Povežite se sa nama

MONITORING

Na parove razbrojs

Objavljeno prije

na

Najnoviji rezultati istraživanja urađenog u Finskoj pokazuju da vjenčani imaju manji rizik od srčanog udara. Najkraće: brak je dobar za srce. Da su naučnici sa Univerziteta Turku, kojim slučajem, ispitivali supružnike iz vrha crnogorskog režima došli bi do novih saznanja: brak je itekako dobar za – održanje vlasti!

Recimo: bračna zajednica Jelić. Zoran i supruga Vukica u preraspodjeli posla unutar Demokratske partije socijalista, čiji je Zoran istaknuti član, zaduženi su za jedan od najvažnijih ekonomskih indikatora države – zapošljavanje.

Zoran je, najprije, bio prvi čovjek Biroa rada Podgorica. Januara 2008. godine, rješenjem premijera Mila Đukanovića, postaje direktor Zavoda za zapošljavanje. Zoranovo mjesto preuzima supruga Vukica. Mala rokada. Četiri godine nakon toga, februara 2012. godine, Jelić prelazi u poslanike pa, kako ne bi kršio Zakon o sprječavanju sukoba inetresa, podnosi ostavku na funkciju direktora Zavoda. Velika rokada: Jelićka zauzima i tu fotelju. Da se ne ohladi. Na njihovu sreću – to nije sve. Zoran je i dalje u Zavodu. Sada u svojstvu savjetnika svoje nježnije polovine.

O tome kako Jelići vode Zavod pisali smo detaljno više puta. Bez demantija. Prema rezultatima istraživanja Monitora stopa nezaposlenosti Zavoda je krivotvorena, sa ciljem prikazivanja znatno niže stope od one realne.

Dobro im ide. Vukica Jelić mjesečno prihoduje 1.068,13 eura (u Zoranovom imovinskom kartonu stoji da supruga prima 698,46 eura; vjerovatno neažurnost), a svom savjetniku, preciznije – mužu, mjesečno isplati 653,19 eura. Po osnovu poslaničkog paušala suprug primi dodatnih 557 eura. Jelić, predsjednik skupštinskog Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje, bivši predsjednik borda direktora Ulcinjske rivijere, član je i Odbora za reviziju Prve banke Crne Gore osnovane 1901. godine (vlasnik banke, premijerov brat Aco drhti od straha). Tako u kućni budžet kapne još 800, ili, od marta 2012. godine – 700 eura. Vukica, u bordu direktora Plantaža 13. jul, društvo pravi Veselinu Vukotiću (predsjednik Odbora). Svakog mjeseca još 650 eura.

Jelići osim što uzimaju, i daju. Partiji. Zabilježeno je da su 2010. godine bili među 2.000 građana koji su finansijski podržali Đukanovićevu partiju. Prosjek donacija – 363 eura. Jelići su iznad njega: Zoran – 800, Vukica – 450 eura.

Gospođa Jelić zadužena je za nekretnine. Prema podacima iz Komisije za sprječavanje sukoba interesa, Vukica u stoprocentnom vlasništvu posjeduje dva stana: 97m2 i 71,69m2. Ipak, u papirima druge institucije, Uprave za nekretnine, na njeno ime vodi se samo drugopomenuti stan (tamo piše: 72m2) stečen po osnovu „odluke državnog organa”.

Jelićev kolega po partiji je vječiti poslanik, predsjednik skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Miodrag Vuković. Supruga Svetlana, na čelu je Uprave za kadrove.

Ni Vukovići ne zaostaju. Miodrag mjesečno prihoduje 1450 eura plus paušal od 300 eura. Angažovan je, moderno je to među funkcionerima DPS-a, na Fakultetu za državne i evropske studije (dekan: Đorđije Blažić) gdje po semestru dobije 620 eura. Predaje i na Fakultetu za poslovni menadžment. Tamo semestar naplaćuje 590 eura. Supruga Svetlana skromnijih je primanja – 748,40 eura. Uz to, u okviru drugih djelatnosti ,,u raznim institucijama” godišnje inkasira (2011. godina) – 3800 eura (316 eura mjesečno).

Bračni par Vuković, koji živi u stanu površine 135m2, zavedenom na supruga, nema problema sa žirantima. Imaju samo pet podignutih kredita. Miodrag tri: 7.000 eura (rok otplate pet godina), 8.000 eura (rok sedam godina) i 35.000 eura (rok 15 godina). Svetlana dva: 6.000 eura (rok pet godina) i 30.000 eura (rok 15 godina). Sitnica. Prema podacima Centralne banke svaki stanovnik Crne Gore prosječno je zadužen 1.300 eura.

Za ministarku odbrane Milicu Pejanović-Đurišić, Vuković je skoro, rekao: ,,Predlažući Milicu Pejanović-Đurišić za jedno od najviđenijih mjesta u Vladi Crne Gore naša partija i vlada su pokazali za ovo vrijeme očekivani senzibilitet kada je crnogorska žena u pitanju”. Pokazali su senzibilitet i kada je crnogorski muškarac u pitanju – postavljajući Miličinog supruga Zorana za direktora Montenegro airlines-a.

Ide im u braku. Zoran, vodeći nacionalnu kompaniju mjesečno prihoduje 4.000 eura. To je dovoljno da se, nekako, sastavi kraj sa krajem. U tome pomaže i supruga, ministrica, bivša ambasadorka SCG u Briselu i Luksemburgu, Crne Gore u Parizu, koja kao prvi vojnik države prima 1.160 eura. Tu su i 500 eura po osnovu angažmana na Univerzitetu Crne Gore. Na svoje ime Zoran posjeduje stan površine 164m2. Supruga Milica kvadraturi doprinosi sa svojih 93m2. Tolika je površina stana (u istoj zgradi, pod Goricom, gdje stanuje i sedmostruki premijer) zavedenog na njeno ime.

Osim međusobne ljubavi, ministra kulture Branislava Mićunovića i rediteljku Radmilu Vojvodić, spaja i posvećenost zajedničkoj političkoj stvari. U raspodjeli posla njima je zapala kultura. Ministar je, tako, ne iz ljubavi (profesionalac je u pitanju!), suprugu predložio za dobijanje statusa ,,istaknutog kulturnog stvaraoca”, čija su djela i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za Crnu Goru. Ministarstvo predložilo, vlada odobrila. Rezultat: doživotna mjesečna naknadu, do dvije prosječne neto zarade. Kulturno.

Pisali smo nedavno: supruga Mićunović je i na Fakultetu dramskih umjetnosti. Dodatnih 1.200 eura. Jedan je od direktora i vlasnika (udio: 12,96 odsto, iako je u javnosti, ne bez razloga, samo ona prepoznata kao vlasnik) agencije MAPA (Montenegro advertising and production company ) za reklamiranje i produkciju. Mjesečno još 1.800 eura. MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom partijom i vladom. Najviše posluje sa DPS-om, Ministarstvom turizma i Nacionalnom turističkom organizacijom. Ne zaostaje ni NATO. Ni Glavni grad. Ni muževljevo Ministarstvo kulture. Stotine hiljada eura od projekata.

Sasvim slučajno baš ona je režirala prvu crnogorsku operu Balkanska carica koju je sa 100 hiljada eura sponzorisala Prva banka, gdje je Radmila bila u Upravnom odboru, i gdje sada posjeduje 0.064 odsto vlasničkog udjela. Slučajno je mladi sin Veljko režirao Otelo, medijski veoma propraćen projekat vrijedan, procjenjivano je, oko 300.000 eura. Slučajno je Vojvodićka radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Slučajno je upravo ona snimala je spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug. Slučaj je čudo.

Branislav iz ministarstva kući mjesečno donese 1.215,04 eura, s tim što je, recimo, u periodu od janura do septembra 2011. godine primao i posebnu naknadu u iznosu od 1.198,35 eura. Kao profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti, gdje mu je nadređena dekan – supruga, za prošlu godinu prijavio je šest honorara po 317,75 eura i četiri po 377,52 eura.

Osim garsonjere u Budvi od 22m2, Mićunović u Podgorici, u zgradi Vektre posjeduje i stan od skromnih 187m2. Pošto je riječ o kvadraturi nedovoljnoj za istinsku kontemplaciju, Vlada Crne Gore marta prošle godine, Mićunoviću u zakup, bez oglašavanja, dodjeljuje 75m2 radnog prostora u univerzitetskoj zgradi kod Delte. Predsjednik komisije za stambena pitanja, ministar Slavoljub Stijepović, zna zašto. I kako.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i prva dama Svetlana odavno su opjevana priča. Vujanovićka je predsjednica Apelacionog suda, članica Sudskog savjeta i predsjednica Disciplinske komisije tog tijela. Prema zakonu, predsjednik proglašava izbor Savjeta i predlaže dva njegova člana. Jasno: on predlaže nju. Svetlana je i u Vrhovnom sudu. Članica Koordinacionog odbora centra za obuku sudija. Rješava Svetlana i priliv predmeta.

Toliki trud nije za džabe. Kad se sve zbroji, Svetlana nakuca preko tri hiljade eura mjesečno. Službeno, Predsjednik joj zavidi – on prihoduje samo 1.891,56 eura. Stanuju skromno. U zgradi Vektre, stan površine 157m2, zaveden je na Predsjednikovo ime. Na Svetlanino je zapisan stan od 68m2.

Mnogo je više neopjevanih primjera. Na primjer: bračni par Radović. Brinu o našoj bezbjednosti i pravdi. Suprug Vlado generalni je inspektor Agencije za nacionalnu bezbjednost dok je supruga Dušanka sudija Vrhovnog suda. Lijepo ide: Vlado mjesečno prihoduje 1.420 eura (posjeduje stan 133m2), Dušanka 1.781,72 eura, plus naknada od dodatnih 5.426 eura za rad u drugim sudovima uključujući i ostala primanja.

Ima mnoštvo rodbinski povezanih Radovića. Tu su Stojanka i Novo. Ona je zamjenica državne tužiteljice Ranke Čarapić, on – pomoćnik direktora Poreske uprave, ujedno rođeni brat Miraša Radovića bivšeg ministra pravde.

Ili, sjevernije. Recimo: porodica Sujković. Supruga Amra radi u Osnovnom državnom tužilaštvu, Berane. Suprug Hilmija predsjednik je Osnovnog suda u obližnjem Plavu. Sve u istoj kući: ona tuži, on sudi. Efikasnost. Za takvo pregnuće zajedno prebace 3.000 eura.

Kod Međedovića je suprotno: on tuži, ona sudi. Jasim je zaposlen u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Supruga Fetija sudija je Ustavnog suda Crne Gore. I oni mjesečno premaše 3.000 eura.

Puna je Crna Gora sličnih primjera. Kada bračni drugovi žive u slozi, kadri su i vodu iz mora iscrpsti – kaže vijetnamska poslovica. Eh, da crpe samo vodu.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo