Povežite se sa nama

MONITORING

Na parove razbrojs

Objavljeno prije

na

Najnoviji rezultati istraživanja urađenog u Finskoj pokazuju da vjenčani imaju manji rizik od srčanog udara. Najkraće: brak je dobar za srce. Da su naučnici sa Univerziteta Turku, kojim slučajem, ispitivali supružnike iz vrha crnogorskog režima došli bi do novih saznanja: brak je itekako dobar za – održanje vlasti!

Recimo: bračna zajednica Jelić. Zoran i supruga Vukica u preraspodjeli posla unutar Demokratske partije socijalista, čiji je Zoran istaknuti član, zaduženi su za jedan od najvažnijih ekonomskih indikatora države – zapošljavanje.

Zoran je, najprije, bio prvi čovjek Biroa rada Podgorica. Januara 2008. godine, rješenjem premijera Mila Đukanovića, postaje direktor Zavoda za zapošljavanje. Zoranovo mjesto preuzima supruga Vukica. Mala rokada. Četiri godine nakon toga, februara 2012. godine, Jelić prelazi u poslanike pa, kako ne bi kršio Zakon o sprječavanju sukoba inetresa, podnosi ostavku na funkciju direktora Zavoda. Velika rokada: Jelićka zauzima i tu fotelju. Da se ne ohladi. Na njihovu sreću – to nije sve. Zoran je i dalje u Zavodu. Sada u svojstvu savjetnika svoje nježnije polovine.

O tome kako Jelići vode Zavod pisali smo detaljno više puta. Bez demantija. Prema rezultatima istraživanja Monitora stopa nezaposlenosti Zavoda je krivotvorena, sa ciljem prikazivanja znatno niže stope od one realne.

Dobro im ide. Vukica Jelić mjesečno prihoduje 1.068,13 eura (u Zoranovom imovinskom kartonu stoji da supruga prima 698,46 eura; vjerovatno neažurnost), a svom savjetniku, preciznije – mužu, mjesečno isplati 653,19 eura. Po osnovu poslaničkog paušala suprug primi dodatnih 557 eura. Jelić, predsjednik skupštinskog Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, bivši predsjednik borda direktora Ulcinjske rivijere, član je i Odbora za reviziju Prve banke Crne Gore osnovane 1901. godine (vlasnik banke, premijerov brat Aco drhti od straha). Tako u kućni budžet kapne još 800, ili, od marta 2012. godine – 700 eura. Vukica, u bordu direktora Plantaža 13. jul, društvo pravi Veselinu Vukotiću (predsjednik Odbora). Svakog mjeseca još 650 eura.

Jelići osim što uzimaju, i daju. Partiji. Zabilježeno je da su 2010. godine bili među 2.000 građana koji su finansijski podržali Đukanovićevu partiju. Prosjek donacija – 363 eura. Jelići su iznad njega: Zoran – 800, Vukica – 450 eura.

Gospođa Jelić zadužena je za nekretnine. Prema podacima iz Komisije za sprječavanje sukoba interesa, Vukica u stoprocentnom vlasništvu posjeduje dva stana: 97m2 i 71,69m2. Ipak, u papirima druge institucije, Uprave za nekretnine, na njeno ime vodi se samo drugopomenuti stan (tamo piše: 72m2) stečen po osnovu „odluke državnog organa”.

Jelićev kolega po partiji je vječiti poslanik, predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Miodrag Vuković. Supruga Svetlana, na čelu je Uprave za kadrove.

Ni Vukovići ne zaostaju. Miodrag mjesečno prihoduje 1450 eura plus paušal od 300 eura. Angažovan je, moderno je to među funkcionerima DPS-a, na Fakultetu za državne i evropske studije (dekan: Đorđije Blažić) gdje po semestru dobije 620 eura. Predaje i na Fakultetu za poslovni menadžment. Tamo semestar naplaćuje 590 eura. Supruga Svetlana skromnijih je primanja – 748,40 eura. Uz to, u okviru drugih djelatnosti ,,u raznim institucijama” godišnje inkasira (2011. godina) – 3800 eura (316 eura mjesečno).

Bračni par Vuković, koji živi u stanu površine 135m2, zavedenom na supruga, nema problema sa žirantima. Imaju samo pet podignutih kredita. Miodrag tri: 7.000 eura (rok otplate pet godina), 8.000 eura (rok sedam godina) i 35.000 eura (rok 15 godina). Svetlana dva: 6.000 eura (rok pet godina) i 30.000 eura (rok 15 godina). Sitnica. Prema podacima Centralne banke svaki stanovnik Crne Gore prosječno je zadužen 1.300 eura.

Za ministarku odbrane Milicu Pejanović-Đurišić, Vuković je skoro, rekao: ,,Predlažući Milicu Pejanović-Đurišić za jedno od najviđenijih mjesta u Vladi Crne Gore naša partija i vlada su pokazali za ovo vrijeme očekivani senzibilitet kada je crnogorska žena u pitanju”. Pokazali su senzibilitet i kada je crnogorski muškarac u pitanju – postavljajući Miličinog supruga Zorana za direktora Montenegro airlines-a.

Ide im u braku. Zoran, vodeći nacionalnu kompaniju mjesečno prihoduje 4.000 eura. To je dovoljno da se, nekako, sastavi kraj sa krajem. U tome pomaže i supruga, ministrica, bivša ambasadorka SCG u Briselu i Luksemburgu, Crne Gore u Parizu, koja kao prvi vojnik države prima 1.160 eura. Tu su i 500 eura po osnovu angažmana na Univerzitetu Crne Gore. Na svoje ime Zoran posjeduje stan površine 164m2. Supruga Milica kvadraturi doprinosi sa svojih 93m2. Tolika je površina stana (u istoj zgradi, pod Goricom, gdje stanuje i sedmostruki premijer) zavedenog na njeno ime.

Osim međusobne ljubavi, ministra kulture Branislava Mićunovića i rediteljku Radmilu Vojvodić, spaja i posvećenost zajedničkoj političkoj stvari. U raspodjeli posla njima je zapala kultura. Ministar je, tako, ne iz ljubavi (profesionalac je u pitanju!), suprugu predložio za dobijanje statusa ,,istaknutog kulturnog stvaraoca”, čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Ministarstvo predložilo, vlada odobrila. Rezultat: doživotna mjesečna naknadu, do dvije prosječne neto zarade. Kulturno.

Pisali smo nedavno: supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. Dodatnih 1.200 eura. Jedan je od direktora i vlasnika (udio: 12,96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1.800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo Ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Sasvim slučajno baš ona je režirala prvu crnogorsku operu Balkanska carica koju je sa 100 hiljada eura sponzorisala Prva banka, gdje je Radmila bila u Upravnom odboru, i gdje sada posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Slučajno je mladi sin Veljko režirao Otelo, medijski veoma propraćen projekat vrijedan, procjenjivano je, oko 300.000 eura. Slučajno je Vojvodićka radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Slučajno je upravo ona snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Slučaj je čudo.

Branislav iz ministarstva kući mjesečno donese 1.215,04 eura, s tim što je, recimo, u periodu od janura do septembra 2011. godine primao i posebnu naknadu u iznosu od 1.198,35 eura. Kao profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti, gdje mu je nadređena dekan – supruga, za prošlu godinu prijavio je šest honorara po 317,75 eura i četiri po 377,52 eura.

Osim garsonjere u Budvi od 22m2, Mićunović u Podgorici, u zgradi Vektre posjeduje i stan od skromnih 187m2. Pošto je riječ o kvadraturi nedovoljnoj za istinsku kontemplaciju, Vlada Crne Gore marta prošle godine, Mićunoviću u zakup, bez oglašavanja, dodjeljuje 75m2 radnog prostora u univerzitetskoj zgradi kod Delte. Predsjednik komisije za stambena pitanja, ministar Slavoljub Stijepović, zna zašto. I kako.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i prva dama Svetlana odavno su opjevana priča. Vujanovićka je predsjednica Apelacionog suda, članica Sudskog savjeta i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela. Prema zakonu, predsjednik proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Jasno: on predlaže nju. Svetlana je i u Vrhovnom sudu. Članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Rješava Svetlana i priliv predmeta.

Toliki trud nije za džabe. Kad se sve zbroji, Svetlana nakuca preko tri hiljade eura mjesečno. Službeno, Predsjednik joj zavidi – on prihoduje samo 1.891,56 eura. Stanuju skromno. U zgradi Vektre, stan površine 157m2, zaveden je na Predsjednikovo ime. Na Svetlanino je zapisan stan od 68m2.

Mnogo je više neopjevanih primjera. Na primjer: bračni par Radović. Brinu o našoj bezbjednosti i pravdi. Suprug Vlado generalni je inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost dok je supruga Dušanka sudija Vrhovnog suda. Lijepo ide: Vlado mjesečno prihoduje 1.420 eura (posjeduje stan 133m2), Dušanka 1.781,72 eura, plus naknada od dodatnih 5.426 eura za rad u drugim sudovima uključujući i ostala primanja.

Ima mnoštvo rodbinski povezanih Radovića. Tu su Stojanka i Novo. Ona je zamjenica državne tužiteljice Ranke Čarapić, on – pomoćnik direktora Poreske uprave, ujedno rođeni brat Miraša Radovića bivšeg ministra pravde.

Ili, sjevernije. Recimo: porodica Sujković. Supruga Amra radi u Osnovnom državnom tužilaštvu, Berane. Suprug Hilmija predsjednik je Osnovnog suda u obližnjem Plavu. Sve u istoj kući: ona tuži, on sudi. Efikasnost. Za takvo pregnuće zajedno prebace 3.000 eura.

Kod Međedovića je suprotno: on tuži, ona sudi. Jasim je zaposlen u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Supruga Fetija sudija je Ustavnog suda Crne Gore. I oni mjesečno premaše 3.000 eura.

Puna je Crna Gora sličnih primjera. Kada bračni drugovi žive u slozi, kadri su i vodu iz mora iscrpsti – kaže vijetnamska poslovica. Eh, da crpe samo vodu.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo