Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BUDVA: LOKALNA (NE)KULTURNA POLITIKA: Grad teatar bez premijera

Objavljeno prije

na

Polovinom maja u Zagrebu je održana konferencija na temu Perspektive razvoja kulturnih politika u kontekstu Evropske unije, u organizaciji tamošnjeg Instituta za razvoj i međunarodne odnose, na kojoj je učestvovao i crnogorski ministar kulture Janko Ljumović.

Diskutovalo se o ulozi kulture u održivom razvoju, o instrumentalizaciji kulturne politike ali i o važnosti lokalnih kulturnih politika u svjetlu poznatog evropskog projekta – Evropske prijestonice kulture.

Uvodno predavanje održao je profesor Pjer Luiđi Sako, specijalni savjetnik Evropskog komesara za obrazovanje, kulturu, mlade i sport Tibora Navračiča. Profesor Sako iznio je veoma zanimljivu teoriju kulture zasnovanu na analizama uticaja koji produkcija i participacija u kulturi ima na život pojedinca. Njegov tim, u ovkviru raznih empirijskih istraživanja, ispitivao je nivo hormona stresa – kortizola, nakon posjete jednom italijanskom spomeniku kulture. Rezultati ovog zanimljivog istraživanja ukazali su na direktnu vezu između participacije u kulturi i smanjenja nivoa stresa kod ljudi. Visok stepen kulturne participacije u nekom društvu uslovljava i veći stepen inovacija kao i prosječno duži životni vijek za dvije i po godine. Dakle, umjesto da pitate nekoga kako je, pitajte ga ide li u pozorište, bioskop, muzej, navedeno je, između ostalog, u tekstu objavljenom u beogradskoj Politici.

Po teoriji profesora Sakoa ispada da su građani Budve konstantno pod visokim stresom i rizikuju skraćenje prosječnog životnog vijeka, jer takozvana turistička prijestonica nema nikakvih kulturnih sadržaja dugi niz godina. Uništene su brojne institucije kulture poput Zeta filma sa kojim je otišla jedina gradska sala sagrađena za potrebe pozorišta, bioskopa i mnogih drugih kulturnih dešavanja. Gradska Biblioteka preseljena je u udaljeni dio grada, u kome osim dva muzeja i jedne male galerije, nema nikakvih kulturnih sadržaja vrijednih pažnje.

Kap koja Budvanima pojačava psihološki stres predstavlja odomaćeni estradni šund uz pojačan nivo decibela, koji turističkom prijestonicom neprikosnoveno vlada decenijama. Ako se tome doda divljačka i nehumana betonizacija grada po kome su rasute izuzetno ružne građevine, nestanak slobodnih zelenih površina i parkova, može se reći da je budvansko društvo spremno za jednu sociološku analizu kako ostati zdrav u ovakvim, krajnje nehumanim uslovima života

A nisu mala sredstva koje Opština Budva izdvaja za kulturu. Samo za letnji festival Grad teatar kojim se na pedesetak dana pokušava nadomjestiti mrtvilo od deset mjeseci, iz gradskog budžeta izdvaja se svake godine oko milion eura. Dok za JU Muzeji i galerije odlazi nešto više od te sume. Međutim, većina tih sredstava služi za isplate zarada zaposlenih, dok za kreiranje kulturnih sadržaja preostaje daleko manji dio. To je rezultat nakaradne kulturne politike kojoj su ustanove kulture služile za partijsko zapošljavanje mahom nestručnih i neafirmisanih lica.

Katastrofalna situacija u kojoj se trideset godina od osnivanja našao Grad teatar, najbolja je negacija ocjene ministra Ljumovića o pravnom statusu kulturnih manifetsacija u lokalnim zajednicama.

Ministarstvo kulture uskratilo je dosadašnju finansijsku podršku velikim i priznatim kulturnim manifestacijama u Kotoru i Baru, festivalima KotorArt i TV Bar, pod izgovorom da nisu institucionalizovani, odnosno da se moraju pravno urediti kao javne ustanove u matičnim opštinama.

Grad teatar je javna ustanova čiji je osnivač Opština Budva i nakon trideset godina iskustva predstavlja drastičan i poučan primjer lošeg upravljanja u kulturi.

Opština je u proteklom periodu uložila na desetine miliona eura u ustanovu u kojoj plejada partijskih kadrova nije uspjela da obezbijedi ni osnovne preduslove za kontinuirano održavanje Festivala. Poslije više od četvrt vijeka Grad teatar nema matičnu pozornicu ni potrebnu tehničku opremu koju redovno iznajmljuje. Među 27 zaposlenih nema profesionalaca, poznatih kulturnih stvaralaca. Nekada prestižni pozoršni Festival u regionu, javno je kompromitovan. Njegovo poslovanje predmet je istrage Specijalnog državnog tužilaštva. Firme sa kojima je godinama poslovao, članice su budvanske organizovane kriminalne grupe, kažnjene za malverzacije kojima je opštinski budžet oštećen za milione eura.

Početkom marta ove godine promijenjena je uprava u Grad teatru. Izabran je novi Savjet Festivala i direktorica Milena Marojević-Lubarda, bivša selektorica jednog od festivalskih segmenata. Međutim, četiri mjeseca kasnije, ovogodišnji festivalski program javnosti još nije poznat. Planiran je u skraćenoj i skromnijoj verziji od dosadašnjih, zbog niza problema sa kojima se nova uprava suočava.

Na 31. festivalu neće biti premijernih pozorišnih predstava. U periodu od 5 jula do 15 avgusta u Budvi će, sa svojim predstavama, gostovati pozorišne trupe iz regiona, iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, BiH, ali i nekoliko pozorišnih kuća iz Crne Gore. Kako pregovori o vraćanju Citadele, bivše matične scene Festivala, koja je prodata poznatom tajkunu Branku Ćupiću, nisu uspjeli, predstave će se izvoditi isključivo na maloj sceni u Starom gradu, između budvanskih crkava.

Stavljena je tačka na improvizacije i izvođenja po gradskim prašnjavim poljanama i seoskim vrletima, koje vjerna publika Grad teatra nije dobro prihvatila.

Savjetom Grad teatra rukovodi Siniša Jelušić, profesor Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju uz članove, arhitektu Slobodana Boba Mitrovića, producenta Marka Pavlovića i Svetlanu Ivanović, zamjenicu direktora Festivala.

Međutim, vidljivih pomaka u Grad teatru nema. Povodom nove koncepcije Festivala i programa za 31. sezonu, uprava se nije u javnosti oglasila. Zvaničan sajt Grad teatra posve je prazan, bez osnovnih informacija. U budžetskoj ustanovi kulture nemaju sluha za obavezu da podatke stave na uvid javnosti, ko je direktor firme, ko su članovi Savjeta, kada počinje Festival, gdje, kako, šta se može očekivati i slično.

Novi Savjet Festivala angažovao je revizora za kontrolu poslovanja Grad teatra u proteklom periodu. Posao je putem neposredne pogodbe povjeren firmi A&C Company ovlašćenog revizora Ljiljane Milinović iz Morinja, koja je i ranije radila izvještaje za Javni servis Radio i TV Budva. Revizorski izvještaj za koji vlada prilično interesovanje razmatran je nedavno na sjednici Savjeta.

Za očekivati je da ovaj, nadasve zanimljiv materijal bude dostupan javnosti preko sajta Grad teatra, ali nam je rečeno da će najprije biti upućen osnivaču, odnosno Opštini na uvid i dalje postupanje. Nezvanično se saznaje da je revizor ustanovio na desetine zloupotreba, finansijskih malverzacija i pronevjera budžetskog novca. Te da će, u skladu sa nalazima iz izvještaja, protiv odgovornih biti pokrenuti odgovarajući krivični postupci.

Prethodni direktor Blažo Radoman, ostavio je račun Grad teatra u blokadi zbog duga od milion eura, više neisplaćenih plata i niz sumnjivih ugovora pravljenih uglavnom sa firmama Budvanina Marka Kentere, koji je dugi niz godina u svojstvu spoljnog saradnika, bio ekskluzivni organizator dramskog programa Festivala. Senzacionalno zvuči podatak da je JU Grad teatar poslovno sarađivao sa gotovo pet Kenterinih ili sa njima povezanih firmi, po raznim osnovama, preko kojih su naduvavanjem računa praznili bogatu festivalsku kasu. Samo za izradu ko zna koje po redu monografije Grad teatra plaćeno je 40.000 eura.

Smijenjeni Radoman obratio se novoj upravi sa zahtjevom da mu isplati 24 lična dohotka, u skladu sa ugovorom o radu koji je sačinio kada je sjeo u direktorsku fotelju. Iako svi lokalni funkcioneri kojima je prestao mandat dolaskom nove vlasti, imaju pravo na najviše 12 ličnih dohodaka.

Pritisak bivših na novu upravu Grad teatra je raznovrstan. Od blokada računa po osnovu sudskih presuda za naplatu starih potraživanja, preko obaranja javnih tendera za nabavku tehničke podrške ili smještaja učesnika Festivala putem žalbi na odluke tenderske komisije, pa do serije zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama o poslovanju i najraznovrsnijim aspektima rada Grad teatra.

Slučaj Grad teatar pokazuje da se bivša vlast i partneri teško odriču pozicija moći i privilegija u kojim su uživali dugi niz godina, te da javna ustanova pod kontrolom lokalnih političara, nije garant uspjeha lokalnih kulturnih manifestacija.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Revizionizam je zahvatio Crnu Goru i region, a krila mu daje i uspon desnice širom Evrope.  Istoričari sa kojima je Monitor razgovarao su saglasni da se radi o opasnim procesima koji društvima brišu jasne moralne koordinate i otvaraju vrata mrakovima prošlosti

 

Istorijski revizionizam koji je zahvatio region, a kome krila daje i uspon desnice širom Evrope, sveprisutan je i u Crnoj Gori. Pod krinkom odavanja pošte nevinim žrtvama i osude zločina kojih je bilo na obje strane u Drugom svjetskom ratu, dio vlasti i velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve pokušavaju abolirati i glorifikovati ideologiju krvi i tla koja je donijela i ratove devedesetih.

,,Revizionističkih tendencija je bilo i za vrijeme socijalističke Crne Gore, međutim procesi koje sada gledamo su formulisani krajem 80-ih, a počeli svoje šire djelovanje 90-ih. Nekad intenzivnije, nekad agresivnije, u zavisnosti od političke situacije”, kaže za Monitor istoričar Miloš Vukanović.

Vukanović objašnjava da su dva ključna pravca djelovanja nenaučnog revizionizma u Crnoj Gori usmjerena na nasljeđu Drugog svjetskog rata, a drugi ka 90-im godinama XX vijeka. Te da oba imaju isti cilj, a to je revitalizaciju i normalizaciju ekstremističkih, prije svega srpskih nacionalističkih ideja.

,,One se dopunjuju sa širim i dugotrajnijim pokretom prosrpskih političkih i crkvenih struktura koje imaju za cilj da veći dio crnogorskog kulturnog nasljeđa asimiluju u što oni smatraju, srpsko nasljeđe. Paralelno, bujaju i revizionistički pokreti drugih zajednica u crnogorskom društvu ali oni niti imaju strukturu niti institucionalnu, crkvenu i regionalnu podršku poput prethodno navedenog”, navodi Vukanović.

Najslikovitiji je primjer podizanje spomenika četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Zaostru kod Berana.  Postavljanje spomenika je pokušano i prije dvije decenije, tada nije uspjelo. Sada je nakon otkrivanja spomenika u Gornjem Zaostru u prisustvu mitropolita budimljansko nikšićkog Metodija, spomenik sakriven u crkvi. Nadležni još nijesu oduzeli spomenik, iako se on smatra „predmetom izvršenja krivičnog djela“.

,,Istorijski revizionizam, koji treba odvojiti od revizije istorije na osnovu novih činjenica, pojavio se u Crnoj Gori tokom devedesetih godina. Nacionalistički elementi, po uzoru na region, pokušali su da crnogorskom društvu poražene snage u Drugom svjetskom ratu prikažu kao ‘dobre momke’, ali bez većih uspjeha. Tokom dvijehiljaditih, apologete četničkog pokreta dobile su polet u vidu izjednačavanja partizana i četnika u Srbiji, što se kod nas reflektovalo u bezuspješnim pokušajima da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru. Dvadeset godina kasnije, nalazimo se u identičnoj situaciji, sa dvije bitne razlike. Prva je ta da se dio vlasti aktivno uključio u sprovođenju istorijskog revizionizma, a druga da je taj proces obuhvatio i događaje iz devedesetih godina”, navodi za Monitor istoričar Filip Kuzman.

Sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, vođe Ravnogorskog pokreta i pokušaj istog sa Milanom Nedićem, srpskim premijerom za vrijeme nacističke okupacije, upečatljivi su primjeri iz Srbije. Pored rehabilitacije četničkog pokreta u Srbiji se kao praksa ustalilo umanjivanje ratnih zločina iz ratova 90-ih, negiranje genocida u Srebrenici, prikazivanje Srbije kao isključive žrtve međunarodnih zavjera, te glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca.

U ovoj zemlji revizionizam je krenuo u intelektualnim krugovima tokom osamdesetih godina, kaže za Monitor istoričarka Dubravka Stojanović, ističući da je to bila psihološka priprema za rat.

Prvo je revidiran Prvi svjetski rat u romanima Dobrice Ćosića i u Knjizi o Milutinu, čime je ta najveća srpska vojna, politička i diplomatska pobjeda proglašena porazom jer je stvorena Jugoslavija, kaže Stojanović.

„Onda se krenulo na Drugi svjetski rat, pa je fokus sa partizanskih žrtava prebačen na srpske žrtve u NDH, a sa partizana polako na rehabilitaciju četništva. Polako je počela da se širi priča da su četnici žrtve takoreći globalne zavere, iznevereni od Britanaca izgubili rat. Time je u potpunosti ignorisana istorijska realnost u kojoj su oni bili kolaboracionisti od 1941. godine i oni koji su vršili strašne zločine nad Bošnjacma, Hrvatima i Srbima”, kaže istoričarka.

Tokom devedesetih Slobodan Milošević je dozvolio narativ o dva antifašistička pokreta, tada još uvijek oprezno jer mu je trebala podrška JNA za ratove. Nakon Miloševićevog pada, priča Stojanović, krenula je masovna rehabilitacija u kojoj su učestvovale sve grane vlasti.

,,Donet je u skupštini zakon o izjednačavanju dva pokreta,  sudski su četnici rehabilitovani, ukinuto je sve u javnom prostoru što se odnosilo na partizane (ulice, praznici, spomenici….). U udžbeniku istorije iz 2003. godine je opisano da su partizani kolaborirali i za sobom ostavljali pseća groblja, dok su četnici šamarali svoje protivnike. Draža MIhailović je prikazan kao onaj koji je voleo francusku književnost, a Tito kao notorni agent Kominterne. Od tad se na tome pažljivo radi, tako da na svim tim nosiocima sećanja sada se više ne ostavlja nikakva dilema da su četnici bili antifašisti, što je suprotno istorijskim činjenicama”, kaže istoričarka Stojanović.

Ustaški simboli i pokliči, romantizacija NDH, minimiziranje uloge ustaškog režima u genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima, su ono sa čim se suočava Hrvatska. Uz takav odnos prema Drugom svjetskom ratu, uslijedila je i minimizacije zločina nad srpskim civilima u ratu 90-ih.

Istoričar Dragan Markovina za Monitor kaže da je revizionizam u Hrvatskoj počeo od pojave Franje Tuđmana u politici, koji je svoju političku pobjedu gradio i na, između ostalog, relativizaciji stvarnosti ustaške države. Objašnjava da je to bilo vidljivo kroz Tuđmanovu famoznu izjavu o tome kako NDH nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz težnji Hrvata za nezavisnom državom.

,,Istina je i da je sam Tuđman, na sugestiju Slavka Goldsteina, napisao preambulu Ustava u kojoj je ustvrdio činjeničnu stvar, da je Republika Hrvatska, opet između ostalog, nastala i na odlukama ZAVNOH-a i protiv NDH, što dakle doslovno piše u Ustavu, te da je pravna nasljednica Socijalističke Republike Hrvatske. I u Hrvatskoj zapravo sve od tada živimo u onome što je Viktor Ivančić definirao kao uzgajanje antifašističkog ambijenta za konzumaciju fašizma. Hrvatska službeno obilježava Dan antifašističke borbe, koji je državni praznik, što nije spriječilo rušenje preko tri i po hiljade, odnosno polovice antifašističkih spomenika devedesetih, za što nitko nije odgovarao i pri čemu su rijetki obnovljeni zahvaljujući isključivo lokalnim inicijativama”, kaže Markovina.

Da lažiranje istorije ima posljedice navode naši sagovornici. Istoričarka Stojanović zaključuje ,,Tako smo stvorili društvo koje ne razlikuje fašizam od antifašizma i u kome je svako zlo moguće”.

Markovina smatra da se u Hrvatskoj ponovo događa val ustaštva, nakon onog koji je ovu zemlju zapljusnuo devedesetih. ,,S jedne strane je nestao strah iz antifašističkog dijela javnosti, koji je bio prisutan devedesetih i koja se sada snažno odupire ustašizaciji zemlje te doslovno tjera SDP i Možemo na ozbiljniju reakciju, dok s druge strane ustaštvo sve više ulazi u mainstream, uz prešutnu i ciničnu podršku Plenkovićeve Vlade. To je vidljivo i s Thompsonovim koncertom, kao i s tzv. Znanstvenim okruglim stolom koji se neki dan održao u Saboru i na kojem su zapravo otvoreni ustašofili jednostavno lagali i negirali egzistenciju logora smrti u Jasenovcu. Kako će stvar na koncu završiti teško je reći, ali da je društveni jaz nikad veći, jeste istina i da će daljnji razvoj bitno odrediti ishod budućih izbora, hoće. Ali su oni tek za dvije i po godine”, kaže Markovina.

U Crnoj Gori pored iskrivljavanja činjenica iz Drugog svjetskog rata, teče i ,,rasprava” o tome da li je nasilno ukidanje crnogorske države 1918. bio ,,čin ujedinjenja”. A sve to uz konstantno negiranje crnogorske nacije.

,,Put revizionizma naše društvo vodi u dalje podjele i ne pomaže da se dođe do društvenog konsenzusa oko događaja koji nas dijele. Razlog leži u tome što se revizionizam ne sprovodi sa ciljem da se otkriju nove istorijske činjenice, već da se prošlost prilagodi savremenim političkim tokovima i vladajućim elitama. Ali mnogo opasnije od ovoga je da se u društvu izbrišu jasne moralne koordinate i da nestane granica između fašizma i antifašizma. Time se stvara opasnost da nam se prošlost ponovi”, ističe Kuzman.

Vukanović smatra da revizionizam s kojim se mi danas suočavamo u Crnoj Gori, iako želi da ima ishode izmjene istorijske svijesti kompletnog društva, ima mnogo veća ograničenja u ljudskim i ideološkim kapacitetima. ,,Uslijed toga cilj kod klero-nacionalnog revizionizma koji je aktivan u crnogorskom, ali i u većem dijelu postkomunističkih društava, je jačanje političke struje ideologije koju sprovodi. Kao takav teži učvršćivanju narativa u jednom dijelu glasačkog tijela. Pored toga, nažalost, ima i određenu perfidniju ulogu. Ovakav revizionizam se koristi da kreira konfuziju i spriječi konstruktivnu raspravu u cilju postizanja društvenog konsenzusa. Zašto? Jer naučna i konstruktivna rasprava neminovno dovodi do urušavanja ekstremističkih teza, a samim tim i validnost te ideologije”.

Umjesto da se koncenzus postiže dijalogom i istinitim suočavanjem sa prošlošću, ovih dana gledamo da se zajedništvu teži kroz praksu traženja zajedničkog ,,neprijatelja” u vidu migranata. Danas oni a sjutra ko zna koji ,,drugi”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLJEVALJSKA TOPLANA OPET RADI: Grijanje pa zdravlje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo ekologije poništilo je rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana ponovo u funkciji. Dok ekološki aktivisti upozoravaju na kršenje zakona i ugrožavanje zdravlja, iz  preduzeća “Grijanje” tvrde da je nastavak rada neophodan

 

 

Nakon višemjesečne pauze, kotlarnica u Skerlićevoj ulici ponovo je pokrenuta, a sa njom je i u Pljevljima zvanično počela sezona grijanja. Odluku o nastavku rada donijelo je Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, poništivši ranije rješenje Agencije za zaštitu životne sredine.

Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.

S druge strane, iz preduzeća “Grijanje” tvrde da sistem mora ostati u funkciji kako bi se obezbijedio kontinuitet snabdijevanja korisnika toplotnom energijom, makar do potpune toplifikacije grada. Kažu da su kotlovi u lošem stanju, ali da je dio opreme zamijenjen, kao i da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja. Nadaju se da će buduća mjerenja Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) pokazati bolje rezultate.

Nakon što su analize CETI-ja krajem prošle godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je 26. decembra zabranila rad preduzeću “Grijanje”. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja ove godine.

“Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije za zaštitu životne sredine, kojom je 21. jula naloženo zatvaranje gradske kotlarnice, pa je “sudbina” tog postrojenja zavisila od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, koje je sada dalo zeleno svjetlo.

Rješenjem Agencije naloženo je potpuno  obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše  da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja, a kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja” su tokom zabrane rada poručivali da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. U posljednje dvije godine, navode, potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.

Iz tog preduzeća su Monitoru kazali da “kotlarnica nije glavni zagađivač u Pljevljima”, podsjećajući da je najveće zagađenje PM10 česticama zabilježeno 31. decembra prošle godine, u periodu kada kotlarnica nije radila. U “Grijanju” napominju i da bi zatvaranje kotlarnice ugrozilo projekat toplifikacije grada, koji je proglašen projektom od javnog interesa. Prva faza radova trebalo je da bude završena u septembru, a Opština je do sada sprovela 99 odsto eksproprijacije zemljišta u vrijednosti od 200.000 eura.

Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici ne odustaju od zahtjeva da se gradska kotlarnica trajno zatvori. Na sjednici skupštine stanara, održanoj sredinom jula, svi prisutni jednoglasno su potpisali zahtjev za zabranu njenog rada, navodeći da ih dim i isparenja iz postrojenja godinama izlažu ozbiljnom zdravstvenom riziku.

U peticiji, koja je upućena lokalnim i državnim institucijama, objasnili su da postrojenje, čija je snaga šest megavata, ne može biti tretirano kao kotlarnica, već kao toplana, što, kako tvrde, povlači potpuno drugačije zakonske obaveze i nadzorne mjere.

“Godinama živimo pod stalnim oblacima dima i neprijatnog mirisa. Među nama ima oboljelih od respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, pa čak i slučajeva karcinoma. Naša djeca spavaju iznad kotlova. Dosta je više obećanja. Ako država ne reaguje, mi ćemo sami blokirati rad”, kazali su predstavnici vlasnika stanova u zgradi koju dijele sa kotlarnicom.Podršku im već dugo pružaju i ekološki aktivisti iz Pljevalja, koji upozoravaju da je ponovni rad protivzakonit, jer se time krši pravosnažna odluka ekološke inspekcije o zabrani rada.

Iz Ekološkog društva “Breznica” tvrde da je rješenje ekološke inspekcije iz decembra prošle godine i dalje pravosnažno i na snazi. Ukidanje rješenja Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kažu u toj NVO, nema nikakav uticaj na odluku ekološkog inspektora, čija se zakonska obaveza mora poštovati.

“Ne radi se o kotlarnici, već o gradskoj toplani instalisane snage preko šest megavata, koja je jedan od najvećih zagađivača vazduha u Pljevljima. Toplana je puštena u rad protivzakonito, uprkos dokazima o prekoračenju koncentracija opasnih materija poput arsena, ugljen-monoksida i PM čestica, što je potvrdio i CETI. Umjesto da bude zatvorena i da se utvrdi odgovornost, tom objektu je omogućeno dalje zagađivanje i trovanje građana, uz prećutnu saglasnost institucija koje bi morale da štite zdravlje građana, a ne političke ili poslovne interese. Među njima su Ministarstvo ekologije, Institut za javno zdravlje i Ministarstvo zdravlja”, kazali su Monitoru u “Breznici”.

Objašnjavaju da je odlaganje izvršenja rješenja ekološke inspekcije bilo nezakonito, a produžavanje roka do 15. maja 2025. godine samo je odložilo suočavanje sa činjenicom da je rad toplane i dalje zabranjen i da nastavak njenog rada predstavlja grubo kršenje zakonskih propisa. Podsjećaju i da mišljenje stanara zgrade u Skerlićevoj ulici nije uzeto u obzir.

“Građani koji koriste usluge grijanja iz Skerlićeve ulice imali su dovoljno vremena da obezbijede alternativne načine grijanja, te ne mogu za nedostatak grijanja kriviti ekološku inspekciju, već one koji su dužni da im obezbijede isporuku toplotne energije. Oštro osuđujemo nastavak rada gradske toplane i pozivamo nadležne institucije da hitno reaguju u skladu sa zakonom, sankcionišu odgovorne i obezbijede poštovanje rješenja ekološkog inspektora, kao i da građanima omoguće grijanje na besplatnu električnu energiju”, poručuju iz pljevaljske NVO.

Pljevaljska toplana  zagrijava  397 stanova i 72 poslovna prostora, ukupne površine 33.654 m². Veliki broj korisnika redovno izmiruje svoje obaveze prema DOO „Grijanje“. Cijena grijanja za stambene prostore iznosi 0,60 eura po metru kvadratnom, dok za poslovne prostore iznosi 1,92 eura po metru kvadratnom, bez PDV-a. Zbog toga mnogi građani izražavaju zabrinutost i nezadovoljstvo zbog mogućnosti da ostanu bez grijanja, iako uredno plaćaju ovu uslugu.

Zatvaranje kotlarnice dodatno komplikuje situaciju za zaposlene u preduzeću  „Grijanje“. Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu RTV Podgorica, dok njen direktor Vladimir Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje

 

 

Radio-televizija Podgorica, nekadašna Gradska televizija, i njen generalni direktor Vladimir Otašević, sve su češće predmet medijskih priča.  Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu televizije, dok Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje.

Državna revizorska institucija (DRI) dala je uslovno mišljenje na godišnji finansijski izvještaj i negativno mišljenje na pravilnost poslovanja Gradske TV za 2024. godinu. Pored brojnih nepravilnosti, konstatovano je i da je Gradska TV angažovala lica po osnovu ugovora o djelu za obavljanje redovnih aktivnosti, dok za radna mjesta koja su popunjavana preuzimanjem od drugog poslodavca nije vršio javno oglašavanje, što nije u skladu sa Zakonom o radu.

„Revizijom je utvrđeno da Poreskoj upravi nije dostavljen finansijski izvještaj usvojen od strane Savjeta društva. Društvo nije vršilo rezervisanje za naknade i druge beneficije zaposlenih, kao ni rezervisanje za sudske postupke koji su u toku, što nije u skladu sa zahtjevima MRS 19 – primanja zaposlenih. Društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo za pružanje javnih usluga od obavljenih komercijalnih audio-vizuelnih usluga, što nije u skladu sa Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama“, saopšteno je iz Državne revizorske institucije.

Nakon revizorskog izvještaja, objavljenog u junu, Inspekcija rada je nedavno utvrdila da su urednici u RTV Podgorica Milan Sekulović i Nemanja Lacman nezakonito zapošljeni i poništen im je ugovor o radu. Riječ je o dva ključna Otaševićeva čovjeka i prepoznatljiva lica rebrendirane televizije. Sekulović je ugovorom preuzet iz dnevne novine Dan, dok je Lacman na isti način doveden iz TV Adria, dva privatna medija. Prema nalazu inspekcije, nije dozvoljeno preuzimanje iz privatnih sektora na taj način, već samo putem Javnog oglasa.

Lacman i Sekulović su u zajedničkom saopštenju pojasnili da je odgovornost za propuste na sistemu, a ne na njima, kako su pojedini političari, mediji i korisnici društvenih mreža pokušali da im imputiraju, naveli su.  Pojasnili su da je proceduralni propust napravila pravna služba, ne novinari koji su svoj posao obavljali časno. „Iako je to svima poznato, teret odgovornosti prebačen je na nas, što smatramo nepravednim i neprofesionalnim“, saopštili su.

Otaševićevu  pažnju su ovim povodom više zaokupili opozicioni poltičari i mediji koji su prenijeli vijest, dok je krivicu svalio na tamo neku RTV Podgorica. Sebe i svoju odgovornost minimalizovao je opravdanjem da je „neko ko je 15 godina radio u privatnom sektoru i ko nije pravnik“.

„Do proceduralne greške je nažalost došlo jer u trenucima njihovog zapošljavanja RTV Podgorica nije imala oformljenu ni pravnu, a ni kadrovsku službu, koje su mogle da provjere detaljno regulativu i ukažu na sve potencijalne problematične situacije. Zašto četiri godine od osnivanja lokanog javnog emitera niko nije formirao te službe to je pitanje za bivši menadžment i bivšu upravu Glavnog grada Podgorice“, napisao je u svom reagovanju.

Nesmotrene izjave i reagovanja direktora RTV Podgorica nisu prvi put izazvali pažnju javnosti. Predstavnici Sindikata medija Radomir Kračković i Marijana Camović-Veličković podnijeli su Osnovnom sudu u Podgorici tužbu protiv Otaševića naglasivši da tužbu podnose u lično ime. Tužba je podnijeta radi povrede prava ličnosti zbog, kako su saopštili, netačnih navoda koje je Otašević tokom ljeta iznosio u svojim reagovanjima.

Portal Gradski.me je 18. juna 2025. godine objavio tekst sa naslovom „Otašević: Kračković i Camović tražili da prećutim nezakonito točenje goriva i pozive na fizičke obračune u prostorijama Gradske TV“, u kojem je preneseno reagovanje Otaševića. Kračković i Camović-Veličković su u tužbi naveli da su u tim reagovanju iznijete brojne netačne, lažne i tendenciozne činjenične konstatacije, uključujući navodni nedopušteni pritisak koji su tužioci vršili na sud, kao i navode da su tužioci djelovali antisindikalno, na način što su tražili otkaze za zaposlene u medijima.

„Cilj nam je da se utvrdi istina, pa ako smo tražili otkaze za zaposlene u medijima – neka se to dokaže, a ako ipak to nijesmo radili – da sud odredi pravednu kaznu za onoga ko širi neistine bez straha za posljedice koje će uslijediti zbog takvog ponašanja“, poručili su rukovodioci Sindikata medija.

„I umjesto da se po hitnom postupku rašćera taj koloplet koji donosi samo debakl, poraz i fijasko — gradska vlast tu televiziju naziva Sorbonom i sprema se da im za sledeću sezonu poveća budžet na 3. 300 000 eura, da ih nagradi za nesposobnost, javašluk, neodgovornost, da ih nagradi za 0.54 odsto gledanosti“, napisao je na svom profilu kolumnista  Duško Kovačević. „Njega neko drži unutra ka’ pecivo, zajedno sa još gorim uredništvom. DPS nije skup konkrektnih ljudi, nego model razmišljanja i djelanja koji još uvijek živi, nažalost“, nastavio je Kovačević o direktoru RTV Podgorica.

Otašević je ispod ovog komentara odgovorio da Kovačević laže i objelodanio njihovu privatnu prepisku koja nema mnogo veze sa temom posta o sunovratu televizije.

Ostaje, međutim, činjenica da RTV Podgorica, ili Gradska TV, nema vidljiv program, dok su afere, nepravilnosti, nezakonitosti i nesnalaženje ključnih ljudi jasno viljivi.

 

Otašević bio nezakoniti VD direktor

Imenovanje Vladimira Otaševića za vršioca dužnosti direktora RTV Podgorica krajem decembra 2023. bilo je nezakonito.

Osnovni sud u Podgorici poništio je odluku o imenovanju v. d. direktora po tužbi kandidatkinje Dubravke Perović. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se izvrši ponovni izbor v. d. u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, jer je u međuvremenu Otašević izabran za izvršnog direktora u punom mandatu.

Krajnji zaključak suda je da Savjet RTV Podgorica nije pravilno vrednovao prijavu Dubravke Perović i da odluka o imenovanju Otaševića za v. d. direktora, kao i postupak koji je tome prethodio, sadrže i procesne nepravilnosti i neutemeljenost u propisima, pa je iz tih razloga treba poništiti.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo