Povežite se sa nama

FOKUS

Crna Gora u mraku

Objavljeno prije

na

Dobra vijest: Crna Gora, makar do petka u ponoć, ostaje dio (elektroenergetske) Evrope. Loše je to što nevolje sa krađom struje u kojoj smo uhvaćeni nijesu riješene, već su se zvaničnici Evropske mreže operatera i njihovog Komiteta u Briselu sažalili i odobrili nam još jedan, dvodnevni, produžetak. Možda i zbog zbunjenosti – analitičari tvrde da sličan slučaj državne hajdučije nije zabilježen na Starom kontinentu.

Dodatno vrijeme nadležni iz Vlade, KAP-a, Elektroprivrede (EPCG) i Elektroprenosnog sistema (CGES) koriste da usaglase ko je krao struju iz sistema evorpske interkonekcije (zvanično se koristi izraz neovlašćeno preuzimao), a ko ukradeno mora da plati, odnosno vrati. Za sada znamo – kad i koliko.

Od 22. februara do 23. maja CGES je iz okruženja povukao struju vrijednu oko sedam miliona eura. Ona je potom proslijeđena KAP-u, gdje na isporuke energije koje im stižu od 1. oktobra prošle godine gledaju kao na poklon. Troše je, ali im ne pada na pamet da je plate. Nijesu je, kažu, tražili.

Samo im je pomalo neprijatno. Izvršni direktor KAP-a Jurij Mojsijev povjerio se novinarima, negdje u februaru. ,,Osjećam se nelagodno, jer KAP nelegalno troši struju”. I još se naivan požalio: ,,Mi ne znamo ko nas snabdijeva, ni kome treba da platimo račune”. Ostala je nada da Mojsijev, makar, zna gdje se nalazi. I da će znati da se vrati kada ga, kao i nekolicinu njegovih prethodnika, pozovu u moskovski štab na konsultacije.

Istine radi – Mojsijev i njegovi poslodavci nijesu struju plaćali ni kada su znali ko ih snabdijeva. Kada poslujete sa kompanijom kojom gazduju Milo Đukanović i Oleg Deripaska (Vlada CG i CEAC, odnosno Rusal) ugovori vam nijesu od velike koristi. U to su se uvjerili čelnici EPCG. Iako je i ta kompanija u državnom vlasništvu, EPCG je 1. oktobra prošle godine odlučila da obustavi snabdijevanje KAP-a strujom, zbog dugova naraslih na više od 40 miliona eura.

Umjesto da insistiraju na rješenju i regulisanju neizmirenih obaveza (danas KAP duguje Elektroprivredi 44 miliona eura), odlazeća Vlada Igora Lukšića tada u igru ubacuje Montenegrobonus, još jednu državnu kompaniju. On KAP-u isporučuje struju u naredna tri mjeseca – do 1. januara ove godine, i na ime isporučene energije dostavlja fakture od ukupno 8,7 milion eura. Ni jedan cent tih računa nije plaćen.

Rusi ne kriju naum – struju koju dobiju bez potpisanog ugovora neće platiti. Umjesto toga, oni svakog mjeseca svojoj VT banci plaćaju kaznene penale od dva miliona eura – zato što nemaju potpisan ugovor o snabdijevanju električnom energijom. Istovremeno, iz Moskve u Podgoricu svako malo stiže prijedlog da se proizvodnja u KAP-u zaustavi, a Elektroliza ugasi. Đukanovićeva Vlada panično odbija taj prijedlog.

Krajem godine premijer je u Bijelom Polju obznanio naum da proizvodnju u KAP-u održi po svaku cijenu. ,,Opcija gašenja KAP-a nije ni pod tačkom razno”, predočio je najavljujući kako će ,,uskoro” biti pronađeno održivo rješenje za fabriku. Šest mjeseci kasnije, u poslovanju Kombinata novo je samo to što se struja više ne otima od domaćih, državnih, kompanija već se uz njihovu pomoć krade iz inostranstva.

Đukanovićeva bjelopoljska besjeda o KAP-u zanimljiva je po još jednom detalju. Tada smo postali svjesni da on zna kako njegovi poslovni partneri iz Rusala i CEAC-a nijesu većinski vlasnici Kombinata. ,,Rusi imaju određen procenat vlasništva u KAP-u, ali ni manje ni više nego što ima Vlada. Uz to postoje i ostali partneri”, kazao je uoči Nove godine. Njegova Vlada se, i pored toga, i dalje ponaša kao manjinski partner u preduzeću, umjesto da sazove Skupštinu akcionara i izglasa promjenu menadžmenta uz većinu koja bi se obezbijedila bez većih problema (prirodno je da su svi protiv uprave koja radi na njihovu štetu). Kontraargument – pravo upravljanja KAP-om Ugovorom o poravnanju ekskluzivno povjereno ruskom partneru mora se poštovati taman onoliko koliko i CEAC izvršava svoje obaveze iz tog Ugovora.

Na optužbe Rusa da je Vlada isključivi krivac što KAP neovlašćeno troši struju skoro devet mjeseci (sličnu situaciju imali smo i 2009. godine uoči potpisivanja Ugovora o poravnanju) saradnici ministra Vladimira Kavarića odgovaraju kontraoptužbama. Oni menadžmentu KAP-a zamjeraju: ,,Nijesu platili tri računa za struju čime su prekršili Ugovor o poravnanju, a potom nisu dali saglasnost na prenos akcija na Vladu, dok je posljednji u nizu destruktivnih poteza odbijanje da se 750 hiljada eura usmjeri za plaćanje struje koju treba vratiti u evropsku interkonekciju”.

Nastavak reagovanja Ministarstva ekonomije liči na ultimatum koji su članovi sreske konferencije SK Jugoslavije postavili SSSR-u 1968. godine, nakon okupacije Čehoslovačke. Ili će se Rusi u roku od tri dana povući iz Praga, ili će oni održati novu sjednicu. Da ne širimo: ,,KAP je dužan da nabavi i vrati istu količinu energije”, saopštili su iz Ministarstva, dok istovremeno intenzivno pokušavaju da u trouglu EPCG – Montenegrobonus – CGES zatvore konstrukciju i počnu vraćati ukradeno. Očigledno o našem trošku, sudeći prema informacijama koje stižu iz Vlade i CGES pred zaključenje ovog broja Monitora. Izgleda da je CGES-u naloženo da, umjesto najavljenog isključenja KAP-a sa visokonaponske mreže, preuzme njegovu obavezu vraćanja ukradene struje.

Da li slučajno, premijer Milo Đukanović energetski Dan D dočekuje u zvaničnoj posjeti Ukrajini. Tamo će, prema saopštenju iz njegovog kabineta, čitav dan potpisivati razne protokole ,,o saradnji u oblasti zaštite od prirodnih i drugih katastrofa, borbe protiv kriminala, politike mladih, fizičke kulture i sporta”. Prema nezvaničnim informacijama, crnogorski premijer će pod pokroviteljstvom proruskih vlasti u Kijevu pregovarati o tome kako da se izvuče iz pozicije u koju su ga doveli Deripaska i njegovi moskovski pomagači. Ovdje ne mislimo na Milana Roćena i Zorana Bećirovića, već na maršala Sergeja Šojgua, Putinovog čovjeka od povjerenja i nekadašnjeg ministra za vanredne situacije, njegovog nasljednika Vladimira Pučkova i niz ruskih diplomata koji poručuju da od KAP-a zavisi priroda budućih odnosa Crne Gore i Rusije.

Pred odlazak u Kijev Đukanović je objelodanio da njegova Vlada neće postupiti po nalogu parlamenta i raskinuti ugovor sa CEAC-om na štetu ruskih vlasnika. Činjenica da je taj osvrt stigao skoro mjesec i po dana nakon što je Skupština – na Vladin zahtjev – usvojila paket mjera glasovima SNP-a, Bošnjačke stranke i Đukanovićevog DPS-a, svjedoči da je ta poruka namijenjena nekom drugom.

U te detalje upućen je i Filip Vujanović koji se, pod firmom predsjednika Crne Gore, baš ovih dana javio da pojasni kako Vladin prijedlog nije da se Deripaskin odlazak iz KAP-a plati našim novcem iz državnog budžeta (40 miliona eura). Umjesto toga, Rusima će biti vraćeno 50 miliona, na rate, iz poslovanja Kombinata, vidovit je Vujanović, naglašavajući da je ,,opstanak KAP-a presudan za budućnost crnogorske ekonomije”. Možda nekadašnji premijer ne zna da današnji KAP čini nepunih jedan odsto domaćeg društvenog proizvoda. Ili i on, kao revnostan partijski vojnik, privatne interese ljudi okupljenih oko premijera Đuaknovića poistovjećuje sa interesima države.

Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, prije nešto više od godinu dana, ocijenio je da je aranžman sa CEAC-om posljedica ,,neznanja ili korupcije”. Na tu priču se nedavno nadovezao i predsjednik PzP Nebojša Medojević. ,,Očigledno je da je Đukanović Rusima obećao i neke geostrategijske koncesije, najvjerovatnije totalnu opstrukciju NATO integracija, a u zamjenu Rusi su uložili u KAP, to jest privatne poslove vrha režima, 300 miliona eura. Ovih 300 miliona koje Rusi sada s pravom traže, osnovano se sumnja, potrošeni su za privatni biznis visokih državnih funkcionera, kao direktna korupcija zbog koje Vlada u prošlom i ovom sazivu donosi odluke na štetu Crne Gore”.

Tek će se vidjeti koliko su Krivokapić i Medojević bili na dobrom tragu. Do tada jedno podsjećanje – dok se sredinom februara javnost zgražavala nad činjenicom da KAP gotovo pola godine troši struju bez obaveze da je plati (više od 100 hiljada eura dnevno) Đukanović je pomirljivo konstatovao: ,,Formalno nema potpisanog ugovora, ali život se odvija i mimo ugovora. Nadamo se da će uskoro doći i do ugovora koji će formalno pravno regulisati ono što se u međuvremenu događalo”.

Sada, kada se ispostavilo da je, po ko zna koji put, Đukanović pogriješio u procjenama oko KAP-a, i da će tu grešku ponovo platiti građani Crne Gore, DPSDP vlast pravi se kao da je sve ovo što nas je zadesilo neka sasvim obična stvar.

Dijelom su u pravu. Nijesu ovo prve ni desetine ni stotine miliona eura koje ćemo zahvaljujući premijeru i njegovim saradnicima platiti zarad očuvanja dila koji su 2005. godine, uz viski, napravili Milo Đukanović i Oleg Deripaska.

Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović je sredinom aprila podsjetio da je država, 2005. godine kada je KAP privatizovan, novom vlasniku oprostila 104 miliona eura svojih potraživanja. Potom smo platili 60 miliona eura subvencija za struju. Ugovorom o poravnanju, 2009. godine, KAP-u je oprošteno novih 110 miliona duga, dali smo državne garancije od 130 miliona (dio njih je već plaćen), a danas KAP samo za struju državnim preduzećima duguje 70 miliona eura. Uz sve to, po prijedlogu koji je Vlada zimus uputila Skupštini i čijom realizacijom Đukanović sada ponovo prijeti, iz budžeta treba dati 12 miliona eura za zbrinjavanje prekobrojnih radnika u KAP-u, za subvencije za struju treba odvajati 7,5 miliona eura u narednih pet godina, dok Rusima za izlazak iz Kombinata valja platiti 40 -50 miliona eura. ,,Ako sve to saberete, to je nekih 560 miliona eura od 2005. godine”, izračunao je Lazović. Niko iz državnog vrha nije ni pokušao da ospori ovu računicu. Neznanje ili korupcija?

Vujica Lazović je izračunao da se novcem koji je država uložila u KAP nakon privatizacije moglo izgraditi 25 hiljada održivih radnih mjesta. Milo Đukanović ima druge prioritete. A Crnoj Gori prijeti mrak. Ponovo. Ili – i dalje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je Milatovićevih 29 odsto podrške veće od Đukanovićevih 35 u prvom krugu, zavisiće od njihovih „rezervoara“, kako to naziva aktuelni predsjednik Crne Gore. A posebno od toga da li je podrška jednog dijela avgustovskih pobjednika Milatoviću deklarativna ili stvarna

 

U drugi krug predsjedničkih izbora, zakazan za 2. april ove godine, idu aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i jedan od lidera Pokreta Evropa sad, Jakov Milatović.  Milatović je  u prvom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju 19. marta  osvojio 28,92 odsto glasova, a Đukanović – 35, 37 odsto.

Đukanović, čiji je ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora  očekivan, u prvom krugu osvojio je preko 60 hiljada glasova manje nego 2018. godine, kada je pobijedio već u prvom krugu predsjedničkih izbora. U glavnom gradu, Milatović je osvojio čak skoro osam hiljada glasova više od Đukanovića.

Iako se očekivao dobar rezultat Jakova Milatovića, koji se od njegove kandidature pominje kao jedan od najozbiljnijih rivala Đukanovića ukoliko uspije da uđe u drugi krug,  procenat glasova koji je Milatović osvojio, iznenadio je, čini se,  gotovo sve.  Možda ponajviše  Đukanovića i njegovog predizbornog partnera Andriju Mandića, koji su uporno pokušavali da se predstave kao oni koji će ići u drugi krug predsjedničkih izbora. ,,Samo Đukanovića doživljavam kao konkurenta”, govorio je uoči prvog kruga predsjedničkih izbora lider DF-a Andrija Mandić.  Pristavši da se suoči u javnom nastupu samo sa Mandićem, na privatnoj debati, umjesto sa svima na RTCG-u, Đukanović je poručivao isto. Da smatra da je Mandić njegov jedini rival. U prevodu – jedini željeni. Monitor je već pisao da Mandić u drugom krugu nema onoliko širok spekar glasača poput Milatovića ili Alekse Bečića, te da je otuda bio Đukanovićeva najbolja šansa za konačnu pobjedu.

Dogodio se, međutim, scenario koji Đukanović nikako nije želio.

,,Obećao sam da ćemo uspjeti i uspjeli smo. Ovo je pobjeda svih onih koji su u prethodnih 30 godina bili diskrimisani, čija su djeca napustila Crnu Goru, onih koji nisu imali pravdu. Đukanovića ćemo poslati u političku penziju 2. aprila”, poručio je Milatović, trudeći se da djeluje optimistično.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MARATONCI TRČE POSLJEDNJI KRUG: Lekić, Abazović ili fajront

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme za taj posao nepovratno curi, to ipak ne znači da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Mnogo kombinacija je i dalje u igri

 

Može li mandatar Miodrag Lekić sastaviti vladu u propisanom roku, do 16. marta, ili će vratiti mandat, da bi novi mandatar Dritan Abazović u narednih nekoliko dana uradio ono što njemu nije pošlo za rukom skoro tri mjeseca?

Jednako je (ne)realna, kažu upućeni, i opcija da se aktuelnoj Vladi produži mandat, iako je ona u tehničkom mandatu duže od pola godine. Rekonstrukcijom, za koju je teško pronaći pravno utemeljeno obrazloženje, ili prećutnom podrškom kojoj svjedočimo  i pored činjenice da se DPS, Demokrate i DF zvanično predstavljaju kao opozicija u odnosu na Abazovićev kabinet. Odnosno ono što je od njega ostalo. Ali ne preduzimaju ništa kako bi se  politička kriza razriješila na najprirodniji način – izborima.

Desetak dana pred prvi krug predsjedničkih izbora u fokus pažnje javnosti, (ne)očekivano, dospjela je sudbina izvršne vlasti.

Ugodilo se da rok za formiranje vlade mandatara Miodraga Lekića ističe narednog četvrtka, tri dana pred glasanje za budućeg predsjednika. Pošto su pregovori avgustovske većine o formiranju nove vlade, makar javno, paralisani još od početka januara, u cajtnotu se traže brzopotezna rješenja. Bilo kakva čini se, samo da se izbjegne mogućnost da aktuelni predsjednik Milo Đukanović rapusti parlament nakon što istekne rok od 90 dana za formiranje nove vlade. Predsjednica parlamenta Danijela Đurović potom bi bila dužna da raspiše vanredne parlamentarne izbore.

U ovom trenutku čini se kako je najmanje vjerovatno da Lekić završi povjereni posao i formira vladu. Sve je očiglednije da su, od septembra i početka te priče, GP URA i SNP imale naum da kupe vrijeme za aktuelnu tehničku vladu. Na to je, prije dvadesetak dana, podsjetio Vladimir Joković. “,,SNP neće biti smetnja ako se dogovori svaki detalj, kao što smo već zauzeli stav i dogovorili da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovorimo”, saopštio je potpredsjednik Vlade, ministar poljoprivrede i predsjednik SNP-a, ne propuštajući priliku da pecne potencijalne koalicione partnere: ,,Oni koji su izlazili da je dogovoreno oko nekih stvari, to su potpuno netačno govorili”.

Kao iskusan političar, Lekić je brzo shvatio svoju poziciju, i formalne pregovore o formiranju 44. vlade okončao praktično na samom početku. Čim mu je postalo jasno da ne postoji zajednički interes potrebne većine da se ono što je dogovoreno u načelu (septembarski sporazum avgustovske većine) izgura do kraja. Nekih razgovora je bilo i nakon toga, ali bez ploda. Makar ne za sada.

Početkom prošle nedjelje mandatar je na pitanje ND Vijesti odgovorio kako će konsultacije o novoj vladi biti zavšršene u zakonom predviđenom roku. ,,Nakon toga ću javno sumirati bilans, konkretan rezultat i mogući institucionalni nastavak. Ili nemogućnost formiranja vlade, što se takođe dešava u demokratskim državama”.

Onda su do javnosti stigle priče o mogućoj rekonstrukciji postojeće tehničke Vlade. Govorilo se čak i o imenima mogućih novih ministara – etabliranih funkcionera DF-a i Demokrata, ali niko nije umio da objasni kako bi u praksi išao proces oživljavanja političkog mrtvaca. Ustav je jasan (član 110): ,,Vladi prestaje mandat… kad izgubi povjerenje (parlamenta). Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu”. Dakle: izbor nove vlade u novom sastavu.

Istina je, nakon pada Abazovićeve Vlade svjedočili smo kako je obnovljena parlamentarna većina na prijedlog premijera razriješila dvojicu ministara iz nepoželjnog SDP-a (Ranka Krivokapića i Raška Konjevića). Pozivajući se na činjenicu da, prema važećim propisima, za funkcionisanje i postupanje vlade u tehničkom mandatu (nakon što izgubi povjerenje parlamentarne većine) ne postoje ograničenja u odnosu na vladu u punom kapacitetu. Osim što vlada kojoj je izglasano nepovjerenje ne može donijejti odluku o raspuštanju parlamenta.

Abazovićeva ideja o rekonstrukciji njegovog kabineta bila je prevelik zalogaj čak i za dokazano kreativne tumače prava iz tri koalicije vladajuće većine. Zato se pojavio ovaj plan: Miodrag Lekić vratiti mandat neobavljena posla, parlamentarna većina, ponovo po njihovom Zakonu o  predsjedniku, za novog mandatara imenuje Dritana Abazovića. Potom, možda i istog dana zbog vremenskog ograničenja u kome se treba završiti, izglasa njegovu drugu, 44. vladu Crne Gore.

Izgleda kako taj plan ima utemeljenje u važećim zakonima, makar dok se Ustavni sud ne odredi o kontraverznim izmjenama Zakona o predsjedniku kojima je parlament sebi dao za pravo da imenuje mandatara ukoliko predsjednik države to ne uradi u propisanom roku od 30 dana. Problem ne bi bili ni prekratki rokovi.

Poslovnik o radu Skupštine predviđa da se sjednice parlamenta zakazuju najmanje 15 dana unaprijed dok je on, kao sada, u redovnom zasijedanju. To se pravilo, ipak, da promijeniti ako se tako dogovori kolegijum Skupštine. A, ,,ako se o pojedinom pitanju ne postigne saglasnost, odlučuje predsjednik Skupštine”.  Može, znači.

Pojavio se, međutim, novi problem. Isprva, navodno, Abazović nije želio da Nebojši Medojeviću povjeri mjesto potpredsjednika vlade koji bi koordinirao radom službi bezbjednosti. Dijelom, to je bilo i razumljivo imaju li se u vidu mnogobrojne optužbe koje je predsjednik PzP izrekao i objavio na društvenim mrežama na račun Abazovića i Pokreta  URA. Prebacujući  im saradnju sa kriminalcima, učešće u švercu cigareta i korupciju.

Onda je Abazović prihvatio da jednom od najglasnijih kritičara prepusti omiljeno mjesto prvog bezbjednjaka u izvršnoj vlasti. Medojević je pristao da se stavi pod direktnu komandu čovjeka za koga javno tvrdi da je kriminalac. Prevladali su viši interesi. Vlast i moć, odnosno, strah od prijevremenih parlamentarnih izbora, i dalje snažnog DPS-a te rastuće popularnosti pokreta Evropa sad.

Tu se javio novi problem. Goran Danilović i njegova Ujedinjena Crna Gora ne pristaju na novu vladu pod Abazovićevom komandom. Vlada Miodraga Lekića ili izbori, insistira Danilović. I u tome ima podršku poslanika svoje partije Vladimira Dobričanina. Bez njega nema neophodnog 41. glasa za izbor nove vlade.

Takav stav je, očekivano, naišao na nezadovoljstvo onih koji su, nakon strpljivog čekanja dužeg od dvije godine, računali da će konačno dobiti pripadajući dio izvršne vlasti zarađene na izborima 2020. Zato su Daniloviću prvo zamjerili da radi u korist DPS-a. Potom je Medojević, ponovo, otišao nekoliko koraka naprijed. ,,Izgleda da sam ja problem! Duvanska mafija ne sjedi skrštenih ruku”, objavio je na društvenim mrežama.

,,Ja prezirem podjednako duvansku i svaku drugu mafiju, od zemunske do škaljarske i izborne”, odgovorio je Danilović na prozivke, javno odbacujući mogućnost da njegova Ujedinjena podrži ,,rekonstruisanu ili novu rekonstruisanu” vladu Dritana Abazovića. ,,A ako imaju 41. poslanika neka je sa srećom”.

Još je aktuelni v.d. direktor Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta (imenovala ga Abazovićeva Vlada u oktobru prošle godine) saopštio da je o tom stavu obavijestio premijera (,,prihvatio je i rekao da razumije i da nije lako”) a potom i ostale predstavnike parlamentarne većine, na sastanku koji je održan početkom nedjelje, nakon 60-dnevnog zatišja. ,,Dajem vam riječ da niko nije rekao nijednu riječ prekora, izuzev konstatacije: Dobro…Nije UCG jedina, idemo da tražimo 41. poslanika“, saopštio je Danilović, insistirajući kako su se njegovi sagovornici tek nakon 24 sata sjetili da je ,,izdajnik”. Pa je, dijelom i odgovorio na prozivke.

,,Meni je bilo čudno da je Medojević glasao da bude u nekoj novoj ‘rekonstruisanoj’ Vladi na čijem je čelu Abazović, za kog je do juče govorio da je ‘uzeo 21 milion’ i da je na čelu mafije, te da bi (glavni specijalni tužilac VladimirNovović morao da ga uhapsi”, piše u Danilovićevom saopštenju  objavljenom u srijedu. Koje je samo pritvrdilo kako avgustovsku većinu na okupu drži samo matematika vlasti. A da su i te veze sve tanje.

Četrdesetorica nijesu gubila vrijeme, pa su sa liderom Forca i poslanikom Genci Nimanbeguoma razgovarali o njegovoj spremnosti da im se priključi u parlamentu i bude taj presudni 41. glas za novu Abazovićevu vladu. Iako su Forca i URA u Ulcinju zajedno dio vladajuće većine, Nimanbegu, prema našim izvorima, nije pokazao spremnost da sličan aranžman zaključi i na držvnom niovu. Preporučio je što brži izlazak na izbore.

Takav odgovor se mogao naslutiti još prije nekoliko dana, kada je premijer Abazović poručio da nova vlada nije njegov prioritet. ,,Ko hoće da sastavi vladu, neka je sastavi, a dok se to ne desi, vlada radi u punom kapacitetu. Ako se nešto promijeni, tu smo da izvršimo primopredaju”, kazao je.

Zanimljivo ja kako Demokrate sve ovo, javno, prate sa priličnom ravnodušnošću. I bez komentara. Trenutno su zauzeti predsjedničkom kampanjom svog lidera Alekse Bečića. Ali, tvrde upućeni, ne žele ni da skroz zatvore vrata potencijalnoj saradnji sa pokretom Evora sad, kome bi formiranje nove vlade najmanje odgovoralo. Produžilo bi njihov vanparlamentarni status, i pored rejtinga koji upućuju da su oni, možda, trenutno i najjača partija anti DPS bloka.

Iako se rješenja za formiranje nove vlade po URA-SNP pravilima ne naziru, a vrijeme nepovratno curi, to ipak ne znači kako je izvjesno da će parlament biti raspušten neposredno nakon 16. marta. Djeluje da se Đukanović koleba sa tom odlukom. Možda je riječ samo o taktici uspavljivanja političkih protivnika, kako oni u predviđenom roku ne bi pronašli kakvo-takvo rješenje koje bi produžilo njihovu vlast u ovom rasporedu snaga. Ili i u DPS-u žele da sačekaju rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, kako bi dodatno analizirali svoje izborne šanse.

Dok se iza kulisa grozničavo pregovara, samo u jedno možemo biti sigurni:  interes građana Crne Gore ostaje u drugom planu.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo