Povežite se sa nama

MONITORING

Vruće ruske veze

Objavljeno prije

na

Dok su se 2004. još vodili pregovori o kupovini KAP-a, ocjene da se posao temelji na novcu i obligacijama sumnjivog porijekla nije sporio ni Sergej Šojgu. Kao ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, rekao je: ,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebačio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu.

Txt Ruski menadžment je kriv zbog pokretanja zahtjeva za stečaj KAP-a, kažu u Vladi Crne Gore, dok En+ Group, dođe li do bankrota, poručuje da će tražiti povraćaj 91,6 miliona eura. Ruse optužuju zbog neplaćanja duga za struju od 64 miliona, a u centrali ruske kompanije u Moskvi Oleg Deripaska je okupio saradnike da se „konsultuje radi preduzimanja daljih koraka”.

Prema pisanju The Moscow Posta od 13. juna – članak je naslovljen Zašto su Deripasku proćerali iz Crne Gore? – tajkun pušta glasove da želi prodati svojih 29,3 odsto akcija u KAP-u. O tome je, tvrdi se, pregovarao ili još pregovara sa turskim Tosyali Holdingom i njemačkim HGL-om. Nezvanično, KAP mu je sada bagaž, jer se „u potpunosti fokusira na razvoj projekata u istočnom Sibiru i tržištima azijsko-pacifičkog regiona”.

Vrh Ruske Federacije (RF), navodno, zabrinut je zbog globalnog imidža koji u posljednje vrijeme ugrožava Deripaska: tri kompanije koje je kupio na Jamajci su zatvorene, dok je više hiljada zaposlenih na ulici; talasi burnih štrajkova su potresli filijale njegovog UC Rusala, Alscon u Nigeriji i Friguia u Novoj Gvineji; tu su i problemi na domaćem terenu, poput onih u rudnicima Crvenkapa u regionu Sverdlovska, itd.

Ostaje da se vidi da li će, na koji način i sa kakvim posljedicama, vlasti RF-a nastaviti da podupiru, navodna ili stvarna, potraživanja ovog tajkuna u raspletu oko KAP-a. On je svih ovih godina u Crnoj Gori imao status klijenta zvanične Moskve.

Deripaskine veze s tamošnjim vlastima su faustovske. Još početkom 1990-ih je, uz potporu političkih i bezbjednosnih struktura, osnovao mrežu privilegovanih kompanija. Izrastao je u aluminijskog magnata uspostavivši, kako je pisala ruska štampa, ,,tijesne neformalne kontakte sa specijalnim službama, koje nijesu prekinute do danas”.

Dok su se 2004. još vodili pregovori o kupovini KAP-a, ocjene da se posao temelji na novcu i obligacijama u najmanju ruku sumnjivog porijekla i karaktera, nije sporio ni Sergej Šojgu. Kao ruski ministar za vanredne situacije, civilnu odbranu i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, rekao je:

,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebačio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu. Mi smo pokušavali da što više pomognemo da se razvije crnogorski biznis”.

Taj novac je, pretpostavlja se, dijelom iskorišćen u privatizacijama. Prethodno je, opran kroz of-šor poslovanje koje je zakonski u Crnoj Gori ustanovljeno 1996, a tri godine kasnije – na bazi nategnutog tumačenja propisa o osnivanju i of-šor banaka – uz crnogorski je počeo da pritiče ili protiče i ruski prljavi novac.

Početkom 2000-ih broj registrovanih of-šor banaka kod nas je bio 500. Rusi su ih osnivali sa položenih 10.000 njemačkih maraka – koje su mogli povući nakon registracije – potom bi otvarali korespondentski račun kod regularnih crnogorskih banaka. Novac iz inostranstva su prenosili fiktivnim računima i doznakama, zatim podizali u kešu ili ga, tako legalizovanog kroz crnogorske banke, transferisali na treću destinaciju.

Uglavnom za Ruse je kopiran of-šor model s Kipra. Moskva je službeno potvrdila da je ruskih 1,8 milijardi dolara zatečeno u crnogorskim of-šor bankama neposredno prije nego što je pod američkim pritiskom takvo poslovanje ukinuto. Ilustracije radi, bili smo druga po redu inostrana adresa za plasiranje ruskog novca, ili: najmanje 18 odsto svih spoljnih transakcija RF se obavljalo preko Crne Gore.

Nakon of-šor banaka, vjeruje se i kao nastavak pranja novca, uslijedile su enormne investicije u turizam i nekretnine. To nije širilo samo crnogorske horizonte pohlepe i pretpotstavljene korupcije, već je izazivalo i političke potrese. Kupovina zemljišta u blizini plaže Trsteno je 2004. detonirala rascjepom u Liberalnom savezu, potom i njegovim gašenjem. Optužnica i suđenje u predmetu Zavala je najveći sukob unutar frakcija DPS-a.

Malo koji istaknutiji pripadnik establišmenta nije, ili je još uvijek, bez nekog javno deklarisanog ruskog partnera: Svetozar Marović je lobirao za Mirax Sergeja Polonskog; Aco Đukanović se u firmi Investnova uortačio sa najmanje trojicom ruskih državljana; tajkun Duško Knežević je 2008. u Moskvi otvorio svoju ABM banku; of-šor firma MS Invest inc. Rusa Sergeja Malova u jednom periodu je posjedovala 51,9 odsto Old Town Invest Group, firme investitora nebodera sa apartmanima u Budvi koju kontroliše Brano Mićunović; ruski policijski general-major Andrej Horev, blizak Jevgeniju Školovu, sadašnjem zamjeniku za kadrovska pitanja predsjednika RF-a Vladimira Putina, sklopio je preko supruge 2009. kupoprodajni ugovor za preuzimanje hotela Azimut vrijedan 6,5 miliona eura sa Budvaninom Ivanom Delićem, odnosno njegovom porodicom, a partner im je u ovom poslu bio i penzionisani pukovnik Službi vnešnej razvedki (preimenovani NKVD); u prethodnom životu anonimni šofer turističkih autobusa, Zoran Ćoćo Bećirović, kum Mila Đukanovića, bio je jedan od glavnih za uspješno ateriranje ruskih tajkuna u crnogorski investicioni raj…

Rusi su stotine miliona – neki tvrde i par milijardi – investirali u izgradnje prvoklasnih bečićkih hotela Splendid i Queen of Montenegr, ili pazareći hotele, poput Asa u Perazića Dolu, 4. jula u Petrovcu, Xanadua u Herceg Novom; pokupovali su stotine hiljada kvadrata zemljišta u primorskom pojasu, te najmanje 150.000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora.

U odnosu na te cifre, KAP-a, koji je u paketu sa Rudnicima boksita koštao 48,5 miliona, na prvi pogled djeluje kao kap u moru. Ali, Oleg Deripaska, ne samo iz razloga što je privatno blizak sa Vladimirom Putinom, nije običan tajkun.

On je 2001. na neki način promovisao, kao autor članka Strategija Rusije u 21. vijeku objavljenog u listu Vedomosti, reformu ruske ekonomije ,,iz of-šor modela” putem legalizacije kapitala ruskih oligarha u inostranstvu – koji se tada procjenjivao na oko 200 milijardi eura. Prema tim ili sličnim razmišljanjima, ruska ekonomija je u spoljnoj politici trebala da nadomjesti nekadašnji ideološki uticaj SSSR-a.

Više puta je Deripaska izrazio spremnost da, ukoliko to bude potrebno, u svakom trenutku svoje kompanije ustupi državi. ,,Pa ja sam dio te države i nemam drugih interesa”, kazao je.

Evidentno je da su se, nakon kupovine KAP-a 2005, utišali glasovi iz RF koji su se protivili crnogorskom referendumu, a Moskva je već 26. juna 2006, među prvima u svijetu, priznala izglasanu nezavisnost Crne Gore.

U decembru te godine formiran je Međuvladin komitet za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku saradnju između RF i Crne Gore, sa kopredsjedncima Sergejem Šojguom i Milanom Roćenom, 2006-2012. ministrom vanjskih poslova. KAP je oduvijek bio u fokusu tog tijela.

Vlade Igora Lukšića i Mila Đukanovića su, spašavajući ruskog investitora, garantovale za kredite koji sa kamatama vrijede najmanje 170 miliona eura. Rusima je, u međuvremenu, oproštena utaja poreza od 7,5 miliona, kao i 60 miliona eura za dug KAP-a iz perioda prije međunarodnih sankcija.

Deripaska je 2008. tražio međunarodnu arbitražu za oko 300 miliona odštete od Crne Gore, jer smatra da mu Vlada Crne Gore, prilikom kupovine KAP-a, nije prikazala realno stanje i vrijednost imovine.

Za takav potez je dobio impuls i-ili podrušku vrha RF. Šojgu je, ne jednom, ispred RF naglasio da je ruski investitor u KAP navodno uložio preko 300 miliona.

Nasljednik Šojgua, Vladimir Pučkov, prije dva mjeseca u Podgorici je izjavio da će ,,mirno rješavanje situacije u KAP-u doprinijeti razvoju odnosa između RF i Crne Gore”. I Šojgu i Pučkov su nosioci najviših ruskih vojnih činova: generala armije, odnosno, generala lajtnanta.

Prema službenim podacima crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, uprkos globalnoj krizi i natezanjima oko KAP-a, priliv ruskih para je nastavljen: ,,direktne investicije”, ma šta to bilo, iz RF su 2009. iznosile 66 miliona, naredne godine 90,3 a 2011. čak 111,9 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”

Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija

Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.

DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića

Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran

Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.

 

ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini

Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.

 

MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna

Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo