Povežite se sa nama

MONITORING

Kvadratura na kvadrat

Objavljeno prije

na

Raširili su se. U vremenu: više od dvije decenije ne silaze sa vlasti. U prostoru: žive u luksuznim stanovima i kućama – na moru, u unutrašnjosti, na planinama. Uz novac i privilegije, kolekcionari su – nekretnina.

 

Sedmostruki premijer Milo Đukanović odiše skromnošću. Prema sopstvenom priznanju gledalištu hrvatskog Javnog servisa, iz 2005, stambeno stanje šefa DPS-a je ovakvo: ,,Imam stan u kojem živim i to je to što imam od nekretnina. I kada se budem bavio biznisom, posljednje što će me zanimati to je da slažem nekretnine i novac. Mene zanima kvalitet života. Ja vrlo kvalitetno živim, imam kvalitetan stan, imam standard koji mi obezbjeđuje da mogu da zadovoljim nešto što su moje potrebe… Sjutra, takođe, kada se budem bavio biznisom i kada budem zarađivao onoliko koliko zaista mislim da moje znanje vrijedi na tržištu, a to danas nije slučaj, takođe ću veoma malo investirati u nekretnine…”

Sedam godina nakon ovih riječi, prema podacima koje je predao Komisiji za utvrđivanje sukoba interesa, Đukanović nema ni podignutih kredita, ni ušteđevine, ni pokretne imovine. Makanja. Samo pomenuti, od crnogorskog prosjeka skoro tri puta veći, stan, u hladu brda Gorice. Riječ je zapravo o četiri cjeline: dva povezana stana na drugom spratu – prvi, veličine 106m2 stečen kupovinom i, drugi, 73m2 dobijen na poklon od brata Aca; garaža – 12m2 i ,,nestambeni prostor porodične zgrade” od 2m2. Ukupno – 193m2.

To je, kaže, sve. Ni kvadrat nekretnina više: ni na moru, ni na planinama. Nije pomenuo da, dva manja ili jedan veći stan svakodnevno nosi sa sobom. Na ruci. Platinasti sat vrijedan 106.076 eura.

Sin Blažo, izgleda, voli nekretnine više od oca: vlasnik je poslovnog prostora u Podgorici (zgrada Vektre) površine 459 m2 (prizemlje 47m2 i prvi sprat 412 m2), koji mu je, dok je bio srednjoškolac, poklonio, pa nakon toga od njega i zakupio – striko Aco. Mladi Đukanović i na Žabljaku posjeduje stan površine 124 m2. Zapisano je to u očevom imovinskom kartonu. Međutim, tata je zaveo manje nego što sin ima. U papirima Uprave za nekretnine zabilježeno je da Đukanovićev sin tamo posjeduje 216m2 i to: garaža 17m2, četvrti sprat 124 m2 i mansarda 75 m2. Premijer je u imovinskom kartonu prećutao 92m2! Sitnica.

I sestra ima više od brata (da i ne govorimo o bratu Acu, koji posjeduje hiljade kvadrata poslovnog i stambenog prostora širom Crne Gore). Advokatica Ana Kolarević, piše u dokumentima Uprave za nekretnine, na svoje ime u Podgorici ima čak četiri stana (214 m2, 80 m2, 53 m2 i 42 m2) i dva poslovna prostora (157 m2 i 86 m2 ). Ukupno: 632m2. Gospođa Kolarević stanuje tamo gdje je najkomotnije – u četvorosobnom stanu (osnov sticanja: kupovina), površine 214m2. Riječ je o zgradi Kroling (firma koja je gradila zgradu Acove Prve banke osnovane 1901. godine, centar Podgorice), naselje Kruševac, u blizini Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Kolarevići su nekretnine prebacili i preko Atlantika. Sin Edin ima stan u Sjedinjenim Američkim Državama. Pisali smo o tome više puta: na svoje ime, kao student, uknjižio je stan u Njujorku. Na Menhetnu. Ulica: 60 E. 8th Street Unit: RES, NoHo, NY 10003. Nekretninu je za 877.500 dolara kupio kod firme Aspenly Co Llc. Mali je svijet.

Vratimo se Podgorici. Prvi Kolarevićkin komšija je prvi čovjek Skupštine Ranko Krivokapić. On živi skučenije od sustanarke mu, u kupljenom trosobnom stanu, na samo 137m2. Manjak kompenzuje na moru. U rodnom Kotoru, starom gradu, ima tri stana u istoj zgradi (vlasništvo Luka Kotor, čiji je Krivokapić akcionar): na drugom i trećem spratu po 37m2 i mansardu od 36m2. Ukupno: 110m2. Osnov sticanja, piše u nacionalnoj evidenciji nepokretnosti, nije nasljedstvo već kupovina.

Nijesu Ana i Ranko jedini poznanici u elitnoj zgradi od 19 stanova. Komšija im je i Đukanovićev prijatelj Dušan Ban koji je skupa sa bratom Dejanom vlasnik preduzeća Pomorski saobraćaj. Dušan živi u četvorosobnom stanu, u potkrovlju, površine 190m2. Radio je u firmi Mia, Đukanovićevog prijatelja i partnera Stanka Subotića Caneta.

Predsjednik države Filip Vujanović živi nedaleko, u zgradi Vektra Montenegro, koju je gradio Đukanovićev kum Dragan Brković. Tu, na četvrtom spratu, Vujanović posjeduje stan od 157m2. I supruga, predsjednica Apelacionog suda, Svetlana ima stan površine 68m2.

Etažu iznad Vujanovića, na petom spratu, između ostalih naseljava ministar kulture Branislav Mićunović sa suprugom Radmilom Vojvodić. Komotno je porodici od kulture: četvorosobni stan koji je Branislav kupio, površine je 187m2. Vojvodićka porodičnoj kvadraturi pridonosi poslovnim prostorom: na njeno ime zavedeno je 240m2.

Tri sprata niže u odnosu na Mićunoviće, stanove od po 187m2 posjeduju i lica sa optužnice u Bariju. Tajkun i Đukanovićev blizak prijatelj Veselin Barović i Dušanka Jeknić, žena, koja je, prema riječima jednog insajdera iz doba duvanskog posla, upravo komšiji Baroviću prokrčila put u Italiju i omogućila vezu sa tamošnjim duvanskim bosovima.

Osim Blaža Đukanovića, u Vektri nekretnine posjeduje i podmladak Miomira Mugoše. Sinovi gradonačelnika Marko i Miljan, na prvom spratu, kupili su po poslovni prostor od po 82m2. Marko je vlasnik i 196 m2 stambenog prostora na Svetom Stefanu stečenog kupovinom (prizemlje 78 m2 i garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona (mansarda, 107 m2). Riječ je vjerovatno o poklonu majke Ljiljane, bivše supruge Miomira Mugoše, koja je, uz dvojicu braće, vlasnica zemlje gdje je pod sumnjivim okolnostima nikla šestospratna zgrada.

Otac Miomir, prema podacima u Katastru, na Marezi posjeduje 721m2 stambenog prostora. Mugilend. Na jednom od objekata zapisan je teret zbog ,,prekoračenja dozvole od 41m”. Za drugi, pak, Mugoša ,,nema dozvolu za gradnju za prvi sprat”! Mugošino pa se ne vidi.

I novi ministar finansija živi komotno. Uz to, kao i Mugoša, krši zakon. Makar prema onome što piše u papirima zvanične institucije – Uprave za nekretnine. U Podgorici je na ime Radoja Žugića zavedena porodična kuća (stečena nasljeđem) površine 129m2 sa garažom 32m2 i podrumom 66m2. No, zapisano je i to da je ministar Žugić prekoračio dozvolu ,,u gabaritu objekta u površini od 21m2 po svim etažama objekta”. Kvadrata nikada dosta.

Misli Žugić i na ljeto. Posjeduje stan u Budvi, ali u imovinskom izvještaju, predatom Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, nije naveo ,,detalje”: lokaciju, kvadraturu, obim vlasništva, pojedinosti kreditiranja… Formalnosti.

Ni Žugićevoj koleginici, ministrici odbrane Milici Pejanović-Đurišić i njenom suprugu Zoranu Đurišiću, direktoru nacionalne aviokompanije Montenegro airlines nije tijesno. Udruženim snagama prebacili su kvadraturu od 250m2. Ona, u zgradi u kojoj stanuje i premijer, posjeduje stan površine 93m2. Suprug Zoran je bolje sreće. Na njegovo ime je stan od 164m2.

Nekretnine za trku imaju i supružnici Roćen. I oni su prebacili 250m2 stambenog prostora. Bivši ministar vanjskih poslova Milan posjeduje stan, kupljen na kredit, površine 159m2. To je onaj kredit od 110 hiljada eura koje je Roćen uspio vratiti za dvije godine. Monitor je tada računao da bi Milanu trebalo duplo više novca od onog prijavljenog da mjesečno zarađuje, kako bi toliki kredit vratio za to vrijeme. Ni Stana, supruga, nije naivna. Ima stan od 93m2, plus podrum – 30m2, plus garaža od 16m2. Tu je i Roćen mlađi. Filip je u centru Podgorice kupio stan od 75m2, dok u Baru, Topolica, ima manji jednosoban stan. Bombona.

Roćenov kolega po ministarstvu i partiji, bivši premijer i sadašnji šef diplomatije Igor Lukšić još nije dostigao Roćenovih 159m2. Čak ni 135m2 koliko je ,,težak” dom Miodraga Vukovića. Ima vremena, mlad je. Sada je Lukšić na broju od 122m2 kolika je površina stana u kojem, skromno, živi.

Iako je počeo time što je devedesetih, nakon premještaja iz Mojkovca u Podgoricu, u glavni grad iz stana na sjeveru prenio i fiksne radijatore za centralno grijanje, potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković, snašao se. Kupio je stan od 106m2. Zgrada Maksim, četvrti sprat. Uzgred: na spratu iznad, stan iste kvadrature kupio je Markovićev kolega iz Vlade, ministar zdravlja Miodrag Radunović.

Supruga prvog čovjeka crnogorske pravde Nata Marković, zaposlena u Agenciji za elektronske komunikacije, kao mnogi drugi iz redova vrha vlasti, osjetila je prirodne blagodeti Žabljaka. Nadmorska visina, zdrav vazduh i slično. Tamo je na njeno ime, kako piše u imovinskom kartonu ministra Markovića, u toku izgradnja objekta površine 154m2. Nata i na periferiji Podgorice, Pričelju, posjeduje stambeni objekat od 61m2 plus garažu od 40m2. Zauvar.

I Šturanovići vole komociju. Generalni sekretar Vlade Žarko Šturanović živi u stanu površine 125.66m2. Bivšem premijeru, potpredsjedniku DPS-a Željku Šturanoviću, sudbina je naklonjenija. Posjeduje nešto veći stan od prezimenjaka. Precizno: 146.23m2.

Tu je negdje i direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo, DPS-ovac Dragan Đurović. Od podignutog kredita i sredstava dobijenih od Vlade (hvala Vladi!) kupio je stan u Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog. Kvadrata: 138. No, Đurović ima još jedan. U blizini. I ovaj je u prestižnom dijelu Glavnog grada. Ulica: Moskovska. Taj stan od 85.5m2 izdao je pod zakup u iznosu od 900 eura za mjesec.

Đurovićev stranački kolega, poslanik Zoran Vukčević išao je drugom taktikom. Na kvantitet. Tako, posjeduje tri stana: dva od 89m2 i 72m2, oba u Podgorici, ali i garsonjeru u Budvi, površine 37m2. Dobro dođe, kada upeče. Predsjednik Kluba poslanika DPS-a Milutin Simović, pak, ljeti više voli da skokne na Žabljak. Ima i gdje. Tamo posjeduje brvnaru površine 85m2. U Podgorici ga čeka kuća od 214m2.

Mlada poslanica Đukanovićeve koalicije (SDP), predavačica na Pravnom fakultetu, već pokazuje da zna znanje. Draginja Vuksanović u Podgorici, na svoje ime posjeduje stan od 118m2. Plus stan u rodnom Baru, površine 69m2, sa garažom od dodatanih 15m2. A tek počinje.

I koalicioni partneri se trude. Recimo, poslanik SDP-a Borislav Banović vlasnik je stana površine 90m2 u Podgorici. Adaptira još 50m2 potkrovlja, takođe u Glavnom gradu. Tu je i more: vikendica u Herceg Novom, Luštica, od 86m2.

Vratimo se ponovo Đukanoviću. Nadređeni svim narečenima, nema ni kvadrata stambenog prostora kako na moru, tako ni na planinama. Filozofski razlozi su, otkriva, u igri: ,,Zvuči malo nelogično, jel tako? Da neko ko je u Podgorici, pa još na takvom mjestu, nema, recimo, vikendicu na moru. Ne, i nemam namjeru da je uopšte imam. Jer moja filozofija života je drugo: ja svakog dana, za pola sata, mogu da budem na moru. A neću da se obavežem da ću svaki godišnji odmor da provedem u Budvi, nego želim možda da ga provedem u Marbelji.” Mudro.

Ima pravo. Njegova nekretnina je – Crna Gora. Mi mu dođemo kao turisti. Ćutimo, gledamo i – slikamo se.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo