Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako  ih je sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja. Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren,  podgrijale su i kasnije izjave

Njemački ministrar inostranih poslova Johan Vadeful je početkom prošle sedmice službeno posjetio Hrvatsku U intervjuu za javni servis (HRT) na pitanje voditeljke da li zemlje kandidati za članstvo u EU uopšte napreduju, Vadeful je odgovorio da “neke zemlje preduzimaju hvale vrijedne korake. Imaju priliku uskoro pristupiti EU”. Na pitanje da navede primjer njemački šef diplomatije je odgovorio: “Trenutno smatramo da je Crna Gora na jako dobrom putu”. Onda je pohvalio i trud Albanije i dodao da „ako Sjeverna Makedonija riješi odnos s Bugarskom, pri čemu želimo pomoći, možemo i tu postići napredak“. Vadeful je rekao da se svaka zemlja mora približiti zadatim normama, prije svega ostvarenju tzv. Kriterija iz Kopenhagena – vladavina prava, demokratija, ekonomska stabilnost kao i borba protiv korupcije. Naglasio je da bi htio da “Hrvatska bude mentorica tih zemalja, da na temelju vlastitog iskustva daje savjete i podupire ih”. Takođe je upozorio: “Hrvatska će, kao i sve susjedne zemlje, najviše profitirati od uspjeha proširenja ili trpjeti dugoročne posljedice ako ono izostane”.  Istog dana se njemački ministar sreo sa svojim kolegom Gordanom Grlić Radmanom i premijerom Andrejem Plenkovićem.

Odmah nakon posjete njemačkog vanjskog ministra Zagrebu iz Hrvatske su počeli stizati pozitivniji tonovi o “nizu neriješenih pitanja sa Crnom Gorom” – kako je ih sumirao premijer Plenković sredinom maja na samitu Evropske političke zajednice u Tirani. U ponedjeljak su u Sloveniji razgovarali hrvatski i crnogorski premijer Milojko Spajić na marginama Bledskog strateškog foruma. Na objavljenim fotografijama dvojice premijera kao da isijava pritajeno zadovoljstvo razvojem događaja.

Optimizam, da bi put ka EU na Debelom brijegu mogao biti otvoren  podgrijale su i kasnije izjave .  Iz Vlade Crne Gore je saopšteno da “najbolji mogući odnosi …strateški su interes ne samo Crne Gore i Hrvatske, već i čitavog regiona” te da “ne izostaje ni snažna podrška Hrvatske evropskoj integraciji Crne Gore”. Hrvatski premijer je tvitovao na X zadovoljstvo da je “riješen status Doma kulture u Donjoj Lastvi, što je važno za hrvatsku manjinu”. Očekuje dalje korake oko nestalih osoba, obeštećenja hrvatskih logoraša, graničnih pitanja i drugih otvorenih tema. Naglasio je da Hrvatska “podupire” dinamiku crnogorskog evropskog puta.

Iz evropske diplomatske zajednice su došle informacije odmah nakon Vadefulove posjete Zagrebu da su na putu da se srede sva pomenuta pitanja kao i hrvatsko protivljenje zatvaranju poglavlja 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika). Ovo i još nekoliko poglavlja će biti na stolu naredne međuvladine konferencije u Briselu do kraja ove godine. Dinamika rješavanja će ići različito. Nakon ustupanja Doma kulture, koji je ekspresno riješen na elektronskoj sjednici Vlade, brzo bi se trebalo riješiti i preimenovanje bazena u Kotoru. Bazen nosi ime Zorana Gopčevića, za koga se tvrdi da je  bio jedan od čuvara – batinaša u Logoru Morinj tokom agresije na Hrvatsku. Ploča koju su u Morinju bez svih potrebnih papira postavili socijaldemokratski ministri vanjski Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević u Vladi Dritana Abazovića će ostati tamo, uz moguću/vjerovatnu legalizaciju. To je nedavno predložio i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. O brodu Jadran i morskoj granici kod Prevlake će se za sada ćutati do eventualnog dogovora ili arbitraže. Po pitanju obeštećenja logoraša će se uraditi formalni ugovor. Za sada suma u opticaju se kreće od 14 do 20 miliona eura, koji će pasti na teret crnogorskog budžeta, iako je agresijom na Hrvatsku rukovodila Miloševićeva vlast u Beogradu. Tadašnja Crna Gora pod Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem je učestvovala u napadu kao srbijanski vazal. No oni se nisu pokazali kao nevoljni saučesnici već su  ostrašćenom retorikom  podsticali na na rat.  U knjizi Srce tame poznatog crnogorskog publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su tadašnja dokumenta Đukanovićeve vlade koja je davala logistiku i raspoređivala opljačkanu pokretnu imovinu na okupiranom području.

S obzirom da EU insistira na vladavini prava i borbi protiv kriminala i korupcije, ostaje da se vidi da li će se insistirati i na Đukanovićevoj odgovornosti kao što je insistirala na smjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Presedan za to je upravo primjer Hrvatske i njenog bivšeg premijera Iva Sanadera koji je početkom avgusta izašao na uslovnu slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne od 18 godina zatvora zbog više slučajeva korupcije i zloupotrebe položaja.

Đukanovićevo učešće u Miloševićevom krvavom projektu razbijanja Jugoslavije, koji je vulgarno i javno podržavao sve do 1997., je dobro dokumentirano uprkos nestanku mnogih njegovih govora i materijala iz arhive RTCG-a dok je još čvrsto držao vlast. Takođe kasnija transformacija Crne Gore u privatnu narko državu u kojem karteli i policija svojski rade “za Šefa” i kome kupuju glasove za njegovu partiju i izjavljuju lojalnost je dobro potkrijepljenja. Glavna zahvalnost ide francuskoj policiji i FBI-ju zbog razbijanja kripto aplikacija za tajne komunikacije.

Da li će crnogorska vlast i sudstvo, koje je i dalje najvećim dijelom pod kontrolom bivšeg režima, imati volje i snage da zagrebe nekadašnju Prvu familiju, ostaje da se vidi.

Dio nove vlasti koji se brzo navikao na privilegije i nekontrolisano trošenje državnih para može zazirati od procesuiranja Đukanovića jer bi jednog dana i oni mogli biti na tapetu kad ne budu vlast. Dio sadašnje vlasti ne želi procesuiranje Đukanovića i njegove porodice i iz razloga što oni sami služe jednako kriminalnu Prvu familiju Srbije i njene kartele koji svakako ne žele da njihovi prijatelji u Crnoj Gori odgovaraju. Najočigledniji je primjer Svetozara Marovića koji ima svu zaštitu srbijanskih vlasti. Ovaj dio aspekta vladavine prava je problematičan i za Zagreb.

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i njen lider Plenković su do sada imali mnoštvo prilika potegnuti pitanje odgovornosti Đukanovića kao glavnog generatora “niza neriješenih pitanja” koje Zagreb ima s Podgoricom. Međutim, HDZ-u vladavina prava i borba protiv korupcije takođe nije jača strana što se vidi po broju smijenjenih i uhapšenih (neki će radije reći – žrtvovanih) ministara i dužnosnika. Stoga je teško vjerovati da će Hrvatska na “temelju vlastitog iskustva davati savjete i podupirati ih” kako je rekao glavni njemački diplomata na HRT-u. Ohrabrujuće je da su u nedavnoj anketi Eurobarometra obični Hrvati treći u EU po podršci ulasku Crne Gore u EU – 68 odsto. Veću podršku daju samo Šveđani – 81 odsto, i Slovenci – 70 odsto.

Osim nekažnjivosti kriminala  jedan od najvećih izazova će biti da se u pristupnom procesu ka EU zaobiđu i nadvladaju opstrukcije braće Vučić. Opšte je uvjerenje da će oni sve učiniti da granica sa Crnom Gorom ne bude ujedno i granica njihove privatne države sa EU kojoj i oni deklarativno teže. Politikantska rezolucija o Jasenovcu koju su u crnogorskoj skupštini progurali njihovi vazali kroz ucjene o napuštanju vlade je samo jedan od primjera.

U razgovorima s evropskim diplomatama lideri vučićevskih Demokratske narodne partije (DNP) i Nove srpske demokratije (NSD) čvrsto uvjeravaju da žele učlanjenje Crne Gore u EU. Nakon izjave Vadefula u Zagrebu predsjednik Skupštine i lider NSD-a Andrija Mandić je na X-u,  izrazio “iskrenu zahvalnost…na riječima podrške koje je uputio Crnoj Gori” i dodao da to “daje snažan podstrek…jer naš cilj ostaje isti – punopravno članstvo u EU”. Istovremeno, je Mandić, zajedno s Milanom Kneževićem, dan prije Vadefulovog intervjua u vili Gorica primio predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića. Stevandić je na crnoj američkoj listi zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma dok ga Tužilaštvo BiH tereti za rušenje ustavnog poretka zemlje zbog niza protivustavnih zakona koje je donijela skupština RS-a. Istu noć su se Mandić i Stevandić  opet našli u selu Petnjica u Šavniku na “Dane (guslara) Radovana Bećirovića Trebješkog”. Petnjica je poznata kao rodno mjesto Radovana Karadžića čiji portreti  su krasili skup zajedno sa slikama Slobodana Miloševića. Ove godine manifestacija je nazvana „Epsko veče posvećeno herojima Paštrika i Košara i slavne Vojske Republike Srpske“ a među glavnim govornicima je bio Vučićev “mitropolit” Metodije Ostojić. Metodije se požalio da „prodori zapadnih ideja, tuđih i nepripadajućih našem narodnom duhu na kojem smo odnjegovani, velike su štete činile kako našem društvu, tako i našoj vojsci”. Nema dileme da će Metodije i njegovi tobožnji vjernici i bezbjedonosno interesantna lica, BIA, karteli kao i DPS-ovi KGB-ovski prijatelji u Hrvatskoj sve učiniti da sačuvaju zemlju od “prodora zapadnih ideja”.

Crna Gora nastavlja svoj put prema EU, sa tegovima.

Jovo MARTINOVIĆ

Pet godina kasnije, promijenjeni su  tek akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija. Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Spektakularno. Najbolji rezultati u istoriji. Crna Gora kao nikad prije… Teško je pobrojati superlative kojima su svoje rezultate opisivali predsjednici tri crnogorske vlade formirane nakon izbora održanih 30. avgusta 2020. i odlaska DPS sa vlasti nakon više od tri decenije.

Najavljivana je reforma javne uprave, veting u pravosuđu (policiji, politici…), povratak povjerenja u bezbjednosni sistem, obračun sa kriminalom i korupcijom, rast standarda i oživljavanje procesa pristupanja EU, procvat državnih preduzeća (ko se još sjeća Spajićevog projekta Montenegro vorks/Crna Gora radi), milijarde stranih ulaganja, ogromne investicije u infrastrukturu, zaustavljanje depopulacije sjevera, kraj politike partijskog i rođačkog zapošljavanja.

Novi aerodromi (Berane, Ulcinj), autoputevi i brze ceste uzduž i poprijeko Crne Gore, bolnice (Podgorica, Pljevlja), turistička neselja (novi gradovi), skijališta sa opremom za vještačko osnježavanje, žičara koja povezuje Kolašin, Mojkovac i Bijelo Polje, dio su neispunjenih obećanja.

U stvarnosti, simbol crnogorskog turizma grad-hotel Sveti Stefan zatvoren je petu godinu. Magistralna saobraćajnica između Mojkovca i Đurđevića Tare (Pljevalja) u prekidu je od januara 2023. Aerodromi čekaju kraj šestogodišnjeg tendera za davanje u koncesiju i neophodnu modernizaciju. Nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, AD Plantaže, pakuje uvezeno vino, između ostalih i pod etiketom Crnogorski chardonnay. Svoje nemaju zbog lošeg stanja u vinogradima. Menadžeri državnih pomorskih kompanija rasprodaju brodove. Požare gase avioni i helikopteri iz inostranstva. Podgorički kolektor (ne)će se graditi u Botunu ili negdje drugo, samo ne znamo kada. U bolnicama, kad se dođe na red, pacijenti dobiju i popis sanitetskog materijala koji treba ponijeti sa sobom…

Avgustovska većina iz 2020. okupljena oko liste koju je formirao pokojni mitropolit MCP Amfilohije Radović a, kao nosilac, predvodio Zdravko Krivokapić, mandat je počela novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i izmjenama propisa o upošljavanju javnih funkcionera i službenika.

Sniženi su kriterijumi vezani za školsku spremu i radno iskustvo. Zvanično, da bi se proširila baza potencijalnih kandidata i ispravila nepravda iz vremena DPS vladavine. Milo Đukanović i njegovi sljedbenici nijesu zapošljavali političke neistomišljenike. Ispostavilo se da to ili nije tačno ili su se neki, danas visokopozicionirani državni i lokalni zvaničnici, baš dobro prikrivali. Nezvanično, dio partijskih aktivsta i funkcionera novih vlasti imali su ambicije koje nadilaze njihove stručne i radne kvalifikacije. Trebalo im je izaći u susret zbog zasluga u rušenju prethodnih vlasti. I bi što bi.

Krivokapićeva Vlada sa 14 članova (predsjednik, potpredsjednik i 12 ministara), dogovorena u manastiru Ostrog, bila je najmanja u istoriji crnogorskog višepartizma. Mandat je počela spektakularno, zaduženjem od 750 miliona eura. Nastavila je programom Evropa sad I, pa pala nakon što je potpredsjednik Dritan Abazović, uz malu pomoć sa strane, odlučio da prekine agoniju stalnih nesporazuma na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Dok je Krivokapić shvatio kako vjera nije dovoljna da se pomjeraju brda i planine. A kamoli da se pokrene duboko zamrznuti proces evropskih integracija.

Ta Vlada, odnosno njen premijer, ostaće upamćena i po tome što je Krivokapić odbio da potpiše u Beogradu pripremljeni tekst Temeljnog ugovora sa SPC, što je među dijelom partija iz vladajuće koalicije doživljeno kao čin veleizdaje. Baš kao i odluka o moratorijum na DUP Budva, uvedena u junu 2021. zbog sumnji da postojeći plan “služi interesnim grupama i nekontrolisanoj gradnji”. Ono što je sa jedne strane tumačeno kao pokušaj da se zaustavi urbanistička mafija, dio vlasti (tadašnji DF prije svih) tumačio je kao kočenje razvoja.

Dok je država obećavala brzo donošenje planskih dokumenata, počev od Prostornog plana Crne Gore na niže, investitori divlje gradnje preselili su se, odnosno proširili, na sjever države. Budvanizacija Kolašina i Žabljaka je u toku.

Preko Krivokapićeve vlade upoznali smo, kao ministre finansija i socijalnog staranja odnosno ekonomskog razvoja, današnjeg premijera Milojka Spajića i predsjednika  države Jakova Milatovića. Na svoj način, rad tog kabineta obilježila je i ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Klerikalizacija, istorijska revizija po mjeri četničkog pokreta i velikosprskog nacionalizma, te intenzivan obračun sa političkim neistomišljenicima obilježili su njen mandat.

Samo u junu 2021. smijenjeno je preko 140 direktora osnovnih i srednjih škola, bez sprovođenja zakonske procedure sa unaprijed pripremljenim šablonskim obrazloženjem. Među smijenjenima se našla i jedna pokojnica.

Nakon razrješenja Krivokapićeve vlade, iza Bratić je ostalo  preko 140 tužbi zbog nezakonitih smjena. Skoro sve su okončane u korist smijenjenih direktora/direktorki. Zbog isplate dosuđenih naknada i otšteta država će izgubiti više od million eura. NVO Centar za građansko obrazovanje je zbog nastale štete usljed nezakonitih razrješenja školskih direktora, još u novembru 2022. SDT-u predao krivičnu prijavu protiv bivše ministarke. Nema informacija u kojoj fazi je taj postupak.

Identično, serija hapšenja i optužbi na račun funkcionera iz vremena DPS vlasti (Vesna Medenica, Milivoje Katnić, Blažo Jovanić, Zoran i Petar Lazović, Verica Maraš, Veselin Vukotić, Veselin Veljović…) ali i visokopozicioniranih pripadnika 30-to avgustovske većine (Rade Milošević, Milo Božović, Marko Kovačević, Bratić…) još nije dobila sudski epilog ni u prvostepenom postupku. Zato je, i pored personalnih promjena na vrhu sudskih i tužilačkih vlasti i velikih očekivanja javnosti, sve izraženiji stav da je crnogorsko pravosuđe jedna od institucionalnih crnih tačaka. A da će pravda, bez suštinskih i sveobuhvatnih reformi u toj grani vlasti, ostati nedostižna i spora – do zastare postupaka. Reformi, ipak, nema. Dobrim dijelom i zbog želje aktuelnih političkih vlasti da taj sistem zadrži pod punom kontrolom.

Poseban dio priče je Ustavni sud koji će, za koji mjesec, ponovo postati formalno nefunkcionalan zbog neimenovanja novih sudija. Djeluje kako se u Skupštini Crne Gore zbog toga niko ne sjekira. Istina bi mogla biti malo drugačija: po praksi uspostavljenoj za vrijeme DPS vladavine, u parlamentu čekaju da se u Ustavnom sudu uprazni dovoljan broj mjesta, da bi se posao njihove popune završio po modelu međupartijske trgovine. Kvalitet izabranih ostaje manje važan od njihove lojalnosti.

Ono što nije mogla vlada Zdravka Krivokapića, uradila je ona manjinska,formirana u proljeće 2022., pod komandnom palicom Dritana Abazovića (21 član računajući mandatara). Makar kada je potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC u pitanju. Abazović je Ugovor sa patrijarhom SPC Porfirijem Perićem potpisao  bez saglasnosti koalicionih partnera, pa je vlada izgubila povjerenje u parlamentu poslije samo tri i po mjeseca. A njegovo insistiranje kako u tom dokumentu “nema ništa sporno” pokazalo se kao prilično problematično u nedavnom slučaju pojavljivanje Pavla Đurišića u Zaostru gornjem.

Pad Abazovićeve vlade je ponovo zaustavio obećano oživljavanje pristupnih pregovora. Kako je ta vlada u tehničkom mandatu provela još 13 mjeseci, sve do formiranja Spajićevog kabineta krajem oktobra 2023., izgubljeno je još dragocjenog vremena. U momentu kada su nam sva vrata bila širom otvorena, zbog ruske agresije na Ukrajinu i neskrivenog nauma zvanične Moskve i Beograda da Crnu Goru vrate pod svoje okrilje.

Abazovićeva vlada nastavila je, na tragu Evropa sad i Spajića i Milatovića,  nepromišljeno podizanje zarada u javnom sektoru. Verbalni obračun sa duvanskom mafijom ostao je u sjenci hapšenja Rada Miloševića, bivšeg direktora Uprave prihoda i carina i visokopozicioniranog funkcionera URA, imali smo ljetnju turističku sezonu na nivou rekordnih. Ipak, negov mandat obilježilo je masovno ubistvo u cetinjskom naselju Medovina i nespremnost nadležnih službi bezbjednosti i njihovih čelnika da adekvatno reaguju tokom i nakon zločina.

Tvrdoglavost premijera Abazovića umalo nije dovela do bojkota popisa organizovanog u novembru 2023., bez adekvatne pripreme, dogovora sa opozicionim partijama i institucijama koje zastupaju interese manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Mir u kući sačuvao je novoizabrani premijer Milojko Spajić, u zadnji čas, demonstrirajući vještinu postizanja kompromisa. Iako je prethodno odbio da ispuni zakonsku obavezu i u parlementu pročita program svoje vlade (ekspoze).

Po onoj narodnoj: nije kome je obećano, Spajić je umjesto Abazovića formalizovao donošenje zakona koji su bili minimum minimuma za dobijanja privremenog pozitivnog mišljenja o nastavku pregovora sa EU (tzv. IBAR), obećao nekih 600 kilometara novih saobraćajnica kroz Crnu Goru do 2030., i realizovao najavljeni program Evropa sad II. Modifikovan na štetu onih koji nijesu imali minimalne plate i penzije, a ponajviše na brigu onih koji vode računa o javnim finansijama.

Iako su zarade i penzije znatno uvećane u odnosu na vrijeme DPS vladavine, inflacija je pojela znatan dio povišica datih na račun državnog odricanja od prihoda po osnovu uplata za zdravstveno i penziono osiguranje. Neke kategorije stanovništva, poput podstanara i potencijalnih kupaca vlastitog krova nad glavom, su na ozbiljnom gubitku pošto su rente i cijene novoizgrađenih stanova rasle puno  brže od Spajićevih povišica. Dok praznina u državnom budžetu počinje da zjapi, dijelom i zbog neispunjenih očekivanja o nastavku rasta potrošnje i nade da će ovogodišnja turistička sezona donijeti rekordni priliv u državnu kasu. Onako, sama od sebe. Ali to je priča od koje već na jesen, po svoj prilici, nećemo moći da pobjegnemo. Stići će ona nas.

Postoji nekoliko stvari u kojima su Krivokapićeva, Abazovićeva i Spajićeva vlada djelovale, možda ne jednako uspješno, ali dosljedno. Prema navedenom redosljedu. Prva, nastavak svih zloupotreba institucionalne moći koje im je na raspolaganju ostavio DPS. Sitne i krupne privilegije direktora i državnih funkcionera, partijsko zapošljavanje i nepotizam od Vlade do lokalnih komunalnih poreduzeća, odsustvo odgovornosti za loše odluke i neurađeno, rasipanje državnog novca i skrivanje iza partijskih/nacionalnih zastava kad vas zateknu sa rukom u tegli. I sve se to pokriva i brani na isti način: vi bi da se vrati DPS.

Druga dosljednost ogleda se u snažnom uticaju zvaničnika SPC, a preko njih ili paralelno sa njima, i namjesnika Aleksandra Vućića na odluke zakonodavnih i izvršnih vlasti. Počelo je preporukama da se za državni posao obezbijedi potvrda lokalnog paroha o učešću u litijama, a završilo tvrdnjama mitropolita Metodija da su crkvene vlasti jače od svjetovnih, opomenama mitropolita Joanikija kako aktuelna vlast ostaje gluva na zahtjeve crkve i vjernog naroda, i javnog Vučićevog poziva  Spajiću da dođe na paradu u Beograd i vidi šta je prava vojska.

Pod tim pritiskom, ovdašnja vlast je odnose sa Hrvatskom dovela na ivicu sukoba, dok je nezadovoljstvo sve očiglednije i u Sarajevu, zbog podrške koju ovdašnje vlasti, javno ili prećutno, daju Miloradu Dodiku i njegovom pokušaju odmetanja od BiH. Paralelno, na svakom mjestu i na razne načine, dio vlasti predvođene Andrijom Mandićem pokušava Crnu Goru vratiti na podešavanja iz 90-tih prošlog vijeka. Ona po kojima su Pavle Đurišić  ili Ratko Mladić nacionalni heroji, gdje pogrom civila druge vjere i nacije nijesu ratni zločini nego sušta potreba borbe za opstanak, a svi koji se protive politici žice i noža su izdajnici i strani plaćenici.

Pet godina kasnije, promijenili su se akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija.  Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Zoran RADULOVIĆ

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ