavljena tačka” i da ona pripada opštini Herceg Novi, predsjednik republike Srpske Milorad Dodik govori kako bi bio rad da BiH ,,dodirne” more.

,,Sutorina je najatraktivnija lokacija na cijelom Sredozemlju, ne postoji bolja turistička lokacija za izgradnju megahotela. To će biti naša Antalija ukoliko dobijemo ovaj spor. Kada dođete u velike turističke centre sa 100 hotela, to isto se može uraditi u Sutorini”, kazao je prof. dr Anton Jakauc na tribini Čija je Sutorina-od zablude do istine u organizaciji Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini.

,,Ako budemo mudro uradili, stvar će ići pred Međunarodni sud pravde u Hagu. Prva stvar koju će Sud pitati Crnu Goru je kako mogu dokazati vlasništvo. Oni to ne mogu dokazati jer ćemo mi dati Sudu Ustav FNRJ donesen 31. januara 1946. godine u čijem članu 12. stoji da se promjene granica mogu vršiti, ali to mora usvojiti Narodna skupština FNRJ na saveznom nivou uz saglasnost republika”, tvrdi profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Suad Kurtćehajić, koji najčešće istupa u ime neformalne grupe ,,za povratak Sutorine” u sastav BiH.

,,Imamo nedvojbene dokaze da je Sutorina naša i Crna Gora će izgubiti ovaj spor pred Međunarodnim sudom”, tvrdi Kurtćehajić.

Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH u odlasku, u analizi na svom blogu, upozorio je kako se pokretanje pitanja Sutorine pokušava iskoristiti za ostvarenje ratnih planova s konačnim ciljem uništenja BiH. ,,Vjerujem u dobre namjere onih koji traže da Sutorina po pravdi, povijesti i geografiji bude dio BiH. Nažalost, ovdje nije riječ o dobrim namjerama i lijepim željama, već o međunarodnom pravu. Sada na scenu izlaze oni koji svjesno daju podršku Sutorini kao bosanskohercegovačkom moru, ali sa sasvim drugim motivima, jasnim i stvarnim namjerama da se ‘raspakiraju’ međunarodno priznate granice BiH i stvori pravni okvir za njeno komadanje”.

Na problematizovanje pitanja čija je Sutorina vlast u Crnoj Gori je reagovala oštro. ,,Sutorina je dio Crne Gore zauvijek”, kazao je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i precizirao da Crna Gora o tome neće nikada pregovarati i neće prihvatiti arbitražu i Međunarodni sud pravde. Vujanović je prethodno zbog Sutorine odgodio postavljenje ambasadora Crne Gore u Sarajevu.

Premijer Milo Đukanović sasvim se uživio u bajku koja kazuje da mu je uvijek bila na srcu samo i jedino cjelovitost BiH: ,,Da sam ja neko ko tamo učestvuje u političkom životu napamet mi ne bi padalo da otvaram pitanje validnosti tzv. avnojevskih granica, jer su avnojevske granice nešto što čuva Bosnu i Hercegovinu sve ovo vrijeme, upravo od ataka sa raznih adresa da se rasparča BIH”. Odbacio je mogućnost da Crna Gora pristane na međunarodnu arbitražu.

Arbitražnu komisija za Jugoslaviju u vrijeme njenog raspada činili su predsjednici ustavnih sudova Francuske, Njemačke, Italije, Španije i Belgije. Poznata je po imenu njenog predsjednika, Francuza Roberta Badintera. Badinterova komisija je 1992, godine propisala: „Demarkacione linije između Hrvatske i Srbije ili između Srbije i Bosne i Hercegovine ili, eventualno, između drugih susjednih nezavisnih država, moći će da se mijenjaju samo putem slobodnog i međusobnog dogovora. Ako se ne dogovori suprotno, ranije granice poprimaju karakter granica koje štiti međunarodno pravo. To je zaključak na koji navodi princip poštovanja teritorijalnog ,,status quo” i naročito princip: ,,uti posidetis juris qui”. To načelo znači da država stiče one državne granice koje je zatekla u trenutku proglašenja državne nezavisnosti. Smatra se opštevažećim u svijetu.

Pošto su nalaze Badinterove komisije priznali svi, teško je vjerovati da će BiH sada uspjeti da ikoga ubijedi kako se treba vratiti AVNOJ-u ili Berlinskom kongresu. Na drugoj strani, Crna Gora će, i ako se ispostavi da je u ovom slučaju imala sreće, vrlo vjerovatno nastaviti da razvlači i preskače razne važne državne poslove, uključujući i razgraničenja i da, do daljnjeg, važi za ,,primjer u regionu”. Sve dok ne iskrsne neka nova Sutorina, stara dobra Prevlaka ili ko zna koji Čakor.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

2 sedmice

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo