Povežite se sa nama

MONITORING

Tjerajući rode

Objavljeno prije

na

,,Deset mjeseci tražim posao. Konkurisala sam tačno 54 puta i isto toliko puta bila odbijena s obrazloženjem da sam majka dvoje djece i da nijesam mlada “, priča za Monitor četrdesetogodišnja Podgoričanka, samohrana majka dvoje djece sa bogatim iskustvom menadžerke. ,,Radila sam u više kompanija, na važnim poslovima. Kada sam osnovala porodicu, posvetila sam joj se, i konačno ostala bez posla. Na kraju se i razvela. Iako imam puno radnog iskustva, to što sam razvedena, imam djecu i imam 40 godina razlozi su koje mi poslodavci otvoreno predočavaju što me odbijaju za posao”, priča naša sagovornica.

,,Nedavno sam primila pismo poslodavca u kom piše da ispunjavam sve uslove, ali da imam 40 godina i da u tim godinama ne bi trebalo da se bavim takvim stresnim poslom koji zahtijeva pun angažman. Pismo je bilo tako sročeno da sam na trenutak pomislila da bi možda trebalo da pozovem tu kompaniju i da im se izvinim što sam uopšte pomislila da se javim za posao”, smije se s pomalo gorčine samohrana majka.

,,Jednom mi je žena koja radi na ljudskim resursima u kompaniji gdje sam konkurisala objašnjavala preko telefona kako imam dvoje djece i da bi trebalo da im se posvetim, a ne da radim. Ja joj kažem, ženo Božja, ali meni treba posao da tu djecu prehranim. Ona će: ‘Pa onda se zaposlite u državnoj firmi da možete da izađete s posla kad hoćete'”, nastavlja kroz smijeh naša sagovornica. ,,Aha, samo što za posao u državnoj firmi ima jedan maleni problem – nije bitno jesi li žena, nego jesi li njihova i ko stoji iza tebe”.

Bogata su iskustva naše sagovornice sa diskriminacijom pri zapošljavanju. Ima tu svega. Od toga da su joj savjetovali da iz radne biografije izbriše bračni status i djecu i ,,malo slaže za godine, bar na 33″, do primijedbi da je prekvalifikovana za radno mjesto za koje je konkurisala. Ona kaže da su joj nerijetko u zvaničnim objašnjenjima navodili da je za to radno mjesto potrebno da ima 27 godina, te da se i u samim oglasima često otvoreno diskriminiše i traži osoba muškog pola, ili osoba sa određenim brojem godina, najčešće 27.

No, ako si majka, ne pomaže ni kad imaš 33. ,,Poslodavci mi nijesu nikada zamjerali na godinama, možda i zato što izgledam mlađe, ali to što imam dvoje djece bio je razlog da me odbiju za posao”, kaže za Monitor tridesettrogodišnja grafička dizajnerka bez posla, majka dvoje djece školskog uzrasta. ,,Posljedni put kada sam se javila na konkurs odbijena sam samo zbog toga što imam djecu. Kako su mi objasnili, potreban im je neko ko će u bilo koje doba moći da se javi na poziv i bude na usluzi. Citiram: ‘Zahvaljujemo se, ali vi imate previše privatnih obaveza, da biste se mogli skoncentrisati na posao”

Maja Raičević, dirketorica Centra za ženske studije za Monitor objašnjava da su žene u Crnoj Gori često žrtve dikriminacije na tržistu rada i da se radi o ozbiljnom problemu. ,,Nije tajna da se, iako to zakon zabranjuje, mnogi poslodavci ne libe da prilikom zapošljavanja žena pitaju o njihovim planovima kada je u pitanju materinstvo, kao i da nerado zapošljavaju mlade žene koje su u dobi kada se očekuje da zasnuju porodicu”.

Nekada se poslodavci ni ne trude da budu domišljati. Mlada majka koja je donedavno radila na benzinskoj pumpi morala je svaka tri mjeseca pred poslodavcem da radi test na trudnoću. Test su zaposlene kupovale od svog novca. ,,Sve zaposlene žene moraju da donesu i urade test na poslu, i onda pokažu rezultat poslodavcu”, objašnjava naša sagovornica. ,,Žene na tržištu rada nijesu poželjne ni stare, ni mlade, ni s djecom, ni dok ih čekaju”. Nerijetko se, objašnjavaju naše sagovornice, dešava da žene izgube posao jer su ostale trudne iako to zakonodavac izričito zabranjuje.

,,Država nije obezbijedila adekvatne mehanizme za zaštitu od ove vrste diskriminacije , ali ni za zaštitu onih osoba koje prijave diskriminaciju na radu i pored solidnih zakonskih normi koje regulišu ovu oblast. Postojeći podaci o ovoj pojavi su oskudni, a broj prijava mali i ne oslikava stvarno stanje, jer se diskriminisane osobe ne usuđuju da prijave, ili govore o tome, u strahu od gubitka posla i nedovoljnog povjerenja u rad institucija koje bi trebale da im obezbijede zaštitu”, objašnjava Maja Raičević.

Prema istraživanju UNDP koje je urađeno 2010. godine, u Crnoj Gori je evidentna niža stopa zaposlenosti i aktivnosti žena u odnosu na muškarce. Prema tim podacima stopa zaposlenosti u 2008. godini iznosila je 36.1 odsto za žene a 50, 8 odsto za muškarce. Podaci koje je 2011. prikupio Crnogorski ženski lobi pokazali su da su najčešći oblici diskriminacije žena na tržištu rada to što će poslodavac prije uposliti muškarca nego ženu, što će žena sporije napredovati u karijeri i plata će joj biti niža, i to što je starosna dob limitirajući faktor kod žena više nego kod muškaraca.

,,Čak 49 posto ispitanica navelo je da im je na razgovoru za posao bilo postavljeno pitanje o bračnom statusu i broju djece, a 35 posto je potencijalnom poslodavcu moralo da odgovori da li namjerava da rađa djecu i kada planira porodicu. Jer u slučaju da to planira prije nego poslodavac planira svoje poslove ona će naravno dobiti otkaz, iako to nigdje ne piše ni u zakonu, ni u bilo kakvom ugovoru”, objasnila je rezultate ankete Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija.

I iz Unije samostalnih sindikata upozorili su tada da na njihovu adresu češće nego ranije pristižu prijave žena koje su diskriminisane prilikom zapošljavanja. Aida Perović-Ivanović iz NVO Prima saopštila je da njihovo iskustvo pokazuje da se žene pri zapošljavanju sve češće diskriminišu ne samo u privatnom sektoru, već i u državnim preduzećima.

Prema izvještaju ombudsmana za 2012. godinu od ukupno 617 pritužbi žene su toj instituciji podnijele 145 pritužbi. Pritužbe su se u najvećem broju odnosile na zabranu diskiriminacije, prava na rad i prava iz radnog odnosa. U izvještaju ombudsmana navodi se da se toj instituciji građani nerijetko obraćaju jer čekaju na zaposlenje preko 10 godina do 20 godina.

Sve naše sagovornice kažu da ne žele da im se objavi identitet jer bi tako po njihovom uvjerenju smanjile ionako male šanse da se zaposle. Ne vjeruju u pomoć i zaštitu institucija sistema. ,,Kakvu zaštitu? Svi znamo u kakvoj državi živimo, a zaštita ne postoji ni u onom dijelu gdje se najviše očekuje. Ako ne mogu da me zaštite kao samohranu majku, kao kategoriju kojoj treba posebna pažnja nego me po tom osnovu diskriminišu, šta dalje da očekujem”, pita se naša sagovornica.

Umjesto mjera kojima bi se zaštitile i ojačale najranjivije kategorije u društvu, Vlada je nedavno planirala da budžet popuni zakidajući na trudnicama i budućim pokoljenjima, otvarajući dodatni prostor poslodavcima za diskriminaciju žena. Vlada blagonaklonost pokazuje prema tajkunima i sumnjivim investitorima. Od beba se, valjda, ne pune privatni džepovi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo