Povežite se sa nama

MONITORING

Svi predsjednikovi ljudi

Objavljeno prije

na

Vascijela Crna Gora čeka koga će Glavni odbor Demokratske partije socijalista aminovati kao predsjedničkog kandidata. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu o tome postoji ogroman broj teorija i nijedna pouzdana informacija.

Kao mogući izbor i dalje važi sadašnji predsjednik Filip Vujanović. Poznavaoci prilika, međutim, nude širok izbor drugih rješenja. Od toga da bi predsjednik partije Milo Đukanović mogao, ipak, zamijeniti premijersku funkciju predsjedničkom, do mogućnosti da kao kandidati osvanu Milica Pejanović-Đurišić, Igor Lukšić ili čak Željko Šturanović. Dodatnu nesigurnost oko kandidature Vujanovića podupro je Đukanović izjavom da će uvažavati stavove koalicionog partnera. Samo koji dan ranije, predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić je najavio da bi, ako DPS kandiduje Vujanovića, njegova partija podnijela ustavnu žalbu. Može se oko toga razno razmatrati, jedno se zna: Krivokapić se ne junači zato što je junak. Jer nije.

Teoriji o Đukanovićevoj rokadi u prilog ide priča da DPS traži kandidata koji će da pobijedi a ozbiljna joj je mana što je izostao lelek partijske baze na tu temu.

Partijske organizacije listom su predložile Vujanovića. On je, po razni istraživanjima, najpopularniji političar u zemlji, ali u vazduhu visi pitanje – čemu drama ako će on biti kandidat. Iz dosadašnjeg predsjednikovanja preporučuje ga uglavnom to što je uspješno odlazio na obilježavanje dana opština po Crnoj Gori. Nije beznačajno kako izgleda – Đukanoviću baš takav treba.

I Milica Pejanović-Đurišić, ministarka odbrane, često se neslužbeno pominje kao kadar u koji bi se DPS mogao pouzdati. Preporučuje je, navodno, to što je prozapadno orijentisana i dopala bi se evropskim zvaničnicima. Kao njena glavna mana među djelatnicima partije važi fakat da je, dok su oni bili teške bitke, Pejanović-Đurišić uživala u povlasticama diplomatskog statusa. Odavno kruži priča o njenim ne baš sjajnim odnosima sa šefom partije, ali ne može se zaboraviti da je, tokom sukoba Đukanović – Bulatović, Milica Pejanović-Đurišić zauzela Đukanovićevu stranu.

Milica Pejanović-Đurišić od mogućih kandidata DPS-a ima najduži i najozbiljniji partijski staž. Članica Predsjedništva Republike Crne Gore postala je na prvim neposrednim izborima 1990. godine i na toj funkciji se nalazila do kraja 1992. godine. Potpredsjednica DPS-a bila je od 1992. do 1997. godine, predsjednica od juna 1997. do oktobra naredne godine. Kao nagrada za ispravnu odluku u partijskom sukobu stigao je njen angažman za ambasadorku državne zajednice Srbija i Crna Gora od 2004. do 2006. godine u Briselu, potom je postala ambasadorka Crne Gore u Francuskoj i kneževini Monako.

Iako je u inostranstvu predstavljala Srbiju i Crnu Goru, znala je da na partijskim mitinzima, kad se DPS počeo zalagati za nezavisnost, prepriča kako je djeca, svaki put kad dođe u Crnu Goru, pitaju: ,,Majko, kad ćemo dobiti državu”.

Za razliku od većine partijskih kolega kojima biografiju krase samo političke funkcije Pejanović-Đurišić je doktorica nauka, univerzitetska profesorica, stručnjak za telekomunikacije.

Kao omiljen u partiji pojavio se i ministar inostranih poslova i potpredsjednik vlade Igor Lukšić. Njegova kandidatura za predsjednika države ipak se čini manje izvjesnom jer se u krugovima DPS-a računa da je dušu dao za evropske integracije. Lukšić je od februara 2004. godine biran na dužnost ministra finansija četiri puta, a od decembra 2008. godine za potpredsjednika Vlade dva puta.Tu spada i slavna transakcija sa šetanjem miliona od države do Prve banke. Od 29. decembra 2010. godine do 04. decembra 2012. bio je predsjednik Vlade; od februara 2010. do februara 2011. godine predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore. Đukanović mu je, prosto, ostavljao te institucije da ih pričuva, dok on malo počine.

Kao mogućeg kandidata partija pominje i Željka Šturanovića, dugogodišnjeg ministra pravde i kratkoročnog premijera, sada potpredsjednika Skupštine. No to ne izgleda realno.

Cijelim procesom kandidovanja valjda je rukovodio Svetozar Marović, ostavljen da se zabavlja koordiniranjem po partiji. On sigurno neće biti kandidat za predsjednika. Ne da mu se.

Iz Socijalističke narodne parije stigli su glasovi da će podržati Miodraga Lekića kojeg je predložio Demokratski front. Za, kako se to popularno kaže, stolicu svetog Petra Cetinjskog boriće se i predsjednik Pozitivne Crne Gore Darko Pajović i predsjednik Izvršnog odbora Pravedne Crne Gore Rade Bojović. Te kandidature mogle bi biti razlog više da DPS potraži kandidata koji bi mogao osvojiti više takozvanih suverenističkih glasova od Filipa Vujanovića. Mada, matematika je tu prilično nepouzdana.

Legitimno je rješenje da različite opozicione grupacije u prvom krugu imaju svog predsjedničkog kandidata. No na prošlim izborima se pokazalo da to može biti uspješan način da drugog kruga i ne bude. Da kandidat vlasti prođe isprve

Osim u vrijeme sukoba između Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, predsjednički izbori u Crnoj Gori nijesu bili pretjerano zanimljiv ni važan događaj. Od uvođenja višestranačkog sistema, predsjednika smo dosad birali pet puta. Prvi put je, zapravo, biran predsjednik i članovi predsjedništva. Glavni kandidati, u decembru 1990. bili su Momir Bulatović, iz Saveza komunista Crne Gore, Ljubiša Stanković iz Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru i Novak Kilibarda iz Narodne stranke. U drugom krugu Bulatović je dobio 78, Stanković 21 odsto glasova.

U aprilu 1992. od Srbije i Crne Gore sastavljena je SRJ. U novoj državi raspisani su vanredni izbori na svim nivoima. Snage nezadovoljne visinom nivoa srpstva u Demokratskoj partiji socijalista kandidovale su Branka Kostića. Momir Bulatović je u prvom krugu dobio 42,82 odsto glasova, Kostić 23.74, Slavko Perović 18,33 procenta. U drugom krugu bilo je 63 odsto Bulatovićevih prema 36 odsto glasova za Branka Kostića.

U oktobru 1997, nakon raskola u DPS-u, bila se bitka između Bulatovića i Đukanovića. Bulatović je u prvom krugu imao 147.615 glasova, Đukanović 145.384. Na glasanje je u drugom krugu izašlo preko četrdeset hiljada više ljudi nego u prvom krugu. Predsjedničku funkciju Đukanović je osvojio sa 174.745, prema 169.257 glasova za Bulatovića. Politička moć uredno je preseljena sa premijerske na funkciju predsjednika države. Metode kojima je tada osvojio većinu Đukanoviću su bile veoma korisne na svim budućim izborima.

Kao kandidat za predsjednika države Vujanović se prvi put pojavio 2002. Od marta 1993. do maja 1995. godine bio je ministar pravde, od maja 1995. do februara 1998. godine – ministar unutrašnjih poslova. Kao ministar policije, pamti se, pored ostalog po čitanju anonimnog pisma protiv Slavka Perovića u Skupštini Crne Gore.

Monitor je nedavno podsjetio kako je Vujanović za predsjednika Crne Gore izabran tek kada se po treći put izašlo na izbore jer prva dva puta nije uspijevao da dobije više od polovine upisanih birača. Pošto je opozicija na neki način bojkotovala izbore, njegovi protivkandidati osvajali su beznačajan broj glasova. Najuspješniji je bio Dragan Hajduković sa oko šest odsto i predstavnik radikala Aleksandar Vasilijević sa oko tri procenta. Ostali su bili uglavnom ispod jedan odsto. U trećem pokušaju Vujanović je izabran glasovima 64 odsto izašlih birača. Dragan Hajduković dobio je oko četiri, Miodrag Živković, tadašnji predsjednik Liberalnog saveza, oko 31 odsto glasova.

U aprilu 2008. protivkandidati Filipu Vujanoviću bili su Srđan Milić, Andrija Mandić i Nebojša Medojević, predsjednici SNP-a, Srpske narodne stranke i Pokreta za promjene. Trčali su samo jedan krug. Vujanović je dobio 51,89 odsto glasova, Andrija Mandić – 19,55, Nebojša Medojević – 16.64, Srđan Milić – 11,92.

Sve i da Đukanović kandiduje Meri Popins, kandidat DPS-a je kandidat kojem se mora suprotstaviti ozbiljnošću. Ako je ima. Kad već nije izabrana mogućnost da se na izborima koje organizuje vlast koja krade izbore, ne učestvuje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo