Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAGAĐIVANJE BOKE: Nevjesta kruzera

Objavljeno prije

na

kruzer

Vijesti o uplovljavanju ogromnih brodova u Bokokotorski zaliv i dalje su obojene pozitivnim tonovima. Rebeka odavde ili odande oduševljena je zidinama drevnog Kotora, Gejl se ,,zaljubila u izgled trga”, jednako kao gospodin Kobajaši koji je rekao da je Montenegro divno mjesto. Zvaničnih podataka o tome koliko ,,ploveće tvrđave” zagađuju okolinu nema, kao ni poređenja koristi i štete koju kruzing turizam donosi.

Prema najavama iz Turističke organizacije Kotor, ove godine se očekuje dolazak 415 kruzera sa oko 519.660 putnika. Opština Kotor ima oko 22 hiljade stanovnika, grad Kotor – jedva hiljadu.

Na prvi pogled svi su impresionirani ogromnim brodovima – bijeli, raskošni, moćni. Na drugi pogled, u odnosu na okolinu u zalivu, izgledaju kao slon u akvarijumu.

Odnos sa morem i mjestima koja posjećuju, svjetlosnim je godinama daleko od putnika sa kruzera, može se pročitati u stranim medijima. Mi ih još slikamo dok govore kako je Boka ,,amazing”.

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine SAD kruzeri proizvode razne vrste otpada. Tu su: prljava voda -kaljuga- koja se skuplja u najnižem dijelu broda i može sadržati ulje, mast i druge zagađivače; kanalizacija: sive vode – otpadne vode od tuševa, sudopera, perionice i kuhinje; balastna voda – voda uzeta na brod ili ispuštena iz plovila radi održavanja njegove stabilnosti i čvrsti otpad. Koliko će “oslobađanje” ovog otpada uticati na kvalitet vode zavisi od karakteristika otpuštanja i karakteristika vode u koju se ispušta, kao što su struje, temperatura i slično. Duboko u kopno usječeni Bokokotorski zaliv, sa mediteranskim temperaturama, i laicima je jasno, spada u okoline koje se najteže mogu izboriti sa otpadnim vodama.

Stručnjaci procjenjuju da brod kojim krstari 3.000 ljudi godišnje generiše 210.000 galona, odnosno oko osamsto hiljada litara otpadnih voda – dovoljno da popuni 10 bazena – i milion galona sive vode – još 40 bazena punih otpada. Jedan kruzer jednak je 50 bazena punih zagađenja. Milion galona je oko 3,8 miliona litara.

Kruzeri ne zagađuju samo vodu. Opasni su i za vazduh. Spaljuju prljava goriva što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, posebno u lučkim zajednicama. Emisije iz motora za krstarenje uključuju azotne okside, sumpor oksida, ugljen-dioksida i čestice mikroskopske čađi koja je veoma štetne za ljudsko zdravlje. Mediji uveliko koriste podatak da jedan kruzer zagađuje vazduh kao milion automobila.

,,Sve što kao pogonski izvor koristi fosilno gorivo u izvjesnoj mjeri nužno zagađuje vazduh. Kruzeri, pak, koriste normalnu i tešku naftu. Bili smo svjedoci da se nekoliko puta nad Kotorskim zalivom nadvio oblak i onda kad nije bilo ni daška vjetra. Taj oblak je najvjerovatnije nastao kao posljedica upotrebe teške nafte na pojedinim kruzerima.

Zašto kruzeri koriste tešku naftu? Zato što je veoma jeftina…

Izduvni gasovi su veoma štetni, pogotovo sumpor kojim je bogata teška nafta. U Italiji u gradu Civitavecchia su vršili istraživanja vazduha. Pokazalo se da je rizik od raznih oboljenja povećan u značajnoj mjeri u radijusu 500 metara od luke. A ta luka se nalazi na otvorenom moru dok je naš Kotor zatvoren brdima sa svih strana”, piše na sajtu Inicijative Bokobran.

Na internetu se mogu naći dva snimka kruzera koji iz trupa ispuštaju žućkasto-braonkastu vodu u ,,nevjestu Jadrana”. Nadležni su rekli da to nije ništa strašno, već samo brod pere sidro i lanac kojim je privezano. Kazali su i da se veliki brodovi ne mogu zaustavljati ,,tek tako” već da ih treba uhvatiti ,,na licu mjesta”. Uvjerljivost bijaše tanka.

Kotor se i dalje reklamira kao jedna od luka u koju najviše dolaze kruzeri. Neke druge luke na Jadranu, međutim, odavno se time ne hvale.

Još prije nekoliko godina portal Matadornetwork objavio je tekst: ,,Šest svetskih destinacija koje su uništili mega kruzeri”.

Na prvom mestu nalazi se Venecija, jedan od gradova koji je najviše oštećen turizmom, gdje su veliki putnički brodovi odigrali veliku ulogu u stvaranju neodrživog broja turista u gradu.

Na drugom mjestu je Dubrovnik. ,,Kao i Venecija grad Dubrovnik jednostavno nije dizajniran da se nosi sa tolikim brojem kruzera koji posećuju grad svakih nekoliko dana”, navodi se. Uz Dubrovnik i Veneciju na spisku destinacija koje su uništili kruzeri su Belize, Aljaska, Antartik i Svalbard u Norveškoj.

Prošle godine građani Venecije protestvovali su protiv turističke industrije koja je narušila kvalitet njihovog života, koja uništava okolinu i tjera stanovnike iz grada. Populacija Venecije pala je od 175.000 koliko ih je bilo nakon Drugog svjetskog rata na današnjih 55.000. Prošle zime vlada Italije i zvaničnici Venecije postigli su dogovor o planu za blokiranje prolazaka velikih kruzera u vodama kod Trga Svetog Marka u Veneciji. Odluka je donijeta nakon pritužbi lokalnih stanovnika i nakon što je UNESCO upozorio da bi Venecija mogla da se nađe na listi ,,ugroženih” lokacija.

CNN je objavio je ove godine ,,crnu” listu mjesta koje u ljeto 2018. treba izbjegavati na kojoj se našao i Dubrovnik. UNESCO je, prenio je CNN, Dubrovniku zaprijetio oduzimanjem statusa i zaštite ako grad ne riješi problem previše posjetilaca. Tokom jednog dana u avgustu 2016. čak se 10.388 osoba popelo na zidine koje datiraju iz 15. vijeka.

Ove godine, grad je ograničio broj ljudi koji se mogu iskrcati s brodova u određenom vremenu. Najavljeno je i da će sa sadašnjih osam hiljada, broj turista koji mogu posjetiti grad u naredne dvije godine biti smanjen na četiri hiljade. Sljedećeg ljeta, po prvi put nakon što već skoro dvije decenije pristaju u dubrovačkoj luci, kruzerima će biti ograničen broj dolazaka.

Sveučilište u Dubrovniku istraživalo je potrošnju turista i zaključilo da gosti s kruzera najmanje troše. ,,Turisti u Dubrovniku troše prosječno dnevno 160 eura, izletnici troše 30 eura, a posjetitellji s kruzera 24 eura”, rekla je hrvatskim medijima Ivana Pavlić.

U Crnoj Gori, međutim, putnici sa kruzera troše gotovo duplo više. Prema analizi koju je prije nekoliko godina radila Nacionalna turistička organizacija turisti sa kruzera kada dođu u Kotor u prosjeku potroše oko 43 eura po osobi, a članovi posade oko 29 eura. Nema nikakve logike da su turisti rastrošniji u Kotoru nego u Dubrovniku, a NTO je, sjetićete se, ona organizacija koja stalno objavljuje da imamo osamsto posto turista više nego lani.

Luka Kotor, koja je većinski u vlasništvu opštine, prošle godine je zaradila blizu milion eura.

,,Do sada niko nije radio studiju o uticaju kruzera na životnu sredinu”, kaže za Monitor Vladimir Bujišić, sekretar Sekretarijata za za razvoj preduzetništva, komunalne poslove i saobraćaj u opštini Kotor. On objašnjava da se ovih dana radi opštinski Plan zaštite životne sredine koji bi trebao da bude završen za nekoliko mjeseci i kojim će biti obuhvaćena i ova oblast. ,,To što se zaradi od dolazaka kruzera svakako bi trebalo izvagati sa štetom koju naprave”, smatra Bujišić.

Direktor Instituta za biologiju mora iz Kotora Mirko Đurović ranije je rekao da ta institucija ne radi analize uticaja kruzera na morski ekosistem u zalivu. ,,I dok brodovi stoje, njihovi motori rade, pa ko rano ujutru dolazi u Kotor vidi da se stvorio jedan sloj tog sumpora i gasa koji ispuštaju kruzeri”, rekao je Đurović za portal RTCG i istakao da je najveći problem manevar kada se brodovi okreću u mjestu i sidrenje, koje nije vezano za Luku nego se odvija u zalivu. Kompletan živi svijet uništava se na mjestu koje sidro zahvata, precizirao je Đurović.

U maju prošle godine Vlada je donijela novu Uredbu o graničnim vrijednostima sadržaja zagađujućih materija u tečnim gorivima naftnog porijekla, kojom je propisan kvalitet brodskih goriva u skladu sa novom direktivom Evropske unije iz 2016. Propisano je da su svi plovni objekti prije ulaska u teritorijalne vode Crne Gore dužni da izvrše prebacivanja sa prethodno korišćenog na gorivo koje ispunjava uslove utvrđene ovom uredbom. Početkom ove godine hvalili smo se kako će Kotor imati sve više kruzera jer moraju ispuniti mnogo manje standarda od onih koji važe u Dubrovniku koji pripada Evropskoj uniji. Znamo kako se kod nas uvijek rješava dilema – pare ili priroda. Pare, prirodno.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo