Povežite se sa nama

MONITORING

Prva banka i druge sigurne kuće

Objavljeno prije

na

Listom su stalno zaposlene u institucijama i državnoj upravi, Prvim bankama, DPS-u… Obavljaju više poslova odjednom, napreduju u karijeri i nikada ne postaju tehnološki višak. One se supruge moćnih.

Prva dama Crne Gore prvi je sudija Apelacionog suda. Svetlana Vujanović, po tom osnovu mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao specijalni dodatak zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina. Nema veze što manjkaju presude. Bitno je da se radi.

Zakon je na strani supružnika. Prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Prevedeno: Filip predlaže Svetlanu. Vujanovićka je, tako, članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela (do avgusta 2011. za to je svakog mjeseca dobijala dodatnih 250 eura). Ona je i u Vrhovnom sudu. Tamo je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Od obučavanja kapne još 110 eura. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta. I to se naplaćuje: godišnje – 3.144 eura (262 eura za mjesec). Zakon!

Žena predsjednika Vlade povučenije je prirode. Lidija Đukanović radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Sasvim slučajno: banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca, u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane Kolarević i bračnog joj druga. Budžet familije Lidija mjesečno dopuni sa skromnih 776.31 eura.

Prva banka je mini-sabirni centar za supruge zaslužnih rukovodilaca. Koleginica joj je žena direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojana Obrenovića, Marija. Rad je tu udružila i Olivera Sekulić supruga prvog čovjeka Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, Zorana. Društvo im pravi Monika Lekić bračna partnerka pomoćnika direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i predsjednika Upravnog odbora JP Sportski objekti Podgorica Veska Lekića.

Narečenim gospođama poslodavac je još jedna supruga. Ministrova. Žena čovjeka od kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj prema podacima dostupnim u Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Ministar Mićunović je, osim u političkim, tako, i u poslovnim vezama sa premijerom Đukanovićem.

Vojvodićeva je koncem 2011. godine dobila i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra kulture. Kraće – muža. Od tada je istaknuti kulturni stvaralac. Zakon to propisuje: Vlada na predlog Ministarstva kulture može da dodijeli takav status umjetniku ili stručnjaku u kulturi čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Po tom osnovu Vojvodićka ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Sada je to 720 eura.

Supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Jedan je od direktora (kreativni) i vlasnika (udio: 12.96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Firma najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Djelić: radila je spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Režirala je predstave na tom i ostalim festivalima za koje novac izdvaja ministarstvo na čijem je čelu – suprug. Bila je zadužena za vizuelni identitet podgoričkog Sajma knjiga koji finansira ministarstvo kulture, i, opet – suprug. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optuživala ju je da je čak dobila 50 hiljada eura za neimenovani projekat od Ministarstva kulture i, naravno – supruga. Uz sve navedeno, Vojvodićeva je i član Prosvjetnog savjeta Crne Gore.

I supruzi novog Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića ide. Gospođa Stela zaposlena je u banci Societe generale Montenegro. Prihoduje 2.600 eura svakog mjeseca. Boškovići vole da zajmaju. Uz ministrovih 60.000 eura kredita za stan (uzet 2006. godine, rok otplate 10 godina) tu su i Stelinih: 100.000 eura, takođe za stan (uzet 2007, rok otplate 15 godina) i 32.000 za automobil (uzet 2008, rok otplate pet godina). Model: Mercedes GLK. Skromno.

Dragani Brajović, životnoj saputnici aktuelnog Ministra saobraćaja i pomorstva Ivana, radni staž teče u okviru muževog resora. U finansijskom skloništu za SDP kadar – Javnom preduzeću Aerodromi Crne Gore. Dragana se tamo odlično osjeća. Ne samo zbog 896.70 eura koliko svaki mjesec stavi u džep, već i zbog toga što su Aerodromi politički zabran predsjednika Skupštine, prvog čovjeka SDP-a i njenom mužu nadređenog – Ranka Krivokapića (član upravnog odbora). Tu je i Hazera Rastoder, supruga poslanika SDP-a, bivšeg potpredsjednika skupštine, člana odbora direktora Montenegro airlinesa Rifata Rastodera. Ona mjesečno prihoduje 780.56 eura. Direktor je Milovan Đuričković. Esdepeovac, naravno.

Supruga predsjednika skupštine Ljiljana Krivokapić preferira puteve. Zaposlena je u kompaniji koja gazduje tunelom Sozina – Monteput. Mjesečni prihod: 750 eura. I tu ima političku svojtu. Član odbora direktora je nekadašnji Ministar unutrašnjih poslova, Jusuf Kalamperović. Član Upravnog odbora bio je i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović.

Ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću i poljoprivrede Petru Ivanoviću bračne drugarice rade u Komisiji za hartije od vrijednosti. Nataša Konjević prihoduje 635 eura, Olivia Ivanović 25 eura manje. Olivia je svoja na svome. Direktor Komisije je Zoran Đikanović kojeg sa Ivanovićem ne umrežuje tek činjenica da im je Veselin Vukotić bio mentor pri odbrani magistarskog, odnosno doktorskog rada, već i podatak da su bili njegovi poslovni partneri. Đikanović je bio izvršni direktor, a Ivanović predsjednik Skupštine Vukotićeve Monte adrie. Monitor je pisao: ,,Prof. Veselin Vukotić i Petar Ivanović, skupa sa gospođama Ljiljanom Vukotić i Oliviom Ivanović, bili su 1999. osnivači i preduzeća Centar za preduzetništvo koje je izrađivalo i prodavao insajderske analize u procesu privatizacije.” Žene znaju.

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića bave se zapošljavanjem i kadrovanjem. Vukica Jelić na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje (zapravo – Zavoda za zamajavanje – pisali smo o tome) zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, obavljao i posao savjetnika za sezonsko zapošljavanje kod svoje ljepše polovine, Vukice. Gospođa Jelić u Zavodu zarađuje 698.46 eura mjesečno. Kao član Ad Plantaže 13. jul prihoduje još 650 eura. U vinu je istina.

Svetlana Vuković (plata: 748.40 eura) na čelu je Uprave za kadrove. Na sajtu te institucije stoji: ,,Bez obrazovanih i stručno osposobljenih državnih službenika i namještenika nema efikasne državne uprave.” Bora Đorđević bi kazao: “Teoretski lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi.”

Supruga ministra pravde Duška Markovića radni vijek provodi u Agenciji za elektronske komunikacije na čijem čelu je, gorepomenuti, Zoran Sekulić. Visina mjesečne zarade Nati Marković iznosi 1268 eura, tačno 124 eura više od suprugovih primanja. Kao potpredsjednika Vlade i ministra! Nati društvo pravi Dubravka Ivanišević, žena čelnika Državne revizorske institucije, Miroslava. Ivaniševićeva zarađuje nešto više od gospođe Marković, 1320 eura, no, ipak, mjesečno inkasira 400 eura manje od supruga.

Valja pomenuti: Markovićeva i Ivaniševićeva stranačka kolegenica je Natalija Pavličić. Izabranica srca pomoćnika ministra finansija Nemanje Pavličića izabrala je DPS. Stalno zaposlena. Plata nešto niža od prosječne (400 eura) – ali je bitna perspektiva.

I ženama direktora Uprava, policije, carina i poreske, Božidara Vuksanovića, Vladana Jokovića i Dejana Marinovića solidno ide u životu. Vineta Vuksanović, radi u Institutu za javno zdravlje. Zarađuje koliko i muž. Mrtva trka: po 1000 eura mjesečno. Andrijana Joković je zaposlena u HTP Mimoza AD iz Tivta, koji kontroliše Eurofond tajkuna Veselina Barovića. Zarađuje 749.17 eura. Najbolje ide Ani Marinović – 1230 eura.

Tamara Đurović, izabranica direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, provjerenog DPS kadra, bivšeg poslanika i ministra Dragana, kući donosi 1250 eura. Iz Službenog lista Crne Gore. Tamara vidno zaostaje za suprugom. Dragan mjesečno zaradi 2990 eura. Bez minulog rada.

Tu je i supruga direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, esdepeovca Novaka Adžića. Čista slučajnost: Darinka se bavi zaštitom intelektualne svojine. Zadužena je za muziku. Institucija: Prava autora muzike (PAM CG). Za to mjesečno dobije 800 eura. Crnogorskih.

Slične sudbine je i Olivera Martinović. Muž joj je, ujedno, i direktor. Dva u jedan. Milan Martinović izvršni je direktor Pošta Crne Gore. Svakog mjeseca supruzi isplati 920, pa sebi – 2200 eura. Džentlmenski.

Životna pratilja generalnog sekretara Vlade i člana Odbora direktora Hemomont Žarka Šturanovića, Radmila, teško da može stići sve obaveze. Stalno je zaposlena u Sekretarijatu za zakonodavstvo (plata: 700 eura) ali je tražena i drugdje: član je Izborne državne komisije na osnovu čega godišnje primi skoro 2000 eura; član Odbora direktora Kliničkog centra Crne Gore, godišnje 3600 eura; član Savjeta za prava djeteta, mjesečno – 80 odsto prosječne plate; član povremenih radnih grupa…

Tako rade oni. Mi mu dođemo kao papučari: ćutimo i slušamo. I muževe. I supruge.

Supruge na lokalu

Predsjedniku Opštine Nikšić Nebojši Radojičiću supruga Nada je osim bračnog druga i podređeni službenik. Sudbina. Mjesečno joj Nebojša isplaćuje 570 eura. U još siromašnijoj opštini, žena prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića bolje se snašla. Milijana Vučeljić Golubović radi u Komunalnom preduzeću i prihoduje 1071 eura. Više od, recimo, direktora Uprave policije Crne Gore.

Na čelu samouprave Plužina, od 1998. je Mijuško Bajagić, SNP. Opoziciona strategija – on u izvršnoj, ona u zakonodavnoj lokalnoj vlasti. Supruzi Nataši zaposlenoj u gradskoj Skupštini plata je – 901.91 eura. Pet stotina više ima suprug. U Plužinama!

Milena Marović Bogdanović je supruga prvog čovjeka Prijestolnice Aleksandra Bogdanovića i kćerka potpredsjednika DPS-a. Radi u Opštini Budva (plata: 700 eura) koju kontroliše tata Svetozar…

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Iz Ministarstva su slučaj u Budvi ozbiljno shvatili i odmah reagovali. ,,Direktorat za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite Ministarstva zdravlja Crne Gore preduzeo je sve raspoložive korake u cilju rasvjetljavanja posljednjih dešavanja u Domu zdravlja Budva”, saopštio je je Slobodan Mandić, generalni direktor Direktorata za kontrolu kvaliteta u Ministarstvu zdravlja. ,,Svi koji su učestvovali u ovom propustu, od menadžmenta i ljekara Doma zdravlja Budva do epidemiologa u Institutu za javno zdravlje, biće adekvatno sankcionisani”, poručio je Mandić.

Za sada je odgovarala jedino Popović – Samardžić, a direktor Instituta Galić je izjavio da je u ovoj instituciji ,,došlo do promjene, jedan od razloga je i sutuacija koja se desila u Budvi”.

Slučaj u Budvi, kao jedan od razloga, bio je samo povod da se ostvare namjere o njenom kažnjavanju, smatra Popović – Samardžić.

Ona je već objasnila da je pravi razlog njene smjene taj što je pružala otpor cenzuri koju sprovodi direktor Galić. ,,Kako je direktor rekao, prekršila sam procedure jer sam gostovala u jutarnjem programu TV Vijesti bez njegove saglasnosti i iznosila kritiku i mišljenje koje sam par dana ranije iznijela i na radnoj grupi, kako kaže, isto bez njegove saglasnosti”, izjavila je ona. Kazala je i da već mjesecima traje nezadovoljstvo kritikom koju upućuje i zbog koje se zahtjevi novinara za njeno gostovanje odbijaju. ,,Direktor smatra, da i kao sindikalni predstavnik moram da tražim od njega dozvolu za gostovanje. Dr Galić se koristi cenzurom i revanšizmom zbog izgovorenog mišljenja i kritike zvanične zdravstvene politike”, kazala je Popović – Samardžić.

,,Vidio sam da se pokušava stvoriti slika o nekom sprečavanju slobode govora, naravno da o tome nema riječi. Jedin bitan razlog je ovo što se desilo u Budvi. Ja lično kao direktor i neću dozvoliti da se od toga pravi cirkus, da budem prisutan u tom cirkusu”, izjavio je za Vijesti Galić.

,,Kako bi sakrio svoju osjetljivost na kritiku i sugestije, koje su u krajnjoj liniji kao što se ispostavlja bile za dobrobit svih građana ove zemlje, direktor IJZ poslužio se spinovanjem pa je medijima podvalio priču o prekidu izolacije doktorke iz DZ Budva, za koju okrivljuje dr Popović-Samardžić, dok doktorka iz Budve jasno govori da ovi navodi nemaju veze sa istinom”, saopštili su iz Sindikata doktora medicine na čijem je čelu Popović – Samardžić.

,,Nepotizam, kronizam ili revanšizam Ministarstva zdravlja? Da li je Popović – Samardžić smijenjena da bi ‘kum’ dobio funkciju ili zato što je iznijela svoje mišljenje o ‘polumjerama’ za borbu protiv COVID-a”, naveli su iz MANS-a na Tviteru.Iz te nevladine organizacije reagovali su nakon što su mediji objavili da je na njeno mjesto Galić imenovao Adisa Martinovića sa kojim je u kumovskim odnosima.

Reagovali su i iz Akcije za ljudska prava. Uputili su pismo ministarki zdravlja: ,,HRA izražava zabrinutost zbog smjene doktorke Milene Popović – Samardžić sa mjesta načelnice jednog odjeljenja u Institutu za javno zdravlje Crne Gore, imajući u vidu da je mogući razlog za tu smjenu sloboda govora”.

Popović – Samardžić nije ćutala ni za vrijeme prošle vlasti, već je kao predsjednica Sindikata doktora medicine otvarala mnoge probleme u zdravstvu, kao i brojne afere u kojima su učestvovali partijski čelnici ministarstva i zdravstvenih ustanova. Glasnost je sve manje poželjna i kod nove vlasti.

Nakon afere u Budvi, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru je, po službenoj dužnosti, formiralo predmet povodom navoda u medijima da je u Covid ambulanti Doma zdravlja Budva radio doktor kojem je određena samoizolacija zbog zaraze korona virusom.

Za sada je cijenu nećutanja platila Popović – Samardžić, a mogla bi, zbog iznenadne revnosti ministarstva i tužilaštva, i doktorka koja već skoro dvije godine požrtvovano radi sa kovid pacijentima. I to u zemlji gdje se tužilaštvo ne oglašava na to što nevakcinisani premijer čim uđe u crkvu prekrši par epidemioloških mjera.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Iz Savjeta Agencije za elektronske medije (SEAM) za Monitor kažu da su privremeno ograničili reemitovanje programskih sadržaja pod nazivom Dobro jutro Srbijo, Vikend jutro, Ćirilica i Posle ručka, koji se emituju u okviru televizijskog programa TV Happy zbog podsticanja na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti, ponovljenog više puta u prethodnih godinu. Podsjećaju da je prema TV Happy Savjet Agencije ranije izrekao mjeru privremenog ograničavanja reemitovanja na tri mjeseca, koja je sada produžena s obzirom da je emiter ponovio kršenje.

„Cijeneći da se radi o pitanju od javnog interesa, čija zaštita zahtijeva sprovođenje mjera kojima će se suzbiti sporno izražavanje, SAEM je zaključio da je opravdano da se ograniči reemitovanje televizijskog programa TV Happy na period od šest mjeseci. U cilju postizanja proporcionalnosti, imajući u vidu potrebu zabrane diskriminatornog govora sa jedne strane i slobode izražavanja sa druge strane, SAEM je smatrao da bi mjeru privremenog ograničavanja reemitovanja televizijskog programa trebalo definisati tako da se ona odnosi samo na (sporne) programske sadržaje“, navodi se u odgovoru Savjeta.

Savjet Agencije čine profesor Univerziteta Branko Bošković (predsjednik), predstavnici NVO sektora Edin Koljenović i Milan Radović, predstavnik crnogorskog PEN centra Rajko Todorović i predstavnica komercijalnih emitera Andrijana Nikolić. Džafića je na mjesto direktora AEM-a naslijedio Goran Vuković.

Direktor NVO Media centar Goran Đurović za Monitor kaže da AEM do promjene vlasti na izborima u avgustu 2020. godine nije sankcionisao nezakonito djelovanje medija iz Srbije. Svoju praksu je, tvrdi, zadržao sve do prošle godine.

„Doduše, povod je dominantno bio kontinuirano kritikovanje predsjednika DPS-a  (Mila Đukanovića), a jednim dijelom i negiranje prava na nacionalno izjašnjavanja građana Crne Gore“, pojasnio je Đurović.

On ističe da je Agencija godinama izbjegavala da primjenjuje zakon jer je to odgovaralo DPS-u koja i danas kontroliše ovu instituciju. Đurović podsjeća kako AEM godinama nije reagovala na brutalne kampanje Pink M televizije koja je „satirala“ sve koji su kritikovali DPS i Đukanovića. Tvrdi da su razlog tome bile dobre relacije Đukanovića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

„Kada su se odnosi pokvarili i Pink počeo da zastupa interese novih partnera Aleksandra Vučića u Crnoj Gori, AEM takođe nije radila svoj posao jer je DPS-u odgovarala propaganda iz Srbije. Tako je mogao da hegemonizuje svoje biračko tijelo koje je nakon izbora 2020. godine skrenulo ka radikalnom desničarskom izrazu. Media centar se i tada žalio i podnosio prigovore na pojedine sadržaje nekih medija koje kontroliše DPS, kao na primjer na Dnevnik Gradske TV“, pojašnjava Đurović.

Bivši član Savjeta Agencije Darko Ivanović smatra da bi ta institucija mogla da reaguje na svaki govor mržnje ako za to postoji volja – institucionalna i politička. Pojašnjava da nema moć samo AEM, več i država i njene druge institucije. On je većinskom voljom Skupštine, koju su tada činili DPS i koalicioni partneri, razriješen iz Savjeta AEM, nakon što je više puta tražio oštriju sankciju za televiziju Pink M.

„Savjet AEM nema namjeru da se ’zamjera’. Ja sam to ’zamjeranje’ širiteljima govora mržnje, onima koji su targetirali tadašnju opoziciju, NVO – platio izbacivanjem iz Savjeta AEM u montiranom DPS procesu. Tako da je taj problem endemski, nikako epizoda“, kaže Ivanović za Monitor.

Đurović smatra da AEM ima kapacitete da se bavi primjenom zakona i sprečavanjem govora mržnje u elektronskim medjima iz Crne Gore tako i okruženja. Da li će koristiti svoje potencijale isključivo zavisi od rada Savjeta i direktora institucije.

„Umjesto da Savjet i menadžment AEM-a osluškuju ko će na političkoj sceni odnijeti prevagu i da li će ovu instituciju preuzeti DF ili neka druga grupacija (na bazi postizbornog dogovora postignutog između partija koje čine trenutnu većinu u Skupštini), AEM bi konačno mogao da počne da radi svoj posao”, naglašava  Đurović.

 

Nada u novi zakon i novi Savjet

Novi Zakon o audio-vizuelnim medijskim uslugama prilika je za poboljšanje rada AEM-a, kaže Goran Đurović. Njime se može stvoriti normativni okvir i za izbor novog Savjeta koji neće biti pod uticajem partija.

„Takav Savjet bi mogao da se uhvati u koštac sa svim problemima i teškim nasljeđem. Naravno, da bi se desila profesionalizacija AEM-a potrebna je volja većine poltičkih subjekata u Skupštini da se donesu i primijene najbolja zakonska rješenja. Do sada se kod većine partija, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, nije mogla primijetiti želja da oslobode svog neprimjerneog uticaja na institucije“, pojašnjava Đurović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo