Povežite se sa nama

FOKUS

Šelzijeva lista legalizuje poslove

Objavljeno prije

na

Osnivač jedne od kompanija iz konzorcijuma koji je ponudio da za 7, 1 miliona eura preuzme Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP) povezan je sa Branislavom Branom Mićunovićem, kontroverznim Nikšićaninom. Mićunović je zbog tranzitnih poslova sa duvanom bio osumnjičen od strane italijanskog tužioca Đuzepe Šelzija u Bariju, skupa sa Milom Đukanovićem, Veselinom Barovićem i drugim uglednicima. Legalizuje li to društvo sada preko NDKP poslove sa cigaretama? Kakav god da je odgovor, jasno je da cijenu opet plaćaju manjinski akcionari Duvanskog kombinata (DKP), mahom radnici koji bi mogli ostati bez svega.

Nebojša Čolan je vlasnik Jaz express-a iz Budve. Ta se firma u konzorcijumu sa Partner company i Primat-om javila na tender za NDKP. Čolan, međutim, rukovodi i budvanskom kompanijom MC Marina, koja je u vlasništvu porodice Mićunović. Osnivači MC Marine su Predrag Mićunović, sinovac Brana Mićunovića i budvanska Anagusta, koju je formirala istoimena firma sa Kipra. Prema kiparskom registru vlasnici Anaguste su Branislav Mićunović i njegova supruga Svetlana. Čolan je u MC Marini, prema registru, ovlašćeni predstavnik i direktor. Ličnost od prvorazrednog povjerenja.

Sa budvanskom Marinom povezan je i Miloš Marović, sin Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a. Marovići i Mićunovići su se spojili još tokom duvanskih tranzitnih poslova devedesetih. Tada je prema svjedočenju Momira Bulatovića, od svakog šlepera Svetozar Marović dobijao određeni procenat. Tako je, navodno, Milo Đukanović kupovao ćutanje Marovića.

Prema Privrednom registru udio u MC Marini ima i kompanija CPL Montenegro. Vlasnica te kompanije je Zorica Popović, poslovna partnerka Miloša Marovića. Čolan je sa Milošem Marovićem u kompaniji El MAR.

Kompanije koje su se okupile da dokapitalizuju NDKP, a sa kojima će, prema najavama Branka Vujovića, crnogorska Vlada najvjerovatnije potpisati ugovor već u julu ove godine, nemaju ni dana iskustva u duvanskoj industriji (ako se ne računa povezanost sa tranzitnim bosovima). Prema zvaničnim registrima, nemaju ni novca za tako veliku investiciju. Neke od kompanija osnovane su u januaru 2013. Raniji tender za dokapitalizaciju NDKP propao je prošle godine pošto je Vlada odbila ponudu jedne od najvećih crnogorskih graditeljskih firmi – Zetagradnje.

Vlada od budućeg partnera u NDKP traži da izgradi novu fabriku duvana za najkasnije godinu dana, pored kupovine sto odsto akcija NDKP.

Prema tenderu za NDKP „ponuđač mora da dokaže da posjeduje iskustvo u oblasti duvanske industrije ili izgradnji sličnih kapaciteta”, i „finansijsku sposobnost za izgradnju fabričkih kapaciteta”.

A čime se bave ove tri komapanije koje su se okupile u konzorcijum?

Čolanova Jaz expres osnovana je 2004. za održavanje i popravka motornih vozila. Partner u toj firmi Čolanu je Budvanin Petar Miloš, taksista. Firma, prema katastru, posjeduje samo parcelu od 1.417 kvadrata u Prijevoru kod Budve i to dobijenu odlukom državnih organa.

Druga firma konzorcijuma je Partner company iz Danilovgrada, osnovana početkom 2013. Baš kada je pripreman tender za NDKP. Kao djelatnost firme upisana je ,,proizvodnja duvanskih proizvoda”. U katastru Partner nema uknjiženu imovinu, niti ima podataka o kapitalu kompanije.

Vlasnici Partner company su taksista i pjevač – Dejan Škuletić, pjevač u konobi Bandići, Miloš Đačić, vlasnik budvanskog taksija i Jovan Ašanin, nepoznate radne biografije. Direktor kompanije je, prema podacima Privrednog registra, dvadesetdvogodišnji Vido Babić. Ni kompanija ni vlasnici pojedinačno, prema katastru, nemaju nikakve nekretnine.

Slučajno, ili ne, Bandići su uporište još jednog lica sa optužnice tužilaca iz Barija – Veselina Barovića. On tamo ima porodično imanje i hacijendu opasanu zidom. Barović se smatra jednim od glavnih protagonista duvanskog tranzita iz devedesetih.

Treća iz konzorcijuma užička kompanija Primat je vlasništvo Nebojše, Boška i Aleksandra Demirovića. Prema podacima Agencije za pri-vredne registre iz Srbije ta firma je osnovana u septembru 2005. godine, i bavi se građevinskim poslovima. Kapital ove firme upisan je na iznos od 3.902 eura.

Otkud ovakvim kompanijama sedam miliona eura, koliko su ponudili tokom pregovora sa Tenderskom komisijom za prodaju NDKP? Komisiju inače predvodi Branko Vujović, pouzdani kadar vladajuće elite. Čijim su novcem Primat, Partner company i Jaz express poboljšali prvobitnu ponudu za cijelih milion i sto hiljada eura?

Vlada je vlasnik oko 70 odsto akcija NDKP, a Opština posjeduje oko 30 odsto. Novi duvanski nastao je na ruševinama čuvenog Duvanskog kombinata Podgorica, koga je još početkom prošlog vijeka osnovao kralj Nikola i koji je bio jedna od okosnica crnogorske industrije. Devedesetih za ovu su se kompaniju zanimali svjetski brendovi kao što je Filip Moris, ali je Vlada izbjegla privatizaciju jer je DKP služio kao pokriće za šverc cigareta.

Nakon duže od vijeka, DKP je uveden u stečaj i to na zahtjev EPCG zbog duga za struju od blizu 100 hiljada eura. Kad bi KAP završio u stečaju da je EPCG prema svima imala iste arši-ne? Da nešto ozbiljno sluti na prevaru, ukazuje to što je stečaj iskorišten da bi se imovina DKP izvukla i prebacila u NDKP koji je dobio faktički sve što je ova fabrika sticala više od vijeka. Istovremeno, manjinski akcionari koji su posjedovali oko 49 odsto fabrike, ostali su kratkih rukava. Manjinski akcionari u tužbi protiv DKP, NDKP, Zetagradnje, glavnog grada i države terete sve ove strane za niz krivičnih djela i višemilionsku prevaru.

Oni tvrde da je nakon stečaja, mimo zakona, prodata vrijedna nepokretna imovina Zetagradnji za više od 13 miliona eura, što je mnogo niže od realne vrijednosti DKP-a. Manjinski akcionari niti su odlučivali o ovoj transakciji, niti su dobili bilo šta od novca. Nemaju imovinu u NDKP, a teško da mogu naplatiti svoja potraživanja iz opustošene stečajne mase. DKP je ugovorom o zakupu sve svoje proizvodne kapacitete ustupio NDKP, koji sada ostvaruje profit na mašinama i postrojenjima starog Duvanskog.

„Šverc nikada nije prestao. Sada se u prostorijama Duvanskog, pored čuvene Kleopatre, radi više brendova”, kaže Žarko Knežević, predsjednik udruženja manjinskih akcionara DKP. Knežević je ranije optužio pojedine ministre i predstavnike DPS-a koji su bili u bordu DKP-a da su svjesno uništavali ovu fabriku, zarad interesa pojedinaca i duvanske mafije. Posebno pogođen ovim izjavama našao se Miodrag Vuković, koji je dugo bio u bordu i čiji je rođeni brat jedno vrijeme rukovodio DKP-om.

Duvanski je, prema manjinskim akcionarima, faktički gurnut u stečaj, bez osnova, samo da bi bio lak plijen. „Dug DKP je fiktivan. Ne duguje DKP državi, već obrnuto, država duguje DKP-u”, rekao je Knežević.

Prema jednom izvoru Monitora, u Duvanskom u stečaju se radi više nego ikada – u tri smjene proizvode se ogromne količine cigareta koje se ne mogu naći na legalnom tržištu, egzotičnih naziva. Jednu paklicu Kleopatre Monitor je dobio na uvid. Prema nekim tvrdnjama najveći dio kontigenta ide na arapsko tržište i to poznatom rutom preko Kosova. O tome je svjedočilo više lica. Nedavno je Muharem Fejzić pričao o ilegalnim tovarima švercovanih cigareta preko rožajskih sela. Fejzić je zbog toga bio predmet napada misterioznih otmičara. Drugi su morali da napuste zemlju, kao grupa rožajskih policajaca. Smrt policijskog načelnika Ernada Kalača iz Rožaja, povezuje se sa njegovim protivljenjem ilegalnim poslovima sa duvanom i švercom preko granice.

Preko Rožaja i Kosova, tvrdi se ogromne količine cigareta idu dalje. Uporište duvanske mafije, o čemu su izvještavali brojni mediji, pomjerilo se ka Istoku, prema Dubaiju. Navodno je tamo poslovao posljednjih godina i Naser Keljmendi, koji se, prema brojnim tvrdnjama, pored šverca droge bavio i cigaretama. Keljmendi je u Crnoj Gori imao povlašćeni status.

„Sumnjamo da se u Duvanskom trenutno pere novac, što se ogleda u ogromnoj razlici između fiktivnog i realno ostvarenog prihoda po paklici cigareta”, kaže se u prijavi koju su protiv stečajnog upravnika DKP-a Veselina Raičevića podnijeli manjinski akcionari.

Prema tvrdnjama manjinskih akcionara urađen je lanac krivičnih djela kako bi se uništio DKP, i sve prebacilo prvo u NDKP, a potom u ruke duvanske mafije. Da li se to društvo sada okuplja u NDKP? Prema tvrdnjama Branka Vujovića onaj ko preuzme NDKP trebalo bi da nastavi proizvodnju u postrojenjima starog Duvanskog i izgradi nove kapacitete.

Žarko Knežević je u razgovoru za Monitor izjavio da je DKP du-go servisirao fabriku duvana u Mojkovcu, koja je godinama radila ilegalno. Mojkovac nije ima tehničke kapacitete za pr-oizvodnju, ali je zato korištena tehnologija DKP-a, koju su vlasti uveli nasilno u stečaj.

„Znamo koliko je u tehnološkom smislu faza pri-preme za pro-izvodnju cigareta u Duvanskom značajna za Mo-jkovac. To je DKP servisirao 10 godina, iako je fabrika u Mojkovcu zvanično registrovana 2010. godine”, navodi se u pismu Žarka Kneževića upućenom krajem prošle godine ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću i premijeru Milu Đukanoviću.

Državna tužiteljica Ranka Čarapić još je 2011. godine, nakon serije tekstova u Vijestima o ilegalnoj proizvodnji cigareta u Mojkovcu, najavila istražne radnje, ali od toga do danas nije bilo ništa.

,,Šverc je postao brend Crne Gore a državni vrh je to dozvolio. Fabrika duvana u Mojkovcu švercovala je 200 tona cigareta u vrijednosti od 15 miliona eura. Nemoguće da vi to nijeste znali, s obzirom na poziciju koju ste zauzimali”, prokomentarisao je Nebojša Medojević prije izvjesnog vremena u parlamentu, obraćajući se ministru Dušku Markoviću.

Opozicija je više puta isticala da iza fabrike u Mojkovcu stoji tzv. mojkovački klan predvođen Duškom Markovićem i Veselinom Veljovićem, bivšim direktorom Uprave policije. Oni su demantovali te tvrdnje.

U čijim je zaista rukama industrija duvana u Crnoj Gori, od koje je naša zemlja imala u prošlosti ogromnu korist?

Mojkovac je manji ogranak veli-kog duvanskog kartela. Ulazak Nebojše Čolana samo sluti da bi na vrhu kartela mogla biti lica sa Šelzijeve optužnice. A na čelu te liste nije Brano Mićunović, već Milo Đukanović. Teško je vjerovati da se cijela operacija prvo šverca, a potom uništavanja Duvanskog i isisavanja kapitala, pa i poslova u Mojkovcu, mogla obaviti bez nadzora višestrukog premijera, ili, kako je Šelzi govorio, šefa kriminalne organizovane skupine. Posebno ako se zna da su se na duvanu okretale milijarde.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo