Povežite se sa nama

MONITORING

CIA, Đukanović i čovjek optužen za Arafatovu smrt

Objavljeno prije

na

Muhamed Dahlan, bivši palestinski ministar sigurnosti, kojeg tamošnje vlasti sumnjiče za pronevjeru više stotina miliona državnih fondova, ima poslove u Crnoj Gori. On bi mogao biti i jedna od važnih veza između Mila Đukanovića i kraljevske porodice Al Nahjan iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), koju je crnogorski premijer upravo posjetio. U Abu Dabiju Đukanović je tražio spas za svoju bankrotiranu ekonomiju.

Ovo nije prva posjeta crnogorskog vođe bogatom arapskom kraljevstvu. On je u Abu Dabi putovao i 2008. I tada je imao sastanke sa kraljevskom porodicom, nakon čega su najavljeni veliki projekti.

Prema pisanju palestinskih medija iz tog vremena, čovjek koji je Đukanovića povezao sa emiratskom kraljevskom porodicom je baš Dahlan, nekadašnji bliski saradnik Jasera Arafata i Mahmuda Abaza. Dahlan je, dok je vladao Fatah, bio jedan od najmoćnijih ljudi u Gazi. Ali, nakon što je Hamas na izborima preuzeo vlast u Gazi, Dahlan je morao da napusti tu teritoriju. Optuživali su ga za pokušaj državnog udara.

Kasnije je Dahlan ušao i u sukob sa svojim dugogodišnjim političkim saveznikom iz Fataha Mahmudom Abazom, aktuelnim vođom palestinske države. Abaz 2011. Dahlana izbacuje iz Fataha.

Sada suprotstavljene palestinske frakcije – Hamas i Fatah – imaju nešto zajedničko. I jedni i drugi Dahlana optužuju za pronevjeru državnih fondova, endemsku korupciju i enormno lično bogaćenje. Još davnih devedesetih Dahlan je bio na meti kritičke javnosti. U istraživačkom tekstu iz 1997. godine, posvećenom Dahlanu – Čovjeku koji je progutao Gazu – navodi se da je početni kapital zaradio na monopolu na uvoz benzina koji je osiromašenom stanovništvu pod opsadom prodavao po enormnim cijenama.

Kasnije Dahlana optužuju i za izdaju palestinskih interesa – čvrste veze sa američkim obavještajnim krugovima i izraelskim MOSAD-om. Dahlan je, kažu njegovi protivnici, povjerljivi čovjek CIA. U posljednje vrijeme dovode ga i u vezu sa smrću vođe PLO-a Jasera Arafata. Navodno je Dahlan poslao Arafatu u parišku bolnicu otrov, upakovan kao lijek. Arafatovo tijelo nedavno je ekshumirano zbog sumnji da je otrovan polonijumom. I pronađeni su tragovi na odjeći, ali stručnjaci još nijesu potvrdili da je to stvarni uzrok smrti. Dahlan je negirao sve ove optužbe.

Poznato je da je Arafat u posljednjim godinama života bio u sukobu sa Dahlanom. Htio je da ga skloni sa važnih funkcija, ali je Dahlana tada politički podržao Abaz i postavio ga kasnije za ministra sigurnosti. Vjeruje se da su tome kumovali i Amerikanci.

U pojedinim dokumentima, do kojih je Monitor došao, ali i u bliskoistočnim i zapadnim medijima, može se pročitati da Dahlan namjerava da plasira svoj novac u Crnoj Gori, u poslovima vezanim za nekretnine.

Dahlan i sin Mahmuda Abaza ulaze u Crnu Goru gotovo istovremeno, dok dvojica palestinskih političara još tijesno sarađuju. Dvije godine nakon crnogorske nezavisnosti, u aprilu 2008. godine, Dahlan u Podgorici registruje kompaniju Levant international incorporation. Zanimljivo je da je zastupnica ove firme čuvena Diana Batu, bivša portparolka PLO-a, koju je američki predsjednik Džordž Buš uzdizao u zvijezde „zbog sklonosti kompromisu”. Batu je inače dugogodišnja Dahlanova advokatica.

Nekoliko mjeseci kasnije, u avgustu 2008, Dahlan upisuje još jednu kompaniju – Manarah holding Montenegro. Dok je Levant registrovan za konsalting i menadžment, Manarah je osnovan za razvoj projekata u nekretninama. Obje kompanije su na istoj podgoričkoj adresi Džordža Vašingtona bb. Stan od oko 80 kvadrata u vlasništvu je Levanta, prema podacima Uprave za nekretnine. Izvršni direktor Manaraha je Bazil Jabir. Jabir, inače, vodi firmu istog naziva samo bez odrednice Montenegro na više adresa: Djevičanskim Ostrvima, Abu Dabiju, Kairu i Panami.

U februaru 2008. godine, u Crnu Goru sa poslovima ulazi i Mahmud Abaz Jaser, sin palestinskog vođe Abaza. Mlađi Abaz je takođe registrovao dvije kompanije u Podgorici – Falcon general investments companyi First option project conctruction management co. Ove su kompanije registrovane na istoj adresi na kojoj se nalaze i one Dahlanove.

Sin Mahmuda Abaza pominje se u više dokumenata kao kontroverzni biznismen koji ima probleme sa korupcijom i sarađuje sa licima sa Interpolovih potjernica. I sam Dahlan optužuje Abazove sinove da profitiraju zahvaljujući očevom autoritetu i vezama.

U dokumentu iz jula 2012. Hronika kleptokratije (korupcija unutar palestinskog političkog establišmenta), prikazanom na nedavnom svjedočenju pred američkim Kongresom, na više se mjesta kao političari koji su pronevjerili ogromne palestinske fondove pominju Abaz, njegovi sinovi i Dahlan. Govori se i o sukobu koji se rasplamsao između Abaza i Dahlana. Ističe se i da Dahlan ima veze sa Crnom Gorom i još nekim državama, među kojima su Egipat i Emirati.

Prema brojnim navodima od 2008. godine, kada počinje da tamni njegova zvijezda u Palestini i Gazi, Dahlan je proveo najviše vremena u Kairu. Mogao bi biti višestruko povezan sa klanom Saviris, koji gradi na Luštici projekat težak više od milijardu. Saviris i Dahlanov saradnik Muhamed Rašid zajedno su u panamskom registru u firmi Monte Mena (vidi boks).

Dahlanovom povratku na vlast, prema više izvještaja, nadaju se određeni krugovi u SAD-u. Navodi se i da Dahlan ima i podršku političkog vrha Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ta podrška palestinskom vođi Mahmudu Abazu, tvrdi se, pričinjava ozbiljne probleme, posebno oko finansijske pomoći koju Palestina prima od arapske braće. Navodno bi to ekonomsko slabljenje moglo da ojača Dahlana u Palestini, što bi prema brojnim tvrdnjama odgovaralo vrhu CIA.

Da li možda ti isti krugovi blagonaklono gledaju na veze Dahlana i Đukanovića? Teško je dobiti odgovor, ali činjenica je da se Crna Gora kada je u pitanju Palestina, udaljava od evropske strategije. Nedavno, u Ujedinjenim nacijama Crna Gora nije glasala za Palestinu, već je bila uzdržana, čime se povlađivalo Vašingtonu, ali su dezavuisani naši evropski partneri.

Kako god – novac iz Emirata mogao bi dobro doći Đukanoviću, kojeg nije samo sreća jedne decembarske noći u Abu Dabiju dovela do kraljevske palate.

Palestinski mediji su tada, koncem 2008. objavili navode svog izvora: ,,Dahlan je u Abu Dabiju sa premijerom Crne Gore. Viđen je u lobiju kraljevske palate, prije dvije noći, sa najsumnjivijim likovima koje možete da zamislite. Priča je sljedeća: Dahlan, u palati, kao posrednik uz masnu proviziju ugovora za kraljevsku porodicu poslove sa nekretninama u Crnoj Gori”.

Nakon te posjete crnogorski mediji su pisali da je kraljevska porodica zainteresovana za projekte na ulcinjskoj Velikoj plaži, Brodogradilištu Bijela, Prvoj banci… Od svega nije bilo ništa. Firma iz Emirata, iza koje je stajala kraljevska porodica, javila se na tender za prodaju Brodogradilišta, ali taj posao nije sklopljen navodno zbog neispunjavanja tenderskih uslova. Da li je stvarno to bio razlog ili je problem masna provizija. Prema jednoj verziji ulazak emiratskih kompanija u Crnu Goru uslovljavan je spasom Prve banke. Tu Arapi nijesu htjeli da ulažu zbog velikih dubioza i problematičnih plasmana.

Šta će biti sada, u ovoj ogromnoj krizi? Možda se Đukanović sprema da ispod cijene ponudi sve što je preostalo – Veliku plažu, Adu, Valdanos…

Da budemo jasni – ozbiljni investitori iz Emirata mogli bi pomoći oporavku crnogorske ekonomije. Poznato je da tamo ima slobodnog i zdravog kapitala koji traži nove prilike i destinacije za ulaganja. A, da li će ovo šefovo putovanje i direktni pregovori sa porodicom Al Nahijan donijeti korist Crnoj Gori? To zavisi od toga da li su Đukanović i razni posrednici kao što je Dahlan spremni da se odreknu privatne koristi zarad javnog interesa. Bilo bi to čudo.

Arapi dolaze

Pored Muhameda Dahlana, u crnogorski privredni registar upisano je još ljudi sa istim prezimenom. Tu su Abdrabu Jusef Dahlan Šaker i Ahmed Abdrabu Dahlan Jusef. Oni su u firmama – Middle East Real Estate DOO Podgorica i Queens beach development company. Obje kompanije su registrovane za poslove nekretninama. Sjedište prve je u srcu Podgorice, u Karađorđevoj ulici, dok je Queens na Malom brdu. Ova dvojica Dahlana su aktivni i u regionu. Oni su u upravi Alfursan, kompanije osnovane u Beogradu.

Ovlašćeni zastupnik ovdašnje Middle East je Janko Škuletić, koji je istovremeno i direktor Queens beach. Da su ove firme povezane sa Muhamedom Dahlanom potvrđuje i činjenica da je Škuletić bio zastupnik Dahlanove Manarah holdinga u nekim prilikama u Crnoj Gori, kao što je Sajam nekretnina u Bečićima.

Janko Škuletić je bio i predstavnik poznate firme Solider iz Emirata, koja je krajem 2008. godine dala ponudu za zemljište na kome je Radoje Dakić, ali se kasnije povukla iz tog posla. ,,Solider posluje po principima energetske efikasnosti i održivog razvoja koristeći najmoderniju tehnologiju”, rekao je tada Škuletić. Crnogorski mediji objavili su ovih dana da će Emirati, pored ostalog, ulagati u projekte energetske efikasnosti.

Nedavno je kompanija Queens beach development otkupila tendersku dokumentaciju za zaleđe Kraljičine plaže, u opštini Bar, što je potvrdio Dragan Simović, potpredsjednik barske opštine.

Iza Queens Beach, prema registru Privrednog suda, stoji kompanija Hidra commercial investments iz UAE. Prema pretragama ta je firma sa Savirisovim Orascomom osnovala u Abu Dabiju 2008. građevinski konzorcijum Emirates foundation. Pored Orascoma u konzorcijumu su i firme Sorouh i Capital investment. Obje sa sjedištem u Abu Dabiju. Pojedine kompanije u ovom lancu, odradile su velike projekte i ozbiljni su investitori.

Veze sa familijom

Muhamed Dahlan je kritikovan i zbog veza sa Muhamedom Rašidom, kojeg su nedavno, u odsustvu, palestinske vlasti osudile na 15 godina zatvora zbog finansijskih pronevjera. Dahlan i Rašid su nakon Arapskog proljeća optuživani da su doturali oružje iz Izraela libijskom vođi Gadafiju i za to, navodno, dobijali veliki novac.

Mnogi dostupni izvori ističu da je Rašid Dahlanov čovjek od povjerenja, preko kojeg ovaj obavlja različite transakcije. Kako je Monitor pisao Rašid, nekadašnji ekonomski savjetnik Jasera Arafata, u Crnoj je Gori prema privrednom registru u četiri kompanije: Monte Mena investments, Trust holding, Prima invest (koja je obrisana iz registra) i Montenegro company for real estates, investments and development.

Rašid je povezan sa crnogorskim premijerom. Dragica Mrvaljević, direktorica Đukanovićeve kompanije Primary invest , istovremeno je bila i direktorica Rašidove Monte Mena investment. A prema Revizorskom izvještaju Prve banke za 2007, Rašidove kompanije su dobile dva kredita od braće Đukanović, u iznosu od blizu 13 miliona eura.

Kao što je već objavljeno, kompanija Monte Mena registrovana je i u Panami. Tamo je uz Rašida među osnivačima i egipatski mutimilijarder Samih Saviris, koji bi trebalo da gradi na Luštici kompleks vrijedan više od milijarde. U panamskoj Monte Mene su i Đukanovićevi bliski saradnici – ambasador Vojin Vlahović, bivši dugogodišnji savjetnik aktuelnog premijera i Veselin Vukotić, Đukanovićev učitelj i partner u univerzitetskom biznisu.

Monte Mena i dalje preko sajta reklamira grandiozni projekat na Skočiđevojci, nadomak Petrovca i na Podkošljunu, kod Budve. Đukanovićeva kompanija Global Montenegro posjeduje na Podkošljunu zemljište od 20.229 kvadratnih metara. Slučajno? Kao što je slučajno što je Rašidova Monte Mena u Podgorici na istoj adresi na kojoj Aco Đukanović posjeduje jednu od brojnih nekretnina.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo