Povežite se sa nama

MONITORING

Prva banka i druge sigurne kuće

Objavljeno prije

na

Listom su stalno zaposlene u institucijama i državnoj upravi, Prvim bankama, DPS-u… Obavljaju više poslova odjednom, napreduju u karijeri i nikada ne postaju tehnološki višak. One se supruge moćnih.

Prva dama Crne Gore prvi je sudija Apelacionog suda. Svetlana Vujanović, po tom osnovu mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao specijalni dodatak zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina. Nema veze što manjkaju presude. Bitno je da se radi.

Zakon je na strani supružnika. Prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Prevedeno: Filip predlaže Svetlanu. Vujanovićka je, tako, članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela (do avgusta 2011. za to je svakog mjeseca dobijala dodatnih 250 eura). Ona je i u Vrhovnom sudu. Tamo je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Od obučavanja kapne još 110 eura. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta. I to se naplaćuje: godišnje – 3.144 eura (262 eura za mjesec). Zakon!

Žena predsjednika Vlade povučenije je prirode. Lidija Đukanović radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Sasvim slučajno: banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca, u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane Kolarević i bračnog joj druga. Budžet familije Lidija mjesečno dopuni sa skromnih 776.31 eura.

Prva banka je mini-sabirni centar za supruge zaslužnih rukovodilaca. Koleginica joj je žena direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojana Obrenovića, Marija. Rad je tu udružila i Olivera Sekulić supruga prvog čovjeka Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, Zorana. Društvo im pravi Monika Lekić bračna partnerka pomoćnika direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i predsjednika Upravnog odbora JP Sportski objekti Podgorica Veska Lekića.

Narečenim gospođama poslodavac je još jedna supruga. Ministrova. Žena čovjeka od kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj prema podacima dostupnim u Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Ministar Mićunović je, osim u političkim, tako, i u poslovnim vezama sa premijerom Đukanovićem.

Vojvodićeva je koncem 2011. godine dobila i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra kulture. Kraće – muža. Od tada je istaknuti kulturni stvaralac. Zakon to propisuje: Vlada na predlog Ministarstva kulture može da dodijeli takav status umjetniku ili stručnjaku u kulturi čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Po tom osnovu Vojvodićka ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Sada je to 720 eura.

Supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Jedan je od direktora (kreativni) i vlasnika (udio: 12.96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Firma najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Djelić: radila je spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Režirala je predstave na tom i ostalim festivalima za koje novac izdvaja ministarstvo na čijem je čelu – suprug. Bila je zadužena za vizuelni identitet podgoričkog Sajma knjiga koji finansira ministarstvo kulture, i, opet – suprug. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optuživala ju je da je čak dobila 50 hiljada eura za neimenovani projekat od Ministarstva kulture i, naravno – supruga. Uz sve navedeno, Vojvodićeva je i član Prosvjetnog savjeta Crne Gore.

I supruzi novog Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića ide. Gospođa Stela zaposlena je u banci Societe generale Montenegro. Prihoduje 2.600 eura svakog mjeseca. Boškovići vole da zajmaju. Uz ministrovih 60.000 eura kredita za stan (uzet 2006. godine, rok otplate 10 godina) tu su i Stelinih: 100.000 eura, takođe za stan (uzet 2007, rok otplate 15 godina) i 32.000 za automobil (uzet 2008, rok otplate pet godina). Model: Mercedes GLK. Skromno.

Dragani Brajović, životnoj saputnici aktuelnog Ministra saobraćaja i pomorstva Ivana, radni staž teče u okviru muževog resora. U finansijskom skloništu za SDP kadar – Javnom preduzeću Aerodromi Crne Gore. Dragana se tamo odlično osjeća. Ne samo zbog 896.70 eura koliko svaki mjesec stavi u džep, već i zbog toga što su Aerodromi politički zabran predsjednika Skupštine, prvog čovjeka SDP-a i njenom mužu nadređenog – Ranka Krivokapića (član upravnog odbora). Tu je i Hazera Rastoder, supruga poslanika SDP-a, bivšeg potpredsjednika skupštine, člana odbora direktora Montenegro airlinesa Rifata Rastodera. Ona mjesečno prihoduje 780.56 eura. Direktor je Milovan Đuričković. Esdepeovac, naravno.

Supruga predsjednika skupštine Ljiljana Krivokapić preferira puteve. Zaposlena je u kompaniji koja gazduje tunelom Sozina – Monteput. Mjesečni prihod: 750 eura. I tu ima političku svojtu. Član odbora direktora je nekadašnji Ministar unutrašnjih poslova, Jusuf Kalamperović. Član Upravnog odbora bio je i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović.

Ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću i poljoprivrede Petru Ivanoviću bračne drugarice rade u Komisiji za hartije od vrijednosti. Nataša Konjević prihoduje 635 eura, Olivia Ivanović 25 eura manje. Olivia je svoja na svome. Direktor Komisije je Zoran Đikanović kojeg sa Ivanovićem ne umrežuje tek činjenica da im je Veselin Vukotić bio mentor pri odbrani magistarskog, odnosno doktorskog rada, već i podatak da su bili njegovi poslovni partneri. Đikanović je bio izvršni direktor, a Ivanović predsjednik Skupštine Vukotićeve Monte adrie. Monitor je pisao: ,,Prof. Veselin Vukotić i Petar Ivanović, skupa sa gospođama Ljiljanom Vukotić i Oliviom Ivanović, bili su 1999. osnivači i preduzeća Centar za preduzetništvo koje je izrađivalo i prodavao insajderske analize u procesu privatizacije.” Žene znaju.

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića bave se zapošljavanjem i kadrovanjem. Vukica Jelić na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje (zapravo – Zavoda za zamajavanje – pisali smo o tome) zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, obavljao i posao savjetnika za sezonsko zapošljavanje kod svoje ljepše polovine, Vukice. Gospođa Jelić u Zavodu zarađuje 698.46 eura mjesečno. Kao član Ad Plantaže 13. jul prihoduje još 650 eura. U vinu je istina.

Svetlana Vuković (plata: 748.40 eura) na čelu je Uprave za kadrove. Na sajtu te institucije stoji: ,,Bez obrazovanih i stručno osposobljenih državnih službenika i namještenika nema efikasne državne uprave.” Bora Đorđević bi kazao: “Teoretski lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi.”

Supruga ministra pravde Duška Markovića radni vijek provodi u Agenciji za elektronske komunikacije na čijem čelu je, gorepomenuti, Zoran Sekulić. Visina mjesečne zarade Nati Marković iznosi 1268 eura, tačno 124 eura više od suprugovih primanja. Kao potpredsjednika Vlade i ministra! Nati društvo pravi Dubravka Ivanišević, žena čelnika Državne revizorske institucije, Miroslava. Ivaniševićeva zarađuje nešto više od gospođe Marković, 1320 eura, no, ipak, mjesečno inkasira 400 eura manje od supruga.

Valja pomenuti: Markovićeva i Ivaniševićeva stranačka kolegenica je Natalija Pavličić. Izabranica srca pomoćnika ministra finansija Nemanje Pavličića izabrala je DPS. Stalno zaposlena. Plata nešto niža od prosječne (400 eura) – ali je bitna perspektiva.

I ženama direktora Uprava, policije, carina i poreske, Božidara Vuksanovića, Vladana Jokovića i Dejana Marinovića solidno ide u životu. Vineta Vuksanović, radi u Institutu za javno zdravlje. Zarađuje koliko i muž. Mrtva trka: po 1000 eura mjesečno. Andrijana Joković je zaposlena u HTP Mimoza AD iz Tivta, koji kontroliše Eurofond tajkuna Veselina Barovića. Zarađuje 749.17 eura. Najbolje ide Ani Marinović – 1230 eura.

Tamara Đurović, izabranica direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, provjerenog DPS kadra, bivšeg poslanika i ministra Dragana, kući donosi 1250 eura. Iz Službenog lista Crne Gore. Tamara vidno zaostaje za suprugom. Dragan mjesečno zaradi 2990 eura. Bez minulog rada.

Tu je i supruga direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, esdepeovca Novaka Adžića. Čista slučajnost: Darinka se bavi zaštitom intelektualne svojine. Zadužena je za muziku. Institucija: Prava autora muzike (PAM CG). Za to mjesečno dobije 800 eura. Crnogorskih.

Slične sudbine je i Olivera Martinović. Muž joj je, ujedno, i direktor. Dva u jedan. Milan Martinović izvršni je direktor Pošta Crne Gore. Svakog mjeseca supruzi isplati 920, pa sebi – 2200 eura. Džentlmenski.

Životna pratilja generalnog sekretara Vlade i člana Odbora direktora Hemomont Žarka Šturanovića, Radmila, teško da može stići sve obaveze. Stalno je zaposlena u Sekretarijatu za zakonodavstvo (plata: 700 eura) ali je tražena i drugdje: član je Izborne državne komisije na osnovu čega godišnje primi skoro 2000 eura; član Odbora direktora Kliničkog centra Crne Gore, godišnje 3600 eura; član Savjeta za prava djeteta, mjesečno – 80 odsto prosječne plate; član povremenih radnih grupa…

Tako rade oni. Mi mu dođemo kao papučari: ćutimo i slušamo. I muževe. I supruge.

Supruge na lokalu

Predsjedniku Opštine Nikšić Nebojši Radojičiću supruga Nada je osim bračnog druga i podređeni službenik. Sudbina. Mjesečno joj Nebojša isplaćuje 570 eura. U još siromašnijoj opštini, žena prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića bolje se snašla. Milijana Vučeljić Golubović radi u Komunalnom preduzeću i prihoduje 1071 eura. Više od, recimo, direktora Uprave policije Crne Gore.

Na čelu samouprave Plužina, od 1998. je Mijuško Bajagić, SNP. Opoziciona strategija – on u izvršnoj, ona u zakonodavnoj lokalnoj vlasti. Supruzi Nataši zaposlenoj u gradskoj Skupštini plata je – 901.91 eura. Pet stotina više ima suprug. U Plužinama!

Milena Marović Bogdanović je supruga prvog čovjeka Prijestolnice Aleksandra Bogdanovića i kćerka potpredsjednika DPS-a. Radi u Opštini Budva (plata: 700 eura) koju kontroliše tata Svetozar…

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo