FOKUS
Zagrljaj mafije
Na Kosovu uhapšeni Naser Keljmendi je obilno kreditiran od Prve banke u vlasništvu braće Aca i Mila Đukanovića. Prema podacima Monitora, od banke braće Đukanović dobio je kredit u avgustu 2007, godinu pošto je pomogao crnogorsku nezavisnost. Preko Prve Naser je vršio i druge novčane transakcije, o čemu postoji dokumentacija u Tužilaštvu. Veze između biznismena Đukanovića i Keljmendija, a i drugi njegovi poslovi, nijesu bili sumnjivi Ranki Čarapić. Ona je tvrdila da nema osnova za procesuiranje jednog od najvećih narko bosova Evrope.
Naser Keljmendi je kosovskog porijekla, a u regionu je djelovao u trouglu Bosna – Crna Gora – Kosovo. Tereti se za šverc narkotika, ubistva i druga krivična djela. U Crnoj Gori, koja je, kako je govorio, bila njegova druga domovina, osjećao se komotno. Prema podacima američkih i bosanskih službi, Keljmendi je bio poznat je po svojim vezama u političkom i policijskom vrhu regiona.
Keljmendi je u intervjuu Vijestima tvrdio da ne poznaje nikoga iz crnogorskog vrha. Ali listing njegovih telefonskih razgovora sa političarima, službenicima MUP-a i privrednicima, koji je objavio Dan, te nelegalni poslovi i gradnja na koje su blagonaklono gledali zvaničnici upućuju na drugačiji zaključak. Keljmendi je u Podgorici dočekivan kao bos. Sjedio je u Grandu, bazi crnogorskog vrha i Milana Roćena. Policajci su ga propuštali sa ogromnim sumama keša. Glavni trgovac dvora zatvarao bi butik za obične smrtnike da bi Keljmendi neometano birao skupe marke. Sa svojom izabranicom Jasminom Babić zabavljao se po našoj državi i poslovao od Ulcinja do Rožaja… Jasmina ima u Baru poslovni prostor i stan, a zajedno su vlasnici agencije za nekretnine Donata, koja je upisana u Registar Privrednog suda Crne Gore.
Keljmendijev stan u Ulcinju je pod hipotekom Prve banke, na osnovu rješenja 060-2074/07. Kredit je izdat u vrijeme kada je Prva obilato pomagala prijatelje u milionskim iznosima, emitujući rizične plasmane. Pored Keljmendija, u to su se vrijeme u Prvoj opskrbljivali i Stanko Subotić, Brano Mićunović, braća Darko i Duško Šarić, ali i brojni političari, biznismeni bliski familiji. Kasnije su rizični plasmani spašavani novcem crnogorskih poreskih obveznika.
Prema evidenciji Uprave za nekretnine, Keljmendi u Crnoj Gori posjeduje više desetina hiljada kvadrata nekretnina, najviše u Ulcinju, gdje pored zemlje ima i hotel. Dva stana ima u Podgorici, nadomak Granda. Sve nekretnine koje posjeduje u Crnoj Gori su pod hipotekom, što zbog kredita, što zbog neplaćenih poreza.
Prema listingu razgovora od 2007. do 2010, koji je izazvao veliku buru kada je objavljen ali niko nije odgovarao, Naser Keljmendi je imao živu komunikaciju sa funkcionerima, policijskim zvaničnicima i predstavnicima podzemlja. Komunicirao je i sa Damirom Mandićem, optuženim za učešće u ubistvu Duška Jovanovića, i to dva dana prije nego što je Mandić uhapšen.
Zanimljivo je da je Mandić u vezi sa ubistvom Jovanovića u policijskoj stanici pominjao ime Ismeta Osmanija koji je prema toj tvrdnji koristio njegov mobilni telefon. Osmani zvani Curi je dio poznatog klana braće Osmani, koji su, prema brojnim napisima, ogranak regionalne hobotnice kojim rukovodi Keljmendi. Ismet Osmani je viđan u Crnoj Gori u društvu sinova Nasera Keljmendija. Godinama dolazi na crnogorsko primorje. U Ulcinju posjeduje stan. Osmanijevi se povezuju sa političkim vrhom Kosova.
Prema listingu, Keljmendi je intenzivno komunicirao sa odabranima – Mehmedom Zenkom, bivšim poslanikom u Skupštini Crne Gore; Gzimom Hajdinagom, bivšim predsjednikom Ulcinja; službenikom ANB-a Duškom Golubovićem; šefom ulcinjske policije Rudolfom Elezovićem, šefom DPS-a iz tog grada Lorom Nrekić… Prema pisanju Dana evidentirano je i više od 40 poziva sa službenih policijskih telefona.
Keljmendi se, nakon što je protiv njega podignuta potjernica u BiH navodno slobodno kretao po Crnoj Gori. Tvrdi se da je viđen u Grandu i u svom hotelu u Ulcinju. Onda mu se izgubio trag. Isto je bilo i sa drugim narko bosvima. Šarić i Kalić su slobodno napustili Crnu Goru. Da li je sve to slučajno?
Poslanik Nebojša Medojević je tvrdio da je Keljmendi pod zaštitom Milana Roćena. ,,Iz telefonskih listinga se može vidjeti da je Keljmendi imao komunikaciju sa funkcionerom ANB-a Duškom Golubovićem i vlasnicima Grand kafea, a ministar spoljnih poslova ne krije veze sa njima”, saopštio je Medojević nakon izbijanja afere listing prije nekoliko godina.
„Na Odboru za bezbjednost i odbranu tražio sam podatke o saobraćajnoj nesreći u kojoj je stradao čovjek, a Keljmendi nije odgovarao za to krivično već su ga transportovali do Bosne i Hercegovine. Sasvim je izvjesno da su pojedini profesionalci iz policije, ANB ili tužilaštva, suočeni sa blokadom u istrazi od strane Roćena, možda i Veljovića i Duška Markovića odlučili da dostave Danu listing kako bi ukazali na veze organizovanog kriminala sa državnim strukturama”, rekao je Medojević.
Umjesto da odgovora za teška krivična djela, Naser Keljmendi se nagodio sa Tužilaštvom i ovdje samo platio kaznu od 10.000 eura zbog bespravne gradnje hotela Kasa grande u Ulcinju.
Na snimku svadbe Safeta Kalića, narko bosa iz Rožaja, za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica nalijepljen je audio snimak telefonskog razgovora dva policajca. Jedan sa kontrolnog punkta Ribarevina kaže:„Uhvaćen je čovjek sa većom količinom novca, Keljmendi. On se poziva na vas i na Duška Markovića.” Sa druge strane, navodno je Vlatko Rakočević, šef službe Državne bezbjednosti iz Mojkovca, koji odgovara: „Slobodno neka ide.” MANS je tražio provjeru snimka, ali nikada nije preduzeta istraga. Tužilaštvo je isljeđivalo nevladine aktiviste iz MANS-a i novinara Monitora, kako je snimak svadbe postavljen na You Tube. Rakočević je demantovao autentičnost ovog audio zapisa.
Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu tvrdio je da Naser Keljmendi ima i državljanstvo Crne Gore, ali je to MUP Crne Gore više puta demantovao. Keljmendi se u crnogorskom katastru vodi sa mjestom boravka u Podgorici. Njegova navodna adresa je Polinska bb, Podgorica, koju nijesmo uspjeli pronaći na mapama glavnog grada.
Jedan od pripadnika sarajevskog podzemlja Amir Pašić Faćo je u emisiji 60 minuta govorio o vezi Nasera Keljmendija, Mila Đukanovića i Fahrudina Radončića, aktuelnog ministra sigurnosti BiH i osnivača koncerna Avaz. „Ovo je mreža u čitavoj Bosni, preko koje dolaze ubice. To ti je Naser Kruejzi, u Tuzli je Naser Orić, ovdje je Naser Keljmendi. Eto nedavno, kad je Đukanović dolazio u grad, čuo sam da su on, Keljmendi i Radončić bili na golf terenima.”
O Radončiću i Keljmendiju svjedočila je na sudu Šejla Jugo Turković, supruga Zijada Turkovića, kome se sudi u BiH. Ona je za ubistvo supruga optuživala Radončića i Keljmendija. Ova sarajevska novinarka koja je dugo radila za Radončića, tvrdila je da iza likvidacije vlasnika Nacionala Iva Pukanića stoji Đukanović. ,,Radončić bi mogao ponuditi odgovor na pitanje ko je ubio Iva Pukanića, ali i brojne druge žrtve nerazjašnjenih ubistava… Sve tvrdnje iznosim na temelju razgovora između mene i Radončića. Tom razgovoru prisustvovalo je nekoliko ljudi. Radončić je tada doslovno rekao da je Pukanić pogriješio što se zajebavao s Đukanovićem, misleći da će ga nekažnjeno reketirati”.
Svi ovi navodi više puta su demantovani. Poznato je da se Milo Đukanović i Fahrudin Radončić poznaju još iz davnih komunističkih dana, kada su bili uzdanice starog rukovodstva. Radončić umalo nije kupio Pobjedu.
Bosanski organi pokrenuli su akciju protiv Keljmendija prošle godine. To se tumačilo kao udar SDA na Radončića, koji se upravo spremao da preuzme poziciju minstra sigurnosti i formira vlast sa socijaldemokratama, koje su se preko noći odrekli svojih koalicionih partnera iz SDA. Akcija protiv Keljmendija nije pomutila Radončićev uspon. On je preuzeo funkciju i sada tvrdi da je njegovo ministarstvo najzaslužnije za hapšenje Keljmendija.
Prema istraživanju Slobodne Evrope objavljenom prošle godine, Keljmendi i Radončić imali su poslovne aranžmane i transakcije. Postojale su i indicije da je Keljmendi trebalo u BiH da opere ogromne količine sumnjivog novca iz Crne Gore preko njemačkog Fonda. U ranijim izvještajima stranih obavještajnih službi Keljmendi je u Crnoj Gori imao poslove sa klanovima Šarić i Kalić. Prema pisanju beogradskog Blica, u procesu protiv Keljmendija glavni svjedok biće Darko Šarić, odbjegli pljevaljski narko bos, koji se krije već duže vrijeme. Navodno je Šarić u kontaktu sa policijom već otkrio mnogo detalja vezanih za Keljmendijevu hobotnicu.
Šarić je, podsjetimo, preko Crne Gore oprao ogromne količine novca, i to poslujući sa državom i Prvom bankom. Tereti se za šverc više tona kokaina. Prema brojnim tvrdnjama Šarić nije na vrhu narko kartela. Iznad je Keljmendi, a iznad Keljmendija je neko mnogo moćniji.
Pored crnogorskog i bosanskog vrha, Keljmendi ima dobre veze sa vrhom Kosova. Prema podacima bosanske SIPE, na dugačkoj listi Keljmedijevih poslovnih prijatelja i najbližih saradnika su i bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj, dok se aktuelni premijer Hašim Tači dovodi u vezu sa klanom Osmani.
Prema procjenama inostranih agencija, narko klanovi koji operišu u regionu okreću milijarde. U posrnulim ekonomijama Crne Gore, Bosne i Kosova, novac od narkotika i drugih švercovanih roba, postao je glavna privredna grana, a ove države praonice prljavog novca kojim se finansiraju i političke elite. Hapšenjem Nasera Keljmendija moglo bi se udariti i na onu mnogo moćniju hobotnicu, čiji su predstavnici na najvišim funkcijama u Prištini, Podgorici i Sarajevu. Naser je izvođač radova, svjedok od čije riječi drhte naše vođe.
HRONIKA NAJAVLJENOG HAPŠENJA
Amerika stoji iza svega
Kada je prije nešto manje od godinu Barak Obama stavio Nasera Keljmendija na crnu listu osoba opasnih po bezbjednost SAD, Monitorov izvor iz crnogorske policije je kazao da nema šanse da ovaj narkobaron ne bude konačno uhapšen.
„Koga Amerikanci stave na crnu listu, taj nema šanse. Na taj način su svojevremeno došli i do kolumbijskog kralja droge Eskobara”, kazao je još tada naš izvor. „Pretpostavlja se da je Keljmendi težak više milijardi eura, što u gotovom novcu, što u nekretninama. On je postao toliko moćan da ima veće prihode nego neke države na Balkanu. Uz političke veze na visokom nivou, on je postao jači od država. To je ono što je Amerikancima počelo da smeta”, ispričao je Monitorov izvor.
Nije prošlo mnogo od tada do hapšenja Keljmendija, petog maja oko dvadeset sati u Prištini, po međunarodnoj potjernici koja ga tereti za četiri ubistva, jedan pokušaj ubistva, trgovinu drogom međunarodnih razmjera i organizovanje kriminalne grupe. Američka ambasada u Crnoj Gori, pozdravila je hapšenje u Prištini. Crnogorski zvaničnici se nijesu oglašavali.
Zajedno sa Keljmendijem uhapšen je i Fuad Nikč (32), Albanac koji je dugo živio u Rožajama. On mu je, prema navodima policije, pomagao u skrivanju. Nije bio jedini. Izvor iz crnogorske policije kazao je Monitoru da su u skrivanju od kada se ponovo vratio na Kosovo, Keljmendiju pomagali mnogi iz njegovog okruženja, čija su imena policiji poznata. „Obezbjeđivali su mu stanove i bili su u njegovoj pratnji prilikom kretanja, najčešće na relaciji do Peći i Đakovice. U tom krugu se kretao od kada se vratio na Kosovo”, kaže naš izvor.
Monitorov izvor vjeruje da je Keljmendi prije toga boravio u svojoj kući u Dubaiju, ali da je bio pod prismotrom američkih istražitelja. „On njima nije mogao umaći. Znali su i kada je otišao za Dubai. Držali su ga dok nijesu iz njega izvukli sve informacije koje su im trebale, i onda su dopustili da se prije par mjeseci vrati na Kosovo. Zatim su dojavili kosovskoj policiji gdje se nalazi. Praktično su ga predali vlastima na Balkanu”.
Naš sagovrnik takođe tvrdi da je Keljmendijevo „skrivanje” u Dubaiju finansirala balkanska duvanska mafija koja kontroliše međunarodne puteve šverca cigareta koji su sa naših prostora izmješteni na istok.
„Duvanska mafija svojim novcem omogućava skrivanje još nekim odbjeglim narkodilerima sa međunarodnih potjernica, kao što su Goran Soković i Dejan Šekularac. Oni su viđeni u Tunisu”, kaže naš izvor.
Keljmendiju je međunarodna policija počela da diše za vratom sa pokretanjem policijske akcije pod kodnim nazivom Besa, u koju je bio uključen i američki FBI. U okviru ove akcije kojom su obuhvaćeni djelovi albanske mafije, uhapšeno je skoro petsto osoba i zaplijenjeno više od tone kokaina. Potom je krenula akcija Lutka koju su sprovodili MUP Republike Srpske, SIPA BiH, MUP Kantona Sarajevo i Tužilaštvo BiH. U startu je uhapšeno više od 30 osoba, među kojima je i bivši šef Odjeljenja za droge SIPA-e Bojan Cvijan.
Pored Cvijana uhapšen je i Zoran Pušara. Mediji su prenijeli da je policijska akcija bila usmjerena protiv tri organizovane grupe i više osoba koje su učestvovale u ubistvima i razbojništvima i rezultat je višemjesečne istrage o ubistvu Ramiza Delalića Ćele. Najmasovnija akcija izvedena je na području opštine Ilidža gdje je osnovni zadatak bio hapšenje Keljmendija, osumnjičenog da je „mozak” organizovanog kriminala. Kada ga nijesu pronašli, raspisali su međunarodnu potjernicu.
Odmah se doznalo i to da je policijska akcija u BiH bila usmjerena prvenstveno protiv kriminalne grupacije Darka Eleza, koji je stručnjak za naručena ubistva. ,,Po svoj prilici Elez je bio blizak Keljmendiju. Vjeruje se da je upravo Keljmendi naručilac nekih ubistava koja je počinila ova grupacija. Treba znati da je Elezova kriminalna organizacija bila naslonjena i na crnogorsko podzemlje. Hapšenje Keljmendija moglo bi značiti i rasvjetljavanje nekih važnih ubistava u Crnoj Gori”, kaže Monitorov policijski izvor.
Prema njegovim riječima u okviru ove akcije rasvijetljeno je ukupno dvanaest teških ubistava, jedan pokušaj ubistva, kao i jedna od najvećih pljački ikada izvedenih u Bosni i Hercegovini. Ubrzo se na ovu akciju nadovezala akcija pod kodnim imenom Argos koja je još u toku, i za koju se vjeruje da će do kraja rasvijetliti čak trideset osam ubistava.
,,Očekuje se da, između ostalih, bosanska policija rasvijetli ubistvo Taiba Torlakovića, pripadnika Ćeline grupe, kao i ubistvo Antoana Magaša. U ove dvije posljednje policijske akcije razbijeni su kriminalni klanovi Darka Eleza, Šabački klan, klan Zijada Turkovića, a sada se otkida i vrh klana, odnosno hobotnice Nasera Keljmendija”, kaže Monitorov izvor.
Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.
Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina sa Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Prije godinu dana Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što je Keljmendi negirao.
,,Ja sam biznismen, a to što o meni pišu, neka im je na čast”, izjavio je. Monitorov izvor još prije više od godinu i po je specijalno za našu novinu napravio šemu klana Keljmendi, sa Naserom na vrhu piramide. Njegove desne ruke su Ramiz Murići, Redžep Džeko Keljmendi, Mehmed Sadrija, Sadik Murići, Hisen Kurtbogaj, Skender Murići, Ahmed Mala i Muhamed Ali Gaši zvani Žuti.
Policijski izvor tvrdi da Keljmendijevi rođaci i prezimenjaci Redžep, Šefket, Valdet, Dževdžet i Agron zvani Groši, rade isključivo sa drogom. „Ram Keljmendi švercuje drvnu građu iz Crne Gore, dok je Shuma Ermuch njegov čovjek od povjerenja i na vrhu piramide šverca oružja.”
Isti izvor navodi da među Keljmendijevim ljudima veliki uticaj u Crnoj Gori ima klan braće Osmani – Burima, Baškima i Ćazima, i da taj klan, zapravo, kontroliše crnogorsko podzemlje. ,,Pod Keljmendijevom kontrolom je i porodični klan Murići, preko kojeg pipci Keljmendijeve hobotnice stižu do SAD. Sadik Murići i Elvir Murići su u Americi pod direktnim nadzorom Skendera Keljmendija. Skender u Bruklinu kontroliše prodaju droge i oružja”.
Ispod klana Murići nalazi se još nekoliko manjih porodičnih klanova, takođe u službi Keljmendija, kao što su Lajci, Bajrami i Ljuca. Ovi klanovi, opet porodičnim vezama, u direktnoj su sprezi sa mafijom u zapadnoj Evropi.
Monitorov izvor potvrđuje navode SIPA da se uticaj Keljmendijeve organizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak stiže do SAD. Smatra da bi regionalni policijski kapaciteti bili nemoćni, da se nijesu umiješali stranci.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
HORIZONTI3 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmicaDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU1 sedmicaDR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno3 sedmiceSDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
FOKUS3 sedmicePOLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno1 sedmicaBEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU2 sedmiceMILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
ALTERVIZIJA3 sedmiceDeportacije