Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP KOVAČEVIĆ, profesor UCG i gostujući profesor geopolitike na Univerzitetu San Francisko: Radikalizam će jačati

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako komentarišete nedavne nemire na skupu desničara u američkom gradu Šarlotsvilu?
KOVAČEVIĆ: Nije prvi put da se ovakvi incidenti dešavaju. Bilo je sličnih nasilnih obračuna prošle godine i u Sakramentu, glavnom gradu inače liberalne Kalifornije. Čitava Amerika je zahvaćena rasnim i etničkim potresima. Moglo bi se reći da smo svjedoci „povratka” kolektivnog nesvjesnog, tj. izliva kolektivnih trauma (vezanih za istorijske spomenike – zvuči poznato, zar ne?) koje nikada nisu razriješene od strane vladajuće oligarhije nego su cinično gurane pod tepih. Pitanja pravednosti i socijalne pravde i ne mogu biti riješena u okviru sistema koji je stvorio paralelne svjetove onih koji imaju (oligarhije) i onih koji nemaju (naroda). Od izbora Donalda Trampa za predsjednika, i američka oligarhija se radikalno podijelila na dva tabora – nacionaliste i neoliberalne globaliste. Nacionalisti kontrolišu vojsku, policiju i dio obavještajnih službi. Neoliberalni globalisti kontrolišu glavne medije, intelektualnu scenu i, takođe, dio obavještajnih službi. Čini mi se da se upravo u toj borbi elita, borbi dva međusobno isključiva pogleda na svijet, od kojih nijedan nije usmjeren na dobrobit običnih građana i građanki, nalazi glavni uzrok talasa nasilja koji je zapljusnuo SAD i za koji vjerujem da će se još više radikalizovati u narednom periodu.

MONITOR: Rasizam i ekstremnu desnicu osudio je američki predsjednik Tramp, a zvaničnici ocjenjuju da nasilje u Šarlotsvilu ,,udara u srce američkog prava i pravde”. Međutim, da li je ovo očekivani scenario jačanja desnih snaga u SAD?
KOVAČEVIĆ: Desničari su uvijek bili ključni element američkog političkog spektra. Bili su politički korisni američkoj oligarhiji u borbi protiv proponenata socijalizma kojih je u Americi bio veliki broj, posebno u prvoj polovini dvadesetog vijeka. Bili su takođe udarna pesnica hladnoratovskog anti-komunizma. Sada su, bez sumnje, ohrabreni Trampovim nacionalističko-populističkim izjavama. To, naravno, ne smanjuje odgovornost ranijih neoliberalnih predsjedničkih administracija (npr. Bila Klintona) čije su politike tzv. slobodne trgovine i nekontrolisane globalizacije kapitala dovele do ekonomskog propadanja mnogih američkih porodica srednje klase i pogodovale radikalizaciji njihovih članova.

MONITOR: Je li ovaj događaj lokalnog karaktera ili može imati uticati na buduća dešavanja u SAD, pa i šire?
KOVAČEVIĆ: Daleko od toga da je lokalan! U narednom periodu, očekujem još žešće sukobljavanje jer postoje podjele u okviru ne samo američke, nego i globalne, oligarhije kako dalje, na koji način i kroz kakav politički i ekonomski sistem se suočiti sa problemima koji opterećuju planetu. Mora se graditi neki novi, pravedniji model međunarodnih odnosa, a to, kako istorija pokazuje, obično biva poslije nekog velikog rata ili kataklizme.

MONITOR: Da li je, u ovoj fazi globalne krize, neminovno klizanje kapitalizma u desni radikalizam?
KOVAČEVIĆ: Radikalizam će biti sve veći. Terorizam, nasilne migracije, progoni, građanski i etnički ratovi će se povećavati. Aktuelno stanje svjetskog sistema mnogo podsjeća na kasne tridesete godine prošlog vijeka, negdje pred Drugi svjetski rat. Nije samo Evropa ,,vajmarska,” nego cijeli svijet.

MONITOR: Vidite li snage koje se mogu djelotvorno suprotstaviti jačanju desnice ne samo u SAD, već i u Evropi?
KOVAČEVIĆ: Ove snage postoje u svakoj državi na svijetu. Međutim, one ne posjeduju dovoljan stepen organizacije, mada je logistika saradnje i solidarnosti mnogo olakšana razvojem interneta i digitalnih tehnologija. Nije zbog toga čudno što represivni državni aparati povećavaju cenzuru digitalne sfere i već neko vrijeme u mnogim zemljama nije moguće pristupiti sajtovima koje su državni cenzori označili kao propagandu ili, sada, popularnim terminom ,,lažne vijesti.” Cenzurom se bavi i Gugl pretraživač, pa često ne prikazuje poznate ljevičarske sajtove, čak i kad ukucate riječ ,,socijalizam.”

MONITOR: Koje su alternative, kakva je snaga ljevice u svijetu trenutno?
KOVAČEVIĆ: Kada su poznatog marksističkog filozofa Aleksandra Koževa pobunjeni studenti 1968. godine pitali što treba da rade, on ih je uputio da čitaju Platona i Aristotela. To znači da ovaj period globalnih protivrječnosti i previranja za ljevicu treba da bude prvenstveno period obrazovanja i pripreme za buduća velika djela. Oligarhiju treba pustiti da se sama razračunava između sebe. Nacionalisti i neoliberali su dvije strane iste eksploatatorske medalje. Bilo kakvi paktovi i kompromisi sa jednom ili drugom stranom bi bili pogubni. O tome odlično svjedoči najnovija knjiga bivšeg grčkog ministra finansija Janisa Varufakisa sa metaforičnim naslovom Odrasli u sobi. Varufakis tvrdi da na sastancima globalne oligarhije, nema odraslih, tj. nema onih koji mogu osmisliti i sprovesti razumne i zrele političke odluke.

MONITOR: Kako se sva ova previranja odražavaju na naš region i Crnu Goru?
KOVAČEVIĆ: Izuzetno loše. Propašću socijalističke Jugoslavije, ostala je politička, ekonomska i intelektualna spržena zemlja. Za skoro trideset godina nije se izgradilo društvo jednakih šansi i socijalne pravde. Organizovani kriminal upravlja politikom i drži stvarnu vlast. Sve ostalo je fasada i floskula. Zbog toga neće biti teško, ukoliko bude geopolitičke potrebe, ponovo izazvati nemire na Balkanu. U tom smislu, Crna Gora je posebno ugrožena jer njenu vlast čine ,,gori od najgorih.” Čime li je zaslužila takvu prokletu karmu?

MONITOR: Sve su glasnije najave mogućeg rata SAD sa Sjevernom Korejom. Da li se javnost u SAD priprema za novi rat i ima li straha od njega?
KOVAČEVIĆ: Da, mislim da je rat, tj. američki napad na Sjevernu Koreju u kartama, možda je samo pitanje vremena. Donald Tramp ima kompleks Napoleona, a njegovi neoliberalni protivnici žele što prije da ga gurnu u neku katastrofalnu političku odluku kako bi ga smijenili sa mjesta predsjednika. Dakle, rat odgovara i jednoj i drugog frakciji zavađene oligarhije. Iako američke obavještajne službe očekuju brzu pobjedu, mislim da će taj rat za SAD biti mnogo gori od Vijetnama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo