Povežite se sa nama

FOKUS

Crna Gora u mraku

Objavljeno prije

na

Dobra vijest: Crna Gora, makar do petka u ponoć, ostaje dio (elektroenergetske) Evrope. Loše je to što nevolje sa krađom struje u kojoj smo uhvaćeni nijesu riješene, već su se zvaničnici Evropske mreže operatera i njihovog Komiteta u Briselu sažalili i odobrili nam još jedan, dvodnevni, produžetak. Možda i zbog zbunjenosti – analitičari tvrde da sličan slučaj državne hajdučije nije zabilježen na Starom kontinentu.

Dodatno vrijeme nadležni iz Vlade, KAP-a, Elektroprivrede (EPCG) i Elektroprenosnog sistema (CGES) koriste da usaglase ko je krao struju iz sistema evorpske interkonekcije (zvanično se koristi izraz neovlašćeno preuzimao), a ko ukradeno mora da plati, odnosno vrati. Za sada znamo – kad i koliko.

Od 22. februara do 23. maja CGES je iz okruženja povukao struju vrijednu oko sedam miliona eura. Ona je potom proslijeđena KAP-u, gdje na isporuke energije koje im stižu od 1. oktobra prošle godine gledaju kao na poklon. Troše je, ali im ne pada na pamet da je plate. Nijesu je, kažu, tražili.

Samo im je pomalo neprijatno. Izvršni direktor KAP-a Jurij Mojsijev povjerio se novinarima, negdje u februaru. ,,Osjećam se nelagodno, jer KAP nelegalno troši struju”. I još se naivan požalio: ,,Mi ne znamo ko nas snabdijeva, ni kome treba da platimo račune”. Ostala je nada da Mojsijev, makar, zna gdje se nalazi. I da će znati da se vrati kada ga, kao i nekolicinu njegovih prethodnika, pozovu u moskovski štab na konsultacije.

Istine radi – Mojsijev i njegovi poslodavci nijesu struju plaćali ni kada su znali ko ih snabdijeva. Kada poslujete sa kompanijom kojom gazduju Milo Đukanović i Oleg Deripaska (Vlada CG i CEAC, odnosno Rusal) ugovori vam nijesu od velike koristi. U to su se uvjerili čelnici EPCG. Iako je i ta kompanija u državnom vlasništvu, EPCG je 1. oktobra prošle godine odlučila da obustavi snabdijevanje KAP-a strujom, zbog dugova naraslih na više od 40 miliona eura.

Umjesto da insistiraju na rješenju i regulisanju neizmirenih obaveza (danas KAP duguje Elektroprivredi 44 miliona eura), odlazeća Vlada Igora Lukšića tada u igru ubacuje Montenegrobonus, još jednu državnu kompaniju. On KAP-u isporučuje struju u naredna tri mjeseca – do 1. januara ove godine, i na ime isporučene energije dostavlja fakture od ukupno 8,7 milion eura. Ni jedan cent tih računa nije plaćen.

Rusi ne kriju naum – struju koju dobiju bez potpisanog ugovora neće platiti. Umjesto toga, oni svakog mjeseca svojoj VT banci plaćaju kaznene penale od dva miliona eura – zato što nemaju potpisan ugovor o snabdijevanju električnom energijom. Istovremeno, iz Moskve u Podgoricu svako malo stiže prijedlog da se proizvodnja u KAP-u zaustavi, a Elektroliza ugasi. Đukanovićeva Vlada panično odbija taj prijedlog.

Krajem godine premijer je u Bijelom Polju obznanio naum da proizvodnju u KAP-u održi po svaku cijenu. ,,Opcija gašenja KAP-a nije ni pod tačkom razno”, predočio je najavljujući kako će ,,uskoro” biti pronađeno održivo rješenje za fabriku. Šest mjeseci kasnije, u poslovanju Kombinata novo je samo to što se struja više ne otima od domaćih, državnih, kompanija već se uz njihovu pomoć krade iz inostranstva.

Đukanovićeva bjelopoljska besjeda o KAP-u zanimljiva je po još jednom detalju. Tada smo postali svjesni da on zna kako njegovi poslovni partneri iz Rusala i CEAC-a nijesu većinski vlasnici Kombinata. ,,Rusi imaju određen procenat vlasništva u KAP-u, ali ni manje ni više nego što ima Vlada. Uz to postoje i ostali partneri”, kazao je uoči Nove godine. Njegova Vlada se, i pored toga, i dalje ponaša kao manjinski partner u preduzeću, umjesto da sazove Skupštinu akcionara i izglasa promjenu menadžmenta uz većinu koja bi se obezbijedila bez većih problema (prirodno je da su svi protiv uprave koja radi na njihovu štetu). Kontraargument – pravo upravljanja KAP-om Ugovorom o poravnanju ekskluzivno povjereno ruskom partneru mora se poštovati taman onoliko koliko i CEAC izvršava svoje obaveze iz tog Ugovora.

Na optužbe Rusa da je Vlada isključivi krivac što KAP neovlašćeno troši struju skoro devet mjeseci (sličnu situaciju imali smo i 2009. godine uoči potpisivanja Ugovora o poravnanju) saradnici ministra Vladimira Kavarića odgovaraju kontraoptužbama. Oni menadžmentu KAP-a zamjeraju: ,,Nijesu platili tri računa za struju čime su prekršili Ugovor o poravnanju, a potom nisu dali saglasnost na prenos akcija na Vladu, dok je posljednji u nizu destruktivnih poteza odbijanje da se 750 hiljada eura usmjeri za plaćanje struje koju treba vratiti u evropsku interkonekciju”.

Nastavak reagovanja Ministarstva ekonomije liči na ultimatum koji su članovi sreske konferencije SK Jugoslavije postavili SSSR-u 1968. godine, nakon okupacije Čehoslovačke. Ili će se Rusi u roku od tri dana povući iz Praga, ili će oni održati novu sjednicu. Da ne širimo: ,,KAP je dužan da nabavi i vrati istu količinu energije”, saopštili su iz Ministarstva, dok istovremeno intenzivno pokušavaju da u trouglu EPCG – Montenegrobonus – CGES zatvore konstrukciju i počnu vraćati ukradeno. Očigledno o našem trošku, sudeći prema informacijama koje stižu iz Vlade i CGES pred zaključenje ovog broja Monitora. Izgleda da je CGES-u naloženo da, umjesto najavljenog isključenja KAP-a sa visokonaponske mreže, preuzme njegovu obavezu vraćanja ukradene struje.

Da li slučajno, premijer Milo Đukanović energetski Dan D dočekuje u zvaničnoj posjeti Ukrajini. Tamo će, prema saopštenju iz njegovog kabineta, čitav dan potpisivati razne protokole ,,o saradnji u oblasti zaštite od prirodnih i drugih katastrofa, borbe protiv kriminala, politike mladih, fizičke kulture i sporta”. Prema nezvaničnim informacijama, crnogorski premijer će pod pokroviteljstvom proruskih vlasti u Kijevu pregovarati o tome kako da se izvuče iz pozicije u koju su ga doveli Deripaska i njegovi moskovski pomagači. Ovdje ne mislimo na Milana Roćena i Zorana Bećirovića, već na maršala Sergeja Šojgua, Putinovog čovjeka od povjerenja i nekadašnjeg ministra za vanredne situacije, njegovog nasljednika Vladimira Pučkova i niz ruskih diplomata koji poručuju da od KAP-a zavisi priroda budućih odnosa Crne Gore i Rusije.

Pred odlazak u Kijev Đukanović je objelodanio da njegova Vlada neće postupiti po nalogu parlamenta i raskinuti ugovor sa CEAC-om na štetu ruskih vlasnika. Činjenica da je taj osvrt stigao skoro mjesec i po dana nakon što je Skupština – na Vladin zahtjev – usvojila paket mjera glasovima SNP-a, Bošnjačke stranke i Đukanovićevog DPS-a, svjedoči da je ta poruka namijenjena nekom drugom.

U te detalje upućen je i Filip Vujanović koji se, pod firmom predsjednika Crne Gore, baš ovih dana javio da pojasni kako Vladin prijedlog nije da se Deripaskin odlazak iz KAP-a plati našim novcem iz državnog budžeta (40 miliona eura). Umjesto toga, Rusima će biti vraćeno 50 miliona, na rate, iz poslovanja Kombinata, vidovit je Vujanović, naglašavajući da je ,,opstanak KAP-a presudan za budućnost crnogorske ekonomije”. Možda nekadašnji premijer ne zna da današnji KAP čini nepunih jedan odsto domaćeg društvenog proizvoda. Ili i on, kao revnostan partijski vojnik, privatne interese ljudi okupljenih oko premijera Đuaknovića poistovjećuje sa interesima države.

Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, prije nešto više od godinu dana, ocijenio je da je aranžman sa CEAC-om posljedica ,,neznanja ili korupcije”. Na tu priču se nedavno nadovezao i predsjednik PzP Nebojša Medojević. ,,Očigledno je da je Đukanović Rusima obećao i neke geostrategijske koncesije, najvjerovatnije totalnu opstrukciju NATO integracija, a u zamjenu Rusi su uložili u KAP, to jest privatne poslove vrha režima, 300 miliona eura. Ovih 300 miliona koje Rusi sada s pravom traže, osnovano se sumnja, potrošeni su za privatni biznis visokih državnih funkcionera, kao direktna korupcija zbog koje Vlada u prošlom i ovom sazivu donosi odluke na štetu Crne Gore”.

Tek će se vidjeti koliko su Krivokapić i Medojević bili na dobrom tragu. Do tada jedno podsjećanje – dok se sredinom februara javnost zgražavala nad činjenicom da KAP gotovo pola godine troši struju bez obaveze da je plati (više od 100 hiljada eura dnevno) Đukanović je pomirljivo konstatovao: ,,Formalno nema potpisanog ugovora, ali život se odvija i mimo ugovora. Nadamo se da će uskoro doći i do ugovora koji će formalno pravno regulisati ono što se u međuvremenu događalo”.

Sada, kada se ispostavilo da je, po ko zna koji put, Đukanović pogriješio u procjenama oko KAP-a, i da će tu grešku ponovo platiti građani Crne Gore, DPSDP vlast pravi se kao da je sve ovo što nas je zadesilo neka sasvim obična stvar.

Dijelom su u pravu. Nijesu ovo prve ni desetine ni stotine miliona eura koje ćemo zahvaljujući premijeru i njegovim saradnicima platiti zarad očuvanja dila koji su 2005. godine, uz viski, napravili Milo Đukanović i Oleg Deripaska.

Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović je sredinom aprila podsjetio da je država, 2005. godine kada je KAP privatizovan, novom vlasniku oprostila 104 miliona eura svojih potraživanja. Potom smo platili 60 miliona eura subvencija za struju. Ugovorom o poravnanju, 2009. godine, KAP-u je oprošteno novih 110 miliona duga, dali smo državne garancije od 130 miliona (dio njih je već plaćen), a danas KAP samo za struju državnim preduzećima duguje 70 miliona eura. Uz sve to, po prijedlogu koji je Vlada zimus uputila Skupštini i čijom realizacijom Đukanović sada ponovo prijeti, iz budžeta treba dati 12 miliona eura za zbrinjavanje prekobrojnih radnika u KAP-u, za subvencije za struju treba odvajati 7,5 miliona eura u narednih pet godina, dok Rusima za izlazak iz Kombinata valja platiti 40 -50 miliona eura. ,,Ako sve to saberete, to je nekih 560 miliona eura od 2005. godine”, izračunao je Lazović. Niko iz državnog vrha nije ni pokušao da ospori ovu računicu. Neznanje ili korupcija?

Vujica Lazović je izračunao da se novcem koji je država uložila u KAP nakon privatizacije moglo izgraditi 25 hiljada održivih radnih mjesta. Milo Đukanović ima druge prioritete. A Crnoj Gori prijeti mrak. Ponovo. Ili – i dalje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo