Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŽO PRELEVIĆ, ADVOKAT, BEOGRAD: Srbija na čekanju većeg zla

Objavljeno prije

na

Cilj oduzimanja arhive studenata je njihovo identifikovanje i optužba da su studenti izvršili napad na ustavno uređenje. U stvari, vlast je održala javni čas iz diktature koja namiguje fašizmu

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate nedavno održanih izbora u deset opština u Srbiji, mogu li oni uticati da vlast odustane od vanrednih parlamentarnih izbora?

PRELEVIĆ: Studenti, građani, udruženja, specijalizovane agencije za praćenje i kontrolu izbora, društvene mreže herojski su se izborili za tesan poraz od koga nije dobro ni pobednicima ni poraženima. Ko je pobedio ? Vlast, policija, po koji tužilac i sudija, kriminalci, batinaši,“ veledrogerije“ ,tabloidna mafija, finansiska mafija, delovi crkve, ucene u državnim ustanovama i preduzećima, marifetluci sa biračkim spiskovima, mrtvi, stranci, firme koje sarađuju sa državom čiji radnici moraju da glasaju po diktatu vlasti? Koalicija od 15 patuljaka je uzela oko 50 odsto.  SNS je verovatno oko 25-27 odsto ostalo su SPS i drugi patuljci. Sa svim plaćanjima, ucenama i prebijanjima, vlast je uzela jedva nadpolovičnu većinu.To znači da u objektivnim uslovima izbora, ona dobacuje tih 25-27 posto,  kupi 10 -15 posto,  pokrade kroz manipulacije oko 10 posto.  To sada-posle dužeg vremena, vidi i EU, Parlament i Savet Evrope. Problem Srbije je što SNS nije uzela vlast ili parlament. Ona misli da je uzela Državu, Narodnu banku, RTS, policiju, kriminal i finansije.

MONITOR: U čemu je suština ovoga što se događa u Srbiji?

PRELEVIĆ: Nije ovo borba za većinu u parlamentu, ovo je borba za državu Srbiju. Sledstveno tome, ovo nisu bili izbori već rat protiv okupatora. Borba nije bila borba političkim idejama nego palicama, bugarskim vozovima, prljavim parama i pesnicama. Policija je bila protiv građana koji su prijavljivali kriminalce. Ona je čuvala maskirane batinaše, bugarske vozove, izmišljene lične karte, prodaju glasova. U sukobu zuluma i slobode pobedio je tesno zulum. Jer je većina građana bila ili dezinformisana ili neobrazovana ili hipnotisana… Ali deo svakako plaćen da glasa za zulum. Ako ste dobro plaćeni, moguće je nevideti ni izdaju zemlje ni izdaju profesije, ni izdaju etike ni morala. Sramota, čast i obraz su davno zaboravljene reči. Sutra će se pojaviti neki novi hipnotizeri sa prefiksom dr. ili prof. koji će pričati o svakolikim zaverama u kojima je naivni srpski narod ispao glup. Opet će nam biti krivi neki stranci, neke komšije, neki „nemci“ i strani plaćenici. Samo da nije bilo komunista, jevrejske urote ili kapitalističkih ratnih profitera. Svi su krivi osim ovih što glasaju protiv sopstvene dece i pameti za 20 eura. Velike istorijske ličnosti i heroji su ginuli za ovu zemlju, čija budućnost se razmenjuje bezočno za 20 evra. Nikada se glasnije nije klicalo izdajnicima sopstvene zemlje, negoli danas. Milioni ljudi svih nacija su položili svoj život za slobodu građana Srbije, koju danas neko menja za dve crvene. Siromašnu zemlju koja ima mnogo milijardera-čak 48, više od Grčke i nekih evropskih zemalja.“Najsposobnija vlast“ ikada koja je prodala rudnik zlata, bakra i srebra. Koja je prodala zemlju i vodu i vazduh i građane. To je suparnik na izborima. Skupljeni u radikalskim službama bezbednosti po foto robotu zvanom Šešelj. Ne verujem u skore parlamentarne i predsedničke izbore.  Srbija danas? Zasad, na čekanju većeg zla.

MONITOR: Izbore je obiljeležio porast nasilja i niz neregularnosti. Ipak, u nekim lokalnim samoupravama opozicione političke opcije-posebno studentske, postigle su visoke rezultate. Ostalo je  pitanje da li bi šire liste sastavljene od studentskih, opoziciono stranačkih i građanskih političkih organizacija i grupa, imale više uspjeha?

PRELEVIĆ: Mislim da su istraživanja tačno pokazala da je potrebno ići u dve kolone: studenti i njihova lista i opozicione stranke. To u zbiru donosi više. Rejting nekih opozicionara i njihova destrukcija a bogami i kolobracija, ubija svaku ideju okupljanja i mogućnost pobede. Potrebno je nešto novo, neukaljano, neomraženo a čestito. Potrebna je organizacija i stratezi koji bi mogli dovesti do promena vlasti. Ne radi promene vlasti, nego radi promene vrednosnog sistema, radi primene osnovnih ljudskih prava i sloboda građana.

MONITOR: Policija, ali i tužilaštva i sudovi, bili su izuzetno agilni tokom izbornog procesa. Da li su u postupanju policije prekoračena ovlašćenja i šta im je bio glavni cilj?

PRELEVIĆ: Protivzakonitim upadom na Univerzitet, hteli su da pokažu dve stvari. Prvu-da pokušaju da pokore Univerzitet, da pošalju poruku svojim glasačima kako su navodno pobedili i kako su tamo zatekli nešto čime sada prete u najavljenim sudskim postupcima. Druga – da oduzmu arhivu studenata, kako bi mogli da identifikuju i optuže studente da su izvršili napad na ustavno uređenje. U stvari vlast je održala  javni čas iz diktature koja namiguje fašizmu. Markentiški, skrenuli su pažnju sa katastrofalnih rezultata izbora. Poslali su policiju da glume opet budale-jer su u utvrđivanju okolnosti nesreće jedne studenkinje, oduzeli kompjutere Univerziteta i time ušli u anale kriminalistike.

MONITOR: Tabloidi koji već godinama vode prorežimsku politiku, objavili su zakonski i moralno nedopustive materijale iz istrage o smrti studentkinje razvijajući „teoriju“ o okolnostima njene smrti. Da li neka institucija u Srbiji ima snage da pokrene pitanje ove sprege onih koji vode istrage i tabloida?

PRELEVIĆ: Tabloidi su najnesrećniji deo otete i okupirane države po liku lažnog vojvode, koji su razorili i sopstvena regulaciona tela i sopstvene kolege koji se novinarstvom bave profesionalno. Radi se o posebno bolesnom tvoru koji je  neizdrživ i normalnim tvorovima. Oni veruju da u rušenju normalnosti pobeđuje najodvratniji i zato se takmiče. Ubeđeni su da bi svi bili odvratni kada bi umeli.  Oštrica njihovog smrada je sredstvo kojim se seku ugledni i normalni ljudi. Smatraju da su oni koji su se odlučili da budu ljudi, to izabrali iz nedostatka njihove vrline. Kognitivni obrazac povezan sa neizlečivim narcizmom koji se razvijao u prethodnim redakcijama gde su bili ponižavani, kao tvorovi u pokušaju. Smradovi ograničenog dejstva. Smradovi koji ranjavaju ali ne ubijaju. Novinarstvo tabloida je potpuna lojalnost ili izdaja. Nema nijansi ili su sve crne. Izgubljen je svaki dan ako nekom niste pokušali da srušite ugled. Oni čak međusobno i dele odlikovanja za izbor tvora godine. Nekad to bude i Oskar.

MONITOR: Čemu se možemo nadati od Venecijanske komisije u vezi sa tzv. Mrdićevim zakonima?

PRELEVIĆ: Mrdićevi zakoni sa motivom koji je sam nesrećnik radosno objavio je da se ne pokrene krivični postupak protiv njegovog idola-finansijera ili šta već ? Čovek reče da je napravio opstrukciju dokazivanja tužilaštva da bi neko izbegao krivično gonjenje i to je predočio u predlog zakona koji su brže-bolje, hrabri poslanici izglasali a potom išli na preslišavanje. Ovo je nekada bila Država a na mestu izglasavanja cirkuskih tačaka je nekada bio Parlament. Tu gde sede oni sa prstima i jezikom bez dokaza povezanosti sa umom-ušima i očima, nekada su sedeli najugledniji predstavnici naroda i zvali su se poslanici ili odbornici. Nekada su se tu izglasavali zakoni i donosile rezolucije. Danas, kada je marihuana-hvala bogu i delu crkve, dobro rodila , tu se uglavnom brane izdajnici i povremeno lažu građani. Jednokratno ispaljena glupost da se omete državni tužilac. Zna to i domaća struka i predstavnici monitoring grupa. Evropa u kojoj se vodi postupak protiv Federike Mogerini, sasvim dobro zna o čemu je ovde reč. Promena je neophodna, ali ona mora doći iz Srbije a ne iz inostranstva.

 

Dosadašnji svijet nestaje, a drugi se nije rodio

MONITOR: Nekoliko evropskih organizacija-i EK, izvjestilac EP Tonino Picula, ali i Zajednički konsultantski komitet EU-Srbija, postavili su pitanje legitimitata i integriteta ovog izbornog procesa. Ali, nepriznavanje izbora kao da niko ne želi. Kako se dalje boriti za njihovu regularnost?

PRELEVIĆ: Ceo svet je u turbulentnim previranjima. Dosadašnji svet nestaje, a drugi se nije rodio. Do juče nezamislivo, danas je na sceni. Liberalne demokratije podržavaju genocid, davljenje drugih naroda i država, bombardovanje bez saglasnosti nadležnih tela, otmice predsednika, nasilne aneksije tuđih teritorija. Počelo je sa Libijom, Irakom, Arapskim prolećem…Prešlo se na Kosmet, Gruziju, Ukrajinu…Da li se završava sa Palestunom, Libanom, Iranom, davljenjem Kube ili tu tek počinje novo zlo? Je li ovo početak trećeg svetskog rata ili samo kraj NATO-a kao jedine super sile? Međunarodni poredak nestaje pred naletom svemogućih autokrata željnih brze zarade. Ljudi su izgubili sigurnost i osećaj bezbednosti: Evropa dezorjentisana, narcisoidna, izgubljena u analizama, bez ideje, neophodne energije i sirovina, gurnuta je na margine. Nije Evropa nikada bila van stola za pregovore i van stola za tehnološki napredak. Takva Evropa-koja je i dalje po meni najbolje mesto za život, mora pronaći puteve sopstvenog opstanka. U takvim uslovima je razumljivo što se na obodu njihovog interesovanja nalaze tako drastična kršenja slobodnih i fer izbora i osnovnih prava i sloboda-kao u Srbiji. Još ćemo sačekati da vidimo kakvi izveštaji o batinjanju birača će ugledati svetlost dana. Zanimljivo je da izbori na Kosmetu prolaze bez većih prigovora, a izbori u Srbiji su neregularni pre samog glasanja.

 

Vučić više ne treba nikom

MONITOR: Vučić je, pošto je proglasio pobedu SNS sa 10:0,  sjutradan je razgovarao sa Putinom. „Eureka“ je da je gasni aranžman produžen za još tri mjeseca. Uz tu informaciju, dobili smo od njega jedan još apokaliptičniji scenario budućnosti svijeta. Kako da razumijemo Vučićeve globalne analize,  kao i tajming ovog razgovora sa Putinom- na inicijativu Vučića?

PRELEVIĆ: Rusija ima svoje interese i zna ko je Vučić. Zna ko je naoružavao Ukrajinu i ko se izdaje za prijatelja. Rusija niti hoće niti može da spasi Vučića-kao što ni Tramp nemože da spasi Orbana. Oni hoće da zadrže neki uticaj u oblasti energenata, ali oni su realni ljudi i znaju da su ih upravo njihovi ovde izdali i ne samo njih nego i sve druge koji su mislili da postoji principijelnost.Vučiću treba mahanje imenom Putin samo za vreme hipnoze građana. Mislim da  Vučić ne treba više nikom ko se ne bavi kriminalom ili kupovinom imovine na rasprodaji nekad jake zemlje. Tavorimo na dnu Evrope i uzgajamo milijardere, pratimo decu u inostranstvo, imamo ugledne narko bosove, glasamo za „ovo“ i rušimo univerzitet. I onako će biti, kako kaže Vučić, novog rata u kome ćemo se podeliti na dve naoružane grupe i čekati nestanak svetla. Malobrojni pobednici će se okupiti ispod šljive i reći:  „Tačno smo znali“.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG): Evropski put – jedina održiva razvojna opcija za države regiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prve poruke i izjave predstavnika Studentske liste ulivaju oprezni optimizam, jer ukazuju na namjeru uspostavljanja zrelih i formalnih međudržavnih odnosa zasnovanih na obostranom poštovanju suvereniteta i nemiješanju u unutrašnje stvari susjeda. Ipak, za realnu procjenu dometa ove transformacije potreban je protok vremena

 

 

MONITOR: Srbija je na izborima u nedjelju smijenila vlast Aleksandra Vučića. Vaš komentar?

MAROVIĆ: Trijumf Studentske liste predstavlja epilog višegodišnjeg gomilanog građanskog otpora, koji je od teške, olovne tišine nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu i tragičnog stradanja šesnaestoro ljudi, prerastao u talas otvorenog, gotovo dvogodišnjeg, bunta širom zemlje. Tokom čitavog tog perioda, režim Srpske napredne stranke (SNS) demonstrirao je silu kroz sistematsko zastrašivanje, otpuštanje i revanšizam prema učesnicama i učesnicima protesta, institucionalizaciju medijskog mraka, policijsku represiju i faktičko odustajanje od evropske integracije i EU. Država je godinama pretvarana u feud jedne političke partije i njenog lidera, zbog čega je izborni ishod neminovna kulminacija sveopšteg društvenog nezadovoljstva.

Pad dosadašnjeg režima pokazuje da pred autentičnom voljom građanki i građana i sazrelim osjećajem društvene nepravde padaju u vodu i zarobljeni mediji, klijentelističke mreže i namješteni izborni uslovi. Kada u jednom društvu revolt prema nepravdi dostigne kritičnu tačku, on se pretvara u snagu koja ne zavisi od klasičnih političkih resursa, formalnih lidera, stranačkih infrastruktura ili vanjskih blagoslova. Riječ je o iskonskom odbrambenom refleksu zajednice koja je odbila nastavak života u mraku i odabrala slobodu kao  preduslov opstanka i razvoja.

MONITOR: Šta to znači za Crnu Goru i njenu političku scenu?

MAROVIĆ: Političke promjene u Srbiji morale bi označiti početak znatno mirnije i institucionalno stabilnije faze regionalnih odnosa. Crnogorski politički i društveni prostor bio je izložen direktnom uticaju iz Beograda koji je kontrolisao ne samo državni aparat u Srbiji, već i značajan dio medijskog sektora, političkih stranaka i društvenih aktera u Crnoj Gori. Takav patronat kontinuirano je služio kao destruktivan i ometajući faktor u unutrašnjim crnogorskim prilikama, opstruirajući reformske procese i produbljujući polarizaciju. Prve poruke i izjave predstavnika Studentske liste ulivaju oprezni optimizam, jer ukazuju na namjeru uspostavljanja zrelih i formalnih međudržavnih odnosa zasnovanih na obostranom poštovanju suvereniteta i nemiješanju u unutrašnje stvari susjeda.

Ipak, za realnu procjenu dometa ove transformacije potreban je protok vremena kako bi se u praksi vidjelo da li ulazimo u trajnu eru regionalne stabilnosti ili ćemo svjedočiti tek prekompoziciji interesnih mreža pod novim imenima. Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na poziciju i buduće usmjerenje dosadašnjih Vučićevih saveznika u Crnoj Gori, pred kojima je neumitni period političke dezorijentacije i prinudnog prestrojavanja. Nije tajna da je prethodni režim u Beogradu izdašno i direktno podržavao čitavu strukturu političkih, medijskih i vjersko-kulturnih organizacija u Crnoj Gori. Finansijska i logistička podrška mjerila se milionima eura, uključujući direktnu donaciju Vlade Srbije i Grada Beograda od 2 miliona eura Opštini Nikšić za projekte infrastrukture i kulture, kupovinu i opremanje Srpske kuće u Podgorici za koju je izdvojeno preko 3,4 miliona eura kako bi postala političko sjedište, kao i kontinuirana milionska davanja SPC.

Akteri koji su otvoreno pružali podršku režimu u Beogradu nastaviće to da čine, ali u bitno izmijenjenoj konstelaciji snaga u kojoj njihov politički patron više ne raspolaže državnim resursima moći. Politički subjekti koji su u Crnoj Gori nedavno prihvatili proevropsku retoriku sada ubrzano pokušavaju da stvore dodatnu distancu od dosadašnjih beogradskih saveznika. Međutim, oni previđaju da njihovo biračko tijelo nije sretno zbog tog distanciranja, a ono drugo dobro pamti njihovo dugogodišnje prećutkivanje, kompromise sa autokratom i politički oportunizam pokazan u prelomnim trenucima.

MONITOR: Glavna tema kod kuće su međupartijske optužbe ko je više ili manje sarađivao sa Vučićem.

MAROVIĆ: Unutrašnje političke trvenja u Crnoj Gori uvek brzo ogole razliku između deklarativnih stavova i stvarnih djela. Kada govorimo o političkim akterima u Crnoj Gori i njihovom odnosu prema bivšem režimu u Beogradu, neophodno je napraviti distinkciju između onih koji su iza kulisa pravili političke i finansijske aranžmane sa Beogradom i onih koji su to radili javno. Za osudu su i jedni i drugi, ali je ovo prvo mnogo teže dokazati i razlika se pravi isključivo zbog toga što su jedni dobijali glasove na račun savezništva sa Vučićem, a drugi zbog otvorenog sukobljavanja.

Kada govorimo o partijama vlasti, ako se analizira postupanje Pokreta Evropa sad (PES), uočava se da su svoju političku poziciju i vlast gradili pretežno kroz ćutanje i podilaženje beogradskim vlastima. PES je uveo u strukture izvršne i zakonodavne vlasti aktere poput Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP), prećutkujući brojne uvrede i nipodaštavanja upućena sa  zvaničnih adresa u Beogradu na račun crnogorskog državnog suvereniteta. Tolerisali su potpunu ideološku i funkcionalnu samovolju svojih partnera u opštinama, da bi danas pokušali da se predstave  kao jedini istinski nosioci evropskih vrijednosti i veliki podržavaoci Studentske liste.

Politički subjekti okupljeni oko NSD djelovali su kao direktna politička ispostava režima iz Beograda. Predsjednici opština iz redova ove partije, poput Vraneša u Pljevljima, su pozivali građanke i građane da glasaju za Vučića na ovim izborima, dok je lider partije,  Andrija Mandić, do nedavno aktivno učestvovao u izbornim štabovima SNS-a i prihvatao državna odlikovanja iz ruku srbijanskog predsjednika prošle godine na Vidovdan.

Djelovanje Demokrata u ovom kontekstu obilježeno je strategijom institucionalnog balansiranja i cenzure svega što bi moglo narušiti odnose sa Beogradom. Najdrastičniji primjer dogodio se na Filmskom festivalu u Herceg Novom, gdje je Ministarstvo kulture i medija na čelu sa kadrovima Demokrata onemogućilo proslavljenom glumcu Draganu Mićanoviću da održi pripremljeni govor na svečanom otvaranju festivala. Razlog za zabranu ležao je u tome što je Mićanovićev tekst sadržao kritičke opaske o društvenoj klimi i nasilju u Srbiji, što su resorno ministarstvo i lokalne vlasti procijenili kao „politički neprikladno“. Umjesto glumca, festival su otvorili ministarka kulture Tamara Vujović i predsjednik opštine Stevan Katić, pokazujući spremnost da se zarad očuvanja dobrih odnosa sa režimom u Beogradu žrtvuje sloboda umjetničkog i javnog izražavanja.

MONITOR: Hoće li promjene u Beogradu ubrzati ulazak regiona u „evropski svijet“ ?

MAROVIĆ: Demokratska i institucionalno uređena Srbija predstavlja ključni preduslov i daje neuporedivo bolji zamah evropskoj integraciji čitavog Zapadnog Balkana. Ipak, Studentska lista još treba da ponudi jasne odgovore na neka od najvažnijih vanjskopolitičkih i geopolitičkih pitanja koja se nalaze u središtu pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom. Izjave pojedinih njihovih istaknutih predstavnika i ekonomskih stručnjaka, poput doktora Dejana Šoškića, ukazuju na stav da bi o konačnom ulasku Srbije u EU trebalo odlučivati na narodnom referendumu, što otvara pitanje brzine i dinamike sprovođenja neophodnih usaglašavanja.

Moram još jednom podvući da je evropski put jedina održiva razvojna opcija za države regiona. EU posjeduje jedinstvenu transformativnu moć koja kroz mehanizme uslovljavanja primorava regionalne političarke i političare da uspostavljaju vladavinu prava, nezavisno pravosuđe i transparentne institucije. Bez tog vanjskog nadzora i čvrstog regulatornog okvira, balkanska društva po pravilu skreću u autoritarne oblike vladavine i klijentelizam.

MONITOR: Ubrzo se očekuje izvještaj EK o Crnoj Gori. Mislite da će preovladavati optimističan ton Brisela očito zainteresovanog za proširenje, ili će ton i nalazi biti objektivni, spram našeg učinka?

MAROVIĆ: Imajući u vidu da je Crna Gora poslala sve pregovaračke pozicije, a da ih je EK zvanično proslijedila Savjetu EU, ona će u svom predstojećem izvještaju taj segment prirodno prikazati kao uspješno okončan dio posla iz domena sopstvene administrativne nadležnosti.

MONITOR: Koliko smo zaista uspješni u reformama?

MAROVIĆ: Crna Gora je na tehničkom i normativno-pravnom nivou besprekorna učenica. Na praktičnom nivou i u svakodnevnom životu građanki i građana, stvarni učinak reformi daleko je ispod očekivanja. Moraće da prođe dosta vremena dok normativno usvojeni evropski standardi  ne postanu realnost.

 

U opasci Marte Kos ima i istine

MONITOR: Kako vidite izjavu Marte Kos da se u Crnoj Gori osjeća kao „čobanica koja brine o stadu“? To je saopštila govoreći o ovdašnjoj političkoj klasi.

MAROVIĆ: Iako je namjera evropske komesarke vjerovatno bila da kroz metaforu dočara zaštitničku, usmjeravajuću i disciplinujuću ulogu Evropske komisije u procesu pristupanja, takav leksički izbor nosi sa sobom izrazito neprijatan ton. U praktično-političkom smislu, u toj opasci ima i istine jer, pristajući na uslove pregovaračkog okvira, svaka država kandidatkinja dobrovoljno ustupa dio svoje autonomne volje i pristaje na direktno vođenje iz Brisela. Međutim, svrstavanje političkih predstavnica i predstavnika i građanske zajednice u kategorije „stada“ duboko je nesmotreno i uvredljivo za bilo koju državu, a posebno za našu koja baštini dugu tradiciju suvereniteta i slobode. Evropske vrijednosti zasnivaju se na principima jednakosti, ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja članica i budućih članica, zbog čega je mentorska uloga EU morala biti izražena kroz znatno pažljivije i partnerske metafore.

Svjetska i evropska književno-filozofska baština nudi obilje znatno prikladnijih i dostojanstvenijih analogija koje su se mogle iskoristiti za opisivanje ove dinamike, a ja bih se radije prisjetila Muzilovog upozorenja na opasnost birokratske otuđenosti i duha ‘Kakanije’. U svijetu u kojem evropska birokratija često pribjegava paternalističkim metaforama o stadu i pastirima, gubi se iz vida ono suštinsko  da se evropske vrijednosti ne mogu nametati administrativnim diktatom sa visine. Istinska integracija ne počiva na disciplinovanju pokornih podanica i podanika, već na uvažavanju dostojanstva društava koja moraju svjesno i voljno, a ne pognute glave, usvojiti standarde  slobodne zajednice.

Komesarka je  imala dužnost da nakon reakcija javnosti pruži dodatno pojašnjenje i vrati javni govor u okvire ravnopravnog dijaloga.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG I ODBORNIK GRUPE GRAĐANA PREOKRET ZA DANILOVGRAD: Građani više ne čekaju i ne ćute

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentovanje zagađenja nije krivično djelo, nego pravo. Garantuju ga Evropska konvencija o ljudskim pravima i Arhuska konvencija, koja zabranjuje da iko bude proganjan zato što štiti životnu sredinu.Država zato ne smije da koristi policiju protiv onih koji prijavljuju zagađenje. Treba da je koristi protiv onih koji zagađuju

 


MONITOR: U subotu ste sa kolegom Aleksandrom Dragićevićem privedeni, nakon što su vas radnici Naše farme u Spužu prijavili policiji. Prije toga jedan od radnika vam je oduzeo telefone. Kako komentarišete postupanje radnika, policije i postupajućeg tužioca? 

IKOVIĆ: Policija je prema nama bila profesionalna, ali je cijeli postupak bio zbunjujući. U prostorijama policije proveli smo skoro šest sati. Rečeno nam je da će nam telefoni biti zadržani najmanje 24 sata. Siguran sam da bi tako i bilo da cijeli događaj nije odmah postao javan i da se građani nisu počeli okupljati ispred policije. Tek tada je tužilac, u roku od šest sati, donio jedinu zakonitu odluku: da nema elemenata krivičnog djela i da nam se telefoni odmah vrate.

Ne radi se o nama, nego o principu. Dokumentovanje zagađenja nije krivično djelo, nego pravo. Garantuju ga Evropska konvencija o ljudskim pravima i Arhuska konvencija, koja zabranjuje da iko bude proganjan zato što štiti životnu sredinu. Država zato ne smije da koristi policiju protiv onih koji prijavljuju zagađenje. Treba da je koristi protiv onih koji zagađuju.

Na teren smo otišli jer su nam institucije govorile jedno, a snimci koje su nam građani slali pokazivali nešto sasvim drugo. Tada neko mora da provjeri o čemu se radi.

Šef proizvodnje je, po mom uvjerenju, radio ono što mu je naređeno, prije svega od strane menadžerke za regulatorne poslove Vesne Daković, koja nas je i prijavila policiji. Čovjek koji nam je oteo telefone vjerovao je da postupa ispravno i da štiti firmu od koje živi. Zato ga lično ne krivim. Ali ovo nije lična priča. Ovo je priča o javnom dobru, zagađenju i odgovornosti.

Razumijem ljutnju uprave Voli Naše farme što otkrivamo ono što ne žele da se vidi. Ali moraju shvatiti da građani imaju oči i uši. Godinama trpe zagađen vazduh i nehigijenske uslove, a prema njihovim svjedočenjima, stanje je postalo još gore otkako je Voli preuzeo farmu.

Svaki radnik, a posebno šef proizvodnje, treba da zna kakve posljedice ostavlja firma u kojoj radi jer i on i njegova porodica dišu isti vazduh i piju istu vodu kao i svi mi.

Zdrava životna sredina nije luksuz. To je pravo građana i obaveza institucija da obezbijede pitku vodu i čist vazduh. Kada one to ne rade ni nakon brojnih prijava i protesta, onda smo prinuđeni da štitimo građane i od zagađenja farme i klanice, i od institucija koje ne rade svoj posao.

MONITOR: Dan nakon boravka u policiji, opet ste obišli farmu u Spužu. Šta ste tamo zatekli, snimili? Koje su vaše glavne zamjerke na rad farme i klanice? 

IKOVIĆ: Već sjutradan na farmi su postavljene stražarske kućice sa kamerama i rasvjetom, navodno da se zaštite od mještana. Kao da mještani sami sebi podmeću mrtve svinje, a ne psi koji ih, nepropisno zakopane, kroz porušenu ogradu iznose do susjednih dvorišta. Novac koji je mogao da ode u bezbjedan uzgoj i zaštitu životne sredine troši se na čuvanje farme od građana.

Na gradilištu klanice Primato P iskop i građevinski otpad odlažu se na samu obalu Zete, u Parku prirode, i prva veća kiša odnijeće ih u rijeku. Na gradilištu nema ni informativne table, a klanica i dalje ispušta otpadne vode u Zetu. Zato smo građevinskoj inspekciji podnijeli prijavu i zatražili hitnu obustavu radova.

Obje firme ponašaju se kao da pravila za njih ne važe. Farma godinama radi bez procjene uticaja, uginule svinje se ne zbrinjavaju propisno, a mještani nedjeljama ne mogu da otvore prozore.

Pomaka ipak ima. Ministar ekologije se uključio, inspekcije češće izlaze na teren, a priprema se akcioni plan za sliv Zete. Zahvaljujući upornosti građana pitanje je stiglo i do Brisela, jer je ovaj prostor predložen za Natura 2000 područje. Ali na terenu je i dalje isto, a ponegdje i gore.

Rješenja postoje. Farma je sama najavila dva miliona eura za zatvorene lagune, klanica može da ugradi prečistač, a Opština za mjesec dana može da odredi upravljača Parka prirode. Zeta je park sedam godina, a Opština za to vrijeme nije odredila upravljača niti uspostavila stočno groblje, iako joj je rok istekao u maju. Zato rijeku danas čuvaju građani, svojim telefonima, svojim vremenom, pa i odlaskom u policiju. Mogli bismo da pričamo o Zeti kao najvećoj razvojnoj šansi ovog kraja. Umjesto toga, borimo se za čist vazduh i čistu vodu. Njima fali volja. Zato smo tu mi.
MONITOR: Naveli ste da se određeni problemi mogu riješiti za svega par dana. Što je od toga rješivo u kratkom roku, a za što je potrebno duže vrijeme? 

IKOVIĆ:Dosta toga može odmah. Otpadne vode iz klanice ne moraju da završavaju u rijeci. Mogu da se crpe i odvoze na tretman tamo gdje za to postoje uslovi. To je pitanje dana, ne godina.

Ako je Voli odgovorna firma kakvom se predstavlja, neka već sjutra podnese zahtjev za ekološku saglasnost.

Opština Danilovgrad može odmah da formira Službu zaštite parka prirode. Za to nisu potrebna velika ulaganja već prije svega politička volja.

Duže traje jedino ono što zahtijeva gradnju, ali ni tu nema izgovora. Ako pojedine manje mesne industrije imaju sopstvena postrojenja za termički tretman životinjskog otpada, ko brani klanici i farmi da obezbijede svoje? Ne fali tehnologija za ovaj problem, fali snaga institucija.

Sve ovo može da se uradi. Ko hoće, nađe rješenje, a ko neće, nađe izgovor. Ako investitori neće sami, država mora da ih natjera, jer niko ne smije da zarađuje na štetu građana.

MONITOR: Da li i u ovom slučaju, kao i u nekim drugim, poput primjera plaže u Baošićima, država pokazuje nemoć pred investitorima?

IKOVIĆ:To nije nemoć, to je obrazac. I u Baošićima i u Spužu investitor prvo uradi, a država poslije traži način da to opravda. Država ima i zakone i inspekcije, a kada hoće, zna da bude brza. Nas su zbog fotografisanja za sat vremena odveli u policiju. Dakle, nije u pitanju nemoć, nego izbor koga država štiti. Investitori su dobrodošli, ali pod istim pravilima kao i svi ostali. Evropska Crna Gora ne može imati jedan zakon za građane, a drugi za one sa novcem. To mijenjamo mi, i to već vidimo na Zeti.

MONITOR: Da li nam se ponavlja scenario gdje građani trpe usljed štetnih projekata nezajažljivih tajkuna i korumpiranih političara? 

IKOVIĆ: Ponavlja se, ali ovaj put sa jednom važnom razlikom: građani više ne čekaju i ne ćute. Snimaju, prijavljuju, izlaze na ulice, ne kupuju mesne proizvode Voli Naše farme i Primata P i naravno, ne pristaju da im zagađenje bude cijena tuđeg profita.

Godinama se od građana očekivalo da ćute, trpe i prihvataju da je zagađenje neizbježna posljedica razvoja. Ali kakav je to razvoj ako ljudi ne mogu da otvore prozore, ako im rijeke služe kao kanalizacija, a dvorišta postaju mjesta na kojima završavaju uginule životinje?

Nijesmo protiv investicija niti protiv razvoja. Naprotiv, želimo investicije koje donose radna mjesta, ali i poštuju zakone, prirodu i ljude koji tu žive. Profit jedne kompanije ne može biti važniji od zdravlja čitave zajednice.

Država koja to dozvoljava mora da odgovori na jednostavno pitanje: čije interese zapravo zastupa?

MONITOR: Očekujete li da će se Poglavlje 27 privremeno zatvoriti do kraja godine? Koliko je toga do sada urađeno, a koliko nam je posla ostalo za prelazni period i punu implementaciju EU regulative za životnu sredinu?

IKOVIĆ:Na papiru smo đaci odlikaši, a na terenu padamo na svakom ispitu. Poglavlje 27 se možda i zatvori do kraja godine, ali to neće riješiti probleme sa kojima građani žive svaki dan.

Recikliramo svega oko jedan odsto otpada. Danilovgrad nema prečistač, pa otpadne vode završavaju u Zeti. Država nema ni postrojenje za životinjski otpad, pa leševe svinja gledamo po dvorištima. Za evropske standarde potrebno je više od tri milijarde eura. Taj novac ćemo platiti u svakom slučaju, ili kroz ulaganja ili kroz kazne. Ulaganja nam ostavljaju čistu vodu i zdrav život, a od kazni ćemo biti samo siromašniji, dok rijeke ostaju zagađene.

Zato zatvaranje poglavlja ne smije biti samo politički uspjeh za kamere. Pravi uspjeh biće kada evropski standardi počnu da važe i u Danilovgradu. Evropa se ne mjeri brojem usvojenih zakona, nego time da li možete da otvorite prozor od zagađenog vazduha i da li vam je rijeka čista.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Postratovska patologija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto da čitam memoare bivših političara koji su doprinijeli ratnom raspadu moje države i o njihovoj krivičnoj, političkoj i moralnoj   odgovornosti, čemu sam posvetila značajan dio svog života, čitam intervjue „sveprisutnog“ Mila Đukanovića. Majstor poluistina koje su mu obezbijedile dugo vladanje i neko vrijeme naklonost međunarodne zajednice

 

 

MONITOR: Dugogodišnji premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbacio je optužbe predsjednika parlamenta Andrije Mandića  da su on i DPS imali direktnu političku i logističku ulogu u ratnim devedesetim. Negirao je da je Crna Gora slala gorivo Republici Srpskoj i time doprinijela produžetku rata u BiH. Kako komentarišete Đukanovićevu reakciju?

KOVAČEVIĆ: Da mi je neko rekao prije dvadeset godina da će ratne godine Mila Đukanovića još uvijek biti predmet moje dnevne opservacije  bila bi to uvreda mojoj viziji crnogorskog društva i inteligenciji. Danas vidim  da je on još uvijek nezaobilazan modus promijenjene vlasti.

Umjesto da čitam memoare bivših političara koji su doprinijeli ratnom raspadu moje države i o njihovoj krivičnoj, političkoj i moralnoj   odgovornosti, čemu sam posvetila značajan dio svog života, čitam intervjue „sveprisutnog“ Mila Đukanovića. Zadržava, još uvijek, moć političara koji  je aktuelan i zna da drži fokus na pitanje i važnost iz koje govori. Tako uspijeva da cinizam definiše dostojanstvom. Majstor poluistina koje su mu obezbijedile dugo vladanje i neko vrijeme naklonost  međunarodne zajednice. Tačno je da smo dobili (nije samo on zaslužan a misli da jeste)  međunarodno priznanje nezavisnosti, članstvo u NATO, pristup EU ali je  isto tako tačno da smo dobili (čemu je značajno doprinio sa svojom partijom) na unutrašnjem planu relativizaciju rata u Jugoslaviji, selektivnu pravdu, sabotiranje prava i zakona, razoreno društvo ophrvano postratovskom patologijom, kriminalnu tranziciju i ostalo.

BiH je neispričana priča, selektivno i formalno suočavanje sa prošlošću ga je aboliralo odgovornosti ali i odgovornost mnogih iz vlasti i opozicije. Zaustavljen je  proces lustracije  koji bi pripadnike  jedinstvenog DPS-a  uklonio sa političke scene na duže vrijeme. Nastavili su u različitim kolonama da projektuju zaborav ali saglasni u proganjanju pojedinaca i pokreta  kritičke misli sa građanskim i progresivnim idejama. O tome ni riječi u intervijuu. Kako su samo saglasno i  temeljno gušili Studentski pokret 2012. i pokret Odupri se 2019. obezbjeđujući  ambijent za  litije i za sve što nam se danas dešava. Dakle, intervju  je još jedno zamagljivanje odgovornosti Crne Gore i Mila Đukanovića u ratovima devedesetih i učešća u formiranju Republike Srpske i ovakve vlasti.

MONITOR: Đukanović kaže: „U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici“. Kako vidite taj Đukanovićev suženi fokus, koji Srebrenicu ne vidi kao posljedicu pogubne politike devedesetih?

KOVAČEVIĆ: Fokus je jasan, ukazuje na odgovornost velikosrpskog nacionalizma koji je  formirao kontekst  genocida u Srebrenici ali na perfidan način zamućuje svoju ulogu i značaj pozicije koju je zauzimao u ratu BiH  tvrdeći da nije bio „vinovnik“ iako je jasno da to nije tvrđeno, nego da je pomagao. Uprkos tome što ga mnoge žrtve ne smatraju odgovornim jer vjeruju  njegovom javnom izvinjenju i uvažavanju njihove patnje. U Crnoj Gori trebamo odgovore zašto nije rekao Ne ratu u BiH jer  znamo iz iskustva da kad hoće ima hrabrosti da kaže NE, kao što je rekao NE ratu na Kosovu. Ne daje odgovore ni zašto to nije uradio i u slučaju Hrvatske. Sjenka tih nepoznanica i negiranja  sa pozicije moći, ličnog autoriteta i dominacije otežava i danas   svaku  autonomiju i kreaciju ljudi u partiji koju je stvarao. Stavlja ih u odbranašku poziciju dok sadašnja vladajuća većina, koja je u kontinuitetu sljedbenik velikosrpskog nacionalizma, svoje nečinjenje i neuspjehe opravdava upoređivanjem sa  djelovanjem DPS-a i Đukanovića u prošlosti. Posljedice toga svi trpimo, zaglavljeni u njihovo prizemno nadgornjavanje.

MONITOR: Predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički je opet preživio inicijativu za smjenu sa te funkcije, zbog saučešća koje je uputio porodici Ratka Mladića. Kako komentarišete podršku koju je imao u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Parlament je jasna slika društvene regresije, gubitka civilizacijskih vrijednosti, političkog nemorala i odgovornosti. Razoreno je društvo postratovskom patologijom. Bolest je u terminalnoj fazi. Predsjednik parlamenta je prava slika te bolesti, imitator, lukavi ideolog, neiskreni vođa koji se u nedostatku vlastitog političkog integriteta služi vjerskim i nacionalnim autoritetom i vuče društvo i državu u potpunu dezintegraciju.

Oni koji su ga podržali nemaju sposobnosti ni znanja da vide širi kontekst  i kontinuitet zla. Porazno je što oni ne mogu da uvide koliko su lično poniženi i koliko su nedostojni pozicije koju zauzimaju.

MONITOR: Iz DPS su poručili Briselu da ako njima ne smeta da sarađuju sa negatorima genocida, DPS-u smeta. Da li je DPS sa Đukanovićem kao počasnim predsjednikom, bez kritičkog odnosa prema njegovoj ulozi u devedesetim, suštinska alternativa negatorima genocida”, odnosno nacionalističkim politikama?  

KOVAČEVIĆ: Sumnjam, najopasnije je ako njihova „alternativa” bude vođena nacionalizmom i lažnom ljubavi prema Crnoj Gori. Nisam sklona da  ponašanje sadašnjih članova DPSa u parlamentu opravdavam uticajem Mila Đukanovića, upkos idolopoklonstva kojeg prepoznajem kod mnogih od njih. Oni su odrasli ljudi odgovorni za svoja djela i ideje. Do sada su se baškarili u oportunizmu i konformizmu u sjenci percepcije vođinog uticaja. Reaktivni u djelovanju.

Ovo vrijeme traži organizaciju i energiju, prvenstveno viziju budućnosti Crne Gore. Do sada to nisu pokazali. Vidljivo je da  nekima postaje usko pod tim šinjelom. Jasno je i to  da se njihov počasni predsjednik ne oglašava bez razloga. Ako oni  još vjeruju da im on „čuva leđa” onda su/smo u problemu.

MONITOR: Šta sve to govori po političkoj klasi u Crnoj Gori?  

KOVAČEVIĆ: „Društvo koje nije u stanju da se suoči sa svojom prošlošću osuđeno je da je ponovi”, nije floskula,dodala bih – zato što izrodi političku klasu koja je nesposobna da izvede taj proce i napravi progres. U tome smo. U posljedicama rata svakodnevno. U ekonomiji, obrazovanju, socijali, zdravstvu, međuljudskim odnosima mnogo toga je opustošeno i obesmišljeno. Izabrali smo promjenu a dobili smo nezrele manipulante koji zamišljaju da vode politiku uz konstantnu dobro organizovanog uticaja srpskog nacionalizma i crkve što je u procesu tzv promjena ojačalo druge nacionalizme.

Društvo je izgubilo kompas ali vjerujem da može više i bolje od sadašnje političke klase. Obeshrabruje, ali i tješi, što u svijetu u tome nismo sami. Iz sveopšteg haosa mora se izroditi drugačija politika. Militarizacija je pogrešan put.

MONITOR: Nastavilo se sa veličanjem Ratka Mladića, od lidera DNP Milana Kneževića, do gradonačelnika Pljevalja Daria Vraneša. Kako to da je Mladić tri decenije kasnije i dalje „politički upotrebljiv”?

KOVAČEVIĆ: Postoji jedna izreka u narodu za takve ljude – ponašaju se kao da su boga za bradu uvatili.  Za njih ne postoje granice i ništa sveto, ophrvani vlastitim narcizmom i egzibicionizmom. Može im se, u službi vjere i nacije. Ratko Mladić im je nebitan, on im je samo prikladan alat da na porazu ljudskosti manipulišu traumama i uzbunjuju javnost. Vidljivo je na ulicama da im novac pristiže (Pljevlja)i da glancaju svoje parohije.

Najvažnije je pitanje kako u tom teroru žive njihovi sugrađani koji su drugih nacija i drugačije misle. Da li iko postavlja to pitanje u još uvijek jedinstvenoj državi?

MONITOR: Kako vidite reakcije institucija na veličanje ratnih zločinaca i širenje govora mržnje?

KOVAČEVIĆ: Institucije su rastočene. Uglavnom su obezličene i malo ih se što istinski tiče. Kao političke ispostave partijskih čelnika „dobro rade svoj posao” i sve „po zakonu”. Hvalospjevi vlastodršcima i zapošljavanje podobnih su njihovi primarni zadaci. Velika je društvena šteta što su takve institucije „pripitomile” civilno društvo i medije (suviše je malo izuzetaka). Skliznuli su u političku korektnost, magiju „ulaska u EU” i bave se senzacijama koje im se serviraju. Repetiraju iste teme i stalno promašuju suštinu. U takvoj situaciji izostaje mobilizacija građana i organizovani otpor nepravdi, laži i mržnji koje se serviraju. Usamljeni glasovi u ovoj situaciji antidržavne propagande i retrogradnih vrijednosti samo ukazuju na stanje nemoći da se ova lavina normalizovane neprofesionalnosti, straha i mržnje zaustavi.

MONITOR: Ovakvi, korak smo od Evrope. A gdje je Evropa?

KOVAČEVIĆ: Onemoćala Evropa još postoji. EU je u haosu svojih pogrešnih procjena i ideoloških zabluda. Nadam se da će i ona opstati i da će sadašnja procjena da im i ovakvi trebamo potrajati. Neka nas unesu kad nismo sposobni da hodamo. To je do njih. Do nas je da prohodamo i gradimo svoju nezavisnost ili da i dalje puzimo u ulozi robova i lopova čiju pozicijiu sadašnja vladajuća struktura učvršćuje na svim poljima. EU me sve više brine ali je „manje zlo”. Mada to ništa ne garantuje u sadašnjoj svjetskoj politici.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo