Razdragana dječica, graja u školskom dvorištu, poneki prvačić koji jedva čeka da ,,nauči nešto novo i upozna nove drugare” – slike su kojima smo zasuti na početku svakog septembra. Vesele slike na temu Počinje nova školska godina, slabo skrivaju stvarnost: iz godine u godinu roditeljima je sve teže da obezbijede osnovne stvari potrebne za školu. Obavezno i besplatno osnovno obrazovanje sve je, samo ne besplatno.
Komplet udžbenika za prvi razred košta 43,1 euro, za drugi 50,8, treći 47,7, četvrti 59,6, a za peti razred 67 eura. Udžbenici za šesti razred koštaju 68,3, za sedmi i osmi 94,2, a za deveti razred 88,2 eura. Udžbenici za prvi razred gimnazije koštaju 106,8 eura, drugi 88,7, treći 79,7 i četvrti razred 59 eura.
Prosječna plata u državi je 511 eura. Od ukupne potrošačke korpe koja košta 638, za hranu i bezalkoholna pića treba izdvojiti 263 eura.
Prosječnom crnogorskom građaninu ostaje 248 eura kojima, otprilike, može da kupi udžbenike za jednog đaka u prvom gimnazije, jednog u sedmom ili osmom osnovne i jednog u drugom razredu. Sveske – ništa. Olovke – ništa. Školska torba, bojice, pernice, gumice, šestari, trouglovi i ostalo – takođe ništa.
I sve to ne važi za one koji nemaju prosječnu platu. Na primjer za 80 hiljada zaposlenih koji imaju plate manje od 250 eura. Njihova djeca u obaveznu osnovnu školu kreću tako što se roditelji zadužuju. Udžbenici i školski pribor se otplaćuju na rate, po pet – šest mjeseci.
Prvu i posljednju Studiju o siromaštvu djece u Crnoj Gori uradila je kancelarija UNICEF-a 2012. godine. Pokazala je da je svako deseto dijete u državi siromašno. Zvanična statistika se godinama ne bavi podacima o siromaštvu. Prema zajedničkom standardu međunarodnih organizacija kao što su OECD ili EU svako ko ima manje od 60 procenata prosječnog neto prihoda, smatra se siromašnim. Glat ovih 80 hiljada sa platama do 250 eura, plus nezaposleni i ostali. Za sve njih školovanje djece je ozbiljna muka.
,,Tri samohrane majke mole za knjige za 6. i 7 razred. Molimo, ako neko može da im pokloni da nam se javi u inboks kako bi dobio kontakt porodice”, jedna je od objava na Facebook stranici Banke hrane. I ako se neko javi, valjaće tek poneka knjiga, jer ove godine važe nove.
Hvala Vladi Crne Gore, Ministarstvu prosvjete, Zavodu za školstvo i Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva – nasljeđivanje udžbenika je u ovoj državi nemoguća misija. Prošle godine su promijenjeni programi, ove godine je nastupila poplava novih udžbenika.
Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva portalu Roditelji.me kazali su da će naslovi koji se mijenjaju imati i nove korice i da će na taj način preduprijediti nesporazume koji su mogli nastati prilikom kupovine udžbeničkih kompleta za školsku 2017/2018. godinu. Opet hvala.
Najviše udžbenika promijenjeno je za više razrede osnovne škole. Za peti – devet udžbenika i radnih svesaka, za šesti – 10, sedmi – devet, osmi i deveti – po sedam.
,,Ima li koga da traži da se zabrani neprestano mijenjanje udžbenika za osnovne i srednje škole? Čisto reketiranje od strane zaposlenih u Zavodu za udžbenike. Kad se ljudi snađu za polovne, Zavod malo proda štampanih, i onda nema za plate partijskim uhljebima, krvopijama ovoga naroda”, jedan je od komentara roditelja koji se mogu naći na internetu. Drugi glasi: ,,Ja imam troje djece i najstarijem djetetu sam kupovala nove knjige, čuvala ih za ove mlađe, ali pola od tih knjiga mogu slobodno baciti, jer oni samo štampaju nove udžbenike. Ne znam dokle će ovo ići ovako, ali rabota ništa ne valja, bruka i sramota i za ministarstvo i za reformu”.
Za naše prilike je normalno to što niko nije procijenio efekte prošlogodišnje na brzinu sprovedene reforme prije nego što su se nadležni odlučili da štampaju nove udžbenike. Baš ih briga: ako ispadne da ne valja, smisliće opet neku reformicu i opet štampati nove đačke knjige.
Besplatne udžbenike, prema dosadašnjim najavama dobiće prvaci u opštinama: Podgorica, Tivat, Bar, Mojkovac, Kotor, Nikšić, Danilovgrad, Bijelo Polje, Cetinje.
Opština Berane već četiri godine obezbjeđuje novac za nabavku udžbenika za sve razrede osnovne škole. Ove godine to će uraditi i Opština Budva. U Herceg Novom lokalna vlast obezbjeđuje besplatne udžbenike za prva tri razreda osnovne škole.
Besplatne školske knjige nadležna ministarstva obezbjeđuju za djecu čiji su roditelji korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice i djecu iz romskih i egipćanskih porodica. Kad dobiju udžbenike, fali im – sve ostalo.
,,Banka hrane se ovih dana suočava sa pravom bujicom zahtjeva za pomoć, najviše za školski pribor. Korisnici MOP-a ne dobijaju besplatan pribor, prevoz, užinu. Kad na to dodate odjeću i obuću – to je pravi kolaps”, kaže za Monitor predsjednica humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević.
Ona objašnjava da dio djece napušta škole jer roditelji ne mogu da obezbijede knjige. ,,I ako se za udžbenike snađu, ostaju im problemi oko školskog pribora i , posebno, prevoza. Nedavno je od nas tražila pomoć majka sa Žabljaka Crnojevića koja ima troje djece školskog uzrasta. Žive na deset kilometara od škole i za prevoz im treba 75 eura. Ona prima 120 eura penzije.”
U Banci hrane objašnjavaju da postoji veliki broj porodica koje nijesu korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, a žive u dubokom siromaštvu. ,,Roditelji koji žive u siromaštvu kažu da nijesu u stanju da djeci plaćaju prevoz i užinu. Mnoge porodice tokom zime češće nemaju nego što imaju struju. Djeca treba da rade zadatke pod svijećama. Neka djeca imaju probleme u savladavanju gradiva jer su gladna. Mi bez prestanka pozivamo ljude da pomognu, neki ljudi nam se i sami javljaju sa različitim vrstama pomoći. Međutim, broj ljudi koji bi htjeli da pomognu daleko je manji od broja onih kojima je pomoć potrebna. Zanimljivo je da češće pomažu oni koji su i sami blizu siromaštva, dok oni koji imaju mnogo više ne žele da se opterećuju takvim stvarima”, kaže Marina Medojević.
Često su u velikom problemima, prema iskustvima volontera Banke hrane, roditelji koji podižu djecu nakon razvoda. ,,Nijesu svi oni koji treba da plaćaju alimentaciju bezobzirni ljudi koji se ne osvrću na svoju djecu. Veliki broj njih, jednostavno, nema redovne prihode i alimentaciju plaćaju – kad mogu. To donosi dodatnu nesigurnost porodicama.”
,,U državnim institucijama neće niko ni da ih sasluša, često su veoma grubi prema ljudiima koji traže pomoć. SO Bar je jedina u Crnoj Gori odgovorila na naš poziv i obezbijedila besplatnu užinu za socijalno ugroženu djecu”, kaže Marina Medojević i zaključuje da je iz godine u godinu sve gore, te da se već može govoriti o prenošenju siromaštva sa generacije na generaciju.
Tražili smo – gledamo, slaba socijalna pokretljivost uobičajena je stvar u kapitalističkom svijetu. Tranzicijski je još gori. U njemu, i oni što uspiju da se obrazuju, mogu samo da služe onima što su se snašli. Ili da odu.
Krcate podgoričke škole
Podgorica odavno pati od nedostaka škola. Izgradnju novih naselja, na kojoj su povlašteni graditelji sticali milione, ni izdaleka nije pratila gradnja vrtića i škola za djecu koja će na tim mjestima živjeti. Jednostavno je to za investitore bio bespotreban trošak. Država i državni planeri na gradnju škola ih nijesu tjerali, biće da ne kvare biznis ambijent. Zato se u pojedinim podgoričkim školama nastava odvija u tri ili četiri smjene.
Ovih dana aktuelna je priča o učenicima drugog razreda Osnovne škole ,,Štampar Makarije” koji će nastavu pohađati u popodnevnoj smjeni od 14.30 do 18 sati.
Roditelji su uputili otvoreno pismo ministru prosvjete Damiru Šehoviću i tražili da se uključi u rješavanje situacije dok je direktorica Milica Stanković kazala da ,,neko mora ići u popodnevnu smjenu zbog kapaciteta škole”.
Sve i ako imaju nekako nađu u porodici ili plate nekoga ko će im čuvati sedmogodišnju djecu tokom prijepodneva, za porodice u kojima rade oba roditelja ovakav raspored znači da će sa djecom provoditi dnevno tri-četiri sata.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
SUSRETI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS4 sedmice