Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BESPLATNO OBRAZOVANJE: Olovka piše skupoćom

Objavljeno prije

na

Razdragana dječica, graja u školskom dvorištu, poneki prvačić koji jedva čeka da ,,nauči nešto novo i upozna nove drugare” – slike su kojima smo zasuti na početku svakog septembra. Vesele slike na temu Počinje nova školska godina, slabo skrivaju stvarnost: iz godine u godinu roditeljima je sve teže da obezbijede osnovne stvari potrebne za školu. Obavezno i besplatno osnovno obrazovanje sve je, samo ne besplatno.

Komplet udžbenika za prvi razred košta 43,1 euro, za drugi 50,8, treći 47,7, četvrti 59,6, a za peti razred 67 eura. Udžbenici za šesti razred koštaju 68,3, za sedmi i osmi 94,2, a za deveti razred 88,2 eura. Udžbenici za prvi razred gimnazije koštaju 106,8 eura, drugi 88,7, treći 79,7 i četvrti razred 59 eura.

Prosječna plata u državi je 511 eura. Od ukupne potrošačke korpe koja košta 638, za hranu i bezalkoholna pića treba izdvojiti 263 eura.

Prosječnom crnogorskom građaninu ostaje 248 eura kojima, otprilike, može da kupi udžbenike za jednog đaka u prvom gimnazije, jednog u sedmom ili osmom osnovne i jednog u drugom razredu. Sveske – ništa. Olovke – ništa. Školska torba, bojice, pernice, gumice, šestari, trouglovi i ostalo – takođe ništa.

I sve to ne važi za one koji nemaju prosječnu platu. Na primjer za 80 hiljada zaposlenih koji imaju plate manje od 250 eura. Njihova djeca u obaveznu osnovnu školu kreću tako što se roditelji zadužuju. Udžbenici i školski pribor se otplaćuju na rate, po pet – šest mjeseci.

Prvu i posljednju Studiju o siromaštvu djece u Crnoj Gori uradila je kancelarija UNICEF-a 2012. godine. Pokazala je da je svako deseto dijete u državi siromašno. Zvanična statistika se godinama ne bavi podacima o siromaštvu. Prema zajedničkom standardu međunarodnih organizacija kao što su OECD ili EU svako ko ima manje od 60 procenata prosječnog neto prihoda, smatra se siromašnim. Glat ovih 80 hiljada sa platama do 250 eura, plus nezaposleni i ostali. Za sve njih školovanje djece je ozbiljna muka.

,,Tri samohrane majke mole za knjige za 6. i 7 razred. Molimo, ako neko može da im pokloni da nam se javi u inboks kako bi dobio kontakt porodice”, jedna je od objava na Facebook stranici Banke hrane. I ako se neko javi, valjaće tek poneka knjiga, jer ove godine važe nove.

Hvala Vladi Crne Gore, Ministarstvu prosvjete, Zavodu za školstvo i Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva – nasljeđivanje udžbenika je u ovoj državi nemoguća misija. Prošle godine su promijenjeni programi, ove godine je nastupila poplava novih udžbenika.

Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva portalu Roditelji.me kazali su da će naslovi koji se mijenjaju imati i nove korice i da će na taj način preduprijediti nesporazume koji su mogli nastati prilikom kupovine udžbeničkih kompleta za školsku 2017/2018. godinu. Opet hvala.

Najviše udžbenika promijenjeno je za više razrede osnovne škole. Za peti – devet udžbenika i radnih svesaka, za šesti – 10, sedmi – devet, osmi i deveti – po sedam.

,,Ima li koga da traži da se zabrani neprestano mijenjanje udžbenika za osnovne i srednje škole? Čisto reketiranje od strane zaposlenih u Zavodu za udžbenike. Kad se ljudi snađu za polovne, Zavod malo proda štampanih, i onda nema za plate partijskim uhljebima, krvopijama ovoga naroda”, jedan je od komentara roditelja koji se mogu naći na internetu. Drugi glasi: ,,Ja imam troje djece i najstarijem djetetu sam kupovala nove knjige, čuvala ih za ove mlađe, ali pola od tih knjiga mogu slobodno baciti, jer oni samo štampaju nove udžbenike. Ne znam dokle će ovo ići ovako, ali rabota ništa ne valja, bruka i sramota i za ministarstvo i za reformu”.

Za naše prilike je normalno to što niko nije procijenio efekte prošlogodišnje na brzinu sprovedene reforme prije nego što su se nadležni odlučili da štampaju nove udžbenike. Baš ih briga: ako ispadne da ne valja, smisliće opet neku reformicu i opet štampati nove đačke knjige.

Besplatne udžbenike, prema dosadašnjim najavama dobiće prvaci u opštinama: Podgorica, Tivat, Bar, Mojkovac, Kotor, Nikšić, Danilovgrad, Bijelo Polje, Cetinje.

Opština Berane već četiri godine obezbjeđuje novac za nabavku udžbenika za sve razrede osnovne škole. Ove godine to će uraditi i Opština Budva. U Herceg Novom lokalna vlast obezbjeđuje besplatne udžbenike za prva tri razreda osnovne škole.

Besplatne školske knjige nadležna ministarstva obezbjeđuju za djecu čiji su roditelji korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice i djecu iz romskih i egipćanskih porodica. Kad dobiju udžbenike, fali im – sve ostalo.

,,Banka hrane se ovih dana suočava sa pravom bujicom zahtjeva za pomoć, najviše za školski pribor. Korisnici MOP-a ne dobijaju besplatan pribor, prevoz, užinu. Kad na to dodate odjeću i obuću – to je pravi kolaps”, kaže za Monitor predsjednica humanitarne fondacije Banka hrane Marina Medojević.

Ona objašnjava da dio djece napušta škole jer roditelji ne mogu da obezbijede knjige. ,,I ako se za udžbenike snađu, ostaju im problemi oko školskog pribora i , posebno, prevoza. Nedavno je od nas tražila pomoć majka sa Žabljaka Crnojevića koja ima troje djece školskog uzrasta. Žive na deset kilometara od škole i za prevoz im treba 75 eura. Ona prima 120 eura penzije.”

U Banci hrane objašnjavaju da postoji veliki broj porodica koje nijesu korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, a žive u dubokom siromaštvu. ,,Roditelji koji žive u siromaštvu kažu da nijesu u stanju da djeci plaćaju prevoz i užinu. Mnoge porodice tokom zime češće nemaju nego što imaju struju. Djeca treba da rade zadatke pod svijećama. Neka djeca imaju probleme u savladavanju gradiva jer su gladna. Mi bez prestanka pozivamo ljude da pomognu, neki ljudi nam se i sami javljaju sa različitim vrstama pomoći. Međutim, broj ljudi koji bi htjeli da pomognu daleko je manji od broja onih kojima je pomoć potrebna. Zanimljivo je da češće pomažu oni koji su i sami blizu siromaštva, dok oni koji imaju mnogo više ne žele da se opterećuju takvim stvarima”, kaže Marina Medojević.

Često su u velikom problemima, prema iskustvima volontera Banke hrane, roditelji koji podižu djecu nakon razvoda. ,,Nijesu svi oni koji treba da plaćaju alimentaciju bezobzirni ljudi koji se ne osvrću na svoju djecu. Veliki broj njih, jednostavno, nema redovne prihode i alimentaciju plaćaju – kad mogu. To donosi dodatnu nesigurnost porodicama.”

,,U državnim institucijama neće niko ni da ih sasluša, često su veoma grubi prema ljudiima koji traže pomoć. SO Bar je jedina u Crnoj Gori odgovorila na naš poziv i obezbijedila besplatnu užinu za socijalno ugroženu djecu”, kaže Marina Medojević i zaključuje da je iz godine u godinu sve gore, te da se već može govoriti o prenošenju siromaštva sa generacije na generaciju.

Tražili smo – gledamo, slaba socijalna pokretljivost uobičajena je stvar u kapitalističkom svijetu. Tranzicijski je još gori. U njemu, i oni što uspiju da se obrazuju, mogu samo da služe onima što su se snašli. Ili da odu.

Krcate podgoričke škole

Podgorica odavno pati od nedostaka škola. Izgradnju novih naselja, na kojoj su povlašteni graditelji sticali milione, ni izdaleka nije pratila gradnja vrtića i škola za djecu koja će na tim mjestima živjeti. Jednostavno je to za investitore bio bespotreban trošak. Država i državni planeri na gradnju škola ih nijesu tjerali, biće da ne kvare biznis ambijent. Zato se u pojedinim podgoričkim školama nastava odvija u tri ili četiri smjene.

Ovih dana aktuelna je priča o učenicima drugog razreda Osnovne škole ,,Štampar Makarije” koji će nastavu pohađati u popodnevnoj smjeni od 14.30 do 18 sati.

Roditelji su uputili otvoreno pismo ministru prosvjete Damiru Šehoviću i tražili da se uključi u rješavanje situacije dok je direktorica Milica Stanković kazala da ,,neko mora ići u popodnevnu smjenu zbog kapaciteta škole”.

Sve i ako imaju nekako nađu u porodici ili plate nekoga ko će im čuvati sedmogodišnju djecu tokom prijepodneva, za porodice u kojima rade oba roditelja ovakav raspored znači da će sa djecom provoditi dnevno tri-četiri sata.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo