Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVIJE I PO DECENIJE OD OBNOVE CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE: Ugrožena sa svih strana

Objavljeno prije

na

Kada je 31. oktobra 1993. godine, na Lučindanskom narodnom zboru na Cetinju, obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva njeni vjernici i poštovaoci nisu mogli ni pretpostaviti u kakvoj će se poziciji ona naći nakon dvije i po decenije i sa kakvim se sve problemima u međuvremenu suočavala u sopstvenoj državi.

,,Crnogorska pravoslavna crkva, po mom mišljenju, taj značajni jubilej proslavlja u ne lakšem položaju nego što je bila u vrijeme restauracije”, kaže istoričar Novak Adžić. ,,Ne samo danas, nego je dugo Crnogorska crkva marginalizovana u društvenim procesima i tokovima u Crnoj Gori. Predmet je raznih hajki i udara, pokušaja instrumentalizacije i manipulacije od strane režima, ali i raznih političkih subjekata. Problem je u Crnoj Gori što mnogi pokušavaju da od Crnogorske crkve naprave partijsku crkvu i sredstvo u službi svoje politike, grupnih i pojedinačnih interesa raznih mešetara. Tim tendencijama konstantno je izložena Crnogorska crkva, koja je u mnogo čemu diskriminisana u odnosu na uzurpatorski i monopolski položaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori” napominje Adžić.

U Crnoj Gori ima 571 crkva i oko 60 manastira. Svi su bili pojedinačno pravno lice sa sopstvenim matičnim brojem. Vlasnici su bili sela, bratstava, plemena, a manastiri u posjedu države Crne Gore. Mitropolija Srpske pravoslavne crkve bila je vlasnik samo Cetinjskog manastira, ribolova na Karuču, nekoliko livada na Cetinju, te pašnjaka i šuma na Lovćenu.

,,Od 1996. godine do danas, Beogradska patrijaršija je nezakonito upisala na sebe oko 12 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta i većinu manastira i crkava. Samo u posljednjih dvanaest godina uspjela je da nezakonito na sebe upiše i manastir Ostrog sa okolnim zemljištem i dobije dozvolu da gradi turistički kompleks na državno-crkvenome zemljištu manastira Gradište u Buljarici, površine 25 hektara. Dalje da ne ne nabrajam, jer je ovo dovoljno da se svaki Crnogorac zabrine za budućnost zemlje, u kojoj jedna okupaciona tvorevina, koja se ustremila na ustavni poredak Crne Gore, uživa i stiče beneficije kao da je ona država”, kaže Stevo Vučinić, potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve.

Prema njegovim riječima, državna administracija svakodnevno trguje državnom i plemenskom zemljom za račun i u korist Srpske crkve.

,,Isplaćuje njenim sveštenicima visoke svote novca za sopstvenu imovinu da bi na njoj Srpska crkva gradila opštinsku infrastrukturu, posebno na našem primorju. Takav odnos se može kvalifikovati kao krivično djelo sticanja protivpravne imovinske koristi u ime Beogradske patrijaršije, podstaknuto korupcijom”, smatra Vučinić.

On svoje navode potkrepljuje odlukom Osnovnog suda u Kotoru, koji je nedavno presudio da se Srpskoj crkvi plati 2,8 miliona eura za zemlju izuzetu 1988. godine crkvi Svete Petke, čiji je vlasnik budvanska Opština.

,,Na temelju čega je sud presudio da je Srpska crkva vlasnik paštrovske imovine i na temelju čega je prihvatio njenom pravnom zastupniku da bude stranka u postupku pred tim sudom, a u pitanju je državna imovina, nije nam jasno. A tek nam nije jasno na temelju kojeg zakona je presudio da je vlasnik budvanske imovine Srpska crkva. O ovim nezakonitim poslovima zaštinik državne imovine se ne očituje, ni pismeno ni usmeno”, kaže Vučinić ,,Uz to, Mitropolija SPC na Cetinju, u saglasju sa budvanskom administracijom, uspjela je da u novom urbanističkom planu budvanske Opštine zemljište paštrovskog manastira Gradište u Buljarici, koje je u državnom vlasništvu, prekvalifikuje kao vlasništvo Beogradske patrijaršije. Na njemu su urbanisti planirali izgradnju poslovno-stambenih objekata, turističkih vila i hotela u vlasništvu Srpske crkve. Taj manastir, kao i svi drugi, osim Cetinjskog, koji je bio državno sjedište, uvijek su bili isključivo u vlasništvu plemena na čijoj su se teritoriji nalazili”, objašnjava Vučinić.

Poslije Drugog svjetskog rata, pleme kao pravna kategorija je ukinuto, a plemenska imovina postala je vlasništvo države. To je u slučaju Gradišta pravno potvrđeno na prvom posljeratnom izlaganju katastarskih operata. Pod tim imenom, kao pravnom licu, izdato mu je rješenje kojim se potvrđuje njegovo vlasništvo od starine na ukupnoj površini od 203.097 metara kvadratnih. Dokaz: listovi nepokretnosti katastarskih opština Buljarica I i II. Dodijeljen mu je i matični broj 9200360021259, koji ga kvalifikuje kao pravno lice u državnom vlasništvu. U takvom vlasničkom statusu ostao je do danas, uključujući i sva njegova pokretna i nepokretna dobra.

Vučinić kaže da sveštenici Srpske crkve u Crnoj Gori u sprezi sa „korumpiranom opštinskom i državnom administracijom otimaju državnu i plemensku imovinu i prodaju je za račun Srbije i Republike Srpske, i u vrećama novac iznose van zemlje”. A, na primjer, samo crkvena imovina u Paštrovićima, kojom oni trguju, po sadašnjim cijenama zemljišta na Crnogorskom primorju, vrijedna je oko milijardu eura.

Poseban problem Crnogorske crkve je finanisiranje od strane države. Ona godišnje dobija 54.000 eura, kojima se servisira cijela Crkva.

,,Druge crkve, uključujući Srpsku i vjerske zajednice, iz toga istoga budžeta, dobiju hiljadu dvije manje. Ali zato dobijaju enormna sredstva od vani, i matičnih država. Recimo, samo Budimljansko-nikšićka eparhija Beogradske patrijaršije prije dvije godine dobila je od države Srbije milion eura. O basnoslovnim prihodima koje Beogradska patrijaršija stiče iz manastira Ostroga i nezakonite prodaje državno-crkvenog zemljišta na primorju da ne govorim. Na temelju tih činjenica, upoređujući Crnogorsku crkvu sa Beogradskom patrijaršijom u političkom, duhovnom i finansijskom smislu, lako je utvrditi i zaključiti koliko je bijedan položaj Crnogorske crkve u sopstvenoj državi”, ističe Vučinić.

Novak Adžić konstatuje da su se diobe u crnogorskom društvu odrazile i na Crnogorsku crkvu u tom smislu da ona danas ima u realnosti manje podrške nego što je imala od svog obnavljanja 1993. i u potonjoj deceniji XX vijeka.

“Crnogorska crkva je ugrožena na razne načine i treba sve preduzeti da popravi svoj položaj i pojača svoju misiju u crnogorskom društvu i religijskom životu Crne Gore, jer je ona važan činilac crnogorskog nacionalnog identiteta, slobode i nezavisnosti Crne Gore. Nadam se srećnijim i boljim, progresivnijim danima za Crnogorsku pravoslavnu crkvu želim da ona odoli svim izazovima i iskušenjima. Čestitam joj značajan jubilej na dobro Crne Gore i Crnogoraca i međunacionalne i međuvjerske harmonije u našoj državi”, kaže Adžić.

Za Amanet 7000 potpisa

Polovinom marta u Podgorici je Koordinacioni tim za praćenje sprovođenja peticije za poništenje svih nezakonitih upisa Srpske pravoslavne crkve nad crnogorskim manastirima i crkvama i njihovo vraćanje u vlasništvo državi Crnoj Gori organizovao skup potpisnika podrške peticiji. Skupu, pod simboličnim nazivom Amanet, prisustvovalo je više stotina ljudi.

Glavni cilj potpisivanja peticije, kako je tada objasnila rediteljka i predsjednica Savjeta građanske peticije Amanet Ana Vukotić, nije da se crkve daju Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na upravljanje, nego da se vrate stvarnom vlasniku – državi Crnoj Gori, koja je bila vlasnik svih manastira i crkava prije 1918. godine kada je neustavno ukinuta i crnogorska država i crkva.

O tome šta se do danas postiglo peticijom Ana Vukotić kaže:

– Građanska peticija Amanet sakupila je više od 7000 potpisa koji su deponovani u Centralnoj banci Crne Gore. Nakon sakupljenih potpisa, obavljen je niz razgovora. Uputili smo pismo predsjedniku Skupštine Crne Gore, ministru pravde, ministru za ljudska i manjinska prava, svim poslaničkim klubovima i predsjedniku države, u kojem tražimo saradnju kako bismo zajedničkim snagama u skupštinsku proceduru stavili Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti, čiji se član 52 direktno odnosi na zahtjeve peticije Amanet. Do danas nijesmo dobili niti jedan zvaničan odgovor, ali, kako smo svjedoci posljednjih mjeseci, Amanet je u velikoj mjeri doprinio aktuelizovanju ove važne teme za crnogorsko društvo.

Ministar za ljudska i manjinska prava obavijestio je javnost da se posvećeno radi na izradi zakona i da će on biti donesen, ako ne do kraja ove godine, onda početkom sljedeće.

Sama predaja potpisa je formalna stvar, jer Amanet već u velikoj mjeri ispunjava svoju misiju. Sa velikom odgovornošću prema potpisnicima peticije očekujemo da Zakon o slobodi vjeroispovijesti na najbolji način uredi odnose države i vjerskih zajednica u skladu sa evropskim standardima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo