Povežite se sa nama

MONITORING

Prva banka i druge sigurne kuće

Objavljeno prije

na

Listom su stalno zaposlene u institucijama i državnoj upravi, Prvim bankama, DPS-u… Obavljaju više poslova odjednom, napreduju u karijeri i nikada ne postaju tehnološki višak. One se supruge moćnih.

Prva dama Crne Gore prvi je sudija Apelacionog suda. Svetlana Vujanović, po tom osnovu mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao specijalni dodatak zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina. Nema veze što manjkaju presude. Bitno je da se radi.

Zakon je na strani supružnika. Prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Prevedeno: Filip predlaže Svetlanu. Vujanovićka je, tako, članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela (do avgusta 2011. za to je svakog mjeseca dobijala dodatnih 250 eura). Ona je i u Vrhovnom sudu. Tamo je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Od obučavanja kapne još 110 eura. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta. I to se naplaćuje: godišnje – 3.144 eura (262 eura za mjesec). Zakon!

Žena predsjednika Vlade povučenije je prirode. Lidija Đukanović radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Sasvim slučajno: banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca, u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane Kolarević i bračnog joj druga. Budžet familije Lidija mjesečno dopuni sa skromnih 776.31 eura.

Prva banka je mini-sabirni centar za supruge zaslužnih rukovodilaca. Koleginica joj je žena direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojana Obrenovića, Marija. Rad je tu udružila i Olivera Sekulić supruga prvog čovjeka Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, Zorana. Društvo im pravi Monika Lekić bračna partnerka pomoćnika direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i predsjednika Upravnog odbora JP Sportski objekti Podgorica Veska Lekića.

Narečenim gospođama poslodavac je još jedna supruga. Ministrova. Žena čovjeka od kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj prema podacima dostupnim u Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Ministar Mićunović je, osim u političkim, tako, i u poslovnim vezama sa premijerom Đukanovićem.

Vojvodićeva je koncem 2011. godine dobila i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra kulture. Kraće – muža. Od tada je istaknuti kulturni stvaralac. Zakon to propisuje: Vlada na predlog Ministarstva kulture može da dodijeli takav status umjetniku ili stručnjaku u kulturi čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Po tom osnovu Vojvodićka ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Sada je to 720 eura.

Supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Jedan je od direktora (kreativni) i vlasnika (udio: 12.96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Firma najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Djelić: radila je spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Režirala je predstave na tom i ostalim festivalima za koje novac izdvaja ministarstvo na čijem je čelu – suprug. Bila je zadužena za vizuelni identitet podgoričkog Sajma knjiga koji finansira ministarstvo kulture, i, opet – suprug. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optuživala ju je da je čak dobila 50 hiljada eura za neimenovani projekat od Ministarstva kulture i, naravno – supruga. Uz sve navedeno, Vojvodićeva je i član Prosvjetnog savjeta Crne Gore.

I supruzi novog Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića ide. Gospođa Stela zaposlena je u banci Societe generale Montenegro. Prihoduje 2.600 eura svakog mjeseca. Boškovići vole da zajmaju. Uz ministrovih 60.000 eura kredita za stan (uzet 2006. godine, rok otplate 10 godina) tu su i Stelinih: 100.000 eura, takođe za stan (uzet 2007, rok otplate 15 godina) i 32.000 za automobil (uzet 2008, rok otplate pet godina). Model: Mercedes GLK. Skromno.

Dragani Brajović, životnoj saputnici aktuelnog Ministra saobraćaja i pomorstva Ivana, radni staž teče u okviru muževog resora. U finansijskom skloništu za SDP kadar – Javnom preduzeću Aerodromi Crne Gore. Dragana se tamo odlično osjeća. Ne samo zbog 896.70 eura koliko svaki mjesec stavi u džep, već i zbog toga što su Aerodromi politički zabran predsjednika Skupštine, prvog čovjeka SDP-a i njenom mužu nadređenog – Ranka Krivokapića (član upravnog odbora). Tu je i Hazera Rastoder, supruga poslanika SDP-a, bivšeg potpredsjednika skupštine, člana odbora direktora Montenegro airlinesa Rifata Rastodera. Ona mjesečno prihoduje 780.56 eura. Direktor je Milovan Đuričković. Esdepeovac, naravno.

Supruga predsjednika skupštine Ljiljana Krivokapić preferira puteve. Zaposlena je u kompaniji koja gazduje tunelom Sozina – Monteput. Mjesečni prihod: 750 eura. I tu ima političku svojtu. Član odbora direktora je nekadašnji Ministar unutrašnjih poslova, Jusuf Kalamperović. Član Upravnog odbora bio je i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović.

Ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću i poljoprivrede Petru Ivanoviću bračne drugarice rade u Komisiji za hartije od vrijednosti. Nataša Konjević prihoduje 635 eura, Olivia Ivanović 25 eura manje. Olivia je svoja na svome. Direktor Komisije je Zoran Đikanović kojeg sa Ivanovićem ne umrežuje tek činjenica da im je Veselin Vukotić bio mentor pri odbrani magistarskog, odnosno doktorskog rada, već i podatak da su bili njegovi poslovni partneri. Đikanović je bio izvršni direktor, a Ivanović predsjednik Skupštine Vukotićeve Monte adrie. Monitor je pisao: ,,Prof. Veselin Vukotić i Petar Ivanović, skupa sa gospođama Ljiljanom Vukotić i Oliviom Ivanović, bili su 1999. osnivači i preduzeća Centar za preduzetništvo koje je izrađivalo i prodavao insajderske analize u procesu privatizacije.” Žene znaju.

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića bave se zapošljavanjem i kadrovanjem. Vukica Jelić na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje (zapravo – Zavoda za zamajavanje – pisali smo o tome) zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, obavljao i posao savjetnika za sezonsko zapošljavanje kod svoje ljepše polovine, Vukice. Gospođa Jelić u Zavodu zarađuje 698.46 eura mjesečno. Kao član Ad Plantaže 13. jul prihoduje još 650 eura. U vinu je istina.

Svetlana Vuković (plata: 748.40 eura) na čelu je Uprave za kadrove. Na sajtu te institucije stoji: ,,Bez obrazovanih i stručno osposobljenih državnih službenika i namještenika nema efikasne državne uprave.” Bora Đorđević bi kazao: “Teoretski lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi.”

Supruga ministra pravde Duška Markovića radni vijek provodi u Agenciji za elektronske komunikacije na čijem čelu je, gorepomenuti, Zoran Sekulić. Visina mjesečne zarade Nati Marković iznosi 1268 eura, tačno 124 eura više od suprugovih primanja. Kao potpredsjednika Vlade i ministra! Nati društvo pravi Dubravka Ivanišević, žena čelnika Državne revizorske institucije, Miroslava. Ivaniševićeva zarađuje nešto više od gospođe Marković, 1320 eura, no, ipak, mjesečno inkasira 400 eura manje od supruga.

Valja pomenuti: Markovićeva i Ivaniševićeva stranačka kolegenica je Natalija Pavličić. Izabranica srca pomoćnika ministra finansija Nemanje Pavličića izabrala je DPS. Stalno zaposlena. Plata nešto niža od prosječne (400 eura) – ali je bitna perspektiva.

I ženama direktora Uprava, policije, carina i poreske, Božidara Vuksanovića, Vladana Jokovića i Dejana Marinovića solidno ide u životu. Vineta Vuksanović, radi u Institutu za javno zdravlje. Zarađuje koliko i muž. Mrtva trka: po 1000 eura mjesečno. Andrijana Joković je zaposlena u HTP Mimoza AD iz Tivta, koji kontroliše Eurofond tajkuna Veselina Barovića. Zarađuje 749.17 eura. Najbolje ide Ani Marinović – 1230 eura.

Tamara Đurović, izabranica direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, provjerenog DPS kadra, bivšeg poslanika i ministra Dragana, kući donosi 1250 eura. Iz Službenog lista Crne Gore. Tamara vidno zaostaje za suprugom. Dragan mjesečno zaradi 2990 eura. Bez minulog rada.

Tu je i supruga direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, esdepeovca Novaka Adžića. Čista slučajnost: Darinka se bavi zaštitom intelektualne svojine. Zadužena je za muziku. Institucija: Prava autora muzike (PAM CG). Za to mjesečno dobije 800 eura. Crnogorskih.

Slične sudbine je i Olivera Martinović. Muž joj je, ujedno, i direktor. Dva u jedan. Milan Martinović izvršni je direktor Pošta Crne Gore. Svakog mjeseca supruzi isplati 920, pa sebi – 2200 eura. Džentlmenski.

Životna pratilja generalnog sekretara Vlade i člana Odbora direktora Hemomont Žarka Šturanovića, Radmila, teško da može stići sve obaveze. Stalno je zaposlena u Sekretarijatu za zakonodavstvo (plata: 700 eura) ali je tražena i drugdje: član je Izborne državne komisije na osnovu čega godišnje primi skoro 2000 eura; član Odbora direktora Kliničkog centra Crne Gore, godišnje 3600 eura; član Savjeta za prava djeteta, mjesečno – 80 odsto prosječne plate; član povremenih radnih grupa…

Tako rade oni. Mi mu dođemo kao papučari: ćutimo i slušamo. I muževe. I supruge.

Supruge na lokalu

Predsjedniku Opštine Nikšić Nebojši Radojičiću supruga Nada je osim bračnog druga i podređeni službenik. Sudbina. Mjesečno joj Nebojša isplaćuje 570 eura. U još siromašnijoj opštini, žena prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića bolje se snašla. Milijana Vučeljić Golubović radi u Komunalnom preduzeću i prihoduje 1071 eura. Više od, recimo, direktora Uprave policije Crne Gore.

Na čelu samouprave Plužina, od 1998. je Mijuško Bajagić, SNP. Opoziciona strategija – on u izvršnoj, ona u zakonodavnoj lokalnoj vlasti. Supruzi Nataši zaposlenoj u gradskoj Skupštini plata je – 901.91 eura. Pet stotina više ima suprug. U Plužinama!

Milena Marović Bogdanović je supruga prvog čovjeka Prijestolnice Aleksandra Bogdanovića i kćerka potpredsjednika DPS-a. Radi u Opštini Budva (plata: 700 eura) koju kontroliše tata Svetozar…

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo