Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: NEISKORIŠĆENI POTENCIJALI: Skakavac u zapećku

Objavljeno prije

na

Mještani sela Skakavac, udaljenog od Berana svega osam kilometara magistralnim putem prema Podgorici, zatražili su od lokalne uprave i državnih institucija da preduzmu mjere čiji bi cilj bio puna turistička valorizacija vodopada koji se nalazi iznad njihovog naselja.

Vodopad Skakavac, koji se nalazi u blizini magistralnog puta zajedno s nekoliko pećina oko njega, predstavlja prirodni dragulj i lako može postati turistička atrakcija.

Tome se nadaju i mještani. Ukoliko opština i država, uz uređenje prilaznih puteva i staza, ljudima približe vrijednosti ovog jedinstvenog i netaknutog prirodnog kompleksa.

„Vodopad Skakavac se nalazi iznad sela, sa svoje istočne strane predstavlja pravu turističku atrakciju. Radi se o fascinantnom vodopadu koji nastaje od bistre vode koja dopire iz obližnjih pećina i koja se dalje niz sigu i stijene sliva prema selu i uliva u Lim. Sve je to vajano božijom rukom tako da svako ko se primakne ovom mjestu ostaje bez daha”, kaže mještanin Zorko Tmušić, ističući da se uprkos tome ovo mjesto još uvijek nalazi negdje na kraju svijeta.On kaže da su dosad jedino neki stručnjaci više neformalno dolazili, konstatujući da je u pitanju prostor zanimljiv za detaljnija proučavanja.

„Nigdje čak ne postoji ni tabla koja bi putnike namjernike i turiste upućivala na obilazak slapa Skakavac, na nepuni kilometar od glavnog magistralnog puta. Krajnje je vrijeme da se institucije zainteresuju za ovo mjesto koje može da se pretvori u najposjećenije izletište u našoj opštini, od čega bi svi zajedno imali koristi”, smatra Tmušić.

Selo Skakavac broji tridesetak domaćinstava. Tu žive bratstvaTmušići, Tijanići, Šćekići, Boričići, Vojinovići i Raičevići. Svi oni ističu da je velika šteta što ništa nije preduzeto da ovo mjesto dobije na značaju.

„Skakavac posjećuju ljudi iz inostrantva, a među njima ima i Arapa. Nije nam poznato kako su čuli za prirodnu raskoš vodopada Skakavac, ali su oduševljeni onim što vide. Neki od njih su pričali da vjeruju da je voda iznad našeg sela ljekovita. Oni prosto ne mogu da vjeruju da je priroda mogla nešto ovako da izvaja”, kaže Tmušić i napominje da rijetki i neplanirani gosti s oduševljenjem isprobavaju njihove domaće specijalitete, voće i povrće.

„Ako bismo bili pomalo neskromni, mogli bismo reći i kako ih oduševljava ljubaznost mještana. Ali mi smo razočarani što ima dosta ljudi iz Crne Gore i s područja naše opštine koji nijesu ni čuli za čudo prirode iznad našeg sela. Za to su krivi oni koji su zaduženi za razvoj turizma na sjeveru Crne Gore. Oni nijesu svjesni da bi, uvezivanjem svih vrijednosti, od domaće hrane do drugih pogodnosti s kojima raspolažemo, od Skakavca mogao da se napravi turistički raj”, kaže Tmušić.

Mještani ističu da posebnu atrakciju predstavlja i kompleks pećina iznad vodopada.

„Veoma su zanimljive tri pećine. Poznate su kao Ovčja, Goveđa i Kozja. Iz Ovčje izvire pitka voda. Goveđa je velika i ima ulaz i izlaz, u njoj su za vrijeme ratnih godina spas pronalazili ne samo žitelji Skakavca nego i mnogih okolnih sela, dok je Kozja manja, ali, takođe, prelijepa”, kaže ovaj mještanin.

Pećine obiluju mnogobrojnim hodnicima i ukrasima, što bi ih svrstalo među najljepše, ne samo na sjeveru, već u čitavoj Crnoj Gori.

„Ispod vodopada je svojevremeno bilo dosta vodenica. Sve su se preselile u prošlost, ali postoji nagovještaj da će neke od njih biti obnovljene. Voda iz vodopada je čarobna, jer se iznad nje nalazi šuma, tako da sunčeva svjetlost u dodiru s vodom upotpunjavanestvarno bajkovitu atmosveru”, kažu mještani.

Siično su ocjene odbornice Demokrata u lokalnom parlamentu Milice Labudović. Ona smatra da su Berane grad koji raspolaže velikim potencijalima za razvoj turizma. „U našem gradu turizam je, ipak, nedovoljno razvijen, a stanje je tako loše samo zbog nemara i nebrige lokalne samouprave za vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista, neplaniranja i usmjeravanja male količine sredstava u razvoj turizma od strane Vlade Crne Gore. Naš grad raspolaže velikim brojem rijeka, planina, kanjona, planinskih jezera. Imamo sve što nam je potrebno, samo to treba iskoristiti na pravi način. Ne smijemo zaobilaziti i zapostavljati blago koje imamo”, kaže Labudović. Ona ukazuje da je opština Berane zahvaljujući očuvanoj životnoj sredini i bogatom kulturnom nasljeđu posebno pogodna za razvoj seoskog turizma.

„Rad na razvoju seoskog turizma predstavlja strategiju lokalnog, a samim tim i regionalnog razvoja. Razvijanjem seoskog turizma poboljšaćemo ekonomsko stanje, a unaprijedićemo i životnu sredinu. U Lubnicama imamo primjer bavljenja seoskim turizmom, ali se nećemo zaustaviti na tome. Neophodno je dio sredstava usmjeriti na adaptaciju imanja i porodičnih kuća i u drugim selima koja imaju veliki potencijal”, kaže Labudović.

Prema njenim riječima, pored Žabljaka, Kolašina, Rožaja i u Beranama postoje planine pogodne za ski staze. Ali su one neiskorišćeni potencijal.

“Vladi Crne Gore nije bilo interesantno da izdvoji sredstva koja će usmjeriti na osposobljavanje makar ski staze na našim Lokvama i istoimenog hotela. Takođe, usmjeravanje sredstava zaostaje i za obnavljanje vjerskih objekata i rekonstrukciju spomenika kulture koji naš grad čine privlačnim i za razvoj kulturnog turizma”, kaže Labudović.

Prema njenom mišljenju. od posebnog značaja za Berane je realizacija projekta puta Berane – Lubnice – Kolašin. „Jedna dionica ovog puta je urađena, ali nastavak i završetak radova čekamo. U okviru ovog projekta od izuzetnog značaja je tunel koji povezuje ski centar Kolašin s Jelovicom.”.

Skakavac pripada mjesnoj zajednici Donje Zaostro. Prostire se iznad magistralnog puta Berane – Bijelo Polje odmah nakon izlaska iz Tifranske klisure. Od prvih do posljednjih kuća naselja vodi makadamska staza, dužine oko kilometar i po. Mještani ističu da je njihovo selo jedno od rijetkih koje nema ni metar asfalta.

„Naše selo je jako plodno i bogom je dato za bavljenje poljoprivredom i stočarstvom. Krajnje je vrijeme da se asfaltiraju naši seoski putevi, jer to je jedan od uslova da se i vodopad Skakavac uknjiži u turističke mape kao lokalitet od izuzetne važnosti”, kaže Zorko Tmušić.

Koliko je još neotkrivenih ljepota samo na teritoriji Berana? Koliko bisera prirode čeka na turističku valorizaciju? Za centralne vlasti interesovanje za sjever završava se na Crkvinama. Koji kilometar dalje, na padinama Jezerina i tajkunskim hotelima po Kolašinu.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo