Povežite se sa nama

MONITORING

BRANIMIR GVOZDENOVIĆ, AMBASADOR MEDITERANA: Priznanje za zločine protiv prirode

Objavljeno prije

na

Bivši ministar održivog razvoja i turizma i aktuelni potpredsjednik Skupštine Branimir Gvozdenović ponovo je ovjenčan neobičnim priznanjem. On je u Tivtu, u utorak 26. septembra, na svečanosti povodom obilježavanja Mediteranskog dana obale, dobio titulu počasnog ambasadora obale. Uručena mu je plaketa Ambasadora obale cijelog Sredozemlja, za 2017. godinu.

Ne pamti se da je nečija nagrada izazvala toliki šok i nevjericu u javnosti, kao Branova najnovija tantijema. Mnogi su povjerovali da je u pitanju „lažna vijest” koja ima za cilj da razveseli publiku. Ili još jedna nagrada poput one kojom se Gvozdenović okitio u julu 2015. godine u Sarajevu – Zlatna plaketa najministra u regionu Srednje i Jugoistočne Evrope.

Poslednja Gvozdenovićeva plaketa prevazišla je i one koje dijeli sarajevska Liga humanista po svom besmislu i licemjerju prilikom odabira laureata, potpuno pogrešnog i najmanje zaslužnog za bilo kakvo javno prizanje za minuli rad u oblasti uređenja prostora Crne Gore.

Dugogodišnji ministar održivog razvoja i turizma nagradu je stvarno dobio i to od predstavnika veoma značajne međunarodne organizacije UNEP, Programa za životnu sredinu UN-a i Centra za regionalne aktivnosti MAP-a, Mediteranskog akcionog plana, čije su aktivnosti koncentrisane na integralno upravljanje obalnim područjima i primjenu Barselonske konvencije.

UNEP/MAP okuplja 21 državu Mediterana i EU, koje su ratifikovale izmijenjenu i dopunjenu Barselonsku konvenciju pod nazivom – Konvencija o zaštiti morske sredine i priobalnog područja Sredozemlja, koja je stupila na snagu 2004. godine. Zaslužni za javno djelovanje u očuvanju prirode i priobalja Sredozemlja, poznati intelektualci, državnici iz tih zemalja nosioci su tog počasnog zvanja. Među njima bio je i pisac i publicista Predrag Matvejević, autor sjajne knjige Mediteranski brevijar.

Kandidaturu Gvozdenovića za Ambasadora obale istakao je predsjednik Filip Vujanović, koji je otvorio skup u tivatskom hotelu Ridžent. Vujanović je kazao kako je Gvozdenović pružio izuzetan doprinos uvođenju održivih modela planiranja i upravljanja obalnim područjem Crne Gore u skladu sa zahtjevima Barselonske konvencije. Istakao je njegove zasluge u sprovođenju Programa integralnog upravljanja obalnim područjem (CAMP CG) koji je našao punu primjenu u izradi Nacrta prostornog plana obalnog područja.

Nagradu je primio iz ruku Željke Škaričić, direktorice PAR/RAC – Centra za regionalne aktivnosti programa MAP-a iz Splita, koja nije štedjela riječi pohvale za posvećenost državnih organa Crne Gore u primjeni održivih modela upravljanja na atraktivnom području crnogorske obale. Pohvale su bile do te mjere nerealne da se postavlja pitanje, da li je gospođa Škaričić zamijenila papire pa govorila o nekoj drugoj zemlji i drugoj obali.

Još veću nevjericu izazvalo je obraćanje Gaetana Lenona, koordinatora programa UNEP/MAP i generalnog sekretara Barselonske konvencije, sa sjedištem u Atini.

„Vaša zemlja pruža znatan doprinos našim postignućima na veliki broj načina i često služi kao primjer drugim zemljama”,ocijenio je Leone.

„Od 2007. godine Dan obale predstavlja značajan datum kada cijeli Mediteran slavi vrijednost svojih obalnih područja… Slavimo hiljade godina napretka koji je iz ovog dijela svijeta oblikovao njegovu istoriju pružajući čovječanstvu neprocjenjivo nasljeđe i bogatstvo”, kazao je Leone.

Zaista je nevjerovatno do koje mjere su ovi ljudi, predstavnici institucija Ujedinjenih nacija, izgubili kontakt sa realnošću vjerujući hvalospjevima državnih funkcionera.

Da li je Gaetano Lenone, koji je u službama UN proveo gotovo 30 godina, obišao Crnogorsko primorje prije odluke o laureatu, da li je upoznat sa činjenicom da je ono do te mjere devastirano da UNESCO na primjer, prijeti brisanjem Kotora i dijela zaliva Boke, sa liste svjetske prirodne i kulturne baštine.

Da li je sekretar Barselonske konvencije upoznat sa time da preporuke ovog dokumenta kojeg je Crne Gore ratifikovala prije 13 godina, nisu našle primjenu ni u jednom planskom dokumentu na nivou države ili primorskih opština. Da su od početka njene obavezne primjene, od 2004 godine, sva planska rješenja bila usmjerena ka obali i njenoj potpunoj degradaciji.

Dodjela plakete ambasadora obale Branimiru Gvozdenoviću predstavlja akt ponižavanja države i zdravog razuma njenih građana, koji zbog ovakvih neodgovornih akcija gube povjerenje u međunarodnu zajednicu. U pitanju je priznanje internacionalnog karaktera koje je nekritički i na upitan način dodijelila jedna agencija UN, bivšem ministru odgovornom za totalnu urbanizaciju obalnog područja Crne Gore.

Gvozdenović je u crnogorskoj javnosti prepoznat kao ministar koji je zaslužan za uspostavljanje termina betonizacija ili budvanizacija prostora. Kao ministar divlje, bespravne gradnje i u(ne)ređenja prostora. Na početku svog mandata zatekao je oko 50.000 bespravno podignutih objekata, da bi na odlasku ostavio u nasleđe više od 100.000.

Tokom petnaestogodišnjeg mandata u resoru održivog razvoja i turizma bavio se uglavnom urbanizmom. Od Ministarstva je napravio ortačku firmu za pružanje usluga građevinskom lobiju, osnovao arhitektonske i planerske biroe i angažovao svoje ljude na izradi velikog broja državnih planskih dokumenata za zaštićene zone ili nacionalne parkove i neizgrađene prirodne bisere na morskoj obali. Tokom njegovog mandata usvojeni su brojni urbanistički planovi na osnovu kojih su primorska turistička mjesta nemilosrdno betonirana. Posebno budvanska, tivatska i kotorska rivijera. Gvozdenović je odgovoran za nehumanu urbanizaciju Budve, Bečića, Pržna, Svetog Stefana, Petrovca…Krašića, Dobrote, Kostanjice, Morinja, Turskog Rta…

Gospodin Lenone i gospođa Škaričić morali su posjetiti Petrovac kako bi se na licu mjesta uvjerili u prvorazredan zločin protiv prirode, u domete posvećenosti države održivom razvoju i primjeni Barselonske konvencije. Na samoj obali nekada mirnog turističkog mjesta nikao je hotel Cristal Rivijera, sa nevjerovatnih 54.000 m2 izgrađene površine, kojim je petrovački turistički pejzaž zauvijek uništen. Ili ribarsko naselje Pržno, pretvoreno u gusto naseljeno mjesto u kome se šepuri stambeni blok Gvozdenovićeve familije..Ili Zavalu u Budvi za čiju je izgradnju rješenje on potpisao.

Betonizacija miločerske šume nosi potpis laureata Gvozdenovića koji je uložio ogroman trud da se u srcu Miločera grade stanovi za tržište. Da li je tako nešto moguće na Brionima, treba pitati uvaženu gospođu Škaričić.

Na osnovu obrazloženja zasluga za dobijanje ambasadarskog statusa, ispada kako je Gvozdenović nagrađen za uspješnu primjenu programa CAMP u Nacrtu plana obalnog područja, u kome je pored ostalih uspjeha, uspostavljena zona „obalnog odmaka”, linije zabrane gradnje na 100 metara od obale.

Međutim, da su ovaj plan pažljivije proučili, namještenici UNEP/MAP-a bi se lako uvjerili da je to lažni pokušaj primjene Barselonske konvencije i da je gradnja na obali mora rezervisana za odabrane investitore.

Imamo situaciju u kojoj je glavni akter izrade Nacrta prostornog plana obalnog područja, bivši ministar Gvozdenović, proglašen ambasadorom Mediterana, dok je taj isti plan kod kuće pretprio oštre kritike stručne i laičke javnosti, nevladinih organizacija, svih primorskih opština i političkih partija. Zar je moguće, pitaće se mnogi građani primorja, da se nagradi planirana urbanizacija ulcinjske Solane, uvale Valdanos, Buljarice, Miločera, Svetog Stefana, Kamenova, ostrva Sv. Nikola i Sv. Marko, Jaza, Luštice, Boke i mnogih neizgrađenih lokacija duž morske obale u zahvatu ovog kontroverznog plana.

Novopečeni ambasador obale ponudio je svoje usluge u „zajedničkim regionalnim naporima kako bi Mediteran sačuvali za generacije koje dolaze”. Samo da ga ne pričuva onako kako je sačuvao Crnogorsko primorje.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo