Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Bogati siromah

Objavljeno prije

na

Ko kaže da je Crna Gora siromašna zemlja i da kroz njen državni budžet furi promaja?

Te glasine demantovala je ovonedjeljna rasprava u Skupštini o Predlogu zakona o zaradama u javnom sektoru. Izglasaće ga DPS, Liberalna i manjinske partije, a po diskusiji izgleda i Pozitivna. Kako li se pri ruci DPS-u redovno nađe neki odani podupirač. Parlament ovim zakonom otvara put da ministarska plata dostigne 1.800 eura, a Predsjednika države 2.200. Poslanicima će novčanici biti popunjeni sa novih 700 eura. Premijeru Đukanoviću plata će skočiti sa 812 na 2.200 eura. Sad više neće morati da zajmi do prvog. Sudijama Vrhovnog i Apelacionog suda zarade će takođe biti duplirane.

Za ovu finansijsku injekciju iz budžeta biće izdvojeno 13 miliona eura. Naravno od poreskih obveznika. I sve se to, sasvim slučajno, dešava u izbornoj godini.

Rasipanje novca iz budžeta na ovome nije stalo. Raskalašno se nedavno ponio i Upravni odbor Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja. Uskladio je, kako je to stručno objašnjeno, naknade iz penzijskog i invalidskog osiguranja sa kretanjem potrošačkih cijena i prosječnih zarada zaposlenih. Po toj volšebnoj formuli penzijski novčanici nabubriće za čitavih 1,2 odsto.

Prosječna penzija prošle godine iznosila je 270,18 eura, pa ko je vičan višoj matematici lako će izračunati ovu astronomsku finansijsku potporu penzionerima.

U redu je da javni službenici budu nagrađeni za rad. I poslanici naravno. Ipak, da nije neskromno tom privilegovanom sloju povećati platu sedam stotina eura, dok je prosječna oko 470 ili dok desetine hiljada penzionera mjesečno primaju od stotinu do dvjesta eura. I, što bi cinici rekli – koji mogu da se sa ovolikim penzijama baškare od prvog do drugog u mjesecu, a od drugog do prvog da se bave rekreacijom preturajući po kontejnerima. Uz to, vjeruje li iko u Crnoj Gori da naši moćnici žive samo od svojih plata?

Sticajem okolnosti novinari su ovih dana otkrili da u bjelopoljskom selu Godijevo dva brata i sestra, osamdesetogodišnjaci, žive od oko stotinu eura penzije koju su stekli baveći se poljoprivredom i u kući od 35 kvadrata. Ukratko – u uslovima nedostojnim čovjeka.

Koliko je tek manje-više sličnih slučajeva. Zbog kojih se u državnom vrhu niko ne uzbuđuje. Kao što se na toj adresi ne uzbuđuju što se zadužuju basnoslovnim kreditima koje će otplaćivati i naši unuci. I živjeti u dužničkom ropstvu. Da li su u vrhu države ikad čuli da je dužnost državne vlasti da brine o svojim građanima?

No, nije sve baš tako crno kad je riječ o socijali. Više državnih ustanova i ministarstava izdvojiće ove godine blizu milion i 700 hiljada eura za jednokratne socijalne pomoći, odnosno 464.000 eura više nego prošle godine. To ne bi bilo toliko zanimljivo da se u parlamentu ne raspravlja o mehanizmima kojima bi se spriječile finansijske zloupotrebe u ovoj izbornoj godini. I da jednokratne socijalne pomoći nisu jedan od osnovnih vidova finansiranja (pred)izbornih aktivnosti DPS-a. To je otkriveno i u čuvenoj aferi Snimak. Podsjetimo: MANS je ustanovio da se putem socijalne pomoći glasovi birača kupuju u gotovo svim crnogorskim opštinama. Uz to, izmjenama Zakona o finansiranju političkih partija zabranjeno je uvećanje ukupnog iznosa za sve jednokratne socijalne naknade od dana raspisivanja izbora i mjesec nakon njih. Sad premnogo je očekivati da u ovoj državi njene zakone počne poštovati njena vlast!

Ove dane obilježio je i jedan nesvakidašnji performans. Uz mali trošak. Ne iz državnog budžeta. Grupa članova NVO Alternativa odlučila je da se zahvali Pozitivnoj i njenom lideru Darku Pajoviću što su izglasali povjerenje Vladi Mila Đukanovića. Kako? Zakucali su na vrata njegovog stana da mu poklone bocu rakije zvane milovača. Njihov čin osudio je i između ostalih ministar za ljudska i manjinska prava. Zamislite, da je ovako revnosan kad vlast lomi kosti i gazi prava građanima gdje bi mu bio kraj. Svejedno, nedopustivo je ugrožavati privatnost, i kucati na vrata bilo kojem političkom neistomišljeniku, pa i Darku Pajoviću.

Nikako se ne bi moglo opravdati ni da su alternativci zakucali na vrata stana Mila Đukanovića da mu čestitaju dvadeset pet godina autokratskog vladanja Crnom Gorom. Sve sa milovačom. Makar kupljenom parama iz državne kase.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DANAS, SJUTRA

Stručnjaci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političar Slaven Radunović optužio je struku da drži „politički govor“.  Političari Dragan Koprivica i Miloš Šošić usprotivili su se priručniku o LGBTQ za obrazovni sistem jer „u raju nijesu bila dva Adama“, plus je „Rimsko carstvo propalo zbog tolerancije prema LGBT“. Crnogorsko društvo propada zbog stručnjaka u politici, politike u struci i normalizacije diskriminacije, nasilja i govora mržnje

 

 

Ministar prostornog planiranja Slaven Radunović predstavio je ove sedmice nagrađene ideje za projekat Velje brdo. Ministarstvo je nedavno raspisalo međunarodni konkurs za idejno rješenje, iako je, da vlast ispunjava obećanja, projekat već trebao biti pri kraju. Radunović, ekonomista koji je većinu radnog vijeka računao u politici, dao je svoj stručni sud: “Prvonagrađeno rješenje je lijepo”. Elokventno. Prvo mjesto je, među navodno brojnim predlozima sa svih strana svijeta, osvojilo idejno rješenje autora iz Srbije. Lijepo.

Ministar je  uvjeren da javnost dijeli njegovo mišljenje. Nije dijelila. Struka je imala i javne primjedbe. Profesor Građevinskog fakulteta u penziji Radenko Pejović iznio je niz zamjerki na idejna rješenja. „Ovo su klasične spavaonice. Nijesam vidio parking prostore. Rješenje se radi za prvu fazu. To nije dobar pristup. Prvo je trebalo uraditi urbanistički plan, zatim raditi fazno. Ovako megalomanski objekat nije izvodljiv na ovakvoj lokaciji”, ocijenio je profesor. Na primjedbe struke, ministar je uzvratio : „Ovo je politički govor, pogriješili ste temu“. E tu je u stvari Slavenova struka progovorila. Zlatno pravilo ovdašnje politike – kad te kritikuju ti ih proglasiš političarima. A političarima se, normalno, ne vjeruje.

Bilo je još stručnih glasova ove sedmice. Slavenov partijski kolega, Dragan Koprivica, profesor i pjesnik u politici, i  Mitar Šošić, odbornik vlasti u podgoričkom parlamentu, iznijeli su svoje stručne stavove o publikaciji Centra za građansko obrazovanje „Vodič kroz LGBTIQ za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola“.  Ključni nepobitni „argument“ protiv vodiča: „U raju nijesu bila dva Adama“.  Ni dva političara sigurno. „Argumentacija“ se  ređala: obrazovanje o LGBTQ pravima stvara “moralno sakate ljude”,  velika carstva (Stari Rim i antička Grčka) propala su zbog tolerancije prema LGBT zajednici…Propadanje crnogorskog društva dešava se zbog stručnjaka u vlasti, i tolerancije prema diskriminaciji, nasilju i govoru mržnje sa najviših adresa.

Posebno, zbog politike u struci. Okončan je slučaj Apelacioni sud. Sudski savjet razriješio je predsjednicu tog suda Mirjana Popović, nakon što je ona podnijela ostavku na funkciju sutkinje. Popović je razriješena jer su je sve sudije tog suda optužile za mobing i kreiranje loše atmosfere u sudu. Razrešenje Popović  je presedan kada je u pitanju ovdašnje pravosuđe. Kojim su decenijama vladali čvrstom rukom. Sudski procesi protiv  višedecenijske predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice pokazali su kako je  Medenica ne samo suvereno vladala pravosuđem, nego kako su u pravosuđu bespogovorno izvršavali njene naloge, pa i nezakonite. Sada su svi u jednom danu ustali protiv predsjednice Apelacionog suda, kojoj je Medenica tepala „naše čeljade“.  Ili je pravosuđe slobodnije nego ikad prije, za šta nema naznaka, ili se tamo i dalje bespogovorno izvršavaju nalozi. Neke druge političke ruke.

Sve u svemu, jedna sasvim obična sedmica u evropskoj Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko je veći Srbin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok kod kuće traje zvanično takmičenje – ko je veći Srbin, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o tome da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da zato uđemo u Evropu. Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja

 

 

Dok se  svijet priprema za nastupajuću globalnu krizu , u Crnoj Gori je  u toku zvanično takmičenje – ko je veći Srbin.  Bila bi to mrtva trka između Milana Kneževića, već proglašenog Srbinom nad Srbima u Montenegru od strane Vučića,  i Daria Vraneša,  gradonačelnika Pljevalja koji je „traumatizovan“ još od   21. maja 2006. i nezavisnosti Crne Gore, da se u takmičenje nije uključila i poslanica PES-a Branka Marković. Ona je za titulu najvećeg Srbina  kandidovala premijera Milojka Spajića.  Predsjednik parlamenta Andrija Mandić šaljivo je primijetio da im tako „ulazi u biračko tijelo“. Šalu na stranu, zna Mandić od čega se živi. I traje.

Takmičenje je pokrenuto nakon što je Kneževićeva partija podnijela Skupštini  incijativu da se trobojka uvede kao narodna zastava. Od Kneževića smo tokom sjednice na kojoj se razmatralo da li će njihova inicijativa doći na dnevni red Skupštine, saznali i da je Vladu napustio zbog zastave.  Nekako zaboravio da je prvi zvanični razlog bio kolektor u Botunu. Doduše, Vučiću je svejedno.

Da li zbog previše obaveza na relaciji Podgorica Beograd, tek Knežević je smetnuo s uma i Barometar 2026, kojim se parlamentarna većina obavezala da o „temama koje dijele“ i identitetskim pitanjima neće prije ulaska zemlje u EU.  Na to su podsjetili iz PES-a.  Njih, međutim, niko nije podsjetio da Knežević i dobar dio vlasti odavno u kontinuitetu krše Barometar. I nikom ništa.

“Vladalo se 30 godina na podjelama – ko je Srbin, ko je Crnogorac. E nećemo više to. Premijer Milojko Spajić se srpski orjentiše. On je Srbin i to veći od onih koji ga nazivaju izdajnikom”, saopštila je u parlamentu poslanica Marković, nakon čega se takmičenje nastavilo u dvije podkategorije – najveći Srbin sa predsjednikom u Crnoj Gori i van nje. “Ne može nama niko spočitavati da ne volimo i ne poštujemo srpski jezik i srpsku zastavu, već samo odlažemo. Kad se uđe u EU, tad će se pričati i o dvojnom državljanstvu, zastavi, jeziku…”, najavila je poslanica Marković.  Eto tema u evropskoj budućnosti.

Kako god, za sad je priča o trobojci prekinuta. Avgustovska većina se podijelila.  Za trobojku na dnevnom redu su bili  DNP, NSD, Demokrate i SNP. Uzdržani –  većina poslanika PES, a dva poslanika te partije protiv  – Seid Hadžić i Tonći Janović.

Takmičenje je nastavljeno. Šteta što za titulu najvećeg Srbina niko nije zvanično kandidovao ministra prosvjete Budimira Aleksića. On je ove sedmice saopštio da je  Crna Gora „najreligioznije društvo u Evropi“ i  da treba u škole uvesti vjeronauku. Zbog vjeronauke bi se, pojasnio je, smanjilo vršnjačko nasilje. Baš.  Da se SPC pita, dodao je, vjeronauka bi sigurno bila uvedena u škole. Sigurno. I Aleksić bi možda bio premijer.

Dok takmičenje kod kuće traje, u svijetu  potpredsjednik vlade Filip Ivanović priča o jedinstvu političke klase da Crna Gora uđe u EU. Za austrijski Die Presse kazao je da su u crnogorskom parlamentu donesene važne odluke, naročito u oblasti pravosuđa koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu, što pokazuje široko opredjeljenje za evropsku integraciju. Ivanović je ocijenio i da je „geografija sudbina“ i da je prirodno da Crna Gora i zemlje regiona postanu dio EU.  Valjda će Ivanović do kraja godine moći da se pozove i na sprovedene reforme. U Evropu nas neće primiti ni zbog geografije, ni zbog srbovanja.

Za sad stvari ne stoje dobro. Mali detalj. Ove sedmice se predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović požalila da je inicijativa za njenu smjenu pokrenuta zbog Vesne Medenice. Iz skaj prepiski saznali smo da je, dok je bila na čelu pravosuđa, Medenica sutkinju Popović vidjela kao  „naše čeljade“. Peticiju za njenu smjenu u jednom trenutku potpisuju  sve sudije Apelacionog suda,  jer baš u istom trenu svi shvataju da ih ona mobinguje. Ne govori ni to baš u prilog oslobođenom pravosuđu.

Malo dobrih vijesti za kraj. RTCG  nas je obradovala da smo blizu zatvaranja dva poglavlja –zaštite potrošača i zdravlja, i slobode kretanja radnika . Valjaće sloboda kretanja ako zaista i uđemo u EU, pa u parlamentu opet pokrenu pitanje trobojke.  

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko šta hoće  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sedmica je protekla u fazonu –  radi ko šta hoće, slavi ko šta hoće, priča ko šta hoće. Još samo fali da pojedine opštine odbiju da uđu u EU, ako  Crna Gora  tamo nekako završi, uprkos sopstvenoj političkoj klasi

 

 

„Nek svako slavi šta god ko hoće“, dosjetio se pljevaljski gradonačelnik Dario Vraneš recepta da Pljevlja konačno  pretvori u Prizren.  Saopštio je da se u Pljevljima neće slaviti Dan državnosti 21. maj jer je „to praznik koji dijeli“.  To što su Pljevlja u Crnoj Gori, a 21. maj zvanični državni praznik, Dario ne udara na trag. Njemu su Pljevlja prćija. Kojom nastavlja da dijeli.

Po istom receptu, proslavu neće organizovati ni njegov kolega iz NSD, gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, objavile su televizije bliske tom dijelu vlasti. Kovačević nije objašnjavao razloge. Ne mora. Dovoljno je prisjetiti se kako je u Beogradu, tokom raporta Vučiću, objašnjavao da mu je Srbija  „matica“.  Usput,  Kovačević je saopštio da neće dozvoliti ni da se gradi postrojenje za uništavanje zaraženih životinja u Nikšiću.  Neka.  Ako Zeta neće kolektor, može i Marko da neće postrojenje. Koga briga za obaveze države na evropskom putu. Ili baš jeste.

Mediji su javili i da proslavu Dana državnosti neće organizovati ni opština Herceg Novi. Gradonačelnik te primorske opštine, iz redova Demokrata, Stevan Katić kazao je da im  „to nije u planu“.  I on je u fazonu nek slavi šta god ko hoće.  „Opština Herceg Novi zvanično nema u planu organizaciju svečanosti povodom 21. maja, ali to ne znači da sputava ili zabranjuje bilo kojoj instituciji ili pojedincu da, u skladu sa zakonom, organizuje proslavu”, kazao je on u zanosu tolerancije  za RTHN. Hvala  Stevanu, on eto ne zabranjuje obilježavanje Dana državnosti.   Katić je još  pojasnio da je za njega slavljenje 21. maja nekako „ekstremno“. Čuj te umjerenosti. “Nametnuti Herceg Novom zvanje neposlušnog grada jasno pokazuje da ekstremističko krilo ne želi zajednički napredak države. Ističem da ne podržavam ekstremizam ni sa jedne ni sa druge strane, jer se svi oni hrane podjelama i na tome grade svoj opstanak”. Iz njegove se stranke, gdje vole da naglase da im je Crna Gora matica, nijesu oglašavali ovim povodom.

Na državnom nivou isto priča šta god ko hoće. Dok čekaju brojne obaveze na evropskom putu zemlje, glavna tema u parlamentu su praistorijski sporazumi sa Rusijom.  Prvo je  premijer Spajić u Skupštini optužio DPS da koči ulazak zemlje u EU jer ima sporazum sa Jedinstvenom Rusijom. Tajni. Onda je  poslanik DPS Andrija Nikolić pokazao javnosti Sporazum te partije potpisan  2011.  Sedmica je, sve u svemu, protekla u raspravi  ko za tuđi interes koči ulazak Crne Gore u EU. Očigledno je: na ulasku Crne Gore u EU ovdje izgleda ne radi niko, sem pomalo Brisel.

U toj storiji o sporazumima, gotovo niko nije ni registrovao da je lider DNP Milan Knežević u parlamentu, a nakon što je ispucao svoje jeftine šale i uvredljive komentare, saopštio da je logor u Morinju nepostojeći zločin sa nepostojećim zarobljenicima. Čak je i Viši sud u Podgorici svojevremeno presudom potvrdio da se zločin dogodio, iako se svojski potrudio da za njega budu kažnjeni najniži u lancu, poput  kuvara. Kneževića eto sada brine da će Vlada obeštetiti žrtve logora Morinj sa 17 miliona eura i tako „ubiti sjećanje na žrtve iz logora Lora”.

Svojevremeno su zbog negiranja ratnih zločina ministri podnosili ostavke. Ili, alternativno, krili šta misle. Danas zločine može  javno da negira u parlamentu, kome kad nadođe.  Dok SPC otvoreno krije bistu Pavla Đurišića na svom posjedu. I nikom ništa. Tužilaštvo ni da trepne.

Tako. Sedmica je protekla u maniru –  radi ko šta hoće, slavi ko šta hoće, priča ko šta hoće. Još samo fali da pojedine opštine odbiju da uđu u EU, iako Crna Gora ipak tamo završi, uprkos sopstvenoj političkoj klasi. Potencijalno obrazloženje  je već dao gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić dok je objašnjavao zašto Herceg Novi neće slaviti Dan državnosti: “To su poslovi države, a ne lokalnih zajednica”. Pa jes. Možda može i obrnuto. Da na državnom nivou uđemo u EU, a u lokalu ostanemo u devedesetim.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo