Povežite se sa nama

MONITORING

Bermudski trougao crnogorske pravde

Objavljeno prije

na

Organizovani kriminal mora im biti zahvalan: Ranka tuži, Vesna sudi, Svetlana oslobađa, umanjuje ili obara presude. Što god se krilo iza nesuglasica, ,,nesuglasica”, najbolje – kontrolisanih nesuglasica među prvim damama pravosuđa, sudstva i tužilaštva, rezultat njihovog rada je opipljiv: atmosfera nekažnjivosti za teške zločine caruje.

Sve učestalija prepucavanja u pravosudnom trouglu – Vrhovno državno tužilaštvo – Apelacioni – Vrhovni sud, koja su poprimila elemente pravne i medijske groteske, zakotrljala su se martovskim odlukama Apelacionog suda kojim predsjedava Svetlana Vujanović, supruga Filipa Vujanovića. Za kratko vrijeme taj sud je, u svojstvu drugostepenog organa, oborio dvije osuđujuće presude u slučajevima organizovanog kriminala: protiv Duška Šarića i Jovice Lončara, pa protiv čelnika Opštine Budva za slučaj Zavala. Ti veoma osjetljivi procesi tako su vraćeni na početak.

Apelacioni sud je brata odbjeglog narkobosa Darka, oslobodio od optužbe da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, jer ono ,,u vrijeme izvršenja nije bilo zakonom određeno kao krivično”. Po istom osnovu Šarić je oslobođen i optužbe da je izvršio krivično djelo ,,neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga”, jer činjenični opis djela nije sadržao sve bitne elemente bića krivičnog djela (član 300 stav 1 KZ-a). Što se tiče krivičnog djela pranje novca, o tome će se ponovo suditi – u tom dijelu Apelacioni sud je predmet vratio prvostepenom organu na ponovno suđenje. Za obraz.

Ni suprug Filip ne zaostaje u odbrani lika, djela i zadužbine finih momaka – Šarića. On je krenuo bočno: pomilovao je Dragana Dudića Frica za koga je nakon ubistva u Kotoru potvrđeno da je bio dio istrage pravosudnih institucija Srbije, kao važan dio Šarićevog razgranatog klana.

Slučaj Zavala je imao istu dinamiku. Prije godinu, sutkinja Valentina Pavličić zbog ,,zloupotrebe službenog položaja” osudila je bivšeg predsjednika Opštine Budve Rajka Kuljaču na pet godina zatvora, i bivšeg potpredsjednika opštine Dragana Marovića, brata poslovođe DPS-a Svetozara, na četiri godine zatvora zbog istog krivičnog djela. Pavličić je ustanovila da su Marović i Kuljača budžet grada oštetili za 821.599 eura time pribavivši imovinsku korist preduzeću Zavala invest koje je sagradilo fabriku za preradu morske vode. Apelacioni sud obrazlaže ukidajuću presudu: ,,Prvostepena presuda je nerazumljiva, jer se ne zna koji je zakon primijenjen”.

Gostujući u prijateljskoj joj televizijskoj emisiji Živa istina, VDT Ranka Čarapić je uzvratila: ,,Bilo da je to Bukovica, bilo da je to Šarić, bilo da je to Zavala… Provlači se ista nit da je sud bio spriječen da uđe u raspravljanje suštine optužbe zbog toga što je postojala pravna smetnja. Mi se sa tim ocjenama ne slažemo, mislimo da Apelacioni sud apsolutno primjenjuje neke rezone koji su potpuno nepoznati našoj sudskoj praksi.” I, još: ,,Opet je to neki akademizam kojeg je sve više na sceni u odlukama Apelacionog suda. Mislim da odluke Apelacionog suda sve više opterećuju i rad tužilaštva i prvostepenih sudova.”

Svetlana Vujanović je tokom predstavljanja godišnjeg izvještaja o radu Apelacionog suda poručila da su presude u slučaju Šarić i Zavala oborene zbog neadekvatnih, loših optužnica. ,,Zabrinjava to što je ona svoj stav iznijela preko medija. Ono što državnom tužiocu nije bilo razumljivo, bio je dužan da kaže i da podnese zahjtev za zaštitu zakonitosti, a ne da, slobodno mogu reći, malo prelazi izvan okvira svojih ovlašćenja i u televizijskim intervjuima se obračunava sa odlukom Apelacionog suda”, kazala je Vujanovićka i optužila Čarapićku da ugrožava nezavisnost Apelacionog suda.

Čarapićka ide dalje. Na sjednici Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije kazala je da će, ako Vrhovni sud ne obori odluku Apelacionog suda u slučaju Zavala, to biti opasno za sve buduće velike slučajeve, da će rezultati borbe protiv korupcije biti ravni nuli, te da će rad tužilaštva pasti u vodu.

Uključila se i predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta Vesna Medenica. Na sjednici Savjeta 24. aprila članovi toga tijela zauzeli su stav, koji potpisuje Medenica, da je bivša vrhovna državna tužiteljka (trenutno: kandidat za VDT) Ranka Čarapić komentarisanjem presuda povrijedila odredbu Ustava o samostalnosti i nezavisnosti sudske vlasti. Čitaj: podriva pravni poredak.

Ministar pravde Duško Marković, zabrinut za pravnu sigurnost, kao takvu. Takve odluke, kaže, stvaraju percepciju o neodgovornosti ili o nestručnosti. ,,Moram da iskažem dilemu koja mora postojati kod svih koji se bave pravosuđem, a to je da se u posljednje vrijeme vrlo često poništavaju odluke viših sudova, i to u ozbiljnim i teškim predmetima.”

Funkcioner DF Nebojša Medojević podsjeća da opisane odluke Apelacionog suda nijesu izolovan slučaj. ,,Radi se o kontinuitetu ponašanja kada su u pitanju najkrupniji sudski slučajevi, poput ubistava Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, kao i narkobosova Šarića, Nasera Keljmendija i Safeta Kalića na kojima je pravosuđe palo na ispitu i pokazalo nedostatak kapaciteta da se bavi svojom ustavnom ulogom u slučajevima povezanim sa vrhom režima i mafije.”

Nije bajno ni u okvirima sudstva, na relaciji Vesna Medenica – Svetlana Vujanović. Naprotiv. Počelo je lani kada je na kolegijumu sudija Vrhovnog i Apelacionog, sudija Vrhovnog Radule Kojović, kritikovao presude Apelacionog suda. Jaz je, pisale su Vijesti, produbljen predmetom Zavala, hapšenjem, i naročito određivanjem pritvora Draganu Maroviću i njegovima.

Na slučaju Zavala, tvrdi Monitorov izvor, bivši sudija koji je insistirao na anonimnosti, najbolje se očitava pozadinska, politička priča koja ima za posljedicu ovakvo stanje u pravosuđu. ,,Ranka Čarapić i Vesna Medenica, bliske premijeru, idu na Svetozara Marovića. Čarapićka je da ugodi Đukanoviću podnijela optužnicu protiv njegovog brata Dragana, dok je Medenica odmjerila kaznu pa odlučivala o produženju pritvora. Filip, suprug Svetlane Vujanović, koja obara tu presudu, u tijesnim je političkim odnosima sa Svetozarom Marovićem, kome je Đukanović procesom Zavala zadao težak politički udarac. “

Najbolji primjer brutalnog konflikta interesa Svetlane Vujanović u slučaju Zavala bio je na proteklim predsjedničkim izborima. Vujanovićka je presudila u korist Dragana Marovića, čiji je brat Svetozar baš u vrijeme trajanja procesa pred Apelacionim sudom ispred DPS-a bio zadužen za rukovođenje centralnim izbornim štabom u kampanji Filipa Vujanovića. Pa zar da ostane ravnodušna na Marovićeve riječi o njenom suprugu izrečene tokom kampanje: „Dovoljno ga je pogledati da vidite da je dobar”. Dovoljno.

Veselin Radulović za Monitor kaže da takođe vjeruje da Zavala najslikovitije pokazuje ulogu svakog od njih, počev od tužilaštva, preko redovnih sudova, pa do Ustavnog suda. „Tu je i neizbježna uloga izvršne i zakonodavne vlasti sa predlaganjem i usvajanjem izmjena zakona koje treba da omoguće izbjegavanje odgovornosti, uz fingiranu naknadnu raspravu onih koji primjenjuju zakone, ali koji su svjesno ćutali u postupku njihovog donošenja.„

Proces Zavala vjerovatno je uticao i na lične odnose između Medenice i Vujanovićke, ocjenjuje naš sagovornik. ,,One su bile veoma bliske, da bi se kasnije razišle. To se poklapa sa pripremanjem i podizanjem optužnice u slučaju Zavala. Zatim su se u nekoj mjeri ponovo približile. ,,Kada je riječ o odnosu Medenice i Čarapićke, naš izvor kaže da Medenica u internoj komunikaciji zna da ispriča kako je baš ona dovela Ranku Čarapić tu gdje je, te kako joj je ona, potom, okrenula leđa.

Medenica je, vjerovatno, nezadovoljna, između ostaloga, i zbog toga jer je navikla na veći upliv u tužilaštvo. Dok joj je kolegenica sa fakulteta i vjenčana kuma Stojanka Radović bila na poziciji specijalnog tužioca za organizovani kriminal Medenica je mogla mnogo lagodnije da utiče na procese u tužilaštvu.

Monitor je pisao o tome (Nokaut za Stojanku Radović): ,,Kada je Medenica krajem 2007. izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda, očekivanja Radovićeve – tvrdi upućeni izvori Monitora – bila su kako će ona na mjestu šefa tužilaštva zamijeniti svoju kumu. Ali, do izbora Stojanke Radović na željenu dužnost nije došlo, jer je nova vrhovna državna tužiteljka aprila 2008. postala Ranka Čarapić. Ključni razlog bio je prigovor da bi bilo krajnje nezgodno da dvije kume budu istovremeno na čelu sudstva i tužilaštva.”

Prema riječima našeg izvora – insajdera, Vesna Medenica želi da sve drži pod kontrolom. ,,Ona je pravi vojnik. Kontroliše i nadzire rad sudija, vrši pritiske kada su u pitanju predmeti od važnosti za vrh vlasti. Za sudije zna da kaže: ‘Njima treba samo nogu pod grlo’. Konstantno, kroz sebi odane ljude utiče i na rad Apelacionog suda.” U tom kontekstu valja posmatrati i nedavno pismo kojem su se pet sudija Apelacionog suda žalile Vesni Medenici zbog odluke Svetlane Vujanović o izmjenama godišnjeg rasporeda poslova u tom sudu. Slučajno ili ne, nekoliko od tih sudija – Međedović, Smolović – naklonjeni su predsjednici Vrhovnog suda.

Advokat Radulović tvrdi da je u pomenutim slučajevima riječ o nekoj vrsti fingiranih rasprava, u kojima tužilaštvo i sudovi pokušavaju da prikriju okolnosti koji bi se morale razjasniti. „Zašto istraga u slučaju Zavala nije obuhvatila Svetozara Marovića i Branimira Gvozdenovića, zašto tužilaštvo ne saopšti kako je i na osnovu čega cijenilo ličnost Nasera Keljmendija kada je sa njim sklopilo nagodbu, zašto tužilaštvo ne istražuje slučaj Prve banke, slučaj Željezare, slučaj KAP-a i mnoge druge slučajeve koji pokazuju izvjesnim postojanje korupcije na najvišem nivou?”

Nebojša Medojević je mišljenja da se vremenom korupcijski kolač smanjivao, a apetiti pravosudne mafije rasli, pa je došlo do sukoba oko uticaja na presude. ,,To je i dovelo do oštrih javnih prozivki između čelnica Vrhovnog suda i Apelacionog suda. Kada se na ovaj haos doda i presedan da je Predsjednica Vrovnog suda , bivši VDT i da sada ona odlučuje o svojim optužnicama, slika o žalosnom stanju u pravosudju je kompletna.”

Ranka, Vesna, Svetlana: bermudski trougao crnogorske pravde.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo