Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BORBA PROTIV SIROMAŠTVA: Siti gladne ne broje

Objavljeno prije

na

purisic

“Jednostavno neko nema sreće, a to sam ja. Dijete mi je pokupilo neki virus u vrtiću, ne može da ide dok ne ozdravi, a ja do tada ne mogu privatno raditi ništa. Ovaj mjesec mi je baš kritičan”.

,,Živim, bolje reći gladujem, jer moje mjesečno primanje je neizvjesno – koliko uspijem da zaradim čisteći stanove. Nemam socijalnu pomoć jer su me informisali u Centru za socijalni rad da pravo nemam, jer mi je dijete rođeno u Srbiji gdje sam živjela sa mužem, iako sam ja Crnogorka. Ono je stranac – pojasniše. Dobila sam jednokratnu pomoć od njih u iznosu od 40 eura i ništa drugo… Mom djetetu sve nedostaje, hrana prvenstveno, garderoba za zimu, obuća. Potreban nam je i novac da platimo zaostale račune za struju. Ukoliko nekome treba čišćenje stana- poslovnog prostora , molim Vas da mi se javi”.

Ovo su samo dva primjera svakodnevne muke i neizvjesne borbe za puko preživljavanje koji se mogu pročitati na Facebook stranici Humanitarne fondacije Banka hrane.

Uskoro će 17 oktobar, Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Garantovano će tom prigodom neka od važnih državnih glava izdeklamovati kako su među važnim ciljevima na našem svijetlom evropskom putu bolji standard i smanjenje siromaštva.

O tome koliko se Crna Gora ozbiljno bori protiv siromaštva savršeno govori podatak da se godinama ne zna koliko u državi ima siromašnih. Kao da krenete u boj, a ne znate koliko ima protivničkih vojnika i jesu li naoružani lukom i strijelom ili tenkovima.

,,Okončati siromaštvo svuda i u svim oblicima je prvi cilj održivog razvoja, istaknut u okviru globalne agende za održivi razvoj UN do 2030. godine. Tri godine nakon usvajanja tih ciljeva, Vlada Crne Gore nije usvojila nacionalne ciljeve održivog razvoja, niti potciljeve vezane za smanjenje siromaštva. Da bi država reagovala i obuzdala rastuće siromaštvo mora najprije imati podatke. Crna Gora nema zvaničnih podataka o siromaštvu od 2013. godine”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.

Ne zna se, objašnjava ona, ni koliko je apsolutno siromašnih koji nemaju ni dva eura za hranu po osobi, što je Monstatov minimum za preživljavanje. ,,Ako je četvoročlanoj porodici potrebno 628,2 eura da preživi mjesec – koliko porodica svakog mjeseca ima ovaj iznos.Kod nas polovina zaposlenih prima oko 250 eura za mjesec.U Crnoj Gori porodicu čini 3,8 članova, a zaposlenih je, u prosjeku, 1,2 po familiji. Imamo oko 52 000 ljudi na evidenciji nezaposlenih, trećina su visokoškolci. Oko 68 hiljada penzionera ima penziju manju od 250 eura”, kaže Marina Medojević.

Ranije se termin ,,siromaštvo” primjenjivao u značenju ,,nedovoljnosti prihoda za nabavku minimalne korpe roba i usluga”. Danas se uzima da je siromaštvo stanje kada nedostaju osnovne mogućnosti za dostojanstven život. U civilizovanom svijetu smatra se bitnim kako se siromaštvo mjeri jer to određuje ili otežava pokušaje utvrđivanja odgovarajuće politike pomoći siromašnima. Tjah je to za naše vlasti.

U zemljama Evropske unije uglavnom se smatra da su pod rizikom od siromaštva oni koji zarađuju manje od 60 posto od nacionalnog prosjeka. To bi kod nas iznosilo 300 eura.

Prema tom kriterijumu, kako piše Dojče vele, u Nemačkoj je statistički svaki peti građanin pogođen siromaštvom. U jednoj od prilika kad je o siromaštvu govorio, lani, povodom Dana borbe protiv siromaštva, ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić kazao je da 8,6 odsto građana u CG živi ispod linije siromaštva. ,,Jesmo li zadovoljni? Nijesmo, jer bukvalno svaki 12 stanovnik živi u siromaštvu. Međutim, u Crnoj Gori ne možemo govoriti o ekstremnom siromaštvu, kako je to zapisano u Milenijumskoj deklaraciji, gdje je kao reper uzeta zarada od dolara dnevno. Srećom imamo značajno bolje rezultate od tih”, kazao je ministar nadležni.

U Njemačkoj je, dakle siromašan svaki peti, kod nas, svaki dvanaesti građanin. Ostaje pomalo nejasno zašto ljudi iz Njemačke ne dolaze u Crnu Goru na privremeni rad, ali – svijet je ovaj prepun čudesa.

Prema posljednjoj objavljenoj procjeni EUROSTAT-a, bruto domaći proizvod po stanovniku prema standardu kupovne moći u Crnoj Gori u 2017. godini iznosio je 46 odsto prosjeka EU28.

Svjetska banka i UN smatraju da je ekstremno siromašna osoba koja živi sa manje od 1,25 dolara dnevno. Ne dolar, kako kaže ministar, ali nije važno. EU je 2005. godine uvela kompleksan socijalni indikator koji uzima u obzir kako nedostatak materijalnih sredstava tako i nizak nivo učešća u radno-socijalnom životu. Po ovim kriterijumima ugroženi su, na primjer, ljudi koji rade manje od 20 procenata raspoloživog vremena, koji ne mogu na vrijeme da plate mjesečne račune ili koji ne mogu najmanje jednom u dva dana da imaju normalan obrok.

,,Crnogorsko društvo je nezaustavljivo krenulo smjerom polarizacije između materijalno veoma imućnih i materijalno siromašnih. Tanka sredina, tzv. srednja klasa, je u stalnom strahu od siromaštva. Banka hrane Crne Gore uočava stalni porast materijalno ugoženih kojima treba pomoć. Do skoro su to bili dugogodišni nezaposleni, višečlane porodice, porodice koje imaju članove sa invaliditetom, jednoroditeljske porodice, penzioneri sa najnižim prihodima, raseljene osobe. Sada uočavamo veliki broj onih koji imaju neki vid posla – stalno ili privremeno, osigurani ili rade ‘na crno’ – ali ne uspijevaju da zadovolje osnovne porodične potrebe kao što su hrana, kirija, računi, troškovi školovanja djece… Rekorderi smo po broju ‘djece’ starosti preko 30 godina koja žive s roditeljima, a hvalimo se statistikom da samo osam odsto ljudi, po popisu iz 2011. plaća kiriju. To su činjenice koje nikoga ne interesuju, na žalost”, kaže Marina Medojević.

U Banci hrane objašnjavaju da, kada se pojave neočekivani materijalni troškovi, ljudi jedva uspijevaju da sastave kraj s krajem. Za mnoge porodice ozbiljan je udarac na budžet ako crkne frižider.

Frižideri, ipak, ne crkavaju svake godine, ali redovno – dolazi zima. U studiji ,,Energetsko siromaštvo u Jugoistočnoj Evropi: Preživljavanje hladnoće” piše, pored ostalog da je odavno priznato da konstantno povećanje troškova energije dovodi do toga da mnoge porodice postaju energetski siromašne. ,,Ugrožene porodice su prisiljene da biraju između hrane i osnovnih energetskih usluga. Kao rezultat toga često pribjegavaju životu u neadekvatnim uslovima i prebacuju se na alternativna goriva. Najčešće prebacivanje se odnosi na bio masu – ogrjevno drvo – koje, iako je pogodnije u pogledu emisija ugljenika i cijene, počinje da predstavlja ozbiljnu prijetnju šumama u regionu zbog loših mehanizama kontrole, ilegalne sječe i prodaje ogrjevnog drveta”.

Golim okom se da vidjeti kako broj dimnjaka u Podgorici raste, samo nema ko da ih izbroji.

Negdje 2008. dok se još pravila da se bakće sa Milenijumskom deklaracijom, vlada je kao zadatak objavila da će do 2015. smanjiti nezaposlenost na devet odsto. Stopa nezaposlenosti na kraju juna ove godine bila je 18,42 odsto, dok je u junu prošle godine iznosila 20,16 odsto. Uveliko se govori da je ,,pad” nezaposlenosti posljedica kreativnog pristupa Zavoda za zapošljavanje, odnosno propisivanja strožih uslova da se na listi nezaposlenih ostane.

,,Veoma je važno usmjeriti napore na izradu nacionalne strategija za borbu protiv siromaštva kako bi se smanjilo, naročito apsolutno siromaštvo. Već nekoliko godina pokušavamo da podsjetimo da je ona zaboravljena u nekoj fioci. Cilj strategije za borbu protiv siromaštva i isključenosti, mora biti ne samo ublažavanje i smanjenje, nego i prevencija socijalnih problema. Ključni razlog za rizik od siromaštva kod nas su nezaposlenost i nedovoljni prihodi. Očigledno, nemamo volju, a kamoli plan kojim bismo pokušali umanjiti broj onih koji žive u opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti. Najmanja cijena rada od 193 eura je najmanja u regionu i neopravdano niska”, kažu u Banci hrane.

Prema njihovoj ocjeni, važni instrumenti politike za smanjivanje siromaštva su porodiljske nadoknade i dječji dodaci. ,,Neobjašnivo su niski iznosi ovih davanja, ne obezbjeđuju ni minimum potreba porodilja i djece. Takođe smatramo da bi djeca iz socijalno ugroženih porodica morala imati besplatnu užinu u školi i prevoz, besplatne knjige do sticanja prvog zvanja, kao mjere za sprečavanje pojave cikličnog siromaštva. Koliko godina je prošlo – a da mi nismo učinili baš ništa – otkad je Međunarodni komitet za ekonomiju UN konstatovao da su socijalna davanja nemoguće niska i da se moraju povećavati?”

Banka hrane Crne Gore, osnovana je u martu 2010. Do sada su

obezbjedili pomoć u hrani i higijenskim sredstvima za 18.020 porodica sa oko 76 100 članova. Organizovali su i realiziovali

1.303 humanitarne akcije u kojima je učestvovalo 3.840 volontera.

Upozoravaju, međutim, da je neralno očekivati da dobročinstvo i humanitarne organizacije mogu obuzdati siromaštvo. ,,To može samo država sistemskom, sveobuhvatnom i organizovanom aktivnošću”.

“Tokom humanitarnih akcija, uočljivo je da više pomažu ljudi koji i sami žive teško, nego oni imućniji. Oni koji žive znatno bolje, slabo su zainteresovani za probleme onih koji žive gore od njih. Apsurdno, ali je na žalost istina. Kod nas nema biznismena ili kompanija koje su napravile fond za školovanje siromašne djece ili liječenje bolesnih, što bi bilo za očekivati od uspješnih patriota”, kaže Marina Medojević.

Još u ovoj zemlji postoje ljudi koji sagnu glavu dok prolaze pored nekoga ko kopa po kontejneru. Od stida i da čovjeka ne postide pogledom. Premalo ih je da promijene vladu, skupa sa njenom socijalnom politikom.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo