Povežite se sa nama

MONITORING

CIA, Đukanović i čovjek optužen za Arafatovu smrt

Objavljeno prije

na

Muhamed Dahlan, bivši palestinski ministar sigurnosti, kojeg tamošnje vlasti sumnjiče za pronevjeru više stotina miliona državnih fondova, ima poslove u Crnoj Gori. On bi mogao biti i jedna od važnih veza između Mila Đukanovića i kraljevske porodice Al Nahjan iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), koju je crnogorski premijer upravo posjetio. U Abu Dabiju Đukanović je tražio spas za svoju bankrotiranu ekonomiju.

Ovo nije prva posjeta crnogorskog vođe bogatom arapskom kraljevstvu. On je u Abu Dabi putovao i 2008. I tada je imao sastanke sa kraljevskom porodicom, nakon čega su najavljeni veliki projekti.

Prema pisanju palestinskih medija iz tog vremena, čovjek koji je Đukanovića povezao sa emiratskom kraljevskom porodicom je baš Dahlan, nekadašnji bliski saradnik Jasera Arafata i Mahmuda Abaza. Dahlan je, dok je vladao Fatah, bio jedan od najmoćnijih ljudi u Gazi. Ali, nakon što je Hamas na izborima preuzeo vlast u Gazi, Dahlan je morao da napusti tu teritoriju. Optuživali su ga za pokušaj državnog udara.

Kasnije je Dahlan ušao i u sukob sa svojim dugogodišnjim političkim saveznikom iz Fataha Mahmudom Abazom, aktuelnim vođom palestinske države. Abaz 2011. Dahlana izbacuje iz Fataha.

Sada suprotstavljene palestinske frakcije – Hamas i Fatah – imaju nešto zajedničko. I jedni i drugi Dahlana optužuju za pronevjeru državnih fondova, endemsku korupciju i enormno lično bogaćenje. Još davnih devedesetih Dahlan je bio na meti kritičke javnosti. U istraživačkom tekstu iz 1997. godine, posvećenom Dahlanu – Čovjeku koji je progutao Gazu – navodi se da je početni kapital zaradio na monopolu na uvoz benzina koji je osiromašenom stanovništvu pod opsadom prodavao po enormnim cijenama.

Kasnije Dahlana optužuju i za izdaju palestinskih interesa – čvrste veze sa američkim obavještajnim krugovima i izraelskim MOSAD-om. Dahlan je, kažu njegovi protivnici, povjerljivi čovjek CIA. U posljednje vrijeme dovode ga i u vezu sa smrću vođe PLO-a Jasera Arafata. Navodno je Dahlan poslao Arafatu u parišku bolnicu otrov, upakovan kao lijek. Arafatovo tijelo nedavno je ekshumirano zbog sumnji da je otrovan polonijumom. I pronađeni su tragovi na odjeći, ali stručnjaci još nijesu potvrdili da je to stvarni uzrok smrti. Dahlan je negirao sve ove optužbe.

Poznato je da je Arafat u posljednjim godinama života bio u sukobu sa Dahlanom. Htio je da ga skloni sa važnih funkcija, ali je Dahlana tada politički podržao Abaz i postavio ga kasnije za ministra sigurnosti. Vjeruje se da su tome kumovali i Amerikanci.

U pojedinim dokumentima, do kojih je Monitor došao, ali i u bliskoistočnim i zapadnim medijima, može se pročitati da Dahlan namjerava da plasira svoj novac u Crnoj Gori, u poslovima vezanim za nekretnine.

Dahlan i sin Mahmuda Abaza ulaze u Crnu Goru gotovo istovremeno, dok dvojica palestinskih političara još tijesno sarađuju. Dvije godine nakon crnogorske nezavisnosti, u aprilu 2008. godine, Dahlan u Podgorici registruje kompaniju Levant international incorporation. Zanimljivo je da je zastupnica ove firme čuvena Diana Batu, bivša portparolka PLO-a, koju je američki predsjednik Džordž Buš uzdizao u zvijezde „zbog sklonosti kompromisu”. Batu je inače dugogodišnja Dahlanova advokatica.

Nekoliko mjeseci kasnije, u avgustu 2008, Dahlan upisuje još jednu kompaniju – Manarah holding Montenegro. Dok je Levant registrovan za konsalting i menadžment, Manarah je osnovan za razvoj projekata u nekretninama. Obje kompanije su na istoj podgoričkoj adresi Džordža Vašingtona bb. Stan od oko 80 kvadrata u vlasništvu je Levanta, prema podacima Uprave za nekretnine. Izvršni direktor Manaraha je Bazil Jabir. Jabir, inače, vodi firmu istog naziva samo bez odrednice Montenegro na više adresa: Djevičanskim Ostrvima, Abu Dabiju, Kairu i Panami.

U februaru 2008. godine, u Crnu Goru sa poslovima ulazi i Mahmud Abaz Jaser, sin palestinskog vođe Abaza. Mlađi Abaz je takođe registrovao dvije kompanije u Podgorici – Falcon general investments companyi First option project conctruction management co. Ove su kompanije registrovane na istoj adresi na kojoj se nalaze i one Dahlanove.

Sin Mahmuda Abaza pominje se u više dokumenata kao kontroverzni biznismen koji ima probleme sa korupcijom i sarađuje sa licima sa Interpolovih potjernica. I sam Dahlan optužuje Abazove sinove da profitiraju zahvaljujući očevom autoritetu i vezama.

U dokumentu iz jula 2012. Hronika kleptokratije (korupcija unutar palestinskog političkog establišmenta), prikazanom na nedavnom svjedočenju pred američkim Kongresom, na više se mjesta kao političari koji su pronevjerili ogromne palestinske fondove pominju Abaz, njegovi sinovi i Dahlan. Govori se i o sukobu koji se rasplamsao između Abaza i Dahlana. Ističe se i da Dahlan ima veze sa Crnom Gorom i još nekim državama, među kojima su Egipat i Emirati.

Prema brojnim navodima od 2008. godine, kada počinje da tamni njegova zvijezda u Palestini i Gazi, Dahlan je proveo najviše vremena u Kairu. Mogao bi biti višestruko povezan sa klanom Saviris, koji gradi na Luštici projekat težak više od milijardu. Saviris i Dahlanov saradnik Muhamed Rašid zajedno su u panamskom registru u firmi Monte Mena (vidi boks).

Dahlanovom povratku na vlast, prema više izvještaja, nadaju se određeni krugovi u SAD-u. Navodi se i da Dahlan ima i podršku političkog vrha Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ta podrška palestinskom vođi Mahmudu Abazu, tvrdi se, pričinjava ozbiljne probleme, posebno oko finansijske pomoći koju Palestina prima od arapske braće. Navodno bi to ekonomsko slabljenje moglo da ojača Dahlana u Palestini, što bi prema brojnim tvrdnjama odgovaralo vrhu CIA.

Da li možda ti isti krugovi blagonaklono gledaju na veze Dahlana i Đukanovića? Teško je dobiti odgovor, ali činjenica je da se Crna Gora kada je u pitanju Palestina, udaljava od evropske strategije. Nedavno, u Ujedinjenim nacijama Crna Gora nije glasala za Palestinu, već je bila uzdržana, čime se povlađivalo Vašingtonu, ali su dezavuisani naši evropski partneri.

Kako god – novac iz Emirata mogao bi dobro doći Đukanoviću, kojeg nije samo sreća jedne decembarske noći u Abu Dabiju dovela do kraljevske palate.

Palestinski mediji su tada, koncem 2008. objavili navode svog izvora: ,,Dahlan je u Abu Dabiju sa premijerom Crne Gore. Viđen je u lobiju kraljevske palate, prije dvije noći, sa najsumnjivijim likovima koje možete da zamislite. Priča je sljedeća: Dahlan, u palati, kao posrednik uz masnu proviziju ugovora za kraljevsku porodicu poslove sa nekretninama u Crnoj Gori”.

Nakon te posjete crnogorski mediji su pisali da je kraljevska porodica zainteresovana za projekte na ulcinjskoj Velikoj plaži, Brodogradilištu Bijela, Prvoj banci… Od svega nije bilo ništa. Firma iz Emirata, iza koje je stajala kraljevska porodica, javila se na tender za prodaju Brodogradilišta, ali taj posao nije sklopljen navodno zbog neispunjavanja tenderskih uslova. Da li je stvarno to bio razlog ili je problem masna provizija. Prema jednoj verziji ulazak emiratskih kompanija u Crnu Goru uslovljavan je spasom Prve banke. Tu Arapi nijesu htjeli da ulažu zbog velikih dubioza i problematičnih plasmana.

Šta će biti sada, u ovoj ogromnoj krizi? Možda se Đukanović sprema da ispod cijene ponudi sve što je preostalo – Veliku plažu, Adu, Valdanos…

Da budemo jasni – ozbiljni investitori iz Emirata mogli bi pomoći oporavku crnogorske ekonomije. Poznato je da tamo ima slobodnog i zdravog kapitala koji traži nove prilike i destinacije za ulaganja. A, da li će ovo šefovo putovanje i direktni pregovori sa porodicom Al Nahijan donijeti korist Crnoj Gori? To zavisi od toga da li su Đukanović i razni posrednici kao što je Dahlan spremni da se odreknu privatne koristi zarad javnog interesa. Bilo bi to čudo.

Arapi dolaze

Pored Muhameda Dahlana, u crnogorski privredni registar upisano je još ljudi sa istim prezimenom. Tu su Abdrabu Jusef Dahlan Šaker i Ahmed Abdrabu Dahlan Jusef. Oni su u firmama – Middle East Real Estate DOO Podgorica i Queens beach development company. Obje kompanije su registrovane za poslove nekretninama. Sjedište prve je u srcu Podgorice, u Karađorđevoj ulici, dok je Queens na Malom brdu. Ova dvojica Dahlana su aktivni i u regionu. Oni su u upravi Alfursan, kompanije osnovane u Beogradu.

Ovlašćeni zastupnik ovdašnje Middle East je Janko Škuletić, koji je istovremeno i direktor Queens beach. Da su ove firme povezane sa Muhamedom Dahlanom potvrđuje i činjenica da je Škuletić bio zastupnik Dahlanove Manarah holdinga u nekim prilikama u Crnoj Gori, kao što je Sajam nekretnina u Bečićima.

Janko Škuletić je bio i predstavnik poznate firme Solider iz Emirata, koja je krajem 2008. godine dala ponudu za zemljište na kome je Radoje Dakić, ali se kasnije povukla iz tog posla. ,,Solider posluje po principima energetske efikasnosti i održivog razvoja koristeći najmoderniju tehnologiju”, rekao je tada Škuletić. Crnogorski mediji objavili su ovih dana da će Emirati, pored ostalog, ulagati u projekte energetske efikasnosti.

Nedavno je kompanija Queens beach development otkupila tendersku dokumentaciju za zaleđe Kraljičine plaže, u opštini Bar, što je potvrdio Dragan Simović, potpredsjednik barske opštine.

Iza Queens Beach, prema registru Privrednog suda, stoji kompanija Hidra commercial investments iz UAE. Prema pretragama ta je firma sa Savirisovim Orascomom osnovala u Abu Dabiju 2008. građevinski konzorcijum Emirates foundation. Pored Orascoma u konzorcijumu su i firme Sorouh i Capital investment. Obje sa sjedištem u Abu Dabiju. Pojedine kompanije u ovom lancu, odradile su velike projekte i ozbiljni su investitori.

Veze sa familijom

Muhamed Dahlan je kritikovan i zbog veza sa Muhamedom Rašidom, kojeg su nedavno, u odsustvu, palestinske vlasti osudile na 15 godina zatvora zbog finansijskih pronevjera. Dahlan i Rašid su nakon Arapskog proljeća optuživani da su doturali oružje iz Izraela libijskom vođi Gadafiju i za to, navodno, dobijali veliki novac.

Mnogi dostupni izvori ističu da je Rašid Dahlanov čovjek od povjerenja, preko kojeg ovaj obavlja različite transakcije. Kako je Monitor pisao Rašid, nekadašnji ekonomski savjetnik Jasera Arafata, u Crnoj je Gori prema privrednom registru u četiri kompanije: Monte Mena investments, Trust holding, Prima invest (koja je obrisana iz registra) i Montenegro company for real estates, investments and development.

Rašid je povezan sa crnogorskim premijerom. Dragica Mrvaljević, direktorica Đukanovićeve kompanije Primary invest , istovremeno je bila i direktorica Rašidove Monte Mena investment. A prema Revizorskom izvještaju Prve banke za 2007, Rašidove kompanije su dobile dva kredita od braće Đukanović, u iznosu od blizu 13 miliona eura.

Kao što je već objavljeno, kompanija Monte Mena registrovana je i u Panami. Tamo je uz Rašida među osnivačima i egipatski mutimilijarder Samih Saviris, koji bi trebalo da gradi na Luštici kompleks vrijedan više od milijarde. U panamskoj Monte Mene su i Đukanovićevi bliski saradnici – ambasador Vojin Vlahović, bivši dugogodišnji savjetnik aktuelnog premijera i Veselin Vukotić, Đukanovićev učitelj i partner u univerzitetskom biznisu.

Monte Mena i dalje preko sajta reklamira grandiozni projekat na Skočiđevojci, nadomak Petrovca i na Podkošljunu, kod Budve. Đukanovićeva kompanija Global Montenegro posjeduje na Podkošljunu zemljište od 20.229 kvadratnih metara. Slučajno? Kao što je slučajno što je Rašidova Monte Mena u Podgorici na istoj adresi na kojoj Aco Đukanović posjeduje jednu od brojnih nekretnina.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Oglasile su se prije dva dana i Majke Srebrenice, tj. njihovo, po mnogima komercijalizirano, rukovodstvo. Ranije su zdušno tvrdile da je „Crna Gora učestvovala u genocidu u Srebrenici“ ali su prije dva dana rekle da „nikad i nigdje nismo našle dokument koji upućuje da je Đukanović bio učesnik ili imao bilo kakve veze sa genocidom u Srebrenici“. One su mu i „zahvalne na svemu što čini za žrtve i njihove porodice“.

Državno tužilaštvo nikada nije ispitalo Đukanovića oko njegove uloge u tom zločinu koji zakonski ne zastarijeva. Kada se tome doda i deportacija bošnjačkih izbjeglica na nož vlastima RS-a i razne druge pomoći za „srpsku stvar“ vjerovatno bi bilo dosta toga što bi on morao objasniti.

Premijer je juče( četvrtak) o rekao da će Vlada glasati za rezoluciju. No očito je da otvranje ovih bolnih tema stvara  nelagodu Vladi i Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD-a. Vlada je predložila i amandmane na rezoluciju kojima bi se dodatno individualizirala krivica za genocid i da se skine etiketiranje srpskom narodu koje ionako ne postoji u prijedlogu rezolucije.

Srbijanski režimski mediji vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice.Narativ ima dva smjera. Prvim se potenciraju zločini Armije BiH nad srpskim civilima i konstantni teror koji su u Podrinju trpili od snaga Nasera Orića sve do kraja rata. Orić, kome se kasnije neuspješno sudilo u Hagu je, po srbijanskim medijima, prije „osvete“ u Srebrenici pobio do tri i po hiljade Srba, „uglavnom žena, dece i staraca“, što je , tvrde,  izazvalo razumljivu odmazdu nad muslimanskim dželatima krajem rata. To je ponovio i predsjednik RS-a Milorad Dodik na skupu u Banja Luci 18. aprila ove godine u znak protesta zbog rezolucije. Dodik je rekao da „3.5 hiljade Srba koji su ubijeni u Srebrenici i Bratuncu niko ne spominje” i da je „to bio zločin na kraju rata, nakon zamora, mržnje i stradanja, osveta, ali to nije bio genocid”. I Ana Brnabić, predsjednica srbijanske Skupštine je optužila „one koji sponzorišu rezoluciju da ne pokazuju ni žaljenje ni pijetet“ već „diskvalifikaciju za celi srpski narod“.

Drugi smjer narativa potencira teorije zavjera i da zapravo nije ubijeno osam hiljada muškaraca i dječaka već da su zapadne službe, prije svega britanska i američka, organizovale preko srpskih izdajnika u Vojsci Republike Srpske (VRS) strijeljanje do hiljadu zarobljenih suparničkih vojnika. Tako da na kraju ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima.

Činjenice kažu ovako. Kada je uz američku podršku i pomoć Dodik došao na vlast u RS (koja je spašena od vojnog sloma upravo od istih Amerikanaca), on je tada javno koristio riječ „genocid“ u opisu dešavanja u Srebrenici jula 1995.  Komisija Vlade RS koja je ustanovljena pod premijerom Draganom Mikerevićem je od decembra 2003. do jula 2004. izvršila rekonstrukciju događaja na osnovu vojnih i policijskih dokumenata RS-a. U Komisiji je bilo pet Srba, jedan Bošnjak i jedan Britanac iz međunarodne zajednice. Zaključci Komisije da su od 10. od 19. jula 1995. snage RS-a zarobile i pogubile između 7,800 i 8,000 Bošnjaka su usvojeni jednoglasno. Usvojila ih je i kasnija Vlada premijera RS-a Pera Bukejlovića. Naknadno će Dodikova vlast reći da su zaključci doneseni pod pritiskom međunarodne zajednice pa je 2019. godine formirana nova Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine. „Nezavisna“ komisija je rekla da nije bilo genocida i da „pogubljenje 2.500 do 3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari…predstavlja ratni zločin“. Svi ostali su stradali u borbama prilikom proboja ili umrli od drugih uzroka.

Sadašnje srbijanske narative o paljenju 50 srpskih sela oko Srebrenice, masakre civila (ravno 3.267 ubijenih) od strane Orićevih vojnika najbolje negiraju izvještaji institucija i vojnih komandanata Srba. Prema podacima RS-ovog Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na širokoj teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići poginulo je ukupno 2,385 Srba. Žrtve su određene prema mjestu stradanja. To je 882 osobe manje u odnosu na propagandističke brojke. Do 3,267 stradala se stiglo dodavanjem stradalih sa teritorija oko Sarajeva i drugih mjesta koje su Srbi morali predati nakon Dejtonskog sporazuma. Mrtvi sa tih teritorija su kasnije ponovo sahranjeni u istočnoj Bosni u gorepomenutim opštinama. Od 2,385 stvarno poginulih iz tih opština su 1,974 bili vojnici, 387 civili a 24 su u kategoriji „nepoznat status“.

Najviše Srba je poginulo na početku agresije na BiH 1992.  – 1,489 – od toga 273 civila, 1,201 vojnika i 15 imaju nepoznat status. U ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) je poginulo 896 Srba od čega su 114 bili civili. Ovo se u velikoj mjeri slaže sa pismom generala Ratka Mladića od 10. jula 1995. godine poslatom komadantu UNPROFOR-a  generalu Rupertu Smitu. U pismu Mladić navodi da je „VRS pokrenula ofanzivu na Srebrenicu“ između ostalog jer su prije toga “muslimanske snage ubile 100 i ranile preko 200 Srba”. Mladić navodi stradanja „mnogih srpskih sela duž granice zone i… odvratne zločine protiv civila… spalili su sela Višnjica i Banja Lučica, ubivši njihove stanovnike“. Ove brojke su u ogromnoj koliziji sa navodnih preko 3 hiljada masakriranih Srba. Nesporno je da je nekoliko dana prije napada na Srebrenicu napadnuto selo Višnjica i da su ubijene 4 starije osobe. Poginuo je i jedan vojnik VRS-a.

Snage 28. divizije Armije BiH i/ili oni koji su ih pratili u stopu radi pljačke  ( pretežno hrane jer je u opkoljenjoj Srebrenici  harala glad)  počinili su i druge dokazane zločine protiv srpskih civila. Desetine civila su ubijeni u Skelanima u januaru 1993. (uključujući i majku sa dvoje maloljetne djece od 5 i 12 godina dok su pokušavali pobjeći u Srbiju), Zalazju (na Petrovdan 12.jula 1992. – uključujući i pogubljenje 30-tak zarobljenih vojnika), Bjelovac i druga mjesta što su nesporno urtvrdili i BiH sudovi i Hag. Nekoliko civila je stradalo i u Kravicama na julijanski Božić 1993. što se u Srbiji potencira. Međutim, Kravice su bila legitimna vojna meta zbog skladišta municije i artiljerijske baze VRS-a odakle je gađana Srebrenica. Najveći dio  ubijenih –  46 Srba po jednom, ili 49 po drugom izvještaju – su bili pripadnici VRS-a, seoskih straža i vojnih lica iz Srbije.

Domaća tužilaštva i Hag su uradili loš posao u procesuiranju tih zločina za koje Srbi imaju pravo biti ogorčeni. Međutim, podrinjski  Bošnjaci imaju i te kako  pravo biti ogorčeni na ista tužilaštva zbog zločina iz 1992. (Preko 3 hiljade ubijenih Bošnjaka) i čišćenja Bratunca, Višegrada, Zvornika i drugih mjesta gdje su bili većina prije rata. Do tada će se balkanske prljavštine i kriminal pokrivati Srebrenicom i drugim stratištima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Prethodno je navode tog medija da je Eskobar razriješen demantovao Stejt department.

„Sve karijerne diplomate u inostranstvu rotiraju se svake jedne do četiri godine, što je redovna praksa. Kao diplomatski službenik, Eskobar je na svojoj sadašnjoj funkciji bio tri godine, a trebalo bi da pređe na svoj sledeći zadatak u narednim nedeljama. Do zakazane tranzicije, on ostaje na dužnosti zamjenika pomoćnika sekretara u kancelariji za evropska i evroazijska pitanja, kao i specijalnog izaslanika za pitanja zapadnog Balkana“, saopštio je Stejt department.  Takođe, insistiraju da “supruga zamjenika pomoćnika sekretara Eskobara nikada nije dobila sredstva od Ministarstva spoljnih poslova Srbije. Takođe, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara nema bilo kakve porodične veze sa navodnim partnerom u teksaškoj advokatskoj firmi ‘McGinnis Lochridge LLP'“.

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je kada je u pitanju Crna Gora bio – specijalan.  Po njegovom dolasku na tu poziciju, mnogi analitičari ukazivali su da se radi o namjeri američke aministracije da bude snažnije uključena u procese na Balkanu, a sam Eskobar predstavljan je kao neuobičajeni diplomata, direktnijeg nastupa, koji „nameće rješenja“.  Eskobar je povremeno bio toliko direktan, da se činilo da je šef crnogorskog parlamenta, ili šef Vlade, a ne diplomata strane zemlje.

Mandat je počeo snažnim zagovaranjem Otvorenog Balkana i Crne Gore u toj inciijativi. Eskobar je u Senatu SAD saopštio da je Ovoreni Balkan ,,treći stub američke strategije za region”, insistirajući da inicijativa bude otvorena za sve i da se poštuju odgovarajući standardi i institucije. Insistirao je da je inicijativa važna, ali pod uslovom da sve zemlje regiona budu uključene. Kako god, nakon što je počeo da zagovara glasno Crnu Goru u Otvorenom Balkanu, ovdašnje vlasti mjesecima su zagovarale tu inicijativu. Odgledali smo desetine debata na tu temu, čitali desetine saopštenja o važnosti inicijative i slično. Iako nije mnogo pomoglo da shvatimo o kakvoj se dobrobiti baš radi, jedno je bilo više nego jasno – da se Eskobarov glas broji.

Postajao je i direktniji. Više puta je u prelomnim političkim trenucima za Crnu Goru, saopštio da ZBCG nije  partner Zapada. Isti stav je ponovio tokom formiranja posljednje Vlade, kada je kazao da u vladi ne treba da budu „antizapadne stranke“. Stav je iznio dok se tadašnji mandatar Milojko Spajić mučio da skrpi vladu, i u trenutku prvog očiglednijeg razlaza Spajića i bivšeg lidera Evropa sad i aktulenog predsjednika Jakova Milatovića, oko toga hoće li ZBCG biti u vladi. Završilo se sporazumom i obećanom rekonstrukcijom u slučaju poštovanja tog dokumenta, koja bi ZBCG uveća u vladu do kraja ove godine.

Malo je ublažio izjave, nakon što je nedavno, nakon popunjavanja nedostajućih poziicja u vrhu pravosuđa, Crna Gora postala svijetli primjer u govorima zapadnih diplomata.  Upitan kako vidi rekonstrukciju Vlade, Eskobar je kazao: “ Prerano je govoriti o tome, iskreno. Nisam siguran. Nisam siguran. I dalje je prerano govoriti o tome. Ova vlada Crne Gore je još jako mlada. Čak i kao takva, napravila je ogroman napredak prema EU. Napravila je ogroman napredak u kreiranju temelja za prosperitetan put prema Zapadu i članstvu u EU”.  Odgovor je završio neobičnom porukom, o kojoj se danima govorilo: “ Sad je najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi.” Ne samo da nije zvučalo baš diplomatski, nego je tjeralo i na pitanje kako nas to na Zapadu doživljavaju.

Kako god, Spajić je dobio glas koji se računa.   Ni prethodna vlada nije prošla bez Eskobara. Nakon posjete Eskobaru i SAD, Dritan Abazović , tadašnji potrpedsjednik Vlade Zravka Krivokapića najavio je “iznenađenja iz Vašingtona koja će uticati na rasplet političke krize u Crnoj Gori”.  Nakon toga se počelo govoriti o manjinskoj vladi. I bi manjinska. Čiju je podršku u parlamentu obezbijedila Demokratska partija socijalista.

Iznenađenje koje se očekivalo, nakon jedne od posjeta Eskobara Crnoj Gori, te njegovog susreta sa tadašnjim predsjednkom države Milom Đukanovićem, izostalo je. Iako se govorilo da u Đukanovićevom kabinetu u to vrijeme vlada napetost zbog “crne liste SAD”, na njoj su završili Miodrag Daka Davidović i Branislav Brano Mićunović. Đukanović je po odlasku sa pozicije šefa države, dobio i pohvalu od Eskobara: “On je izveo Crnu Goru na veoma dobar put kroz državnu nezavisnost kroz NATO članstvo i kroz afirmaciju članstva države u EU”.

Eskobarovo ime pominjalo se, međutim, i u vezi sa ranijim izbornim procesom u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS-a u oktobru 2000.  Doduše nije bilo tako glasno. Kako je Monitor ranije pisao, bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca.

Prevodioci im nakon pada DPS-a i dolaska Eskobara na mjesto specijalnog izaslanika nijesu trebali. Kao ni ostalima.

Milena PEROVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo