Povežite se sa nama

SVIJET

Bratstvo bez granica

Objavljeno prije

na

Interpol je jasan u identifikovanju važnosti Jugoistočne Evrope na današnjem evropskom tržištu narkotika. Sudeći po njegovim istraživanjima, dvije glavne rute za krijumčarenje heroina su: Balkanska, koja vodi kroz Jugoistočnu Evropu, i Ruta svile, koja prolazi kroz Centralnu Aziju. U Kancelariji Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNOCD) potvrđuju da je Balkanska ruta – tranzitni put heroina, koji počinje u Avganistanu, nastavlja se preko Turske, Balkana, Italije i Austrije, do centralne i zapadne Evrope – ključna za krijumčarenje opijata iz Azije. Osnovne hemikalije potrebne za proizvodnju heroina i sintetičkih droga takođe se krijumčare duž balkanske rute.

Balkanska ruta je podijeljena na tri podrute: južna ide kroz Tursku, Grčku, Albaniju i Italiju. Centralna prolazi kroz Tursku, Bugarsku, Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Sloveniju i u Italiju ili Austriju. Na kraju, postoji sjeverna ruta koja ide kroz Tursku, Bugarsku i Rumuniju do Austrije, Mađarske, Češke Republike, Poljske i Njemačke.

Čvorišna tačka za Balkansku rutu je Turska.

Balkanska ruta je glavna kopnena veza između Azije i Evrope. Svake godine ovuda prolazi dva miliona kamiona, 300.000 autobusa i šest miliona automobila, ne računajući domaći saobraćaj, navedeno je u članku na internet strani Vorld pres.

Heroin se najčešće transportuje u malim količinama, 10 do 150 kilograma, sakrivenim u kamionu. Uzimajući u obzir razmjere legalne komercijalne trgovine na Balkanskoj ruti, kombinovano sa činjenicom da je potrebno nekoliko sati do cio dan da se pretrese kamion, fizički je nemoguće boriti se protiv ovih aktivnosti kroz obične policijske i carinske metode. Gruba je procjena da je jedan od 50 kamiona provjeren na granicama većine država Jugoistočne Evrope.

Carinarnica Gurbulak u provinciji Agri, prvo tursko selo nakon prelaska granice sa Iranom, je glavni put koji koriste krijumčari, pošto leži na AH1 autoputu, ogromnoj saobraćajnici koja povezuje Daleki Istok sa Turskom, i potom, preko autoputa E80, od Turske do Bugarske i do Evrope.

Italijanska FLARE mreža koja istražuje bezbjednosna pitanja, navodi da kroz Gurbulak dnevno prođe hiljade vozila, uključujući i oko 20.000 kamiona, koji se najviše koriste za krijumčarenje heroina. Kurdska plemena koja obitavaju na tromeđi Turska-Iran-Irak, uzimaju novac za sve nelegalne pošiljke koje prolaze tuda omogućavajući takvu trgovinu. Lokalni korumpirani zvaničnici zaobilaze sistem kako bi osigurali protok heroina i pokupili proviziju.

Kada velika pošiljka droge uđe na tursku teritoriju uglavnom iz Avganistana, preko Irana, ona ide u region Istanbula i potom šalje u Evropu.

Procjenjuje se da 37 odsto ukupnog heroina iz Avganistana, ili 140 metričkih tona, odlazi preko tzv. Balkanske rute. Većina heroina koji bude pronađen, presretnut je duž ove rute.

Pošiljke iz regiona Istanbula, se izvoze prema Ukrajini i luci u Odesi, sa suštinskom asistencijom većine ukrajinskih i gruzijskih kriminalnih bandi, ili prema Grčkoj ili Bugarskoj i na kraju vazduhom, sa istanbulskog Ataturk međunarodnog aerodroma, koji je povezan sa glavnim vazdušnim lukama u Evropi.

Osobe odgovorne za ovo putovanje od iranske granice do Balkana su turski kriminalni bosovi, poznati kao „Babo,” što znači otac, slično latinoameričkom „El Padron”. Oni su uglavnom bazirani na visokim ravnicama Anatolije u Turskoj i imaju pristup ogromnom broju podređenih koji rade puno radno vrijeme za njih, bilo kao vozači, dobavljači, vlasnici skladišta, perači novca. Novinski izvještaji procjenjuju da je oko 25,000 ljudi stalno zaposleno u nezakonitoj trgovini u Turskoj i da imaju mrežu koja pokriva stotine gradova i sela duž „heroinske rute.”

Iran i Turska nemaju vizni režim između sebe, i pogranična kontrola je u mnogim slučajevima labava, što omogućuje prilično redovan protok heroina. Drugi faktori koji igraju ključnu ulogu su kurdsko stanovništvo koje nabavlja narkotike kako bi sakupilo kapital, i raširena korupcija u javnom sektoru u balkanskim zemljama koja omogućava krijumčarima heroina da prodru u lokalne institucije sistema bezbjednosti. „Prisustvo jakih transnacionalno povezanih kriminalnih mreža, kao što su italijanska Ndrangeta, crnogorski klanovi, turski lordovi droge, ruske, ukrajinske i kavkaske kriminalne ćelije i srpske narko grupe, ne treba izgubiti iz vida,” navedeno je u članku.

Upućeni kažu da su narkotici indirektno povezani sa ilegalnom imigracijom i krijumčarenjem oružja, zbog čega predstavljaju ilegalnu industriju na više nivoa. Krugovi organizovane prostitucije na Balkanu direktno su povezani narkoticima. Policijska istraga u nekoliko zemalja otkrila je da su tokom godina dileri drogom sakupljali kapital preko ilegalne prostitucije prije ulaska u trgovinu drogom, koja je još profitabilnija. Rijetko kad organizovana grupa počinje sa značajnom trgovinom drogom a da nije prethodno bila umiješana u prostituciju ili krijumčarenje.

Narkotici imaju međunarodne posljedice. U decembru 2009. tadašnji šef UNOCD Antonio Marija Kosta tvrdio je da je ilegalan novac od droge spasao bankarsku industriju od propasti na početku globalne finansijske krize. Italijanski ekonomista i diplomata Kosta je tvrdio kako je vidio dokaze da su prihodi od organizovanog kriminala bili „jedina likvidna investicija kapitala” dostupna nekim bankama na ivici kolapsa. Zato borba protiv trgovine drogom postaje ekstremno kompleksan problem.

Upućeni smatraju kako izgledi za borbu protiv krijumčarenja narkotika nisu nimalo optimistični. Finansijska kriza i raširena korupcija na Balkanu će osigurati da bude dovoljno „ljudskog kapitala” uvijek dostupnog za „investiranje” u krijumčarenje. Narkotici privlače kriminalce zato što se brzo transportuju i donose ekstremno veliku zaradu.

Otuda je problem trgovine heroina i ilegalne imigracije u Jugoistočnoj Evropi uznemirio lokalne i međunarodne vlasti, kao što su Interpol i Europol kao i američku Agenciju za borbu protiv droga (DEA), britansku SOCA i druge različite bezbjednosne agencije. Zbog složene prirode problema i teškoće saradnje između toliko mnogo zemalja, nijedna vlast nije bila u stanju da uspješno riješi ovaj problem.

Nekoliko inicijativa podrazumijeva stvaranje zajedničkih policijskih timova. Malo je, ipak, urađeno na političkom nivou, i nedovoljno pažnje je posvećeno holističkoj perspektivi, razumijevanju tržišta narkotika, oružja, prostitucije i ilegalne imigracije. Sudske, bezbjednosne, informativne, policijske, vojne i socijalne agencije moraju kombinovati svoje napore, zaključuju upućeni.

Analitičari smatraju kako će Jugoistočna Evropa ostati podložna krijumčarenju droge, ukoliko ne bude donijeta strategija regionalne saradnje. Međutim, loša primjena i zakonska strategija predstavljaju prepreke presijecanju ruta za ilegalnu trgovinu narkoticima.

„Liberalizovani vizni režimi, porozne granice i još nedovoljni rezultati u borbi protiv pranja novca, i, u nekim zemljama, ograničeni kapaciteti carine (osoblje), doprinose podložnosti zemalja duž balkanske rute krijumčarenju droge”, izjavio je za internet stranu Sautist jurop tajms (SETimes) Siniša Durkulić, analitičar u beogradskoj Kancelariji UNOCD.

Petorka protiv droge?

Ukoliko evropske zemlje ne preduzmu odlučne mjere protiv krijumčarenja heroina, kriminalne grupe će zarađivati čak 500 milijardi dolara godišnje, ocijenio je jednom prilikom šef ruske Federalne službe za kontrolu narkotika Viktor Ivanov.

„Postoji oko 375 narko-kartela koji snabdijevaju Evropu i Rusiju. Svaki od njih ima sopstvenu oznaku i žig”, izjavio je Ivanov, tokom prošlogodišnje posjete Tirani, prenijela je albanska Alsat TV.

,,Albanija je jedna od prvih zemalja koje osjećaju posljedice takvog prometa, zato što poznati koridor koji se proteže Turskom, Bugarskom, Makedonijom i drugim mediteranskim zemljama čini Albaniju jednom od prvih zemalja koje se suočavaju sa tim prometom”, tvrdi Ivanov. ,,Albaniju vidimo kao zemlju tranzita narkotika ka evropskim zemljama”.

Prema Izvještaju američkog Stejt departmenta o strategiji kontrole međunarodnih narkotika u 2011, (INCSR), grupe organizovanog kriminala koriste strateški položaj Albanije, porozne granice i neujednačeno sprovođenje zakona.

Ivanov je boravio u Tirani radi potpisivanja sporazuma o saradnji Albanije i Rusije na polju borbe protiv krijumčara droge. Saradnja će uključivati razmjenu informacija, planiranje napada na kriminalne grupe i koordinisanje zajedničkog rada agencija tih zemalja.

Analitičari ocjenjuju kako je potpisivanje sporazuma indikacija da Moskva namjerava da igra vodeću ulogu u regionu kada je riječ o pitanju borbe protiv narkotika. Rusija je potpisala slične sporazume o borbi protiv droge sa Srbijom i Makedonijom.

U Glasu Rusije je navedeno kako ta država pokušava da formira međunarodnu „petorku”, koju bi činile Albanija, Makedonija, Crna Gora, Rusija i Srbija. Zemlje bi djelovale zajedno kako bi presjekle puteve droge koji prelaze preko Kosova.

„Zajednički koraci petorke bili bi pomognuti nesebičnom razmjenom obavještajnih podataka. Rusija, na primjer, ima mnoštvo obavještajnih podataka iz američkih i avganistanskih izvora u Avganistanu”, kazao je, Ivanov.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREHRAMBENA KRIZA U SVIJETU: Marš ka rubu gladi

Objavljeno prije

na

Objavio:

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih u svijetu vjerovatno mnogo veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini

 

Vrućine su još tu. Kalendarska jesen još nije počela. Ona druga – odavno najavljena recesiona jesen, izgleda već jeste. Reklame za štednju energije počele su i kod nas i u komšiluku. Znamo, uz to idu i poskupljenja. Jedna od posljednjih vijesti na našem nebu su i moguće nestašice mlijeka.

Mediji su prenijeli da mlijeka u regionu i Evropi nedostaje. Dijelom zbog sušnog perioda, dijelom zbog skoka cijene inputa. Srbija je najveći izvoznik mlijeka u Crnu Goru. Trenutno je i kod njih manjak mlijeka, pa su uvedene mjere u vezi sa izvozom. Nadležni kažu da nema razloga za zabrinutost i da je ovo prolazni trend.

Ljudi su izašli na ulice u Njemačkoj i Češkoj. Dok u Njemačkoj ljevica i desnica protestuju protiv povećanja cijena gasa, struje i životnih namirnica, inflacija u toj zemlji je, prenijeli su mediji, 7,9 odsto. U Evropskoj uniji je inflacija nešto ispod deset odsto, dok su najveća poskupljenja pretrpjele Estonija, Letonija i Litvanija. Tamo se bilježi porast od preko 20 odsto.

U centru Praga održan je veliki protest na kome je zahtijevano da Vlada podnese ostavku do 25. septembra. Iako su ove demonstracije obojene raznim desnim bojama i političkim stavovima, istaknuti su i zahtjevi za rješavanje energetske i prehrambene situacije koju donosi neizvjesna jesen.

Kriza je uzrokovana razornom kombinacijom nekoliko faktora. Sukobi su najveći pokretači. Čak 60 odsto gladnih u svijetu živi u područjima pogođenim ratom i nasiljem. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote, te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju. Ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Uz izlazak iz pandemije isplivali su i problemi poput globalnog zastoja u transportnim lancima i nabavci, nestašica kombinovana sa potražnjom podigla je cijene energenata. Domino-efekat se postarao za ostalo. Februar je donio strahote rata u Ukrajini čije posljedice osjeća cijeli svijet. Pred nama su konstantne vrućine, suše i poplave desetkuju poljoprivredu.

Nekoliko slika stiže iz Evrope ovoga ljeta. Nijesu lijepe. Ministar životne sredine Francuske Christophe Bechu rekao je da julska kiša predstavlja „samo 12 odsto onoga što je potrebno“. Francuska je četvrti najveći izvoznik pšenice i među pet najvećih izvoznika kukuruza na svijetu. Elizabeth Robinson iz Instituta za istraživanje klime i okoline pri Londonskoj školi ekonomije ukazuje: „Postoje neki dugoročni, teški razgovori koje treba voditi, posebno o bacanju hrane i preusmjeravanju ostataka ljudske ishrane životinjama“. Juan Carlos Hervas, iz sindikata španskih poljoprivrednika, rekao je za AFP da će tamošnja berba maslina iznositi manje od 20 odsto prosjeka u posljednjih pet godina. Španija proizvodi gotovo polovinu svjetskog maslinovog ulja.

Qu Dongyu, glavni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN-u, pozvao je zemlje da prošire proizvodnju hrane, ojačaju lance nabavke kako bi podržali male poljoprivrednike i osigurali gotovinu i druge kritične artikle za proizvodnju žitarica i povrća te za zaštitu stoke. „Sada smo u ozbiljnoj opasnosti od suočavanja sa krizom dostupnosti hrane, a vjerovatno i za sljedeću sezonu“, rekao je. „Moramo spriječiti ubrzanje ovih trendova u nadolazećim mjesecima i godinama“, rekao je on.

Svjetske cijene hrane dosegle su rekorde već ranije ove godine. Proizvođači hrane u Evropi se bore sa visokim cijenama energenata. A zima tek dolazi.

Skeptici najavljuju da bi ovakav trend mogao trajati više zima, pa čak i do kraja decenije. „Sljedećih 5 do 10 zima biće užasne, ako se ništa ne preduzme“, tvitnula je u nedjelju belgijska ministarka energetike Tinne Van der Straeten apelujući na brza rješenja za energetsku krizu.

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. U međuvremenu stižu upozorenja o onima koji klize ka rubu gladi. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih ljudi u svijetu vjerovatno puno veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini.

To je 46 miliona više u odnosu na godinu ranije i 150 miliona više u odnosu na 2019. Nakon što je ostao relativno nepromijenjen od 2015, broj ljudi pogođenih glađu je skočio u 2020. i nastavio rast u 2021. na 9,8 posto svjetske populacije. Nadalje, 149 miliona djece mlađe od pet godina imalo je probleme u rastu i razvoju zbog hroničnog nedostatka esencijalnih nutrijenata u ishrani, dok je 39 miliona imalo prekomjernu težinu.

Predviđa se da će se gotovo 670 miliona ljudi i dalje suočavati sa glađu 2030. godine – čak i ako se uzme u obzir globalni ekonomski oporavak. To je sličan broj kao i 2015. Tada su se članice UN-a dogovorile o petnaestogodišnjoj agendi kojom se do 2030. godine, između ostalog, predviđalo okončanje siromaštva „svuda i u svim svojim oblicima“, obezbijeđivalo kvalitetno obrazovanje, kao i dostupna i pouzdana energija i zaštita životne sredine.

Cilj UN-a da do kraja decenije zaustavi glad izgleda dalje nego ikad. Rukovodilac Svjetskog programa za hranu UN-a (WFP) David Beasley, rekao je da njihova posljednja analiza pokazuje da „rekordnih 345 miliona maršira ka rubu gladi“.

„Svake godine 11 miliona ljudi umre zbog nezdrave ishrane. Rastuće cijene hrane znače da će se ovo samo pogoršati“, izjavio je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Iz UN-a su pozvali na izdvajanje značajnih novih sredstava za humanitarne organizacije kako bi se mogle nositi sa „drastično rastućim nivoima gladi“. Humanitarne agencije, u iščekivanju dodatnih sredstava, pokušavaju da se pripreme za još kritičnije nivoe gladi, jer se suočavaju s godišnjom rupom od 14 milijardi eura. Posebna krizna radna grupa UN-a prati više od 60 zemalja koje se bore sa plaćanjem uvoza hrane. Visoke cijene energije i hrane stavile su dodatni pritisak na zemlje u razvoju.

Svjetski program za hranu zahtijeva 22,2 milijarde američkih dolara kako bi obezbijedio pomoć za 152 miliona ljudi. U nekim oblastima u kojima je najviše gladnih, recimo zemljama poput Nigerije, Južnog Sudana i Jemena, WFP je već suočen s teškim odlukama. Moraće se pristupiti smanjenju obroka kako bi se moglo doprijeti do većeg broja ljudi. Uzimati od gladnih da bi se nahranili gladni.

Ako zajednice nijesu osnažene da izdrže šokove kojima su izložene, to bi moglo da rezultira povećanom migracijom i mogućom destabilizacijom i sukobima. Nedavna istorija i migrantske krize su nam to pokazale.

Postoje i rješenja koja bi mogla ublažiti posljedice krize. Jedan od najvećih izazova je da se izgradi sposobnost zajednica da se hrane i prekinu svoju zavisnost od humanitarne pomoći. Ima dokaza da se, negdje, ovaj pristup ostvario. U samo tri godine WFP i lokalne zajednice pretvorile su 272.000 hektara neplodnih polja u regiji Sahel, koja se prostire kroz pet afričkih zemalja u produktivno poljoprivredno zemljište, promijenivši živote više od 2,5 miliona ljudi. U Bangladešu 2020. novčanu pomoć je dobilo 145.000 ljudi prije ozbiljnih prognoziranih poplava. To im je omogućilo da kupuju hranu i lijekove, zaštite kritičnu imovinu i transportuju stoku i porodice na sigurna mjesta, sprečavajući gubitke i štete. Time su se troškovi hitnog odgovora smanjili za više od pola.

Rješenja postoje. Da bi se pobijedila glad, novac nije dovoljan. Samo politička volja može okončati sukobe, a bez čvrste političke predanosti u obuzdavanju globalnog zagrijavanja, glavni pokretači gladi nastaviće da djeluju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI: Već rekordno, a tek na pola sezone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Satelitski nadzorni servis Evropske unije očitao je da bi Evropa mogla završiti 2022. sa više opožarene površine nego 2017. godine. Tada je evidentirano gotovo 1.000.000 hektara (10.000 km2) izgubljenih u požarima

 

Šumski požari koji su proteklih nedjelja harali djelovima Evrope već su spalili veće područje nego što je bilo izgubljeno u požarima cijele 2021. To je objavila  prošlog četvrtka služba za satelitsko praćenje EU-a.

Satelitski nadzorni servis Evropske unije očitao je da bi Evropa mogla završiti 2022. sa više opožarene površine nego 2017. godine, kada je evidentirano gotovo 1.000.000 hektara (10.000 km2) izgubljenih u požarima.

Širom EU u požarima je, u trenutku pisanja ovog teksta, od 16. jula ove godine, izgorjelo 517.881 hektara – nešto više od 5.000 km2, objavio je monitor EFFIS-a. Tokom cijele 2021. godine 470.359 hektara (4.700 km2) stradalo je u požarima. Uglavnom su požari tada gutali površine u Italiji i Grčkoj.

Ove godine bjesnili su širom Francuske, Španije, Portugala, Grčke, a sve zbog rekordno toplotnog talasa koji je često premašivao temperature od 40 stepeni celzijusa. Čak su takve brojke zabilježene i u Velikoj Britaniji. Prvi put u istoriji. U ovoj zemlji u 2022. izgorjelo je nešto više od 20.000 hektara, prošle godine  6.000.

Opet jezive slike i u našem regionu. Najveći požar u istoriji Slovenije je nakon sedam dana borbe stavljen pod kontrolu.

Nakon vatrene stihije koja je zahvatila slovenački Kras, država će preuzeti na sebe troškove nastale požarom. Slovenci su najavili i sastavljanje popisa materijalnih šteta, i što je važnije izradu mjera za sprečavanje sličnih požara koji bi mogli zahvatiti tako velike površine. Robert Golob, premijer te zemlje, za jesen je najavio ovaj, kako ga je nazvao „opsežan i ambiciozan” plan.

Neće biti lako. Prof. dr Tom Levanič, voditelj Odsjeka za agronomiju i šumarstvo u Zavodu za šume Slovenije, za Delo kaže da se u šumarstvu najčešće zagovara prirodna obnova, ali da ponekad i prirodi treba pomoći. Riječ je o 4.000 hektara koje će se na ovaj ili onaj način morati sanirati.

Ovaj stručnjak napominje da je malo djelova Slovenije trenutno imuno na slične požare. Dugoročno će biti gore. Kombinacija dugotrajnog suvog i vrućeg vremena, nedostatka padavina, plitkog i isušenog tla, te sušom pogođenog drveća je užasno loša okolnost za šume. Nema potrebe da iko pali požar, može se zapaliti sam od sebe.

Gorjelo je u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i kod nas. Kada su Slovenci stavili požar pod kontrolu, kod nas je bilo aktivno dvanaest požara, a Ministarstvo odbrane je objavilo da su u akcijama suzbijanja požara uključena „dva helikoptera Vojske Crne Gore i samo jedan avion od ukupno pet vazduhoplova Ministarstva unutrašnjih poslova”.

Crnogorski sistem zaštite i spašavanja raspolaže skromnim resursima za gašenje požara, saopštio je tih dana za Radio Slobodna Evropa (RSE) v.d. generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

Da je u našoj maloj zemlji situacija odavno ozbiljna, opomenuli su iz organizacije KOD. U izvještaju sa kraja juna ove godine naglasili su da je u 2021. godini u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. Problem nije od juče, a neće se završiti sjutra. Ni kod nas, ni u znatno razvijenijim i osvješćenijim zemljama.

Ovo je za AFP potvrdio Jesus San Miguel, koordinator Evropskog informacionog sistema za šumske požare. „Situacija je mnogo gora od očekivane, iako smo očekivali temperaturne anomalije s našim dugoročnim prognozama“, rekao je on. „Očekujemo i gore – nismo ni na pola puta sezone požara“.

Miguel podsjeća da iako većinu požara uzrokuje ljudski faktor, toplotni talasi i sve veće zagrijavanje su ključni za ove apokaliptične scenarije.

Zemlje regiona brane se od vatrene sithije svaka na svoj način. Portal N1 prenio je da Srbija posjeduje helikoptersku jedinicu Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije koja broji sedam helikoptera koji mogu da nose protivpožarna vedra. Oni navode da je ta zemlja već nabavila i druge letjelice sposobne da se uključe u gašenje požara.

Zagrebački Jutarnji list je prenio sredinom ovog mjeseca da je Hrvatska u sezonu požara ušla sa nikada manjim „arsenalom”. Četiri kanadera i tri Air Tractora. Po pisanju hrvatskih medija, svi su bili angažovani u zaustavljanju širenja nedavnog požara kod Šibenika. „U isto vrijeme aktivirao se i požar na splitskom Marjanu i da se on kojim slučajem razbuktao, upitno je bi li se zračne snage s tolikim brojem aviona mogle boriti s dva velika požara”, piše Novi list.

Krajem prošle godine Vlada federacije BiH je usvojila informaciju o potrebi nabavke letjelica za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara koju je sačinila Federalna uprava civilne zaštite po zaključku Vlade od 15. 8. 2021. godine. „Bosna i Hercegovina ima ukupno sedam helikoptera koji mogu da se bore sa požarima, ali nema nijedan avion”, pisala je Slobodna Evropa ovih dana. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine zatražilo je međunarodnu pomoć u gašenju požara u BiH, saopšteno je nakon vanredne telefonske sjednice Vijeća u utorak 26. jula.

Dok se ne odobre ovakve intervencije, pomoć stiže iz susjedstva. Ukoliko je to moguće zbog stanja na sopstvenoj teritoriji. Sjeverna Makedonija je izrazila volju za pomoć Bosni i Hercegovini ukoliko joj bude potrebna. Mi, zbog sopstvenih problema, nijesmo bili u mogućnosti poslati jedinice za pomoć Sloveniji, ali susjedi Hrvati jesu. Uvijek budni komentatori sa društvenih mreža evocirali su uspomene na neka sretnija i vjerovatno organizovanija vremena kada su zapazili detalj u kome hrvatska protivpožarna letjelica u slovenačkom Krasu od vatre brani natpis Tito.

Mediji su prenijeli da su ove godine šumski požari izbili u desetak evropskih zemalja, često istovremeno, što otežava akcije sprečavanja njihovog širenja. U EU se trenutno koordiniše i finansira raspoređivanje 12 protivpožarnih aviona i helikoptera. Oni su skupljeni iz raznih zemalja članica, a slaće se u države koje zatraže pomoć tokom kriza.

„Ovo će ljeto biti zaista ozbiljan izazov za sve nas… Već prošlo ljeto je bilo loše. Prošlo ljeto smo imali devet aktiviranja mehanizma civilne zaštite Unije za šumske požare, ove godine smo imali već pet, a vrhunac ljeta još je pred nama“, rekao je povjerenik EU za upravljanje krizama Janez Lenarčić.

U budućnosti EU planira da ima sopstvene namjenske avione, rekao je povjerenik. „Evropska unija pokušava da nabavi protivpožarne avione… Te će avione tehnički kupiti zemlje članice, ali će ih 100 posto finansirati EU“, rekao je i potvrdio da EU pregovara sa proizvođačima o ponovnom pokretanju proizvodnje amfibijskih aviona koji skupljaju vodu za gašenje požara.

Zemlje EU već povećavaju izdatke za gašenje požara. Francuska, u kojoj su požari koji su harali jugozapadnom regijom do temelja spalili kampove, rekla je da je izdvojila 850 miliona eura za nadogradnju svoje vazdušne flote. Grčka ima više vazduhoplova i vatrogasaca u poređenju sa periodom od prije tri godine, rekao je glasnogovornik vlade Đanis Oikonomu. Takođe, vlada je dodijelila 75 miliona eura za protivpožarne mjere.

Dimitris Statopulos, predsjednik grčkog vatrogasnog saveza, pozivajući na zapošljavanje 4000 novih radnika, podsjetio je da su megapožari u toj zemlji bili prisutni svakih 10 ili 15 godina. „Sada ih srećemo svake tri godine“, prenosi Rojters.

Grupe za zaštitu okoline, poput Svjetskog fonda za prirodu (WWF), upozoravajju  da više novca treba trošiti na sprečavanje požara umjesto na njihovo gašenje. Sada nije tako. U nedavnom izvještaju utvrđeno je da Grčka, Španija, Portugal, Italija i Francuska troše čak 80 odsto raspoloživih sredstava na gašenje, a samo 20 odsto na prevenciju.

Predupređivanje požara je najbolja odbrana od požara. No, kako se šumski požari velikih razmjera sa ovakvom učestalošću javljaju zbog zagrijavanja planete, zasigurno će biti potrebne decenije da se stvari promjene nabolje. U tim decenijama požari će postati žešći ako se kriva zagrijavanja ne preokrene. Stručnjaci se plaše da bi slike koje gledamo ovih dana mogle postati uobičajene u  budućnosti.

Nakon požara trpe svi i sve – poljoprivreda, turizam, čitava ekonomija…  U najgorem scenariju, prema izvještaju Evropske centralne banke za 2021, klimatske promjene mogle bi izbrisati više od 4 odsto evropskog BDP-a do 2030. godine.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Znalo je biti i drugačije. „Mi nastavljamo dalje, bez obzira na ozbiljno vrijeme, bez obzira na sadašnje odnose pobjednika i pobijeđenih. Stoga, slaveći i ovog trenutka pobjedu čovjeka nad bezumljem rata mi obilježavamo četiri desetljeća mira”, recitovao je spiker iz jednog od udruženih centara bivše zemlje na posljednjoj paradi u Beogradu za Dan pobjede. Tradicija redukovana zbog ekonomskih razloga, kasnije i smrti vrhovnog vođe, maršala Tita, zadnji put je održana te 1985. Nakon toga zemlja se survala u nepregledne ponore fašizma.

Žene u crnom su u susret ovog devetog maja i svojih akcija na beogradskom Trgu republike opet upozorile: „Nacizam i fašizam su poraženi, ali njihovi sledbenici iznova dižu glavu u celoj Evropi (i šire), revizijom rezultata Drugog svetskog rata, rehabilitacijom fašističkih i nacističkih ideja i relativizacijom zločinačkog karaktera nacizma i fašizma. Od takvih tendencija nije izuzeta ni Srbija: istorijski revizionizam ne samo što je uzeo maha, nego je, zahvaljujući obrazovnom sistemu i medijskoj propagandi danas postala opštim mestom revizionistička tvrdnja da su se u Srbiji protiv okupacije borila dva antifašistička pokreta“.

Nakon prošlogodišnjih Ljotićevskih stihova na svečanoj proslavi Dana pobjede nad fašizmom i ove godine je javnost imala oko čega da se podijeli. Najviše buke podiglo je neprenošenje moskovske parade na RTS-u. Dok neki smatraju da je ova odluka skandalozna, drugi je smatraju razumnom, treći konfuznom poput državne politike Srbije posljednjih dvadesetak godina.

„Iako licemerna, to je dobra odluka. Takođe, na RTS-u nije bilo emisije o agresiji Rusije na Ukrajinu. Do skoro su agresiju zvali specijalna operacija Rusije. Kao javni servis, dužni su da imaju emisiju o tome”, rekao je Slobodan Georgiev, direktor programa Njuzmaks Adria.

Dačić, Vulin i drugi u društvu ruskog ambasadora, predstavnika ambasada Bjelorusije i Kazahstana, te organizacija Dveri i Zavetnici polagali su vijence. Održana je i manifestacija Besmrtni puk koja je pokrenuta u Rusiji kao vid sjećanja na stradale u Drugom svjetskom ratu. Na beogradskoj šetnji su ove godine mogli biti zapaženi Z simboli i kartonski lik Vladimira Putina. Dio manifestacije Besmrtnog puka u Banjaluci bili su Milorad Dodik i Željka Cvijanović koja nije propustila da uporedi ovaj dan sa devetim januarom. A među masom transparenti poput onog: „Protiv nacizma u Ukrajini i svijetu“! Tako im antifašizma.

Nad Hrvatskom, dok se poziva na nekorišćenje ustaških pozdrava i obilježja, nadvija se strašna prijetnja. Boris Pavelić je za AlJazeeru povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta ispisao: „U Hrvatskoj je usavršena bizarna, nadasve hipokritska verzija kulture sjećanja: komemoriranje žrtve koje pošteđuje počinitelja, a prešućuje osloboditelje. Rezultat: politički i društveni revizionizam kao trajno stanje; obrtanje povijesti naglavce; pretvaranje zločinaca u osloboditelje, a osloboditelja u zločince, te praktička legalizacija i društvena normalizacija ustaštva“. Kolone revidiranih sa svih strana marširaju ka školskim udžbenicima.

Stanje je još mračnije kada se zađe u nešto bližu istoriju. Serž Bramerc upozorio je ovih dana kako hiljade počinitelja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije još uvijek nije procesuirano. Kritikovao je i zloupotrebu instituta dvojnog državljanstva kojim takve osobe izbjegavaju pravdu, prenijeli su mediji. Braća u zločinu, reklo bi se.

Prije svih pominjanja crnogorske plejade deklarativnih antifašista, treba se prisjetiti skupštinskog performansa iz maja prošle godine. Glasanje za stavljanje na dnevni red „Prijedloga zakona o zabrani fašističkih, neofašističkih i vojnih nacionalističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola“, simbolično ili ne, nije uspjelo baš oko Dana pobjede. Nedostajao je samo jedan antifašista da podigne ruku ZA. A bila je tu i divizija uzdržanih boraca protiv fašizma.

U Crnoj Gori ove godine nije bilo kao  inače – red koktela, red vijenaca. Na Belvederu je masovnim skupom obilježen 9. maj, ali i poslate poruke vezane za dešavanja na Cetinju iz prošlog septembra. Istog dana u prijestonici Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori organizovala je prijem na koji dio crnogorskih zvanica nije uspio da stigne zbog velikih kolona. Umjesto pomirenja i na ovaj datum smo se dijelili.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović bio je jedna od centralnih figura proslave na Cetinju. Istaknuti antifašisti iz Demokratskog fronta mu se nijesu mogli pridružiti jer su ostali zaglavljeni u koloni, pa „su otišli na piće“ napisao je jedan od njih na svom fejsbuku.

U međuvremenu negira se genocid u Srebrenici, okreće glava od deportacija i drugih zločina devedesetih. Dok svak tumači antifašizam kako mu odgovara, jedna starica gazi i ove godine put groba Ljuba Čupića i objašnjava suštinu. „Dok god budem mogla da idem, Ljubov grob ne mogu da ne posjetim. Ne mogu nikada zaboraviti njegov osmijeh i njegovo herojsko držanje. Držao se mimo momaka, kao da je pošao na vjenčanje. Nažalost, čini mi se da se Ljuba sjete samo 9. maja“, kazala je Dragica Gaga Abramović, koja dolazi iz Podgorice decenijama u Nikšić, obilazi i vodi računa o grobu slavnog partizana.

U svjetlu današnjice poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka, nego o slavi predaka. Iskazivanje vojne moći u ratnim uslovima i pominjanje oružja „sudnjeg dana” daleko je od svijetle antifašističke istorije. Tito i Draža smiju se danas jedan do drugog sa majica izloženih na ljetnjim štandovima. Če Gevarin vječni osmjeh je odavno postao detalj sa modnih pista.

Ideju antifašizma izlizale su decenije nebrige, zaborava, relativizacija i marketinga. Upravo zbog ovoga nije ni čudo što je fašizam metastazirao. Različiti naučnici ponudili su smjernice za razumijevanje bitnih prepoznatljivosti fašizma. Klasična identifikacija „pet faza fašizma” istoričara emeritusa sa Jejla Roberta Pakstona iz 1998. ukazivala je da bismo trebali gledati na procese, a ne na kozmetičke, lako uočljive stvari poput zastava i uniformi. Jedino tako se po njegovom mišljenju može razumjeti pravi fašizam. Mi mašemo zastavama.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo