Povežite se sa nama

FOKUS

Šelzijeva lista legalizuje poslove

Objavljeno prije

na

Osnivač jedne od kompanija iz konzorcijuma koji je ponudio da za 7, 1 miliona eura preuzme Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP) povezan je sa Branislavom Branom Mićunovićem, kontroverznim Nikšićaninom. Mićunović je zbog tranzitnih poslova sa duvanom bio osumnjičen od strane italijanskog tužioca Đuzepe Šelzija u Bariju, skupa sa Milom Đukanovićem, Veselinom Barovićem i drugim uglednicima. Legalizuje li to društvo sada preko NDKP poslove sa cigaretama? Kakav god da je odgovor, jasno je da cijenu opet plaćaju manjinski akcionari Duvanskog kombinata (DKP), mahom radnici koji bi mogli ostati bez svega.

Nebojša Čolan je vlasnik Jaz express-a iz Budve. Ta se firma u konzorcijumu sa Partner company i Primat-om javila na tender za NDKP. Čolan, međutim, rukovodi i budvanskom kompanijom MC Marina, koja je u vlasništvu porodice Mićunović. Osnivači MC Marine su Predrag Mićunović, sinovac Brana Mićunovića i budvanska Anagusta, koju je formirala istoimena firma sa Kipra. Prema kiparskom registru vlasnici Anaguste su Branislav Mićunović i njegova supruga Svetlana. Čolan je u MC Marini, prema registru, ovlašćeni predstavnik i direktor. Ličnost od prvorazrednog povjerenja.

Sa budvanskom Marinom povezan je i Miloš Marović, sin Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a. Marovići i Mićunovići su se spojili još tokom duvanskih tranzitnih poslova devedesetih. Tada je prema svjedočenju Momira Bulatovića, od svakog šlepera Svetozar Marović dobijao određeni procenat. Tako je, navodno, Milo Đukanović kupovao ćutanje Marovića.

Prema Privrednom registru udio u MC Marini ima i kompanija CPL Montenegro. Vlasnica te kompanije je Zorica Popović, poslovna partnerka Miloša Marovića. Čolan je sa Milošem Marovićem u kompaniji El MAR.

Kompanije koje su se okupile da dokapitalizuju NDKP, a sa kojima će, prema najavama Branka Vujovića, crnogorska Vlada najvjerovatnije potpisati ugovor već u julu ove godine, nemaju ni dana iskustva u duvanskoj industriji (ako se ne računa povezanost sa tranzitnim bosovima). Prema zvaničnim registrima, nemaju ni novca za tako veliku investiciju. Neke od kompanija osnovane su u januaru 2013. Raniji tender za dokapitalizaciju NDKP propao je prošle godine pošto je Vlada odbila ponudu jedne od najvećih crnogorskih graditeljskih firmi – Zetagradnje.

Vlada od budućeg partnera u NDKP traži da izgradi novu fabriku duvana za najkasnije godinu dana, pored kupovine sto odsto akcija NDKP.

Prema tenderu za NDKP „ponuđač mora da dokaže da posjeduje iskustvo u oblasti duvanske industrije ili izgradnji sličnih kapaciteta”, i „finansijsku sposobnost za izgradnju fabričkih kapaciteta”.

A čime se bave ove tri komapanije koje su se okupile u konzorcijum?

Čolanova Jaz expres osnovana je 2004. za održavanje i popravka motornih vozila. Partner u toj firmi Čolanu je Budvanin Petar Miloš, taksista. Firma, prema katastru, posjeduje samo parcelu od 1.417 kvadrata u Prijevoru kod Budve i to dobijenu odlukom državnih organa.

Druga firma konzorcijuma je Partner company iz Danilovgrada, osnovana početkom 2013. Baš kada je pripreman tender za NDKP. Kao djelatnost firme upisana je ,,proizvodnja duvanskih proizvoda”. U katastru Partner nema uknjiženu imovinu, niti ima podataka o kapitalu kompanije.

Vlasnici Partner company su taksista i pjevač – Dejan Škuletić, pjevač u konobi Bandići, Miloš Đačić, vlasnik budvanskog taksija i Jovan Ašanin, nepoznate radne biografije. Direktor kompanije je, prema podacima Privrednog registra, dvadesetdvogodišnji Vido Babić. Ni kompanija ni vlasnici pojedinačno, prema katastru, nemaju nikakve nekretnine.

Slučajno, ili ne, Bandići su uporište još jednog lica sa optužnice tužilaca iz Barija – Veselina Barovića. On tamo ima porodično imanje i hacijendu opasanu zidom. Barović se smatra jednim od glavnih protagonista duvanskog tranzita iz devedesetih.

Treća iz konzorcijuma užička kompanija Primat je vlasništvo Nebojše, Boška i Aleksandra Demirovića. Prema podacima Agencije za pri-vredne registre iz Srbije ta firma je osnovana u septembru 2005. godine, i bavi se građevinskim poslovima. Kapital ove firme upisan je na iznos od 3.902 eura.

Otkud ovakvim kompanijama sedam miliona eura, koliko su ponudili tokom pregovora sa Tenderskom komisijom za prodaju NDKP? Komisiju inače predvodi Branko Vujović, pouzdani kadar vladajuće elite. Čijim su novcem Primat, Partner company i Jaz express poboljšali prvobitnu ponudu za cijelih milion i sto hiljada eura?

Vlada je vlasnik oko 70 odsto akcija NDKP, a Opština posjeduje oko 30 odsto. Novi duvanski nastao je na ruševinama čuvenog Duvanskog kombinata Podgorica, koga je još početkom prošlog vijeka osnovao kralj Nikola i koji je bio jedna od okosnica crnogorske industrije. Devedesetih za ovu su se kompaniju zanimali svjetski brendovi kao što je Filip Moris, ali je Vlada izbjegla privatizaciju jer je DKP služio kao pokriće za šverc cigareta.

Nakon duže od vijeka, DKP je uveden u stečaj i to na zahtjev EPCG zbog duga za struju od blizu 100 hiljada eura. Kad bi KAP završio u stečaju da je EPCG prema svima imala iste arši-ne? Da nešto ozbiljno sluti na prevaru, ukazuje to što je stečaj iskorišten da bi se imovina DKP izvukla i prebacila u NDKP koji je dobio faktički sve što je ova fabrika sticala više od vijeka. Istovremeno, manjinski akcionari koji su posjedovali oko 49 odsto fabrike, ostali su kratkih rukava. Manjinski akcionari u tužbi protiv DKP, NDKP, Zetagradnje, glavnog grada i države terete sve ove strane za niz krivičnih djela i višemilionsku prevaru.

Oni tvrde da je nakon stečaja, mimo zakona, prodata vrijedna nepokretna imovina Zetagradnji za više od 13 miliona eura, što je mnogo niže od realne vrijednosti DKP-a. Manjinski akcionari niti su odlučivali o ovoj transakciji, niti su dobili bilo šta od novca. Nemaju imovinu u NDKP, a teško da mogu naplatiti svoja potraživanja iz opustošene stečajne mase. DKP je ugovorom o zakupu sve svoje proizvodne kapacitete ustupio NDKP, koji sada ostvaruje profit na mašinama i postrojenjima starog Duvanskog.

„Šverc nikada nije prestao. Sada se u prostorijama Duvanskog, pored čuvene Kleopatre, radi više brendova”, kaže Žarko Knežević, predsjednik udruženja manjinskih akcionara DKP. Knežević je ranije optužio pojedine ministre i predstavnike DPS-a koji su bili u bordu DKP-a da su svjesno uništavali ovu fabriku, zarad interesa pojedinaca i duvanske mafije. Posebno pogođen ovim izjavama našao se Miodrag Vuković, koji je dugo bio u bordu i čiji je rođeni brat jedno vrijeme rukovodio DKP-om.

Duvanski je, prema manjinskim akcionarima, faktički gurnut u stečaj, bez osnova, samo da bi bio lak plijen. „Dug DKP je fiktivan. Ne duguje DKP državi, već obrnuto, država duguje DKP-u”, rekao je Knežević.

Prema jednom izvoru Monitora, u Duvanskom u stečaju se radi više nego ikada – u tri smjene proizvode se ogromne količine cigareta koje se ne mogu naći na legalnom tržištu, egzotičnih naziva. Jednu paklicu Kleopatre Monitor je dobio na uvid. Prema nekim tvrdnjama najveći dio kontigenta ide na arapsko tržište i to poznatom rutom preko Kosova. O tome je svjedočilo više lica. Nedavno je Muharem Fejzić pričao o ilegalnim tovarima švercovanih cigareta preko rožajskih sela. Fejzić je zbog toga bio predmet napada misterioznih otmičara. Drugi su morali da napuste zemlju, kao grupa rožajskih policajaca. Smrt policijskog načelnika Ernada Kalača iz Rožaja, povezuje se sa njegovim protivljenjem ilegalnim poslovima sa duvanom i švercom preko granice.

Preko Rožaja i Kosova, tvrdi se ogromne količine cigareta idu dalje. Uporište duvanske mafije, o čemu su izvještavali brojni mediji, pomjerilo se ka Istoku, prema Dubaiju. Navodno je tamo poslovao posljednjih godina i Naser Keljmendi, koji se, prema brojnim tvrdnjama, pored šverca droge bavio i cigaretama. Keljmendi je u Crnoj Gori imao povlašćeni status.

„Sumnjamo da se u Duvanskom trenutno pere novac, što se ogleda u ogromnoj razlici između fiktivnog i realno ostvarenog prihoda po paklici cigareta”, kaže se u prijavi koju su protiv stečajnog upravnika DKP-a Veselina Raičevića podnijeli manjinski akcionari.

Prema tvrdnjama manjinskih akcionara urađen je lanac krivičnih djela kako bi se uništio DKP, i sve prebacilo prvo u NDKP, a potom u ruke duvanske mafije. Da li se to društvo sada okuplja u NDKP? Prema tvrdnjama Branka Vujovića onaj ko preuzme NDKP trebalo bi da nastavi proizvodnju u postrojenjima starog Duvanskog i izgradi nove kapacitete.

Žarko Knežević je u razgovoru za Monitor izjavio da je DKP du-go servisirao fabriku duvana u Mojkovcu, koja je godinama radila ilegalno. Mojkovac nije ima tehničke kapacitete za pr-oizvodnju, ali je zato korištena tehnologija DKP-a, koju su vlasti uveli nasilno u stečaj.

„Znamo koliko je u tehnološkom smislu faza pri-preme za pro-izvodnju cigareta u Duvanskom značajna za Mo-jkovac. To je DKP servisirao 10 godina, iako je fabrika u Mojkovcu zvanično registrovana 2010. godine”, navodi se u pismu Žarka Kneževića upućenom krajem prošle godine ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću i premijeru Milu Đukanoviću.

Državna tužiteljica Ranka Čarapić još je 2011. godine, nakon serije tekstova u Vijestima o ilegalnoj proizvodnji cigareta u Mojkovcu, najavila istražne radnje, ali od toga do danas nije bilo ništa.

,,Šverc je postao brend Crne Gore a državni vrh je to dozvolio. Fabrika duvana u Mojkovcu švercovala je 200 tona cigareta u vrijednosti od 15 miliona eura. Nemoguće da vi to nijeste znali, s obzirom na poziciju koju ste zauzimali”, prokomentarisao je Nebojša Medojević prije izvjesnog vremena u parlamentu, obraćajući se ministru Dušku Markoviću.

Opozicija je više puta isticala da iza fabrike u Mojkovcu stoji tzv. mojkovački klan predvođen Duškom Markovićem i Veselinom Veljovićem, bivšim direktorom Uprave policije. Oni su demantovali te tvrdnje.

U čijim je zaista rukama industrija duvana u Crnoj Gori, od koje je naša zemlja imala u prošlosti ogromnu korist?

Mojkovac je manji ogranak veli-kog duvanskog kartela. Ulazak Nebojše Čolana samo sluti da bi na vrhu kartela mogla biti lica sa Šelzijeve optužnice. A na čelu te liste nije Brano Mićunović, već Milo Đukanović. Teško je vjerovati da se cijela operacija prvo šverca, a potom uništavanja Duvanskog i isisavanja kapitala, pa i poslova u Mojkovcu, mogla obaviti bez nadzora višestrukog premijera, ili, kako je Šelzi govorio, šefa kriminalne organizovane skupine. Posebno ako se zna da su se na duvanu okretale milijarde.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo