Povežite se sa nama

MONITORING

Prva banka i druge sigurne kuće

Objavljeno prije

na

Listom su stalno zaposlene u institucijama i državnoj upravi, Prvim bankama, DPS-u… Obavljaju više poslova odjednom, napreduju u karijeri i nikada ne postaju tehnološki višak. One se supruge moćnih.

Prva dama Crne Gore prvi je sudija Apelacionog suda. Svetlana Vujanović, po tom osnovu mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao specijalni dodatak zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina. Nema veze što manjkaju presude. Bitno je da se radi.

Zakon je na strani supružnika. Prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Prevedeno: Filip predlaže Svetlanu. Vujanovićka je, tako, članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela (do avgusta 2011. za to je svakog mjeseca dobijala dodatnih 250 eura). Ona je i u Vrhovnom sudu. Tamo je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Od obučavanja kapne još 110 eura. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta. I to se naplaćuje: godišnje – 3.144 eura (262 eura za mjesec). Zakon!

Žena predsjednika Vlade povučenije je prirode. Lidija Đukanović radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Sasvim slučajno: banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca, u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane Kolarević i bračnog joj druga. Budžet familije Lidija mjesečno dopuni sa skromnih 776.31 eura.

Prva banka je mini-sabirni centar za supruge zaslužnih rukovodilaca. Koleginica joj je žena direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojana Obrenovića, Marija. Rad je tu udružila i Olivera Sekulić supruga prvog čovjeka Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, Zorana. Društvo im pravi Monika Lekić bračna partnerka pomoćnika direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i predsjednika Upravnog odbora JP Sportski objekti Podgorica Veska Lekića.

Narečenim gospođama poslodavac je još jedna supruga. Ministrova. Žena čovjeka od kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj prema podacima dostupnim u Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Ministar Mićunović je, osim u političkim, tako, i u poslovnim vezama sa premijerom Đukanovićem.

Vojvodićeva je koncem 2011. godine dobila i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra kulture. Kraće – muža. Od tada je istaknuti kulturni stvaralac. Zakon to propisuje: Vlada na predlog Ministarstva kulture može da dodijeli takav status umjetniku ili stručnjaku u kulturi čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Po tom osnovu Vojvodićka ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Sada je to 720 eura.

Supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Jedan je od direktora (kreativni) i vlasnika (udio: 12.96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Firma najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Djelić: radila je spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Režirala je predstave na tom i ostalim festivalima za koje novac izdvaja ministarstvo na čijem je čelu – suprug. Bila je zadužena za vizuelni identitet podgoričkog Sajma knjiga koji finansira ministarstvo kulture, i, opet – suprug. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optuživala ju je da je čak dobila 50 hiljada eura za neimenovani projekat od Ministarstva kulture i, naravno – supruga. Uz sve navedeno, Vojvodićeva je i član Prosvjetnog savjeta Crne Gore.

I supruzi novog Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića ide. Gospođa Stela zaposlena je u banci Societe generale Montenegro. Prihoduje 2.600 eura svakog mjeseca. Boškovići vole da zajmaju. Uz ministrovih 60.000 eura kredita za stan (uzet 2006. godine, rok otplate 10 godina) tu su i Stelinih: 100.000 eura, takođe za stan (uzet 2007, rok otplate 15 godina) i 32.000 za automobil (uzet 2008, rok otplate pet godina). Model: Mercedes GLK. Skromno.

Dragani Brajović, životnoj saputnici aktuelnog Ministra saobraćaja i pomorstva Ivana, radni staž teče u okviru muževog resora. U finansijskom skloništu za SDP kadar – Javnom preduzeću Aerodromi Crne Gore. Dragana se tamo odlično osjeća. Ne samo zbog 896.70 eura koliko svaki mjesec stavi u džep, već i zbog toga što su Aerodromi politički zabran predsjednika Skupštine, prvog čovjeka SDP-a i njenom mužu nadređenog – Ranka Krivokapića (član upravnog odbora). Tu je i Hazera Rastoder, supruga poslanika SDP-a, bivšeg potpredsjednika skupštine, člana odbora direktora Montenegro airlinesa Rifata Rastodera. Ona mjesečno prihoduje 780.56 eura. Direktor je Milovan Đuričković. Esdepeovac, naravno.

Supruga predsjednika skupštine Ljiljana Krivokapić preferira puteve. Zaposlena je u kompaniji koja gazduje tunelom Sozina – Monteput. Mjesečni prihod: 750 eura. I tu ima političku svojtu. Član odbora direktora je nekadašnji Ministar unutrašnjih poslova, Jusuf Kalamperović. Član Upravnog odbora bio je i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović.

Ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću i poljoprivrede Petru Ivanoviću bračne drugarice rade u Komisiji za hartije od vrijednosti. Nataša Konjević prihoduje 635 eura, Olivia Ivanović 25 eura manje. Olivia je svoja na svome. Direktor Komisije je Zoran Đikanović kojeg sa Ivanovićem ne umrežuje tek činjenica da im je Veselin Vukotić bio mentor pri odbrani magistarskog, odnosno doktorskog rada, već i podatak da su bili njegovi poslovni partneri. Đikanović je bio izvršni direktor, a Ivanović predsjednik Skupštine Vukotićeve Monte adrie. Monitor je pisao: ,,Prof. Veselin Vukotić i Petar Ivanović, skupa sa gospođama Ljiljanom Vukotić i Oliviom Ivanović, bili su 1999. osnivači i preduzeća Centar za preduzetništvo koje je izrađivalo i prodavao insajderske analize u procesu privatizacije.” Žene znaju.

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića bave se zapošljavanjem i kadrovanjem. Vukica Jelić na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje (zapravo – Zavoda za zamajavanje – pisali smo o tome) zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, obavljao i posao savjetnika za sezonsko zapošljavanje kod svoje ljepše polovine, Vukice. Gospođa Jelić u Zavodu zarađuje 698.46 eura mjesečno. Kao član Ad Plantaže 13. jul prihoduje još 650 eura. U vinu je istina.

Svetlana Vuković (plata: 748.40 eura) na čelu je Uprave za kadrove. Na sajtu te institucije stoji: ,,Bez obrazovanih i stručno osposobljenih državnih službenika i namještenika nema efikasne državne uprave.” Bora Đorđević bi kazao: “Teoretski lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi.”

Supruga ministra pravde Duška Markovića radni vijek provodi u Agenciji za elektronske komunikacije na čijem čelu je, gorepomenuti, Zoran Sekulić. Visina mjesečne zarade Nati Marković iznosi 1268 eura, tačno 124 eura više od suprugovih primanja. Kao potpredsjednika Vlade i ministra! Nati društvo pravi Dubravka Ivanišević, žena čelnika Državne revizorske institucije, Miroslava. Ivaniševićeva zarađuje nešto više od gospođe Marković, 1320 eura, no, ipak, mjesečno inkasira 400 eura manje od supruga.

Valja pomenuti: Markovićeva i Ivaniševićeva stranačka kolegenica je Natalija Pavličić. Izabranica srca pomoćnika ministra finansija Nemanje Pavličića izabrala je DPS. Stalno zaposlena. Plata nešto niža od prosječne (400 eura) – ali je bitna perspektiva.

I ženama direktora Uprava, policije, carina i poreske, Božidara Vuksanovića, Vladana Jokovića i Dejana Marinovića solidno ide u životu. Vineta Vuksanović, radi u Institutu za javno zdravlje. Zarađuje koliko i muž. Mrtva trka: po 1000 eura mjesečno. Andrijana Joković je zaposlena u HTP Mimoza AD iz Tivta, koji kontroliše Eurofond tajkuna Veselina Barovića. Zarađuje 749.17 eura. Najbolje ide Ani Marinović – 1230 eura.

Tamara Đurović, izabranica direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, provjerenog DPS kadra, bivšeg poslanika i ministra Dragana, kući donosi 1250 eura. Iz Službenog lista Crne Gore. Tamara vidno zaostaje za suprugom. Dragan mjesečno zaradi 2990 eura. Bez minulog rada.

Tu je i supruga direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, esdepeovca Novaka Adžića. Čista slučajnost: Darinka se bavi zaštitom intelektualne svojine. Zadužena je za muziku. Institucija: Prava autora muzike (PAM CG). Za to mjesečno dobije 800 eura. Crnogorskih.

Slične sudbine je i Olivera Martinović. Muž joj je, ujedno, i direktor. Dva u jedan. Milan Martinović izvršni je direktor Pošta Crne Gore. Svakog mjeseca supruzi isplati 920, pa sebi – 2200 eura. Džentlmenski.

Životna pratilja generalnog sekretara Vlade i člana Odbora direktora Hemomont Žarka Šturanovića, Radmila, teško da može stići sve obaveze. Stalno je zaposlena u Sekretarijatu za zakonodavstvo (plata: 700 eura) ali je tražena i drugdje: član je Izborne državne komisije na osnovu čega godišnje primi skoro 2000 eura; član Odbora direktora Kliničkog centra Crne Gore, godišnje 3600 eura; član Savjeta za prava djeteta, mjesečno – 80 odsto prosječne plate; član povremenih radnih grupa…

Tako rade oni. Mi mu dođemo kao papučari: ćutimo i slušamo. I muževe. I supruge.

Supruge na lokalu

Predsjedniku Opštine Nikšić Nebojši Radojičiću supruga Nada je osim bračnog druga i podređeni službenik. Sudbina. Mjesečno joj Nebojša isplaćuje 570 eura. U još siromašnijoj opštini, žena prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića bolje se snašla. Milijana Vučeljić Golubović radi u Komunalnom preduzeću i prihoduje 1071 eura. Više od, recimo, direktora Uprave policije Crne Gore.

Na čelu samouprave Plužina, od 1998. je Mijuško Bajagić, SNP. Opoziciona strategija – on u izvršnoj, ona u zakonodavnoj lokalnoj vlasti. Supruzi Nataši zaposlenoj u gradskoj Skupštini plata je – 901.91 eura. Pet stotina više ima suprug. U Plužinama!

Milena Marović Bogdanović je supruga prvog čovjeka Prijestolnice Aleksandra Bogdanovića i kćerka potpredsjednika DPS-a. Radi u Opštini Budva (plata: 700 eura) koju kontroliše tata Svetozar…

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo