Povežite se sa nama

MONITORING

Bermudski trougao crnogorske pravde

Objavljeno prije

na

Organizovani kriminal mora im biti zahvalan: Ranka tuži, Vesna sudi, Svetlana oslobađa, umanjuje ili obara presude. Što god se krilo iza nesuglasica, ,,nesuglasica”, najbolje – kontrolisanih nesuglasica među prvim damama pravosuđa, sudstva i tužilaštva, rezultat njihovog rada je opipljiv: atmosfera nekažnjivosti za teške zločine caruje.

Sve učestalija prepucavanja u pravosudnom trouglu – Vrhovno državno tužilaštvo – Apelacioni – Vrhovni sud, koja su poprimila elemente pravne i medijske groteske, zakotrljala su se martovskim odlukama Apelacionog suda kojim predsjedava Svetlana Vujanović, supruga Filipa Vujanovića. Za kratko vrijeme taj sud je, u svojstvu drugostepenog organa, oborio dvije osuđujuće presude u slučajevima organizovanog kriminala: protiv Duška Šarića i Jovice Lončara, pa protiv čelnika Opštine Budva za slučaj Zavala. Ti veoma osjetljivi procesi tako su vraćeni na početak.

Apelacioni sud je brata odbjeglog narkobosa Darka, oslobodio od optužbe da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, jer ono ,,u vrijeme izvršenja nije bilo zakonom određeno kao krivično”. Po istom osnovu Šarić je oslobođen i optužbe da je izvršio krivično djelo ,,neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga”, jer činjenični opis djela nije sadržao sve bitne elemente bića krivičnog djela (član 300 stav 1 KZ-a). Što se tiče krivičnog djela pranje novca, o tome će se ponovo suditi – u tom dijelu Apelacioni sud je predmet vratio prvostepenom organu na ponovno suđenje. Za obraz.

Ni suprug Filip ne zaostaje u odbrani lika, djela i zadužbine finih momaka – Šarića. On je krenuo bočno: pomilovao je Dragana Dudića Frica za koga je nakon ubistva u Kotoru potvrđeno da je bio dio istrage pravosudnih institucija Srbije, kao važan dio Šarićevog razgranatog klana.

Slučaj Zavala je imao istu dinamiku. Prije godinu, sutkinja Valentina Pavličić zbog ,,zloupotrebe službenog položaja” osudila je bivšeg predsjednika Opštine Budve Rajka Kuljaču na pet godina zatvora, i bivšeg potpredsjednika opštine Dragana Marovića, brata poslovođe DPS-a Svetozara, na četiri godine zatvora zbog istog krivičnog djela. Pavličić je ustanovila da su Marović i Kuljača budžet grada oštetili za 821.599 eura time pribavivši imovinsku korist preduzeću Zavala invest koje je sagradilo fabriku za preradu morske vode. Apelacioni sud obrazlaže ukidajuću presudu: ,,Prvostepena presuda je nerazumljiva, jer se ne zna koji je zakon primijenjen”.

Gostujući u prijateljskoj joj televizijskoj emisiji Živa istina, VDT Ranka Čarapić je uzvratila: ,,Bilo da je to Bukovica, bilo da je to Šarić, bilo da je to Zavala… Provlači se ista nit da je sud bio spriječen da uđe u raspravljanje suštine optužbe zbog toga što je postojala pravna smetnja. Mi se sa tim ocjenama ne slažemo, mislimo da Apelacioni sud apsolutno primjenjuje neke rezone koji su potpuno nepoznati našoj sudskoj praksi.” I, još: ,,Opet je to neki akademizam kojeg je sve više na sceni u odlukama Apelacionog suda. Mislim da odluke Apelacionog suda sve više opterećuju i rad tužilaštva i prvostepenih sudova.”

Svetlana Vujanović je tokom predstavljanja godišnjeg izvještaja o radu Apelacionog suda poručila da su presude u slučaju Šarić i Zavala oborene zbog neadekvatnih, loših optužnica. ,,Zabrinjava to što je ona svoj stav iznijela preko medija. Ono što državnom tužiocu nije bilo razumljivo, bio je dužan da kaže i da podnese zahjtev za zaštitu zakonitosti, a ne da, slobodno mogu reći, malo prelazi izvan okvira svojih ovlašćenja i u televizijskim intervjuima se obračunava sa odlukom Apelacionog suda”, kazala je Vujanovićka i optužila Čarapićku da ugrožava nezavisnost Apelacionog suda.

Čarapićka ide dalje. Na sjednici Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije kazala je da će, ako Vrhovni sud ne obori odluku Apelacionog suda u slučaju Zavala, to biti opasno za sve buduće velike slučajeve, da će rezultati borbe protiv korupcije biti ravni nuli, te da će rad tužilaštva pasti u vodu.

Uključila se i predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta Vesna Medenica. Na sjednici Savjeta 24. aprila članovi toga tijela zauzeli su stav, koji potpisuje Medenica, da je bivša vrhovna državna tužiteljka (trenutno: kandidat za VDT) Ranka Čarapić komentarisanjem presuda povrijedila odredbu Ustava o samostalnosti i nezavisnosti sudske vlasti. Čitaj: podriva pravni poredak.

Ministar pravde Duško Marković, zabrinut za pravnu sigurnost, kao takvu. Takve odluke, kaže, stvaraju percepciju o neodgovornosti ili o nestručnosti. ,,Moram da iskažem dilemu koja mora postojati kod svih koji se bave pravosuđem, a to je da se u posljednje vrijeme vrlo često poništavaju odluke viših sudova, i to u ozbiljnim i teškim predmetima.”

Funkcioner DF Nebojša Medojević podsjeća da opisane odluke Apelacionog suda nijesu izolovan slučaj. ,,Radi se o kontinuitetu ponašanja kada su u pitanju najkrupniji sudski slučajevi, poput ubistava Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, kao i narkobosova Šarića, Nasera Keljmendija i Safeta Kalića na kojima je pravosuđe palo na ispitu i pokazalo nedostatak kapaciteta da se bavi svojom ustavnom ulogom u slučajevima povezanim sa vrhom režima i mafije.”

Nije bajno ni u okvirima sudstva, na relaciji Vesna Medenica – Svetlana Vujanović. Naprotiv. Počelo je lani kada je na kolegijumu sudija Vrhovnog i Apelacionog, sudija Vrhovnog Radule Kojović, kritikovao presude Apelacionog suda. Jaz je, pisale su Vijesti, produbljen predmetom Zavala, hapšenjem, i naročito određivanjem pritvora Draganu Maroviću i njegovima.

Na slučaju Zavala, tvrdi Monitorov izvor, bivši sudija koji je insistirao na anonimnosti, najbolje se očitava pozadinska, politička priča koja ima za posljedicu ovakvo stanje u pravosuđu. ,,Ranka Čarapić i Vesna Medenica, bliske premijeru, idu na Svetozara Marovića. Čarapićka je da ugodi Đukanoviću podnijela optužnicu protiv njegovog brata Dragana, dok je Medenica odmjerila kaznu pa odlučivala o produženju pritvora. Filip, suprug Svetlane Vujanović, koja obara tu presudu, u tijesnim je političkim odnosima sa Svetozarom Marovićem, kome je Đukanović procesom Zavala zadao težak politički udarac. “

Najbolji primjer brutalnog konflikta interesa Svetlane Vujanović u slučaju Zavala bio je na proteklim predsjedničkim izborima. Vujanovićka je presudila u korist Dragana Marovića, čiji je brat Svetozar baš u vrijeme trajanja procesa pred Apelacionim sudom ispred DPS-a bio zadužen za rukovođenje centralnim izbornim štabom u kampanji Filipa Vujanovića. Pa zar da ostane ravnodušna na Marovićeve riječi o njenom suprugu izrečene tokom kampanje: „Dovoljno ga je pogledati da vidite da je dobar”. Dovoljno.

Veselin Radulović za Monitor kaže da takođe vjeruje da Zavala najslikovitije pokazuje ulogu svakog od njih, počev od tužilaštva, preko redovnih sudova, pa do Ustavnog suda. „Tu je i neizbježna uloga izvršne i zakonodavne vlasti sa predlaganjem i usvajanjem izmjena zakona koje treba da omoguće izbjegavanje odgovornosti, uz fingiranu naknadnu raspravu onih koji primjenjuju zakone, ali koji su svjesno ćutali u postupku njihovog donošenja.„

Proces Zavala vjerovatno je uticao i na lične odnose između Medenice i Vujanovićke, ocjenjuje naš sagovornik. ,,One su bile veoma bliske, da bi se kasnije razišle. To se poklapa sa pripremanjem i podizanjem optužnice u slučaju Zavala. Zatim su se u nekoj mjeri ponovo približile. ,,Kada je riječ o odnosu Medenice i Čarapićke, naš izvor kaže da Medenica u internoj komunikaciji zna da ispriča kako je baš ona dovela Ranku Čarapić tu gdje je, te kako joj je ona, potom, okrenula leđa.

Medenica je, vjerovatno, nezadovoljna, između ostaloga, i zbog toga jer je navikla na veći upliv u tužilaštvo. Dok joj je kolegenica sa fakulteta i vjenčana kuma Stojanka Radović bila na poziciji specijalnog tužioca za organizovani kriminal Medenica je mogla mnogo lagodnije da utiče na procese u tužilaštvu.

Monitor je pisao o tome (Nokaut za Stojanku Radović): ,,Kada je Medenica krajem 2007. izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda, očekivanja Radovićeve – tvrdi upućeni izvori Monitora – bila su kako će ona na mjestu šefa tužilaštva zamijeniti svoju kumu. Ali, do izbora Stojanke Radović na željenu dužnost nije došlo, jer je nova vrhovna državna tužiteljka aprila 2008. postala Ranka Čarapić. Ključni razlog bio je prigovor da bi bilo krajnje nezgodno da dvije kume budu istovremeno na čelu sudstva i tužilaštva.”

Prema riječima našeg izvora – insajdera, Vesna Medenica želi da sve drži pod kontrolom. ,,Ona je pravi vojnik. Kontroliše i nadzire rad sudija, vrši pritiske kada su u pitanju predmeti od važnosti za vrh vlasti. Za sudije zna da kaže: ‘Njima treba samo nogu pod grlo’. Konstantno, kroz sebi odane ljude utiče i na rad Apelacionog suda.” U tom kontekstu valja posmatrati i nedavno pismo kojem su se pet sudija Apelacionog suda žalile Vesni Medenici zbog odluke Svetlane Vujanović o izmjenama godišnjeg rasporeda poslova u tom sudu. Slučajno ili ne, nekoliko od tih sudija – Međedović, Smolović – naklonjeni su predsjednici Vrhovnog suda.

Advokat Radulović tvrdi da je u pomenutim slučajevima riječ o nekoj vrsti fingiranih rasprava, u kojima tužilaštvo i sudovi pokušavaju da prikriju okolnosti koji bi se morale razjasniti. „Zašto istraga u slučaju Zavala nije obuhvatila Svetozara Marovića i Branimira Gvozdenovića, zašto tužilaštvo ne saopšti kako je i na osnovu čega cijenilo ličnost Nasera Keljmendija kada je sa njim sklopilo nagodbu, zašto tužilaštvo ne istražuje slučaj Prve banke, slučaj Željezare, slučaj KAP-a i mnoge druge slučajeve koji pokazuju izvjesnim postojanje korupcije na najvišem nivou?”

Nebojša Medojević je mišljenja da se vremenom korupcijski kolač smanjivao, a apetiti pravosudne mafije rasli, pa je došlo do sukoba oko uticaja na presude. ,,To je i dovelo do oštrih javnih prozivki između čelnica Vrhovnog suda i Apelacionog suda. Kada se na ovaj haos doda i presedan da je Predsjednica Vrovnog suda , bivši VDT i da sada ona odlučuje o svojim optužnicama, slika o žalosnom stanju u pravosudju je kompletna.”

Ranka, Vesna, Svetlana: bermudski trougao crnogorske pravde.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo