FOKUS
Tako mu bog pomogao
Filip Vujanović je na sjednici parlamenta u Vladinom domu na Cetinju položio zakletvu čime je počeo njegov treći mandat na mjestu predsjednika Crne Gore. Time je formalno zatvoren krug kršenja Ustava i izborne krađe. Izvan formalnosti, stvari nijesu ni blizu razrješenja. Sedam godina nakon obnove nazavisnosti, u Crnoj Gori kriza je svuda. U vladajućoj koaliciji, u hiberniranim institucijama, u državnom budžetu. Vladaju nepravda i nemaština.
Socijaldemokratska partija prelomila je da na inauguraciju Filipa Vujanovića neće ići. Samo su poslali Ranka Krivokapića u svojstvu predsjednika Skupštine. Funkciju predsjednika SDP-a je na nekoliko sati ostavio u zamrzivaču. To je kod nas uobičajena disciplina. Kad socijalnu pomoć dijeli glasačima DPS-a Milo Đukanović je predsjednik te partije, nikako premijer. Kao premijer dijeli sve po zakonu i redu – ako šta preostane.
Uzalud je šef DPS-a poručivao da očekuje da će inauguraciji pri¬sustvovati većina politički odgovornih ljudi u Crnoj Go¬ri. Među poslanicima nije bilo dovoljno onih po Đukanovićevoj mjeri. Jedna od gomile dilema koje su pratile zaklinjanje Filipa Vujanovića bila je i da li predsjednik može da se zakune ako parlament pred kojim se zaklinje nema kvorum. Dio pravnika objašnjavao je da ne može, ali zanimljivija od pravne je politička pitalica – kakva to većina vlada u zemlji u kojoj nije moguće skupiti dovoljno narodnih izabranika da predsjednika države proglase pred sobom i pred svijetom. U svakom slučaju, tokom razmatranja ko će sve na inauguraciji biti, kao posebno zanimljiv istakao se predlog predsjednika Pokreta za promjene Nebojše Medojevića Filipu Vujanoviću da ne dođe on sam.
Šteta što nije prihvatio. Ovako, zabilježena je slika na kojoj, dok zvanice stupaju crvenim tepihom Cetinjem odzvanja ,,lopovi, lopovi”. Grupa uglavnom mlađih ljudi organizovala je Marš protiv mafije. U znak protesta pješačili su tridesetak kilometara od Podgorice do Cetinja. Objasnili su da je Vujanović samo povod za ovaj poduhvat, i da je on samo maska posljednje prevare vlasti u nizu. ,,Razlog i duboki uzrok onoga što mi želimo da artikulišemo i protiv čega želimo da se pobunimo je ovakvo stanje u državi. Nevjerovatno slab standard, loši socijalni uslovi, organizovani kriminal sa centrima u samom centru vlasti, nepotizam koji izjeda društvo i nevjerovatan strah koji se širi državom”.
Profesor Filip Kovačević kazao je tokom marša da su se građani okupili da političkoj i partijskoj eliti pokažu da se mora ravnati prema glasu naroda i prema većinskoj narodnoj volji. ,,Naša vizija Crne Gore podrazumijeva zemlju koja je oslobođena od diktatora, tajkuna i militarista. Ta vizija zahtijeva odlučan nadstranački savez, širok i otvoren, sa ciljem demokratske i nenasilne smjene vlasti.”
I ova vizija i druge mogućnosti djelovanja protiv ove i ovakve vlasti, nakon protesta zbog krađe na predsjedničkim izborima prilično su utihnule. Demokratski front je najavio da će se u Skupštini pojaviti kad na dnevni red stigne Snimak. Leks specijalis kojim će, kako su najavili, tražiti poništenje predsjedničkih izbora još nijesu napisali.
Koča Pavlović, poslanik Demokratskog fronta, ocijenio je da je odlukom da bojkotuje inauguraciju Filipa Vujanovića, Socijaldemokratska partija najavila podršku usvajanju leks specijalisa. On smatra da je poništenje predsjedničkih izbora i raspisivanje novih jedini zakoniti izlaz iz političke krize, ističući da u tome očekuje podršku socijaldemokrata. ,,Ono što smo ranije imali kao nagovještaj, nakon bojkota cetinjske inauguracije pretvorilo se u političku obavezu SDP-a”. Uzdati se u to da će SDP prelomiti najlakše je, istovremeno i najneizvjesnije rješenje.
Poslanik SDP-a Džavid Šabović je najavio da je u Crnoj Gori neophodno formirati novu političku snagu koja bi preporodila državu. Realizaciju te ideje uskoro će inicirati u organima svoje stranke. Prema njegovim riječima, novu političku snagu bi činili predstavnici SDP-a, Pozitivne Crne Gore, Socijalističke narodne partije, Pokreta za promjene, Liberalne partije, manjinskih partija i samo pojedini poslanici Demokratske partije socijalista.
,,Ukoliko se formira pokret u toku ove godine, to bi značilo da će SDP napustiti koaliciju sa DPS-om. U novom pokretu bi se našli samo pojedini članovi DPS-a. Nešto mora da se desi, jer je trenutno stanje u državi neizdrživo”, ocijenio je Šabović za Dnevne novine. ,,Ideja nije samo moja. Ona se iskristalisala iz brojnih razgovora i osmišljena je nakon onoga što sam čuo od birača, ali i funkcionera i članova SDP-a. Formiranje novog pokreta koji bi se zvao opšti građanski pokret je dobra ideja”, rekao je Šabović. Takva prekompozicija zahtijevala bi rasturanje Demokratskog fronta u korist ,,opšteg građanskog pokreta”, marginalizovanje Nove srpske demokratije i vjeru u prevaspitavanje dijela DPS-a. Malo mnogo.
Povodom Dana nezavisnosti predsjednik DPS-a Milo Đukanović je dao intervju Pobjedi. To je tradicionalno nadahnjujuće štivo. Uočio je razne nedostatke u crnogorskoj administraciji. Kao da mu je sedmi mandat – prvi ili kao da je sve, za vrijeme predsjednikovanja vladom, pokvario Igor Lukšić. ,,Donosioci odluka su se dosjetili da im „odgovor” na pojačanu pozornost i potencijalnu kritiku bude neodlučivanje. To im je obezbjeđivalo ugodniju poziciju. Bili su manje pod pažnjom opozicionih medija i nevladinog sektora, kao i ukupne kritičke javnosti. Sa druge strane, nedonošenje odluka, što je svuda u demokratski razvijenim društvima brutalna neodgovornost, takoreći zločin prema državi, nije ih ništa koštalo. Naprotiv.”
Kozmetičko priznavanje grešaka u sopstvenim redovima već neko doba je omiljeni manir Mila Đukanovića.
Đukanović je ispričao i detaljnu priču o odnosima sa SDP-om u kojoj je zaključio da je duboko uvjeren da su DPS i SDP ,,državno odgovorne stranke koje su mnogo puta do sada pokazale spremnost da se odriču parcijalnih stranačkih interesa u korist onoga što nam je zajednički državni interes”.
Ima tu i drugih bajki, ali Đukanović je ,dokazano, najživopisniji kad prijeti. ,,Vijesti i Monitor nastavljaju sa svojom borbom za preuzimanje vlasti. Iz dana u dan, sa ogoljenijim motivom: da time zaštite vlasnike i njihov nezakonito stečeni imetak. U vrijeme dok su, shodno tradicionalnoj balkanskoj zamjeni teza, najviše galamili: drž'te lopova, upravo oni su koristeći tranziciju i neke sistemske pogodnosti najviše otimali. I logično, sad se plaše posljedice procesa unapređenja istražnih procedura u državi.” Kad se procedure unaprijede, Vijesti i Monitor će odgovarati zbog načina privatizacije KAP-a, Telekoma i ostalog, za uništavanje privrede i rasprodaju prostora Crne Gore i tako redom.
To što se u posljednje vrijeme događa unutar i povodom pravosudnih struktura u Crnoj Gori ostavlja utisak velike neozbiljnosti. I tu se znaju krivci: ,,Početni impuls, vođeni svojim interesima daju mediji. Pojedine NVO su podnijele više krivičnih prijava od svih nadležnih državnih organa zajedno. Advokati sude na konferencijama za štampu povodom svake odluke suda. Ambasadori ocjenjuju kvalitet pojedinih presuda. Sve teže je, sem najupućenijim, znati šta radi Tužilaštvo, a šta sud”.
Sve u svemu, medijsko-nevladino-politički subjekti ne mare za državne interese.
U sedmici crvenih tepiha utisak nedjelje uspio je da ubilježi Željko Ivanović, direktor i jedan od vlasnika ND Vijesti. Otišao je na prijem povodom Dana nezavisnosti koji je u vili Gorica priredio premijer Đukanović. Pobjeda je bila užasnuta: ,,Željko Ivanović, jedan od suvlasnika tabloida Vijesti i individua koja je lično izrekla i ispisala i u čijoj su štampanoj stvari ispisane najgore uvrede i najbeskrupuloznije laži na račun Mila Đukanovića i njegove porodice kao i na račun Đukanovićevih vlada, pojavio se na Dan nezavisnosti u Vili Gorica na svečanom prijemu koji je priredio premijer”. Skandalozno i besramno, zaključuje Pobjeda i prenosi informaciju TV Pink da je Ivanovićevo prisustvo prijemu protumačeno „kao pokušaj da spriječi propadanje kompanije ali i da pokuša da zaustavi istragu koju Tužilaštvo uveliko sprovodi protiv njega i Miodraga Perovića”.
Ivanović je objasnio da je na prijem otišao upravo zbog Đukanovićevog intervjua Pobjedi: ,,I da kažem samo jedno – možete Vi raditi sa vlasnicima Vijesti šta vam padne na pamet, možete im pakovati, možete ih strpati u zatvor, možete ih poslati i pod zemlju, ali bez obzira na to, bili mi pod zemljom ili na zemlji, Vijesti će opstati i raditi svoj posao”. Prema Ivanovićevim riječima Đukanović je na to kazao: ,,Samo vi radite svoj posao i održite se”.
,,Rekao sam i da će Vijesti raditi svoj posao i dok on bude tu gdje jeste danas, i kad više tu ne bude, jer nema države bez slobodnih medija”, kazao je Željko Ivanović.
Više od svega govori Pobjedin naslov: Milost Gospodaru, milost. Države mogu postojati i bez slobodnih medija, u državama koje imaju Gospodara slobodni mediji nemaju šta da traže. Ne treba sumnjati u Gospodarevu odlučnost da se ta stvar raščisti. Samo u njegove mogućnosti.
Cvjetni aranžman Svetlane Vujanović
Inauguracije predsjednika država predstavljaju izuzetne događaje koje prate milioni ljudi u svijetu dok mediji danima izvještavaju o svim aspektima slavlja. O prikazanom stilu prve dame i dizajneru čiju je kreaciju za taj čin odabrala, raspreda se danima i mjesecima nakon događaja.
U Crnoj Gori sve je drugačije. O detaljima državne priredbe i odjevnim kombinacijama predsjednika i njegove supruge gotovo se nikad ne govori.
Na inauguracijama često gledamo šta je prva dama obukla kako bi otkrili kakva je osoba i kakav će biti stil predsjedničkog para. To je i prilika da se pokaže njihov odnos prema društvenoj zbilji, da se istakne dostojanstvo i otmjenost, elegancija i profinjenost koja se od prvog para tokom predstavljanja u zemlji i svijetu očekuje.
Izbor odjeće Svetlane Vujanović, takozvane prve dame Crne Gore, bio je nešto sasvim posebno. Kada se pred zgradom Vladinog doma pojavila u pripijenoj, izazovnoj crnoj haljini, prepunoj bijelih i crnih vezenih cvjetova, sa providnim gornjim dijelom, mnogima je zastao dah, ali ne divljenja nego nevejrice zbog prizora koji se ukazao.
Sve je na Svetlani Vujanović bilo pogrešno, od cipela i crnih čarapa pa do nakita kojim je ova smjela odjevna kombinacija bila upotpunjena. Bilo je tu previše cvijeća, tila, bisera, šnalica, pa čak i mašnica na sandalama. Haljina je sigurno koštala onoliko para, ali je za priliku polaganja predsjedničke zakletve bila potpuni promašaj.
Prekršila je osnove dres koda koji, onima koji to ne znaju, propisuje pravila oblačenja u zavisnosti od mjesta i prilike. Kako se ne može u sudu, banci ili u prostorijama državne administracije ući sa velikim dekolteom, u helankama ili kratkim pantalonama, tako je neprikladno na neki događaj od nacionalne važnosti doći u nakićenoj providnoj haljini.
Cvjetna haljina Svetlane Vujanović upotpunila je scenski kičeraj inauguracije, sa previše vrišteće crvene boje koja dominira na ogromnim zastavama, crvenim cvjetovima koje su zvanice prikačile na revere, te drečavim odorama gardista, jeftinom neuspjelom imitacijom crnogorskog muškog nacionalnog kostima. Ko je osmislio scenografiju priredbe i njen stajling, nije napravio dobar posao.
Svetlana Vujanović nije iskoristila ni ovu, treću po redu priliku, da ponese haljinu nekog od domaćih dizajnera i promoviše crnogorsku modnu scenu, kao što to, po pravilu, čine prve dame u svijetu. Prva dama Amerike Mišel Obama tako je postupila u dva navrata, kada se odlučila za haljinu mladog dizajnera Džejsona Vua, tajvansko-kanadskog porijekla koji radi u Njujorku i lansirala ga u vrh svjetske modne scene.
Neprilagođenost situaciji i želju za isticanjem ali na sasvim pogrešan način Svetlana Vujanović je pokazala i dan kasnije, na prijemu koji je u vili Gorica organizovao premijer Milo Đukanović. Pojavila se u uskoj crnoj haljini sa puno čipke koja bi više odgovarala nekoj starleti poput Kim Kardašijan nego supruzi nekoga koga oslovljavaju sa – predsjednik.
Neprikladno odijevanje žena koje u Crnoj Gori zauzimaju istaknute funkcije u državnoj upravi i pravosuđu, njihovo odsustvo mjere i stila, fenomen je vrijedan izučavanja. Što je zemlja siromašnija, njihova je garderoba skuplja, kostimi duginih boja sve su sjajniji a nakit koji stavljaju svuda, sve veći i skupocjeniji.
Miloš BAKIĆ
Branka PLAMENAC
Komentari
Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
HORIZONTI3 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmicaDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmiceSDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmicaDR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmicePOLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmiceMILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmicaBEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmiceDeportacije