Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BESPLATNO OBRAZOVANJE: Olovka piše skupoćom

Objavljeno prije

na

udzbenik

Razdragana dječica, graja u školskom dvorištu, poneki prvačić koji jedva čeka da ,,nauči nešto novo i upozna nove drugare” – slike su kojima smo zasuti na početku svakog septembra. Vesele slike na temu Počinje nova školska godina, slabo skrivaju stvarnost: iz godine u godinu roditeljima je sve teže da obezbijede osnovne stvari potrebne za školu. Obavezno i besplatno osnovno obrazovanje sve je, samo ne besplatno.

Komplet udžbenika za prvi razred košta 43,1 euro, za drugi 50,8, treći 47,7, četvrti 59,6, a za peti razred 67 eura. Udžbenici za šesti razred koštaju 68,3, za sedmi i osmi 94,2, a za deveti razred 88,2 eura. Udžbenici za prvi razred gimnazije koštaju 106,8 eura, drugi 88,7, treći 79,7 i četvrti razred 59 eura.

Prosječna plata u državi je 511 eura. Od ukupne potrošačke korpe koja košta 638, za hranu i bezalkoholna pića treba izdvojiti 263 eura.

Prosječnom crnogorskom građaninu ostaje 248 eura kojima, otprilike, može da kupi udžbenike za jednog đaka u prvom gimnazije, jednog u sedmom ili osmom osnovne i jednog u drugom razredu. Sveske – ništa. Olovke – ništa. Školska torba, bojice, pernice, gumice, šestari, trouglovi i ostalo – takođe ništa.

I sve to ne važi za one koji nemaju prosječnu platu. Na primjer za 80 hiljada zaposlenih koji imaju plate manje od 250 eura. Njihova djeca u obaveznu osnovnu školu kreću tako što se roditelji zadužuju. Udžbenici i školski pribor se otplaćuju na rate, po pet – šest mjeseci.

Prvu i posljednju Studiju o siromaštvu djece u Crnoj Gori uradila je kancelarija UNICEF-a 2012. godine. Pokazala je da je svako deseto dijete u državi siromašno. Zvanična statistika se godinama ne bavi podacima o siromaštvu. Prema zajedničkom standardu međunarodnih organizacija kao što su OECD ili EU svako ko ima manje od 60 procenata prosječnog neto prihoda, smatra se siromašnim. Glat ovih 80 hiljada sa platama do 250 eura, plus nezaposleni i ostali. Za sve njih školovanje djece je ozbiljna muka.

,,Tri samohrane majke mole za knjige za 6. i 7 razred. Molimo, ako neko može da im pokloni da nam se javi u inboks kako bi dobio kontakt porodice”, jedna je od objava na Facebook stranici Banke hrane. I ako se neko javi, valjaće tek poneka knjiga, jer ove godine važe nove.

Hvala Vladi Crne Gore, Ministarstvu prosvjete, Zavodu za školstvo i Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva – nasljeđivanje udžbenika je u ovoj državi nemoguća misija. Prošle godine su promijenjeni programi, ove godine je nastupila poplava novih udžbenika.

Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva portalu Roditelji.me kazali su da će naslovi koji se mijenjaju imati i nove korice i da će na taj način preduprijediti nesporazume koji su mogli nastati prilikom kupovine udžbeničkih kompleta za školsku 2017/2018. godinu. Opet hvala.

Najviše udžbenika promijenjeno je za više razrede osnovne škole. Za peti – devet udžbenika i radnih svesaka, za šesti – 10, sedmi – devet, osmi i deveti – po sedam.

,,Ima li koga da traži da se zabrani neprestano mijenjanje udžbenika za osnovne i srednje škole? Čisto reketiranje od strane zaposlenih u Zavodu za udžbenike. Kad se ljudi snađu za polovne, Zavod malo proda štampanih, i onda nema za plate partijskim uhljebima, krvopijama ovoga naroda”, jedan je od komentara roditelja koji se mogu naći na internetu. Drugi glasi: ,,Ja imam troje djece i najstarijem djetetu sam kupovala nove knjige, čuvala ih za ove mlađe, ali pola od tih knjiga mogu slobodno baciti, jer oni samo štampaju nove udžbenike. Ne znam dokle će ovo ići ovako, ali rabota ništa ne valja, bruka i sramota i za ministarstvo i za reformu”.

Za naše prilike je normalno to što niko nije procijenio efekte prošlogodišnje na brzinu sprovedene reforme prije nego što su se nadležni odlučili da štampaju nove udžbenike. Baš ih briga: ako ispadne da ne valja, smisliće opet neku reformicu i opet štampati nove đačke knjige.

Besplatne udžbenike, prema dosadašnjim najavama dobiće prvaci u opštinama: Podgorica, Tivat, Bar, Mojkovac, Kotor, Nikšić, Danilovgrad, Bijelo Polje, Cetinje.

Opština Berane već četiri godine obezbjeđuje novac za nabavku udžbenika za sve razrede osnovne škole. Ove godine to će uraditi i Opština Budva. U Herceg Novom lokalna vlast obezbjeđuje besplatne udžbenike za prva tri razreda osnovne škole.

Besplatne školske knjige nadležna ministarstva obezbjeđuju za djecu čiji su roditelji korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice i djecu iz romskih i egipćanskih porodica. Kad dobiju udžbenike, fali im – sve ostalo.

,,Banka hrane se ovih dana suočava sa pravom bujicom zahtjeva za pomoć, najviše za školski pribor. Korisnici MOP-a ne dobijaju besplatan pribor, prevoz, užinu. Kad na to dodate odjeću i obuću – to je pravi kolaps”, kaže za Monitor predsjednica humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević.

Ona objašnjava da dio djece napušta škole jer roditelji ne mogu da obezbijede knjige. ,,I ako se za udžbenike snađu, ostaju im problemi oko školskog pribora i , posebno, prevoza. Nedavno je od nas tražila pomoć majka sa Žabljaka Crnojevića koja ima troje djece školskog uzrasta. Žive na deset kilometara od škole i za prevoz im treba 75 eura. Ona prima 120 eura penzije.”

U Banci hrane objašnjavaju da postoji veliki broj porodica koje nijesu korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, a žive u dubokom siromaštvu. ,,Roditelji koji žive u siromaštvu kažu da nijesu u stanju da djeci plaćaju prevoz i užinu. Mnoge porodice tokom zime češće nemaju nego što imaju struju. Djeca treba da rade zadatke pod svijećama. Neka djeca imaju probleme u savladavanju gradiva jer su gladna. Mi bez prestanka pozivamo ljude da pomognu, neki ljudi nam se i sami javljaju sa različitim vrstama pomoći. Međutim, broj ljudi koji bi htjeli da pomognu daleko je manji od broja onih kojima je pomoć potrebna. Zanimljivo je da češće pomažu oni koji su i sami blizu siromaštva, dok oni koji imaju mnogo više ne žele da se opterećuju takvim stvarima”, kaže Marina Medojević.

Često su u velikom problemima, prema iskustvima volontera Banke hrane, roditelji koji podižu djecu nakon razvoda. ,,Nijesu svi oni koji treba da plaćaju alimentaciju bezobzirni ljudi koji se ne osvrću na svoju djecu. Veliki broj njih, jednostavno, nema redovne prihode i alimentaciju plaćaju – kad mogu. To donosi dodatnu nesigurnost porodicama.”

,,U državnim institucijama neće niko ni da ih sasluša, često su veoma grubi prema ljudiima koji traže pomoć. SO Bar je jedina u Crnoj Gori odgovorila na naš poziv i obezbijedila besplatnu užinu za socijalno ugroženu djecu”, kaže Marina Medojević i zaključuje da je iz godine u godinu sve gore, te da se već može govoriti o prenošenju siromaštva sa generacije na generaciju.

Tražili smo – gledamo, slaba socijalna pokretljivost uobičajena je stvar u kapitalističkom svijetu. Tranzicijski je još gori. U njemu, i oni što uspiju da se obrazuju, mogu samo da služe onima što su se snašli. Ili da odu.

Krcate podgoričke škole

Podgorica odavno pati od nedostaka škola. Izgradnju novih naselja, na kojoj su povlašteni graditelji sticali milione, ni izdaleka nije pratila gradnja vrtića i škola za djecu koja će na tim mjestima živjeti. Jednostavno je to za investitore bio bespotreban trošak. Država i državni planeri na gradnju škola ih nijesu tjerali, biće da ne kvare biznis ambijent. Zato se u pojedinim podgoričkim školama nastava odvija u tri ili četiri smjene.

Ovih dana aktuelna je priča o učenicima drugog razreda Osnovne škole ,,Štampar Makarije” koji će nastavu pohađati u popodnevnoj smjeni od 14.30 do 18 sati.

Roditelji su uputili otvoreno pismo ministru prosvjete Damiru Šehoviću i tražili da se uključi u rješavanje situacije dok je direktorica Milica Stanković kazala da ,,neko mora ići u popodnevnu smjenu zbog kapaciteta škole”.

Sve i ako imaju nekako nađu u porodici ili plate nekoga ko će im čuvati sedmogodišnju djecu tokom prijepodneva, za porodice u kojima rade oba roditelja ovakav raspored znači da će sa djecom provoditi dnevno tri-četiri sata.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo