Povežite se sa nama

MONITORING

Tjerajući rode

Objavljeno prije

na

,,Deset mjeseci tražim posao. Konkurisala sam tačno 54 puta i isto toliko puta bila odbijena s obrazloženjem da sam majka dvoje djece i da nijesam mlada “, priča za Monitor četrdesetogodišnja Podgoričanka, samohrana majka dvoje djece sa bogatim iskustvom menadžerke. ,,Radila sam u više kompanija, na važnim poslovima. Kada sam osnovala porodicu, posvetila sam joj se, i konačno ostala bez posla. Na kraju se i razvela. Iako imam puno radnog iskustva, to što sam razvedena, imam djecu i imam 40 godina razlozi su koje mi poslodavci otvoreno predočavaju što me odbijaju za posao”, priča naša sagovornica.

,,Nedavno sam primila pismo poslodavca u kom piše da ispunjavam sve uslove, ali da imam 40 godina i da u tim godinama ne bi trebalo da se bavim takvim stresnim poslom koji zahtijeva pun angažman. Pismo je bilo tako sročeno da sam na trenutak pomislila da bi možda trebalo da pozovem tu kompaniju i da im se izvinim što sam uopšte pomislila da se javim za posao”, smije se s pomalo gorčine samohrana majka.

,,Jednom mi je žena koja radi na ljudskim resursima u kompaniji gdje sam konkurisala objašnjavala preko telefona kako imam dvoje djece i da bi trebalo da im se posvetim, a ne da radim. Ja joj kažem, ženo Božja, ali meni treba posao da tu djecu prehranim. Ona će: ‘Pa onda se zaposlite u državnoj firmi da možete da izađete s posla kad hoćete'”, nastavlja kroz smijeh naša sagovornica. ,,Aha, samo što za posao u državnoj firmi ima jedan maleni problem – nije bitno jesi li žena, nego jesi li njihova i ko stoji iza tebe”.

Bogata su iskustva naše sagovornice sa diskriminacijom pri zapošljavanju. Ima tu svega. Od toga da su joj savjetovali da iz radne biografije izbriše bračni status i djecu i ,,malo slaže za godine, bar na 33”, do primijedbi da je prekvalifikovana za radno mjesto za koje je konkurisala. Ona kaže da su joj nerijetko u zvaničnim objašnjenjima navodili da je za to radno mjesto potrebno da ima 27 godina, te da se i u samim oglasima često otvoreno diskriminiše i traži osoba muškog pola, ili osoba sa određenim brojem godina, najčešće 27.

No, ako si majka, ne pomaže ni kad imaš 33. ,,Poslodavci mi nijesu nikada zamjerali na godinama, možda i zato što izgledam mlađe, ali to što imam dvoje djece bio je razlog da me odbiju za posao”, kaže za Monitor tridesettrogodišnja grafička dizajnerka bez posla, majka dvoje djece školskog uzrasta. ,,Posljedni put kada sam se javila na konkurs odbijena sam samo zbog toga što imam djecu. Kako su mi objasnili, potreban im je neko ko će u bilo koje doba moći da se javi na poziv i bude na usluzi. Citiram: ‘Zahvaljujemo se, ali vi imate previše privatnih obaveza, da biste se mogli skoncentrisati na posao”

Maja Raičević, dirketorica Centra za ženske studije za Monitor objašnjava da su žene u Crnoj Gori često žrtve dikriminacije na tržistu rada i da se radi o ozbiljnom problemu. ,,Nije tajna da se, iako to zakon zabranjuje, mnogi poslodavci ne libe da prilikom zapošljavanja žena pitaju o njihovim planovima kada je u pitanju materinstvo, kao i da nerado zapošljavaju mlade žene koje su u dobi kada se očekuje da zasnuju porodicu”.

Nekada se poslodavci ni ne trude da budu domišljati. Mlada majka koja je donedavno radila na benzinskoj pumpi morala je svaka tri mjeseca pred poslodavcem da radi test na trudnoću. Test su zaposlene kupovale od svog novca. ,,Sve zaposlene žene moraju da donesu i urade test na poslu, i onda pokažu rezultat poslodavcu”, objašnjava naša sagovornica. ,,Žene na tržištu rada nijesu poželjne ni stare, ni mlade, ni s djecom, ni dok ih čekaju”. Nerijetko se, objašnjavaju naše sagovornice, dešava da žene izgube posao jer su ostale trudne iako to zakonodavac izričito zabranjuje.

,,Država nije obezbijedila adekvatne mehanizme za zaštitu od ove vrste diskriminacije , ali ni za zaštitu onih osoba koje prijave diskriminaciju na radu i pored solidnih zakonskih normi koje regulišu ovu oblast. Postojeći podaci o ovoj pojavi su oskudni, a broj prijava mali i ne oslikava stvarno stanje, jer se diskriminisane osobe ne usuđuju da prijave, ili govore o tome, u strahu od gubitka posla i nedovoljnog povjerenja u rad institucija koje bi trebale da im obezbijede zaštitu”, objašnjava Maja Raičević.

Prema istraživanju UNDP koje je urađeno 2010. godine, u Crnoj Gori je evidentna niža stopa zaposlenosti i aktivnosti žena u odnosu na muškarce. Prema tim podacima stopa zaposlenosti u 2008. godini iznosila je 36.1 odsto za žene a 50, 8 odsto za muškarce. Podaci koje je 2011. prikupio Crnogorski ženski lobi pokazali su da su najčešći oblici diskriminacije žena na tržištu rada to što će poslodavac prije uposliti muškarca nego ženu, što će žena sporije napredovati u karijeri i plata će joj biti niža, i to što je starosna dob limitirajući faktor kod žena više nego kod muškaraca.

,,Čak 49 posto ispitanica navelo je da im je na razgovoru za posao bilo postavljeno pitanje o bračnom statusu i broju djece, a 35 posto je potencijalnom poslodavcu moralo da odgovori da li namjerava da rađa djecu i kada planira porodicu. Jer u slučaju da to planira prije nego poslodavac planira svoje poslove ona će naravno dobiti otkaz, iako to nigdje ne piše ni u zakonu, ni u bilo kakvom ugovoru”, objasnila je rezultate ankete Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija.

I iz Unije samostalnih sindikata upozorili su tada da na njihovu adresu češće nego ranije pristižu prijave žena koje su diskriminisane prilikom zapošljavanja. Aida Perović-Ivanović iz NVO Prima saopštila je da njihovo iskustvo pokazuje da se žene pri zapošljavanju sve češće diskriminišu ne samo u privatnom sektoru, već i u državnim preduzećima.

Prema izvještaju ombudsmana za 2012. godinu od ukupno 617 pritužbi žene su toj instituciji podnijele 145 pritužbi. Pritužbe su se u najvećem broju odnosile na zabranu diskiriminacije, prava na rad i prava iz radnog odnosa. U izvještaju ombudsmana navodi se da se toj instituciji građani nerijetko obraćaju jer čekaju na zaposlenje preko 10 godina do 20 godina.

Sve naše sagovornice kažu da ne žele da im se objavi identitet jer bi tako po njihovom uvjerenju smanjile ionako male šanse da se zaposle. Ne vjeruju u pomoć i zaštitu institucija sistema. ,,Kakvu zaštitu? Svi znamo u kakvoj državi živimo, a zaštita ne postoji ni u onom dijelu gdje se najviše očekuje. Ako ne mogu da me zaštite kao samohranu majku, kao kategoriju kojoj treba posebna pažnja nego me po tom osnovu diskriminišu, šta dalje da očekujem”, pita se naša sagovornica.

Umjesto mjera kojima bi se zaštitile i ojačale najranjivije kategorije u društvu, Vlada je nedavno planirala da budžet popuni zakidajući na trudnicama i budućim pokoljenjima, otvarajući dodatni prostor poslodavcima za diskriminaciju žena. Vlada blagonaklonost pokazuje prema tajkunima i sumnjivim investitorima. Od beba se, valjda, ne pune privatni džepovi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo