Povežite se sa nama

MONITORING

Proljećna rasprodaja

Objavljeno prije

na

Do predsjedničkih izbora ima još preko dva mjeseca. Demokratska partija socijalista ozvaničila je Filipa Vujanovića kao kandidata za predsjednika; kao nezavisni kandidat uz podršku Demokratskog fronta i, po svemu sudeći, SNP-a pojaviće se Miodrag Lekić; Politički klub Pravedna Crna Gora najavio je kandidaturu predsjednika Izvršnog odbora te organizacije Rada Bojovića. U Pozitivnoj Crnoj Gori prave finansijsku konstrukciju. Kad izračunaju, znaće se hoće li predsjednik te partije biti kandidat za predsjednika Crne Gore. Reklo bi se – hoće.

Kandidate i njihove partije očekuje veliki posao prikupljanja potpisa. Državna izborna komisija je objavila da kandidatura za predsjednika Crne Gore mora biti podržana sa najmanje 7.710 potpisa birača. Potpisi se prikupljaju tako što se u opštinskim izbornim komisijama otvore za to predviđene knjige, onda birači dođu, poklone se i potpišu. Za DPS biće to rutina, ostalima neće biti tako lako da nađu 7.710 ljudi spremnih da javno podrže bilo koga ko ometa poslove vlasti.

Nakon sjednice Glavnog odbora DPS-a, na kojoj je proglašen za kandidata Filip Vujanović je pokazao da ljudska bića, ipak, ne mogu da puknu od sreće. Da je mogao, pukao bi.

Zvanično, Socijaldemokratska partija je pukla od muke. ,,Predsjedništvo konstatuje da kandidat koji se ne povinuje standardima evropske pravde direktno podriva politiku građanske, nezavisne i na vladavini prava zasnovane evroatlantske Crne Gore.”

Još se nijesu oglasili DPS-ovi pravni eksperti koji su trebali da rastumače kako je to Vujanovićeva treća kandidatura za predsjednika Crne Gore ustavna, kad u Ustavu piše: ,,Isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta”. Teško se pravna nauka može rastegnuti tako da prebriše Vujanovićevo predsjednikovanje Crnom Gorom prije i poslije referenduma. ,,Ko samo riječi zakonske znade, taj još zakona ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao”, davno je objasnio Valtazar Bogišić. Ako se ima u vidu duh zakona, nema šanse da se prvi Vujanovićev mandat može izbrisati. Vrlo je moguće da DPS računa: kad je njihov predsjednik Milo Đukanović rekao da je sve u redu, onda nema potrebe za dodatnim tumačenjima. Carska se ne poriče.

Računica da bi, u nastavku priče, zbog principijelnosti oko poštovanja Ustava i tako dalje, mogla pući vladajuća koalicija bliža su bajanju nego analizi. ,,Ne očekujem da će odluka SDP da ne podrži kandidaturu Vujanovića imati uticaja na koalicioni savez DPS-SDP, jer su sprega i interesi koji ih vežu mnogo veći od poštovanja demokratskih principa”, kazao je funkcioner SNP-a Neven Gošović.

Vujanović je razjasnio kako očekuje podršku svih građana i da ga izostanak podrške SDP-a ne plaši. DPS je ušao u još jednu rundu sitnih trgovina sa partijama manjinskih naroda. Za podršku na parlamentarnim izborima nudili su opštine Petnjica i Gusinje, sad su na redu Tuzi. Vladajuća partija je do perfekcije dovela manipulaciju u kojoj građanima prodaje ono što im po pravu pripada.

Na novinarsko pitanje da li će Forca dovoditi u vezu održavanje referenduma u Malesiji sa podrškom predsjedničkom kandidatu DPS-a, poslanik te partije Genci Nimanbegu je kazao da treba graditi partnerski odnos, i da ta pitanja nijesu uslovljavanja već dijalog. Ma, hajde.

Sva, pa i pravo građana na lokalnu samoupravu, ovdje se kupuje na DPS-ovoj pijaci. DPS, kao svaki nepošten piljar, podiže cijene, potkrada, nudi trulu robu. Opština košta ovoliko, odgovarajuće tumačenje Ustava onoliko…Svi znaju da je tako i svi pristaju, ne bi li jednoga dana i oni, negdje u ćošku, dobili svoju malu tezgu.

Najveće iznenađenje u dosadašnjim pripremama za predsjedničke izbore je kandidatura predstavnika Pravedne Crne Gore Rada Bojovića. On zasad nije objašnjavao motive svoje kandidature. Čaršijske kalkulacije kazuju da će Bojović u prvom krugu prikupiti takozvane suverenističke glasove, a onda ih, na ovaj ili onaj način, u drugom krugu izručiti Flipu Vujanoviću. Za razliku od Darka Pajovića koji bi ih navodno preusmjerio Miodragu Lekiću. Iako će na ovim izborima, prvi put, biti veća gužva među takozvanim suverenističkim, nego onim kandidatima koji imaju srpsku notu, s tim računicama treba pričekati. Danas treba podvući makar jedan minimum: kandidat koji nije spreman da u drugom krugu podrži najbolje plasiranog iz opozicije, suštinski je režimski izaslanik na predsjedničkim izborima.

Sad, zanimljivo, prve čarke zapodjenute su baš na putnom pravcu Pajović – Bojović. Lider Pozitivne kazao je da se ne plaši kandidature Rada Bojovića i mogućnosti da mu predsjednik Pravedne preotme suverenističke glasove. ,,Znamo da smo ciljna grupa DPS-a i da je njihova strategija posvećena slabljenju Pozitivne”, rekao je Pajović.

U opozicionom taboru nastavljaju se tradicionalna međusobna opanjkavanja SNP-a i Nove. Miodrag Lekić oglašava se povremeno i uglavnom uopšteno. ,,Proizvodnja podjela u Crnoj Gori jeste najuspješniji projekat vladajuće koalicije i njenih iznajmljenih satelita u raznim fazama, s ciljem da se skrene pažnja sa ozbiljnih problema i deformacija društva”, kazao je Lekić ovih dana. Stvar je u pronalaženju načina da se podjelama suprotstavi, a on se još čeka.

Ideju bojkota opozicioni lideri i dalje ozbiljno ne razmatraju. Uvijek se pronađe onaj ko će prvi pristati na uslove koje u kamen zapisuje DPS, ostali onda imaju odličan izgovor: individualni bojkot ne znači ništa. ,,Molimo vas, pokradite nas još jednom”, možda je slogan pod kojim bi se opozicija mogla ujediniti.

DPS ide istom stazom. ,,Moj petogodišnji mandat završavam mirnom savješću, sa potrebom da se svi građani izjasne o njemu i sa riječju da sam ispunio sva svoja obećanja. U narednom mandatu ću obezbijediti kvalitetniji i ljepši život građanima Crne Gore… Omogućićemo da svi oni koju budu željeli da rade i dobiju posao. Crnogorski građani će imati veće penzije, plate i kvalitet života. Živjećemo sa boljom infrastrukturom, povezaćemo jug i sjever, da obezbjedimo da i sjever živi bolje”, rekao je Filip Vujanović na jednom od skupova uoči prošlih izbora. Sad može mirno da prepiše.

Biće i kreativnih dodataka. Evo je javljeno da će Vujanovićeva savjetnica Sonja Tomović-Šundić biti njegov lični izaslanik u REKOM- u. Divna razglednica. REKOM treba da utvrđuje činjenične istine o zločinima u ratu u kojem je iz petnih žila učestvovala vlast i partija kojoj pripada Vujanović. I koja godinama svom silinom zatire tragove veza između palata moći i polja smrti. Od svih projekata ove vlasti, ako se izuzme šverc, ovaj je najbolje i najsveobuhvatnije odrađen.

Budžetom za ovu godinu predviđeno je da postojanje predsjednika Crne Gore njene građane ove godine košta 692.739 eura. Ko god misli da Filip Vujanović treba da ostane na mjestu predsjednika, mogao bi da razmotri mogućnost da se, za puno manje para, kupi robot koji bi narednih pet godina klimao glavom. I pjevao skraćenu himnu da nervira Ranka Krivokapića.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo