Povežite se sa nama

MONITORING

Vruće ruske veze

Objavljeno prije

na

Dok su se 2004. još vodili pregovori o kupovini KAP-a, ocjene da se posao temelji na novcu i obligacijama sumnjivog porijekla nije sporio ni Sergej Šojgu. Kao ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, rekao je: ,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebačio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu.

Txt Ruski menadžment je kriv zbog pokretanja zahtjeva za stečaj KAP-a, kažu u Vladi Crne Gore, dok En+ Group, dođe li do bankrota, poručuje da će tražiti povraćaj 91,6 miliona eura. Ruse optužuju zbog neplaćanja duga za struju od 64 miliona, a u centrali ruske kompanije u Moskvi Oleg Deripaska je okupio saradnike da se „konsultuje radi preduzimanja daljih koraka”.

Prema pisanju The Moscow Posta od 13. juna – članak je naslovljen Zašto su Deripasku proćerali iz Crne Gore? – tajkun pušta glasove da želi prodati svojih 29,3 odsto akcija u KAP-u. O tome je, tvrdi se, pregovarao ili još pregovara sa turskim Tosyali Holdingom i njemačkim HGL-om. Nezvanično, KAP mu je sada bagaž, jer se „u potpunosti fokusira na razvoj projekata u istočnom Sibiru i tržištima azijsko-pacifičkog regiona”.

Vrh Ruske Federacije (RF), navodno, zabrinut je zbog globalnog imidža koji u posljednje vrijeme ugrožava Deripaska: tri kompanije koje je kupio na Jamajci su zatvorene, dok je više hiljada zaposlenih na ulici; talasi burnih štrajkova su potresli filijale njegovog UC Rusala, Alscon u Nigeriji i Friguia u Novoj Gvineji; tu su i problemi na domaćem terenu, poput onih u rudnicima Crvenkapa u regionu Sverdlovska, itd.

Ostaje da se vidi da li će, na koji način i sa kakvim posljedicama, vlasti RF-a nastaviti da podupiru, navodna ili stvarna, potraživanja ovog tajkuna u raspletu oko KAP-a. On je svih ovih godina u Crnoj Gori imao status klijenta zvanične Moskve.

Deripaskine veze s tamošnjim vlastima su faustovske. Još početkom 1990-ih je, uz potporu političkih i bezbjednosnih struktura, osnovao mrežu privilegovanih kompanija. Izrastao je u aluminijskog magnata uspostavivši, kako je pisala ruska štampa, ,,tijesne neformalne kontakte sa specijalnim službama, koje nijesu prekinute do danas”.

Dok su se 2004. još vodili pregovori o kupovini KAP-a, ocjene da se posao temelji na novcu i obligacijama u najmanju ruku sumnjivog porijekla i karaktera, nije sporio ni Sergej Šojgu. Kao ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, rekao je:

,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebačio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu. Mi smo pokušavali da što više pomognemo da se razvije crnogorski biznis”.

Taj novac je, pretpostavlja se, dijelom iskorišćen u privatizacijama. Prethodno je, opran kroz of-šor poslovanje koje je zakonski u Crnoj Gori ustanovljeno 1996, a tri godine kasnije – na bazi nategnutog tumačenja propisa o osnivanju i of-šor banaka – uz crnogorski je počeo da pritiče ili protiče i ruski prljavi novac.

Početkom 2000-ih broj registrovanih of-šor banaka kod nas je bio 500. Rusi su ih osnivali sa položenih 10.000 njemačkih maraka – koje su mogli povući nakon registracije – potom bi otvarali korespondentski račun kod regularnih crnogorskih banaka. Novac iz inostranstva su prenosili fiktivnim računima i doznakama, zatim podizali u kešu ili ga, tako legalizovanog kroz crnogorske banke, transferisali na treću destinaciju.

Uglavnom za Ruse je kopiran of-šor model s Kipra. Moskva je službeno potvrdila da je ruskih 1,8 milijardi dolara zatečeno u crnogorskim of-šor bankama neposredno prije nego što je pod američkim pritiskom takvo poslovanje ukinuto. Ilustracije radi, bili smo druga po redu inostrana adresa za plasiranje ruskog novca, ili: najmanje 18 odsto svih spoljnih transakcija RF se obavljalo preko Crne Gore.

Nakon of-šor banaka, vjeruje se i kao nastavak pranja novca, uslijedile su enormne investicije u turizam i nekretnine. To nije širilo samo crnogorske horizonte pohlepe i pretpotstavljene korupcije, već je izazivalo i političke potrese. Kupovina zemljišta u blizini plaže Trsteno je 2004. detonirala rascjepom u Liberalnom savezu, potom i njegovim gašenjem. Optužnica i suđenje u predmetu Zavala je najveći sukob unutar frakcija DPS-a.

Malo koji istaknutiji pripadnik establišmenta nije, ili je još uvijek, bez nekog javno deklarisanog ruskog partnera: Svetozar Marović je lobirao za Mirax Sergeja Polonskog; Aco Đukanović se u firmi Investnova uortačio sa najmanje trojicom ruskih državljana; tajkun Duško Knežević je 2008. u Moskvi otvorio svoju ABM banku; of-šor firma MS Invest inc. Rusa Sergeja Malova u jednom periodu je posjedovala 51,9 odsto Old Town Invest Group, firme investitora nebodera sa apartmanima u Budvi koju kontroliše Brano Mićunović; ruski policijski general-major Andrej Horev, blizak Jevgeniju Školovu, sadašnjem zamjeniku za kadrovska pitanja predsjednika RF-a Vladimira Putina, sklopio je preko supruge 2009. kupoprodajni ugovor za preuzimanje hotela Azimut vrijedan 6,5 miliona eura sa Budvaninom Ivanom Delićem, odnosno njegovom porodicom, a partner im je u ovom poslu bio i penzionisani pukovnik Službi vnešnej razvedki (preimenovani NKVD); u prethodnom životu anonimni šofer turističkih autobusa, Zoran Ćoćo Bećirović, kum Mila Đukanovića, bio je jedan od glavnih za uspješno ateriranje ruskih tajkuna u crnogorski investicioni raj…

Rusi su stotine miliona – neki tvrde i par milijardi – investirali u izgradnje prvoklasnih bečićkih hotela Splendid i Queen of Montenegr, ili pazareći hotele, poput Asa u Perazića Dolu, 4. jula u Petrovcu, Xanadua u Herceg Novom; pokupovali su stotine hiljada kvadrata zemljišta u primorskom pojasu, te najmanje 150.000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora.

U odnosu na te cifre, KAP-a, koji je u paketu sa Rudnicima boksita koštao 48,5 miliona, na prvi pogled djeluje kao kap u moru. Ali, Oleg Deripaska, ne samo iz razloga što je privatno blizak sa Vladimirom Putinom, nije običan tajkun.

On je 2001. na neki način promovisao, kao autor članka Strategija Rusije u 21. vijeku objavljenog u listu Vedomosti, reformu ruske ekonomije ,,iz of-šor modela” putem legalizacije kapitala ruskih oligarha u inostranstvu – koji se tada procjenjivao na oko 200 milijardi eura. Prema tim ili sličnim razmišljanjima, ruska ekonomija je u spoljnoj politici trebala da nadomjesti nekadašnji ideološki uticaj SSSR-a.

Više puta je Deripaska izrazio spremnost da, ukoliko to bude potrebno, u svakom trenutku svoje kompanije ustupi državi. ,,Pa ja sam dio te države i nemam drugih interesa”, kazao je.

Evidentno je da su se, nakon kupovine KAP-a 2005, utišali glasovi iz RF koji su se protivili crnogorskom referendumu, a Moskva je već 26. juna 2006, među prvima u svijetu, priznala izglasanu nezavisnost Crne Gore.

U decembru te godine formiran je Međuvladin komitet za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku saradnju između RF i Crne Gore, sa kopredsjedncima Sergejem Šojguom i Milanom Roćenom, 2006-2012. ministrom vanjskih poslova. KAP je oduvijek bio u fokusu tog tijela.

Vlade Igora Lukšića i Mila Đukanovića su, spašavajući ruskog investitora, garantovale za kredite koji sa kamatama vrijede najmanje 170 miliona eura. Rusima je, u međuvremenu, oproštena utaja poreza od 7,5 miliona, kao i 60 miliona eura za dug KAP-a iz perioda prije međunarodnih sankcija.

Deripaska je 2008. tražio međunarodnu arbitražu za oko 300 miliona odštete od Crne Gore, jer smatra da mu Vlada Crne Gore, prilikom kupovine KAP-a, nije prikazala realno stanje i vrijednost imovine.

Za takav potez je dobio impuls i-ili podrušku vrha RF. Šojgu je, ne jednom, ispred RF naglasio da je ruski investitor u KAP navodno uložio preko 300 miliona.

Nasljednik Šojgua, Vladimir Pučkov, prije dva mjeseca u Podgorici je izjavio da će ,,mirno rješavanje situacije u KAP-u doprinijeti razvoju odnosa između RF i Crne Gore”. I Šojgu i Pučkov su nosioci najviših ruskih vojnih činova: generala armije, odnosno, generala lajtnanta.

Prema službenim podacima crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, uprkos globalnoj krizi i natezanjima oko KAP-a, priliv ruskih para je nastavljen: ,,direktne investicije”, ma šta to bilo, iz RF su 2009. iznosile 66 miliona, naredne godine 90,3 a 2011. čak 111,9 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo