Povežite se sa nama

MONITORING

Svi predsjednikovi ljudi

Objavljeno prije

na

upozorenje-snijeg-zima

Vascijela Crna Gora čeka koga će Glavni odbor Demokratske partije socijalista aminovati kao predsjedničkog kandidata. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu o tome postoji ogroman broj teorija i nijedna pouzdana informacija.

Kao mogući izbor i dalje važi sadašnji predsjednik Filip Vujanović. Poznavaoci prilika, međutim, nude širok izbor drugih rješenja. Od toga da bi predsjednik partije Milo Đukanović mogao, ipak, zamijeniti premijersku funkciju predsjedničkom, do mogućnosti da kao kandidati osvanu Milica Pejanović-Đurišić, Igor Lukšić ili čak Željko Šturanović. Dodatnu nesigurnost oko kandidature Vujanovića podupro je Đukanović izjavom da će uvažavati stavove koalicionog partnera. Samo koji dan ranije, predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić je najavio da bi, ako DPS kandiduje Vujanovića, njegova partija podnijela ustavnu žalbu. Može se oko toga razno razmatrati, jedno se zna: Krivokapić se ne junači zato što je junak. Jer nije.

Teoriji o Đukanovićevoj rokadi u prilog ide priča da DPS traži kandidata koji će da pobijedi a ozbiljna joj je mana što je izostao lelek partijske baze na tu temu.

Partijske organizacije listom su predložile Vujanovića. On je, po razni istraživanjima, najpopularniji političar u zemlji, ali u vazduhu visi pitanje – čemu drama ako će on biti kandidat. Iz dosadašnjeg predsjednikovanja preporučuje ga uglavnom to što je uspješno odlazio na obilježavanje dana opština po Crnoj Gori. Nije beznačajno kako izgleda – Đukanoviću baš takav treba.

I Milica Pejanović-Đurišić, ministarka odbrane, često se neslužbeno pominje kao kadar u koji bi se DPS mogao pouzdati. Preporučuje je, navodno, to što je prozapadno orijentisana i dopala bi se evropskim zvaničnicima. Kao njena glavna mana među djelatnicima partije važi fakat da je, dok su oni bili teške bitke, Pejanović-Đurišić uživala u povlasticama diplomatskog statusa. Odavno kruži priča o njenim ne baš sjajnim odnosima sa šefom partije, ali ne može se zaboraviti da je, tokom sukoba Đukanović – Bulatović, Milica Pejanović-Đurišić zauzela Đukanovićevu stranu.

Milica Pejanović-Đurišić od mogućih kandidata DPS-a ima najduži i najozbiljniji partijski staž. Članica Predsjedništva Republike Crne Gore postala je na prvim neposrednim izborima 1990. godine i na toj funkciji se nalazila do kraja 1992. godine. Potpredsjednica DPS-a bila je od 1992. do 1997. godine, predsjednica od juna 1997. do oktobra naredne godine. Kao nagrada za ispravnu odluku u partijskom sukobu stigao je njen angažman za ambasadorku državne zajednice Srbija i Crna Gora od 2004. do 2006. godine u Briselu, potom je postala ambasadorka Crne Gore u Francuskoj i kneževini Monako.

Iako je u inostranstvu predstavljala Srbiju i Crnu Goru, znala je da na partijskim mitinzima, kad se DPS počeo zalagati za nezavisnost, prepriča kako je djeca, svaki put kad dođe u Crnu Goru, pitaju: ,,Majko, kad ćemo dobiti državu”.

Za razliku od većine partijskih kolega kojima biografiju krase samo političke funkcije Pejanović-Đurišić je doktorica nauka, univerzitetska profesorica, stručnjak za telekomunikacije.

Kao omiljen u partiji pojavio se i ministar inostranih poslova i potpredsjednik vlade Igor Lukšić. Njegova kandidatura za predsjednika države ipak se čini manje izvjesnom jer se u krugovima DPS-a računa da je dušu dao za evropske integracije. Lukšić je od februara 2004. godine biran na dužnost ministra finansija četiri puta, a od decembra 2008. godine za potpredsjednika Vlade dva puta.Tu spada i slavna transakcija sa šetanjem miliona od države do Prve banke. Od 29. decembra 2010. godine do 04. decembra 2012. bio je predsjednik Vlade; od februara 2010. do februara 2011. godine predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore. Đukanović mu je, prosto, ostavljao te institucije da ih pričuva, dok on malo počine.

Kao mogućeg kandidata partija pominje i Željka Šturanovića, dugogodišnjeg ministra pravde i kratkoročnog premijera, sada potpredsjednika Skupštine. No to ne izgleda realno.

Cijelim procesom kandidovanja valjda je rukovodio Svetozar Marović, ostavljen da se zabavlja koordiniranjem po partiji. On sigurno neće biti kandidat za predsjednika. Ne da mu se.

Iz Socijalističke narodne parije stigli su glasovi da će podržati Miodraga Lekića kojeg je predložio Demokratski front. Za, kako se to popularno kaže, stolicu svetog Petra Cetinjskog boriće se i predsjednik Pozitivne Crne Gore Darko Pajović i predsjednik Izvršnog odbora Pravedne Crne Gore Rade Bojović. Te kandidature mogle bi biti razlog više da DPS potraži kandidata koji bi mogao osvojiti više takozvanih suverenističkih glasova od Filipa Vujanovića. Mada, matematika je tu prilično nepouzdana.

Legitimno je rješenje da različite opozicione grupacije u prvom krugu imaju svog predsjedničkog kandidata. No na prošlim izborima se pokazalo da to može biti uspješan način da drugog kruga i ne bude. Da kandidat vlasti prođe isprve

Osim u vrijeme sukoba između Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, predsjednički izbori u Crnoj Gori nijesu bili pretjerano zanimljiv ni važan događaj. Od uvođenja višestranačkog sistema, predsjednika smo dosad birali pet puta. Prvi put je, zapravo, biran predsjednik i članovi predsjedništva. Glavni kandidati, u decembru 1990. bili su Momir Bulatović, iz Saveza komunista Crne Gore, Ljubiša Stanković iz Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru i Novak Kilibarda iz Narodne stranke. U drugom krugu Bulatović je dobio 78, Stanković 21 odsto glasova.

U aprilu 1992. od Srbije i Crne Gore sastavljena je SRJ. U novoj državi raspisani su vanredni izbori na svim nivoima. Snage nezadovoljne visinom nivoa srpstva u Demokratskoj partiji socijalista kandidovale su Branka Kostića. Momir Bulatović je u prvom krugu dobio 42,82 odsto glasova, Kostić 23.74, Slavko Perović 18,33 procenta. U drugom krugu bilo je 63 odsto Bulatovićevih prema 36 odsto glasova za Branka Kostića.

U oktobru 1997, nakon raskola u DPS-u, bila se bitka između Bulatovića i Đukanovića. Bulatović je u prvom krugu imao 147.615 glasova, Đukanović 145.384. Na glasanje je u drugom krugu izašlo preko četrdeset hiljada više ljudi nego u prvom krugu. Predsjedničku funkciju Đukanović je osvojio sa 174.745, prema 169.257 glasova za Bulatovića. Politička moć uredno je preseljena sa premijerske na funkciju predsjednika države. Metode kojima je tada osvojio većinu Đukanoviću su bile veoma korisne na svim budućim izborima.

Kao kandidat za predsjednika države Vujanović se prvi put pojavio 2002. Od marta 1993. do maja 1995. godine bio je ministar pravde, od maja 1995. do februara 1998. godine – ministar unutrašnjih poslova. Kao ministar policije, pamti se, pored ostalog po čitanju anonimnog pisma protiv Slavka Perovića u Skupštini Crne Gore.

Monitor je nedavno podsjetio kako je Vujanović za predsjednika Crne Gore izabran tek kada se po treći put izašlo na izbore jer prva dva puta nije uspijevao da dobije više od polovine upisanih birača. Pošto je opozicija na neki način bojkotovala izbore, njegovi protivkandidati osvajali su beznačajan broj glasova. Najuspješniji je bio Dragan Hajduković sa oko šest odsto i predstavnik radikala Aleksandar Vasilijević sa oko tri procenta. Ostali su bili uglavnom ispod jedan odsto. U trećem pokušaju Vujanović je izabran glasovima 64 odsto izašlih birača. Dragan Hajduković dobio je oko četiri, Miodrag Živković, tadašnji predsjednik Liberalnog saveza, oko 31 odsto glasova.

U aprilu 2008. protivkandidati Filipu Vujanoviću bili su Srđan Milić, Andrija Mandić i Nebojša Medojević, predsjednici SNP-a, Srpske narodne stranke i Pokreta za promjene. Trčali su samo jedan krug. Vujanović je dobio 51,89 odsto glasova, Andrija Mandić – 19,55, Nebojša Medojević – 16.64, Srđan Milić – 11,92.

Sve i da Đukanović kandiduje Meri Popins, kandidat DPS-a je kandidat kojem se mora suprotstaviti ozbiljnošću. Ako je ima. Kad već nije izabrana mogućnost da se na izborima koje organizuje vlast koja krade izbore, ne učestvuje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo