Povežite se sa nama

MONITORING

Vruće ruske veze

Objavljeno prije

na

Dok su se 2004. još vodili pregovori o kupovini KAP-a, ocjene da se posao temelji na novcu i obligacijama sumnjivog porijekla nije sporio ni Sergej Šojgu. Kao ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, rekao je: ,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebačio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu.

Txt Ruski menadžment je kriv zbog pokretanja zahtjeva za stečaj KAP-a, kažu u Vladi Crne Gore, dok En+ Group, dođe li do bankrota, poručuje da će tražiti povraćaj 91,6 miliona eura. Ruse optužuju zbog neplaćanja duga za struju od 64 miliona, a u centrali ruske kompanije u Moskvi Oleg Deripaska je okupio saradnike da se „konsultuje radi preduzimanja daljih koraka”.

Prema pisanju The Moscow Posta od 13. juna – članak je naslovljen Zašto su Deripasku proćerali iz Crne Gore? – tajkun pušta glasove da želi prodati svojih 29,3 odsto akcija u KAP-u. O tome je, tvrdi se, pregovarao ili još pregovara sa turskim Tosyali Holdingom i njemačkim HGL-om. Nezvanično, KAP mu je sada bagaž, jer se „u potpunosti fokusira na razvoj projekata u istočnom Sibiru i tržištima azijsko-pacifičkog regiona”.

Vrh Ruske Federacije (RF), navodno, zabrinut je zbog globalnog imidža koji u posljednje vrijeme ugrožava Deripaska: tri kompanije koje je kupio na Jamajci su zatvorene, dok je više hiljada zaposlenih na ulici; talasi burnih štrajkova su potresli filijale njegovog UC Rusala, Alscon u Nigeriji i Friguia u Novoj Gvineji; tu su i problemi na domaćem terenu, poput onih u rudnicima Crvenkapa u regionu Sverdlovska, itd.

Ostaje da se vidi da li će, na koji način i sa kakvim posljedicama, vlasti RF-a nastaviti da podupiru, navodna ili stvarna, potraživanja ovog tajkuna u raspletu oko KAP-a. On je svih ovih godina u Crnoj Gori imao status klijenta zvanične Moskve.

Deripaskine veze s tamošnjim vlastima su faustovske. Još početkom 1990-ih je, uz potporu političkih i bezbjednosnih struktura, osnovao mrežu privilegovanih kompanija. Izrastao je u aluminijskog magnata uspostavivši, kako je pisala ruska štampa, ,,tijesne neformalne kontakte sa specijalnim službama, koje nijesu prekinute do danas”.

Dok su se 2004. još vodili pregovori o kupovini KAP-a, ocjene da se posao temelji na novcu i obligacijama u najmanju ruku sumnjivog porijekla i karaktera, nije sporio ni Sergej Šojgu. Kao ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, rekao je:

,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebačio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu. Mi smo pokušavali da što više pomognemo da se razvije crnogorski biznis”.

Taj novac je, pretpostavlja se, dijelom iskorišćen u privatizacijama. Prethodno je, opran kroz of-šor poslovanje koje je zakonski u Crnoj Gori ustanovljeno 1996, a tri godine kasnije – na bazi nategnutog tumačenja propisa o osnivanju i of-šor banaka – uz crnogorski je počeo da pritiče ili protiče i ruski prljavi novac.

Početkom 2000-ih broj registrovanih of-šor banaka kod nas je bio 500. Rusi su ih osnivali sa položenih 10.000 njemačkih maraka – koje su mogli povući nakon registracije – potom bi otvarali korespondentski račun kod regularnih crnogorskih banaka. Novac iz inostranstva su prenosili fiktivnim računima i doznakama, zatim podizali u kešu ili ga, tako legalizovanog kroz crnogorske banke, transferisali na treću destinaciju.

Uglavnom za Ruse je kopiran of-šor model s Kipra. Moskva je službeno potvrdila da je ruskih 1,8 milijardi dolara zatečeno u crnogorskim of-šor bankama neposredno prije nego što je pod američkim pritiskom takvo poslovanje ukinuto. Ilustracije radi, bili smo druga po redu inostrana adresa za plasiranje ruskog novca, ili: najmanje 18 odsto svih spoljnih transakcija RF se obavljalo preko Crne Gore.

Nakon of-šor banaka, vjeruje se i kao nastavak pranja novca, uslijedile su enormne investicije u turizam i nekretnine. To nije širilo samo crnogorske horizonte pohlepe i pretpotstavljene korupcije, već je izazivalo i političke potrese. Kupovina zemljišta u blizini plaže Trsteno je 2004. detonirala rascjepom u Liberalnom savezu, potom i njegovim gašenjem. Optužnica i suđenje u predmetu Zavala je najveći sukob unutar frakcija DPS-a.

Malo koji istaknutiji pripadnik establišmenta nije, ili je još uvijek, bez nekog javno deklarisanog ruskog partnera: Svetozar Marović je lobirao za Mirax Sergeja Polonskog; Aco Đukanović se u firmi Investnova uortačio sa najmanje trojicom ruskih državljana; tajkun Duško Knežević je 2008. u Moskvi otvorio svoju ABM banku; of-šor firma MS Invest inc. Rusa Sergeja Malova u jednom periodu je posjedovala 51,9 odsto Old Town Invest Group, firme investitora nebodera sa apartmanima u Budvi koju kontroliše Brano Mićunović; ruski policijski general-major Andrej Horev, blizak Jevgeniju Školovu, sadašnjem zamjeniku za kadrovska pitanja predsjednika RF-a Vladimira Putina, sklopio je preko supruge 2009. kupoprodajni ugovor za preuzimanje hotela Azimut vrijedan 6,5 miliona eura sa Budvaninom Ivanom Delićem, odnosno njegovom porodicom, a partner im je u ovom poslu bio i penzionisani pukovnik Službi vnešnej razvedki (preimenovani NKVD); u prethodnom životu anonimni šofer turističkih autobusa, Zoran Ćoćo Bećirović, kum Mila Đukanovića, bio je jedan od glavnih za uspješno ateriranje ruskih tajkuna u crnogorski investicioni raj…

Rusi su stotine miliona – neki tvrde i par milijardi – investirali u izgradnje prvoklasnih bečićkih hotela Splendid i Queen of Montenegr, ili pazareći hotele, poput Asa u Perazića Dolu, 4. jula u Petrovcu, Xanadua u Herceg Novom; pokupovali su stotine hiljada kvadrata zemljišta u primorskom pojasu, te najmanje 150.000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora.

U odnosu na te cifre, KAP-a, koji je u paketu sa Rudnicima boksita koštao 48,5 miliona, na prvi pogled djeluje kao kap u moru. Ali, Oleg Deripaska, ne samo iz razloga što je privatno blizak sa Vladimirom Putinom, nije običan tajkun.

On je 2001. na neki način promovisao, kao autor članka Strategija Rusije u 21. vijeku objavljenog u listu Vedomosti, reformu ruske ekonomije ,,iz of-šor modela” putem legalizacije kapitala ruskih oligarha u inostranstvu – koji se tada procjenjivao na oko 200 milijardi eura. Prema tim ili sličnim razmišljanjima, ruska ekonomija je u spoljnoj politici trebala da nadomjesti nekadašnji ideološki uticaj SSSR-a.

Više puta je Deripaska izrazio spremnost da, ukoliko to bude potrebno, u svakom trenutku svoje kompanije ustupi državi. ,,Pa ja sam dio te države i nemam drugih interesa”, kazao je.

Evidentno je da su se, nakon kupovine KAP-a 2005, utišali glasovi iz RF koji su se protivili crnogorskom referendumu, a Moskva je već 26. juna 2006, među prvima u svijetu, priznala izglasanu nezavisnost Crne Gore.

U decembru te godine formiran je Međuvladin komitet za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku saradnju između RF i Crne Gore, sa kopredsjedncima Sergejem Šojguom i Milanom Roćenom, 2006-2012. ministrom vanjskih poslova. KAP je oduvijek bio u fokusu tog tijela.

Vlade Igora Lukšića i Mila Đukanovića su, spašavajući ruskog investitora, garantovale za kredite koji sa kamatama vrijede najmanje 170 miliona eura. Rusima je, u međuvremenu, oproštena utaja poreza od 7,5 miliona, kao i 60 miliona eura za dug KAP-a iz perioda prije međunarodnih sankcija.

Deripaska je 2008. tražio međunarodnu arbitražu za oko 300 miliona odštete od Crne Gore, jer smatra da mu Vlada Crne Gore, prilikom kupovine KAP-a, nije prikazala realno stanje i vrijednost imovine.

Za takav potez je dobio impuls i-ili podrušku vrha RF. Šojgu je, ne jednom, ispred RF naglasio da je ruski investitor u KAP navodno uložio preko 300 miliona.

Nasljednik Šojgua, Vladimir Pučkov, prije dva mjeseca u Podgorici je izjavio da će ,,mirno rješavanje situacije u KAP-u doprinijeti razvoju odnosa između RF i Crne Gore”. I Šojgu i Pučkov su nosioci najviših ruskih vojnih činova: generala armije, odnosno, generala lajtnanta.

Prema službenim podacima crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, uprkos globalnoj krizi i natezanjima oko KAP-a, priliv ruskih para je nastavljen: ,,direktne investicije”, ma šta to bilo, iz RF su 2009. iznosile 66 miliona, naredne godine 90,3 a 2011. čak 111,9 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo