Povežite se sa nama

MONITORING

Prva banka i druge sigurne kuće

Objavljeno prije

na

Listom su stalno zaposlene u institucijama i državnoj upravi, Prvim bankama, DPS-u… Obavljaju više poslova odjednom, napreduju u karijeri i nikada ne postaju tehnološki višak. One se supruge moćnih.

Prva dama Crne Gore prvi je sudija Apelacionog suda. Svetlana Vujanović, po tom osnovu mjesečno zarađuje 1481 eura, plus 479 eura kao specijalni dodatak zbog suđenja u predmetima organizovanog kriminala i ratnih zločina. Nema veze što manjkaju presude. Bitno je da se radi.

Zakon je na strani supružnika. Prvi čovjek države proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Prevedeno: Filip predlaže Svetlanu. Vujanovićka je, tako, članica Sudskog savjeta (500 eura mjesečno), ali i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela (do avgusta 2011. za to je svakog mjeseca dobijala dodatnih 250 eura). Ona je i u Vrhovnom sudu. Tamo je članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Od obučavanja kapne još 110 eura. Angažovana je i na rješavanju priliva predmeta. I to se naplaćuje: godišnje – 3.144 eura (262 eura za mjesec). Zakon!

Žena predsjednika Vlade povučenije je prirode. Lidija Đukanović radi u Prvoj banci osnovanoj 1901. godine. Sasvim slučajno: banka, koju smo pomagali sa 44 miliona eura našeg novca, u većinskom je vlasništvu Lidijinog đevera Aca, zaove Ane Kolarević i bračnog joj druga. Budžet familije Lidija mjesečno dopuni sa skromnih 776.31 eura.

Prva banka je mini-sabirni centar za supruge zaslužnih rukovodilaca. Koleginica joj je žena direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka Bojana Obrenovića, Marija. Rad je tu udružila i Olivera Sekulić supruga prvog čovjeka Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, Zorana. Društvo im pravi Monika Lekić bračna partnerka pomoćnika direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i predsjednika Upravnog odbora JP Sportski objekti Podgorica Veska Lekića.

Narečenim gospođama poslodavac je još jedna supruga. Ministrova. Žena čovjeka od kulture Branislava Mićunovića, Radmila, u Prvoj prema podacima dostupnim u Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Ministar Mićunović je, osim u političkim, tako, i u poslovnim vezama sa premijerom Đukanovićem.

Vojvodićeva je koncem 2011. godine dobila i posebni status u crnogorskoj kulturi, na osnovu predloga ministra kulture. Kraće – muža. Od tada je istaknuti kulturni stvaralac. Zakon to propisuje: Vlada na predlog Ministarstva kulture može da dodijeli takav status umjetniku ili stručnjaku u kulturi čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Po tom osnovu Vojvodićka ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu, u visini jedne do dvije prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Sada je to 720 eura.

Supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. To je skoro 1200 eura. Jedan je od direktora (kreativni) i vlasnika (udio: 12.96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Firma najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Djelić: radila je spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Režirala je predstave na tom i ostalim festivalima za koje novac izdvaja ministarstvo na čijem je čelu – suprug. Bila je zadužena za vizuelni identitet podgoričkog Sajma knjiga koji finansira ministarstvo kulture, i, opet – suprug. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) optuživala ju je da je čak dobila 50 hiljada eura za neimenovani projekat od Ministarstva kulture i, naravno – supruga. Uz sve navedeno, Vojvodićeva je i član Prosvjetnog savjeta Crne Gore.

I supruzi novog Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića ide. Gospođa Stela zaposlena je u banci Societe generale Montenegro. Prihoduje 2.600 eura svakog mjeseca. Boškovići vole da zajmaju. Uz ministrovih 60.000 eura kredita za stan (uzet 2006. godine, rok otplate 10 godina) tu su i Stelinih: 100.000 eura, takođe za stan (uzet 2007, rok otplate 15 godina) i 32.000 za automobil (uzet 2008, rok otplate pet godina). Model: Mercedes GLK. Skromno.

Dragani Brajović, životnoj saputnici aktuelnog Ministra saobraćaja i pomorstva Ivana, radni staž teče u okviru muževog resora. U finansijskom skloništu za SDP kadar – Javnom preduzeću Aerodromi Crne Gore. Dragana se tamo odlično osjeća. Ne samo zbog 896.70 eura koliko svaki mjesec stavi u džep, već i zbog toga što su Aerodromi politički zabran predsjednika Skupštine, prvog čovjeka SDP-a i njenom mužu nadređenog – Ranka Krivokapića (član upravnog odbora). Tu je i Hazera Rastoder, supruga poslanika SDP-a, bivšeg potpredsjednika skupštine, člana odbora direktora Montenegro airlinesa Rifata Rastodera. Ona mjesečno prihoduje 780.56 eura. Direktor je Milovan Đuričković. Esdepeovac, naravno.

Supruga predsjednika skupštine Ljiljana Krivokapić preferira puteve. Zaposlena je u kompaniji koja gazduje tunelom Sozina – Monteput. Mjesečni prihod: 750 eura. I tu ima političku svojtu. Član odbora direktora je nekadašnji Ministar unutrašnjih poslova, Jusuf Kalamperović. Član Upravnog odbora bio je i potpredsjednik SDP-a Ivan Brajović.

Ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću i poljoprivrede Petru Ivanoviću bračne drugarice rade u Komisiji za hartije od vrijednosti. Nataša Konjević prihoduje 635 eura, Olivia Ivanović 25 eura manje. Olivia je svoja na svome. Direktor Komisije je Zoran Đikanović kojeg sa Ivanovićem ne umrežuje tek činjenica da im je Veselin Vukotić bio mentor pri odbrani magistarskog, odnosno doktorskog rada, već i podatak da su bili njegovi poslovni partneri. Đikanović je bio izvršni direktor, a Ivanović predsjednik Skupštine Vukotićeve Monte adrie. Monitor je pisao: ,,Prof. Veselin Vukotić i Petar Ivanović, skupa sa gospođama Ljiljanom Vukotić i Oliviom Ivanović, bili su 1999. osnivači i preduzeća Centar za preduzetništvo koje je izrađivalo i prodavao insajderske analize u procesu privatizacije.” Žene znaju.

Supruge Zorana Jelića i Miodraga Vukovića bave se zapošljavanjem i kadrovanjem. Vukica Jelić na mjestu direktora Zavoda za zapošljavanje (zapravo – Zavoda za zamajavanje – pisali smo o tome) zamijenila je svoju jaču polovinu, Zorana, koji je, nakon toga, obavljao i posao savjetnika za sezonsko zapošljavanje kod svoje ljepše polovine, Vukice. Gospođa Jelić u Zavodu zarađuje 698.46 eura mjesečno. Kao član Ad Plantaže 13. jul prihoduje još 650 eura. U vinu je istina.

Svetlana Vuković (plata: 748.40 eura) na čelu je Uprave za kadrove. Na sajtu te institucije stoji: ,,Bez obrazovanih i stručno osposobljenih državnih službenika i namještenika nema efikasne državne uprave.” Bora Đorđević bi kazao: “Teoretski lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi.”

Supruga ministra pravde Duška Markovića radni vijek provodi u Agenciji za elektronske komunikacije na čijem čelu je, gorepomenuti, Zoran Sekulić. Visina mjesečne zarade Nati Marković iznosi 1268 eura, tačno 124 eura više od suprugovih primanja. Kao potpredsjednika Vlade i ministra! Nati društvo pravi Dubravka Ivanišević, žena čelnika Državne revizorske institucije, Miroslava. Ivaniševićeva zarađuje nešto više od gospođe Marković, 1320 eura, no, ipak, mjesečno inkasira 400 eura manje od supruga.

Valja pomenuti: Markovićeva i Ivaniševićeva stranačka kolegenica je Natalija Pavličić. Izabranica srca pomoćnika ministra finansija Nemanje Pavličića izabrala je DPS. Stalno zaposlena. Plata nešto niža od prosječne (400 eura) – ali je bitna perspektiva.

I ženama direktora Uprava, policije, carina i poreske, Božidara Vuksanovića, Vladana Jokovića i Dejana Marinovića solidno ide u životu. Vineta Vuksanović, radi u Institutu za javno zdravlje. Zarađuje koliko i muž. Mrtva trka: po 1000 eura mjesečno. Andrijana Joković je zaposlena u HTP Mimoza AD iz Tivta, koji kontroliše Eurofond tajkuna Veselina Barovića. Zarađuje 749.17 eura. Najbolje ide Ani Marinović – 1230 eura.

Tamara Đurović, izabranica direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, provjerenog DPS kadra, bivšeg poslanika i ministra Dragana, kući donosi 1250 eura. Iz Službenog lista Crne Gore. Tamara vidno zaostaje za suprugom. Dragan mjesečno zaradi 2990 eura. Bez minulog rada.

Tu je i supruga direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, esdepeovca Novaka Adžića. Čista slučajnost: Darinka se bavi zaštitom intelektualne svojine. Zadužena je za muziku. Institucija: Prava autora muzike (PAM CG). Za to mjesečno dobije 800 eura. Crnogorskih.

Slične sudbine je i Olivera Martinović. Muž joj je, ujedno, i direktor. Dva u jedan. Milan Martinović izvršni je direktor Pošta Crne Gore. Svakog mjeseca supruzi isplati 920, pa sebi – 2200 eura. Džentlmenski.

Životna pratilja generalnog sekretara Vlade i člana Odbora direktora Hemomont Žarka Šturanovića, Radmila, teško da može stići sve obaveze. Stalno je zaposlena u Sekretarijatu za zakonodavstvo (plata: 700 eura) ali je tražena i drugdje: član je Izborne državne komisije na osnovu čega godišnje primi skoro 2000 eura; član Odbora direktora Kliničkog centra Crne Gore, godišnje 3600 eura; član Savjeta za prava djeteta, mjesečno – 80 odsto prosječne plate; član povremenih radnih grupa…

Tako rade oni. Mi mu dođemo kao papučari: ćutimo i slušamo. I muževe. I supruge.

Supruge na lokalu

Predsjedniku Opštine Nikšić Nebojši Radojičiću supruga Nada je osim bračnog druga i podređeni službenik. Sudbina. Mjesečno joj Nebojša isplaćuje 570 eura. U još siromašnijoj opštini, žena prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića bolje se snašla. Milijana Vučeljić Golubović radi u Komunalnom preduzeću i prihoduje 1071 eura. Više od, recimo, direktora Uprave policije Crne Gore.

Na čelu samouprave Plužina, od 1998. je Mijuško Bajagić, SNP. Opoziciona strategija – on u izvršnoj, ona u zakonodavnoj lokalnoj vlasti. Supruzi Nataši zaposlenoj u gradskoj Skupštini plata je – 901.91 eura. Pet stotina više ima suprug. U Plužinama!

Milena Marović Bogdanović je supruga prvog čovjeka Prijestolnice Aleksandra Bogdanovića i kćerka potpredsjednika DPS-a. Radi u Opštini Budva (plata: 700 eura) koju kontroliše tata Svetozar…

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo