Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽIDAR JAKŠIĆ, SOCIOLOG IZ BEOGRADA: Balkanizam naših dana

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste izjavili da je antifašizam bio moralna vertikala jugoslovenskog društva, koja je srušena da bi se preko revizionističke istoriografije, politike i ideologije gradili balkanski ćepenci koji nikada ništa neće značiti u međunarodnim okvirima. Molim Vas da to malo objasnite.
JAKŠIĆ: Antifašizam jeste moralna vertikala 20. vijeka u svjetskim razmjerama. Partizanski i nijedan drugi pokret u Jugoslaviji je toj vertikali dao značajan doprinos. To da je antifašizam kao vrijednost potpuno relatizovan dio je rasplamsanog antikomunizma i izjednačavanja komunizma sa fašizmom čime se pothranjuju rivalski nacionalizmi. Takve politike vode urušavanju one bitne humanističke vrednosne okosnice antifašizma stvarajući pogodno tlo za vrednosnu dezorijentaciju čiji smo svakodnevni svjedoci.

Bilo bi dobro da danas dominira pozitivan antifašistički stav i da bude snažan dio politika novonastalih država. Hrvatska je politički pametno postupila stavljajući antifašizam kao vrijednost u svoj Ustav, pa tim više čudi svakodnevna praksa bujanja neoustaštva koje potpiruju i tolerišu i neki hrvatski zvaničnici.

MONITOR: U novije vrijeme pogoršani su odnosi između Srbije i Hrvatske, između Hrvatske i BiH. U toku je intenzivna revizija istorije, rehabilituju se ratni zločinci, četništvo i ustaštvo, jača desnica, zlouputrebljavaju nacionalna osjećanja … Čemu sve to vodi? Da li je moguć novi ratni sukob u regionu?
JAKŠIĆ: Eh, da su samo „u novije vrijeme”! Između dva svjetska rata jedna mudra glava je zapazila da su srpsko-hrvatski odnosi ključ za razvoj demokratije na Balkanu, ali da je problem u tome što se teško ili nikako ne mogu riješiti na demokratski način. Pri tome treba imati u vidu istorijsko iskustvo: kad god su Srbi i Hrvati bili složni, napredovali su i jedni i drugi, a kada su bili u sukobu nazadovali su. Pogledajte stanje u obje države, Bosnu da i ne pominjem. Možda bi nam u razumijevanju tih problema pomoglo Toljatijevo određenje balkanizma: „To je iscjepkanost na sitne grupe, težnja i najmanjih sastavnih djelova za potpunom nezavisnošću… borba putem intriga, podvala, podmetanja itd. Težište te borbe jesu pitanja lična, klikaška i koterijaška. Sve ovo odgovara ekonomskim, političkim i geografskim odnosima Balkana.”

Stidim se da je u zemlji u kojoj danas živim i zvanično rehabiltovan četnički pokret Draže Mihajlovića, da se rehabilituju notorni četnički koljači, da je pokrenut postupak za rehabilitaciju Nedića. A „nije maslo za ramazana” ni u drugim novonastalim državama na razvalinama Jugoslavije. Da ne nabrajam! „Trijumfalizam” patuljastih etnonacionalizama daje danas svoje otrovne plodove.

Pa, ipak, ne vjerujem da je moguć novi ratni sukob u regionu. Pojednostavljeno rečeno zato što o tome političari u regionu ne odlučuju, a međunarodnim činiocima je bitno da žabokrečina suviše ne zaudara, a žabe mogu da krekeću do mile volje.

MONITOR: Zašto na sve ove retrogradne pojave rijetko reaguju intelektualci?
JAKŠIĆ: Pojam intelektualca je vrlo lelujav. Školovan čovjek nije eo ipso intelektualac, a u današnjoj poplavi kupljenih i prepisanih raznih diploma i doktorata taj pojam se mora vrlo oprezno upotrebljavati. Intelektualci su vrlo, vrlo rijetke zvijeri koje ćete prepoznati po kritičkom mišljenju i slobodarskom duhu.Od onih koji su od svoje etničke pripadnosti napravili vrlo lukrativnu profesiju teško se probijaju u inače skučene okvire javnosti.

MONITOR: Dugo ste živjeli u Sarajevu i dobro poznajete prilike u BiH. Šta je optimalno rješenje za BiH – konfederacija, unitarna država ili nešto treće?
JAKŠIĆ: Možda sam nekada bosanske prilike dobro poznavao. Današnju Bosnu niti dobro poznajem, niti je prepoznajem. Nema više Bosne Nike Milićevića, Hamze Hume, Nede Zeca, Skendera Kulenovića, Meše Selimovića i, posebno, Branka Ćopića. Nema više ni Bosne moje mladosti.

Bez ikakve namjere da potcijenim ljude u današnjoj Bosni, mislim da su u vrlo teškoj situaciji. Ne mogu jednostavno biti građani. Satjerani su međunarodnim dokumentima u nacionalne torove sa bolesno hipertrofiranom državnom organizacijom. Bilo koji državni okvir može biti i loš i dobar. Bez obzira na to koji državni okvir odabrali, Bosna je moguća na grđanskom, sekularnom principu, bez etničkih i političkih podvala i, naravno, bez ogrezlosti u korupciji. Bitno je prihvatiti pravo na razliku, po principu „Svi različiti – svi jedanki”. Valjda ima i zrno mudrosti ponikle u Bosni: „Brat je mio koje vjere bio!”

MONITOR: Srbija danas iz Vašeg ugla?
JAKŠIĆ: Na moju veliku žalost – trajno invalidno društvo, što znači neuređena džava, pravna i svaka druga nesigurnost, enormno siromaštvo, ekstremno bogaćenje malog broja ljudi bliskih političkim vrhovima, urušen sistem vrijednosti koji se reflektuje u svim sferama, naročito u obrazovanju i zdravstvu…

MONITOR: Za mnoge srpske intelektualce i opoziciju predsjednik Srbije je autoritarni populista kojeg kontroliše samo – Aleksandar Vučić. Vaš komentar?
JAKŠIĆ: Problem i jeste u tome što predsjednik Aleksandar Vučić ne kontroliše prije svega samoga sebe, a želi da kontroliše sve druge i drugo. Njegovo javno ponašanje, na primjer, prema vama novinarima je skoro redovno skandalozno, a prema političkim suparnicima ispod svakog nivoa elementarne pristojnosti, prostački ih nazivajući „izdajnicima”, „stranim plaćenicima”, „lopovima” itd. On je samo najvidljiviji primjer katastrofalnog stanja u kojem se nalazi Srbija.

MONITOR: ,,Praksis” i Korčulanska ljetnja škola obilježili su ono najbolje što se na planu duha dogodilo u tadašnjoj Jugoslaviji. Bili ste član Upravnog odbora Korčulanske ljetnje škole i saradnik Praxisa. Kako Vam sada sve to izgleda iz današnje perspektive?
JAKŠIĆ: Praksis i Korčulanska ljetnja škola bile su vrhunske svjetske i evropske intelektualne, kulturne, pa i moralne vrijednosti. Danas su „kultura Lepenskog vira”, davno prošlo vrijeme na koje se niko ne osvrće. Potisnute su, gurnute u zaborav. Demanti moje teze o „trajno invalidnim društvima” u regionu biće obnova javnog interesovanja za te dvije velike kulturne institucije, koje čine čast kulturi Hrvatske i Jugoslavije.

MONITOR: Prije pet godina objavili ste knjigu provokativnog naslova Mišljenje kao diverzija. Šta ste htjeli tim naslovom da poručite javnosti?
JAKŠIĆ: Da preciziram. Naslov knjige je Praksis – Mišljenje kao diverzija, jer je kritičko mišljenje koje je njegovao Praksis doživljavano kao prava diverzija protiv tadašnjeg titoističkog režima. Da nije bilo takvih podhvata kao Praxis, Monitor bi i danas izlazio u Titogradu! To poručujem dominantnoj nacionalističkoj javnosti. Da se i ja ne uobrazim, svih 57 čitalaca knjige poznajem lično!

MONITOR: Zašto je u našem regionu toliko rasprostranjen, pa mnogi tvrde i dominantan, podanički mentalitet?
JAKŠIĆ: To je dio naše „junačke tadicije”. Prisjetimo se narodne poslovice „Pokornu glavu sablja ne siječe”. Podaniku bih dodao sejmena i izmećara. Valjalo bi vjerovati čuvenom francuskom istoričaru Žaku Le Gofu koji je rekao da se u istoriji ništa tako sporo ne mijenja kao mentaliteti.

Kosovo je posebna država

MONITOR: Ovih dana u opticaju su razne ideje o tome kako riješti teritorijalne i političke probleme između Srbije i Kosova. Jedna od njih je forimiranje konfederacije ili federacije Srbije i Kosova uz posredovanje Brisela. Šta Vi o tome mislite i šta bi po Vašem mišljenju bilo najbolje rješenje?
JAKŠIĆ: Kao pravi Bosanac počeću okolišno. Lav Trocki je kao izvještač iz balkanskih ratova za jedan kijevski list, povodom ulaska srpske vojske na Kosovo, zabilježio da je Srbija zadobila Kosovo, ali je dobila „mlinski kamen o vratu svog razvitka”. Izgleda da je bio u pravu.

Realna je činjenica da je Kosovo danas posebna država koju priznaje stotinjak drugih država. Koliko je suverena i nezavisna otvoreno je pitanje, ali je to pitanje otvoreno i za neke druge etnonacionalne države na Balkanu. Realna je činjenica takođe da Srbija kao država i jedan dio građana Srbije imaju na Kosovu životne, ekonomske, političke i posebno naglašeno kulturno-istorijske interese. Bilo bi dobro da se predstavnici Srbije i Kosova oko tih osnovnih činjenica slože i dogovore o realizaciji interesa. Bilo bi najbolje da opovrgnu mišljenje izvrsnog poznavaoca i dugogodišnjeg žitelja Kosova Miljenka Karana koji je davno primijetio da dva betonska zida međusobno ne razgovaraju. Da se potrude da i Srbija i Kosovo postanu prosperitetna društva. Ako i Albanci i Srbi mogu u Švajcarskoj da budu korektni i poštovani građani, zašto ne bi bili takvi i u Srbiji i na Kosovu? Svjestan sam da smo daleko od tog pomalo utopijskog rješenja, ali vjerujem da će život prisiliti i jedne i druge da krenu tim putem.

Ljevičari bez osobite šanse

MONITOR: Kao disident bili ste kažnjeni strogim zatvorom prije više od četiri decenije zbog teksta objavljenog u čuvenom Praksisu. Bili ste i ostali ljevičar… Koliko su danas usticajni ljevičari i kakve su šanse klasične ljevice?
JAKŠIĆ: Da, ljevičarske ideje su mi i danas bliske, ali za pravog ljevičara mi je nedostajao aktivistički poriv. Slobodarske ideje i kritički duh su danas u regionu potrebni koliko i kruh, ali u patuljastim državicama teško osvajaju javnu scenu. Uništeno je poštovanje umjetničkog i svakog drugog intelektualnog rada, uništeno je radništvo, pretvoreno u lumpenproletarijat, uništena je i srednja klasa, a našim životima dominiraju lumpenburžoazija i politički mafiozni krugovi. U razorenim društvima u regionu ljevičari nisu uticajni na javnoj sceni, a s obzirom na to kakav animozitet u dominirajućoj javnosti izazivaju, ni šanse im nisu osobite.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo