Povežite se sa nama

FOKUS

Tako mu bog pomogao

Objavljeno prije

na

filip

Filip Vujanović je na sjednici parlamenta u Vladinom domu na Cetinju položio zakletvu čime je počeo njegov treći mandat na mjestu predsjednika Crne Gore. Time je formalno zatvoren krug kršenja Ustava i izborne krađe. Izvan formalnosti, stvari nijesu ni blizu razrješenja. Sedam godina nakon obnove nazavisnosti, u Crnoj Gori kriza je svuda. U vladajućoj koaliciji, u hiberniranim institucijama, u državnom budžetu. Vladaju nepravda i nemaština.

Socijaldemokratska partija prelomila je da na inauguraciju Filipa Vujanovića neće ići. Samo su poslali Ranka Krivokapića u svojstvu predsjednika Skupštine. Funkciju predsjednika SDP-a je na nekoliko sati ostavio u zamrzivaču. To je kod nas uobičajena disciplina. Kad socijalnu pomoć dijeli glasačima DPS-a Milo Đukanović je predsjednik te partije, nikako premijer. Kao premijer dijeli sve po zakonu i redu – ako šta preostane.

Uzalud je šef DPS-a poručivao da očekuje da će inauguraciji pri¬sustvovati većina politički odgovornih ljudi u Crnoj Go¬ri. Među poslanicima nije bilo dovoljno onih po Đukanovićevoj mjeri. Jedna od gomile dilema koje su pratile zaklinjanje Filipa Vujanovića bila je i da li predsjednik može da se zakune ako parlament pred kojim se zaklinje nema kvorum. Dio pravnika objašnjavao je da ne može, ali zanimljivija od pravne je politička pitalica – kakva to većina vlada u zemlji u kojoj nije moguće skupiti dovoljno narodnih izabranika da predsjednika države proglase pred sobom i pred svijetom. U svakom slučaju, tokom razmatranja ko će sve na inauguraciji biti, kao posebno zanimljiv istakao se predlog predsjednika Pokreta za promjene Nebojše Medojevića Filipu Vujanoviću da ne dođe on sam.

Šteta što nije prihvatio. Ovako, zabilježena je slika na kojoj, dok zvanice stupaju crvenim tepihom Cetinjem odzvanja ,,lopovi, lopovi”. Grupa uglavnom mlađih ljudi organizovala je Marš protiv mafije. U znak protesta pješačili su tridesetak kilometara od Podgorice do Cetinja. Objasnili su da je Vujanović samo povod za ovaj poduhvat, i da je on samo maska posljednje prevare vlasti u nizu. ,,Razlog i duboki uzrok onoga što mi želimo da artikulišemo i protiv čega želimo da se pobunimo je ovakvo stanje u državi. Nevjerovatno slab standard, loši socijalni uslovi, organizovani kriminal sa centrima u samom centru vlasti, nepotizam koji izjeda društvo i nevjerovatan strah koji se širi državom”.

Profesor Filip Kovačević kazao je tokom marša da su se građani okupili da političkoj i partijskoj eliti pokažu da se mora ravnati prema glasu naroda i prema većinskoj narodnoj volji. ,,Naša vizija Crne Gore podrazumijeva zemlju koja je oslobođena od diktatora, tajkuna i militarista. Ta vizija zahtijeva odlučan nadstranački savez, širok i otvoren, sa ciljem demokratske i nenasilne smjene vlasti.”

I ova vizija i druge mogućnosti djelovanja protiv ove i ovakve vlasti, nakon protesta zbog krađe na predsjedničkim izborima prilično su utihnule. Demokratski front je najavio da će se u Skupštini pojaviti kad na dnevni red stigne Snimak. Leks specijalis kojim će, kako su najavili, tražiti poništenje predsjedničkih izbora još nijesu napisali.

Koča Pavlović, poslanik Demokratskog fronta, ocijenio je da je odlukom da bojkotuje inauguraciju Filipa Vujanovića, Socijaldemokratska partija najavila podršku usvajanju leks specijalisa. On smatra da je poništenje predsjedničkih izbora i raspisivanje novih jedini zakoniti izlaz iz političke krize, ističući da u tome očekuje podršku socijaldemokrata. ,,Ono što smo ranije imali kao nagovještaj, nakon bojkota cetinjske inauguracije pretvorilo se u političku obavezu SDP-a”. Uzdati se u to da će SDP prelomiti najlakše je, istovremeno i najneizvjesnije rješenje.

Poslanik SDP-a Džavid Šabović je najavio da je u Crnoj Gori neophodno formirati novu političku snagu koja bi preporodila državu. Realizaciju te ideje uskoro će inicirati u organima svoje stranke. Prema njegovim riječima, novu političku snagu bi činili predstavnici SDP-a, Pozitivne Crne Gore, Socijalističke narodne partije, Pokreta za promjene, Liberalne partije, manjinskih partija i samo pojedini poslanici Demokratske partije socijalista.

,,Ukoliko se formira pokret u toku ove godine, to bi značilo da će SDP napustiti koaliciju sa DPS-om. U novom pokretu bi se našli samo pojedini članovi DPS-a. Nešto mora da se desi, jer je trenutno stanje u državi neizdrživo”, ocijenio je Šabović za Dnevne novine. ,,Ideja nije samo moja. Ona se iskristalisala iz brojnih razgovora i osmišljena je nakon onoga što sam čuo od birača, ali i funkcionera i članova SDP-a. Formiranje novog pokreta koji bi se zvao opšti građanski pokret je dobra ideja”, rekao je Šabović. Takva prekompozicija zahtijevala bi rasturanje Demokratskog fronta u korist ,,opšteg građanskog pokreta”, marginalizovanje Nove srpske demokratije i vjeru u prevaspitavanje dijela DPS-a. Malo mnogo.

Povodom Dana nezavisnosti predsjednik DPS-a Milo Đukanović je dao intervju Pobjedi. To je tradicionalno nadahnjujuće štivo. Uočio je razne nedostatke u crnogorskoj administraciji. Kao da mu je sedmi mandat – prvi ili kao da je sve, za vrijeme predsjednikovanja vladom, pokvario Igor Lukšić. ,,Donosioci odluka su se dosjetili da im „odgovor” na pojačanu pozornost i potencijalnu kritiku bude neodlučivanje. To im je obezbjeđivalo ugodniju poziciju. Bili su manje pod pažnjom opozicionih medija i nevladinog sektora, kao i ukupne kritičke javnosti. Sa druge strane, nedonošenje odluka, što je svuda u demokratski razvijenim društvima brutalna neodgovornost, takoreći zločin prema državi, nije ih ništa koštalo. Naprotiv.”

Kozmetičko priznavanje grešaka u sopstvenim redovima već neko doba je omiljeni manir Mila Đukanovića.

Đukanović je ispričao i detaljnu priču o odnosima sa SDP-om u kojoj je zaključio da je duboko uvjeren da su DPS i SDP ,,državno odgovorne stranke koje su mnogo puta do sada pokazale spremnost da se odriču parcijalnih stranačkih interesa u korist onoga što nam je zajednički državni interes”.

Ima tu i drugih bajki, ali Đukanović je ,dokazano, najživopisniji kad prijeti. ,,Vijesti i Monitor nastavljaju sa svojom borbom za preuzimanje vlasti. Iz dana u dan, sa ogoljenijim motivom: da time zaštite vlasnike i njihov nezakonito stečeni imetak. U vrijeme dok su, shodno tradicionalnoj balkanskoj zamjeni teza, najviše galamili: drž'te lopova, upravo oni su koristeći tranziciju i neke sistemske pogodnosti najviše otimali. I logično, sad se plaše posljedice procesa unapređenja istražnih procedura u državi.” Kad se procedure unaprijede, Vijesti i Monitor će odgovarati zbog načina privatizacije KAP-a, Telekoma i ostalog, za uništavanje privrede i rasprodaju prostora Crne Gore i tako redom.

To što se u posljednje vrijeme događa unutar i povodom pravosudnih struktura u Crnoj Gori ostavlja utisak velike neozbiljnosti. I tu se znaju krivci: ,,Početni impuls, vođeni svojim interesima daju mediji. Pojedine NVO su podnijele više krivičnih prijava od svih nadležnih državnih organa zajedno. Advokati sude na konferencijama za štampu povodom svake odluke suda. Ambasadori ocjenjuju kvalitet pojedinih presuda. Sve teže je, sem najupućenijim, znati šta radi Tužilaštvo, a šta sud”.

Sve u svemu, medijsko-nevladino-politički subjekti ne mare za državne interese.

U sedmici crvenih tepiha utisak nedjelje uspio je da ubilježi Željko Ivanović, direktor i jedan od vlasnika ND Vijesti. Otišao je na prijem povodom Dana nezavisnosti koji je u vili Gorica priredio premijer Đukanović. Pobjeda je bila užasnuta: ,,Željko Ivanović, jedan od suvlasnika tabloida Vijesti i individua koja je lično izrekla i ispisala i u čijoj su štampanoj stvari ispisane najgore uvrede i najbeskrupuloznije laži na račun Mila Đukanovića i njegove porodice kao i na račun Đukanovićevih vlada, pojavio se na Dan nezavisnosti u Vili Gorica na svečanom prijemu koji je priredio premijer”. Skandalozno i besramno, zaključuje Pobjeda i prenosi informaciju TV Pink da je Ivanovićevo prisustvo prijemu protumačeno „kao pokušaj da spriječi propadanje kompanije ali i da pokuša da zaustavi istragu koju Tužilaštvo uveliko sprovodi protiv njega i Miodraga Perovića”.

Ivanović je objasnio da je na prijem otišao upravo zbog Đukanovićevog intervjua Pobjedi: ,,I da kažem samo jedno – možete Vi raditi sa vlasnicima Vijesti šta vam padne na pamet, možete im pakovati, možete ih strpati u zatvor, možete ih poslati i pod zemlju, ali bez obzira na to, bili mi pod zemljom ili na zemlji, Vijesti će opstati i raditi svoj posao”. Prema Ivanovićevim riječima Đukanović je na to kazao: ,,Samo vi radite svoj posao i održite se”.

,,Rekao sam i da će Vijesti raditi svoj posao i dok on bude tu gdje jeste danas, i kad više tu ne bude, jer nema države bez slobodnih medija”, kazao je Željko Ivanović.

Više od svega govori Pobjedin naslov: Milost Gospodaru, milost. Države mogu postojati i bez slobodnih medija, u državama koje imaju Gospodara slobodni mediji nemaju šta da traže. Ne treba sumnjati u Gospodarevu odlučnost da se ta stvar raščisti. Samo u njegove mogućnosti.

Cvjetni aranžman Svetlane Vujanović

Inauguracije predsjednika država predstavljaju izuzetne događaje koje prate milioni ljudi u svijetu dok mediji danima izvještavaju o svim aspektima slavlja. O prikazanom stilu prve dame i dizajneru čiju je kreaciju za taj čin odabrala, raspreda se danima i mjesecima nakon događaja.

U Crnoj Gori sve je drugačije. O detaljima državne priredbe i odjevnim kombinacijama predsjednika i njegove supruge gotovo se nikad ne govori.

Na inauguracijama često gledamo šta je prva dama obukla kako bi otkrili kakva je osoba i kakav će biti stil predsjedničkog para. To je i prilika da se pokaže njihov odnos prema društvenoj zbilji, da se istakne dostojanstvo i otmjenost, elegancija i profinjenost koja se od prvog para tokom predstavljanja u zemlji i svijetu očekuje.

Izbor odjeće Svetlane Vujanović, takozvane prve dame Crne Gore, bio je nešto sasvim posebno. Kada se pred zgradom Vladinog doma pojavila u pripijenoj, izazovnoj crnoj haljini, prepunoj bijelih i crnih vezenih cvjetova, sa providnim gornjim dijelom, mnogima je zastao dah, ali ne divljenja nego nevejrice zbog prizora koji se ukazao.

Sve je na Svetlani Vujanović bilo pogrešno, od cipela i crnih čarapa pa do nakita kojim je ova smjela odjevna kombinacija bila upotpunjena. Bilo je tu previše cvijeća, tila, bisera, šnalica, pa čak i mašnica na sandalama. Haljina je sigurno koštala onoliko para, ali je za priliku polaganja predsjedničke zakletve bila potpuni promašaj.

Prekršila je osnove dres koda koji, onima koji to ne znaju, propisuje pravila oblačenja u zavisnosti od mjesta i prilike. Kako se ne može u sudu, banci ili u prostorijama državne administracije ući sa velikim dekolteom, u helankama ili kratkim pantalonama, tako je neprikladno na neki događaj od nacionalne važnosti doći u nakićenoj providnoj haljini.

Cvjetna haljina Svetlane Vujanović upotpunila je scenski kičeraj inauguracije, sa previše vrišteće crvene boje koja dominira na ogromnim zastavama, crvenim cvjetovima koje su zvanice prikačile na revere, te drečavim odorama gardista, jeftinom neuspjelom imitacijom crnogorskog muškog nacionalnog kostima. Ko je osmislio scenografiju priredbe i njen stajling, nije napravio dobar posao.

Svetlana Vujanović nije iskoristila ni ovu, treću po redu priliku, da ponese haljinu nekog od domaćih dizajnera i promoviše crnogorsku modnu scenu, kao što to, po pravilu, čine prve dame u svijetu. Prva dama Amerike Mišel Obama tako je postupila u dva navrata, kada se odlučila za haljinu mladog dizajnera Džejsona Vua, tajvansko-kanadskog porijekla koji radi u Njujorku i lansirala ga u vrh svjetske modne scene.

Neprilagođenost situaciji i želju za isticanjem ali na sasvim pogrešan način Svetlana Vujanović je pokazala i dan kasnije, na prijemu koji je u vili Gorica organizovao premijer Milo Đukanović. Pojavila se u uskoj crnoj haljini sa puno čipke koja bi više odgovarala nekoj starleti poput Kim Kardašijan nego supruzi nekoga koga oslovljavaju sa – predsjednik.

Neprikladno odijevanje žena koje u Crnoj Gori zauzimaju istaknute funkcije u državnoj upravi i pravosuđu, njihovo odsustvo mjere i stila, fenomen je vrijedan izučavanja. Što je zemlja siromašnija, njihova je garderoba skuplja, kostimi duginih boja sve su sjajniji a nakit koji stavljaju svuda, sve veći i skupocjeniji.

Miloš BAKIĆ
Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo