Povežite se sa nama

MONITORING

Ranka Amerikanka

Objavljeno prije

na

uob-sveti-stefan

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić nastavlja rad po zadatim smjernicama, a sve u skladu sa vlastitom spoznajom da „kriminalci u Crnoj Gori imaju moral i cijene to što im nikad nijesam na teret stavila nešto za šta nema dokaza”. A dokaza, uglavnom, nema. Makar ne dok se drugačija ne naredi.

„U slučaju navodne korupcije u privatizaciji Telekoma nemamo osnova da pokrenemo krivični postupak protiv bilo koje osobe”, ponovila je Čarapić na saslušanju pred skupštinskim Odborom za antikorupciju. Crnogorski parlamentarci se, inače, već mjesecima bave navodnom korupcijom tokom prodaje Telekoma. Istom pričom su se – negdje od sredine 2006. – bavili i mađarski, njemački i američki istražitelji. Od internih revizora, preko američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) do Ministarstva pravde SAD.

Prva, za sada i jedina žrtva navodne efere Telekom, kako ovu priču zovu režimski ljudi i mediji, bio je predsjednik Borda Mađar Telekoma Elek Štraub. On je, suštinski, bio primoran da podnese ostavku kako bi koliko toliko zaštitio sistem koji je vodio.

Krajem 2011. iz Njujorka stiže informacija da su tokom privatizacije Telekoma partneri iz Budimpešte i Bona (Mađar i Dojče Telekom) uz najprofitabilnije ovdašnje preduzeće kupili i neke (para)državne moćnike. Amerikanci su bili precizni: „Dva crnogorska zvaničnika i jedna advokatica, sestra visokog državnog zvaničnika, podmićeni su sa više od sedam miliona eura”. Domaćoj javnosti nije trebalo mnogo da prepozna Anu Kolarević kao jednog od glavnih aktera ove priče.

U prikupljanju dokaza o navodnoj korupciji najdalje su, izgleda, otišli službenici američkog Ministarstva pravde. Zato su čelnici Mađar Telekoma sa njima dogovorili poravnanje vrijedno 96 miliona dolara, kako bi izbjegli sudski proces. To, zanimljivo je, ne sprečava SEC u naumu da pred sud izvede Štrauba i njegove nekadašnje saradnike Tamaša Marvaija i Andraša Balogu.

Ranki Čarapić to nije dovoljno. „Uputili smo zamolnice vezano za dokumente i informacije u slučaju Telekom kod VDT Mađarske i u SAD, ali još nemamo odgovore”, saopštila je Čarapić. Pa pojasnila: „Da bi se dostavile zamolnice, ponekad su potrebne i godine”. Možda to pojašnjenje ne znači mnogo. A možda ga treba razumjeti kao signal vrhovne državne tužiteljke da će, ukoliko joj izvršna vlast na proljeće povjeri novi mandat, epilog efere Telekom biti odloženo makar do njenog odlaska u penziju.

Na ovakve pretpostavke navodi spoznaja da se od prvog dana afere Telekom Ranka Čarapić prema njoj postavila ne kao VDT, već kao advokat Mila Đukanovića i pravni tumač onoga što je on govorio o tom poslu i međunarodnoj istrazi koja ga je pratila.

„Prodaja Telekoma Crne Gore obavljena je na zadovoljstvo svih strana u tom poslu”, saopštio je Đukanović 6.aprila 2005. nakon susreta sa Elekom Štraubom. Istog dana Mađar Telekom je Ani Kolarević i njenim saradnicima uplatio 580 hiljada eura za ,,konsultantske usluge”. Dakle, već tada je u prodaju Telekoma bilo uključeno više strane. Za razloge (i količinu) zadovoljstva nekih od njih, crnogorska javnost nije znala još nekoliko godina.

Kasnije sumnje i optužbe Đukanović komentariše na poznat način. „Eksplicitno ću vam reći da je u pitanju jedna notorna glupost. Gorim od nestrpljenja da američka agencija pošalje informacije našem tužilaštvu jer znam da ćemo se slatko nasmijati tome”, pripovijedao je Đukanović. Aktuelni premijer tokom prošle godine nije propuštao priliku da kritičare iz opozicije, civilnog sektora i medija optuži kako „štete nacionalnim interesima napadajući investitore i pokušavajući iskonstruisati tezu da su DPS, njihov lider i prethodna Vlada korumpirani”. Kao da je slijedila uputstva dobijena od predsjednika DPS, Ranka Čarapić i njeni saradnici su u jednom momentu, sredinom prošle godine, bili na korak od odluke da procesuiraju novinare i medije koji otkrivaju nove detalje o aferi Telekom.

Izvršni direktor Crnogorskog Telekoma Rudiger Šulc nije u priči o privatizaciji Telekoma uspijevao da pronađe bilo šta smiješno: ,,Prema mojim saznanjima, u cijelom ovom poslu postoje određeni elementi koruptivnih uplitanja … ali to je stvar tužilaštva”. Na istom fonu bio je Balaš Mate, direktor Sektora za pravne i korporativne poslove Telekoma CG. On je u razgovoru za Minu biznis citirao dio Izvještaja interne istrage Mađar Telekoma prema kome ne postoje dokazi da su spornih sedam miliona eura isplaćeni „za legitimne poslovne svrhe”. Naprotiv, Balaš je precizirao da postoje „pozitivni dokazi da su te isplate služile za neadekvatne svrhe”.

Naivni bi pomislili da je to dovoljno za reakciju crnogorskog tužilaštva. Ni slučajno. ,,Krivični postupak ne možemo pokrenuti na osnovu saslušanja”, ne da se Čarapić, „već na osnovu dokaza i tek kad sud podigne optužnicu, a do toga je dug put”.

U priličnoj mjeri, stav crnogorskog VDT prema aferi Telekom podsjeća na slučaj o kojem ruska štampa piše kao o ,,kockarskoj aferi”. Istražna komisija (upućeni je opisuju kao rusku verziju FBI) je prije dvije godina uhapsila izvjesnog Ivana Nazarova pod optužbom da je organizovao mrežu ilegalnih kockarnica i podmićivao policajce i tužioce koji su žmurili na njegove poslove. Nazarov je priznao krivicu svjedočeći kako je za tri godine dao 26 miliona dolara mita. Primanje mita priznalo je i 15 osoba iz tužilaštva i policije, uz spremnost da svjedoče kako su veći dio dobijenog novca davali svojim šefovima. Međutim, rusko državno tužilaštvo ne želi da Nezorov izađe na sud. To što Nazarov priznaje da je davao mito, a optuženi državni službenici da su ga uzeli – nije dovoljno za optužbu. Tako makar tvrde ljudi za koje se u Moskvi sumnja da su bili uključeni u koruptivnu mrežu ispletenu oko ilegalnih kockarnica.

Naravno, nema dokaza da je neko iz crnogorskog tužilaštva korumpiran u aferi Telekom – ali njihovo ponašanje čudi. Na primjer, za Ranku Čarapić i njene saradnike nije indikativno ni to što su u Mađarskoj odlučili da dio informacija koje su im tražene iz Podgorice tretiraju kao državnu tajnu!

Nešto slično zvanična Budimpešta radila je tokom suđenja nekadašnjem hrvatskom premijeru Ivu Sanaderu. Sanader je, između ostalog, suđen i nepravosnažno osuđen i za to što je omogućio mađarskom MOL-u da nekontrolisano upravlja kompanijom INA iako nije njen većinski vlasnik. Mađare je, navodno, ta privilegija koštala 10 miliona eura mita. Na zvaničan poziv hrvatskog pravosuđa nije se odazvao predsjednika uprave MOL-a Zoltan Hernadij, dok je mađarska vlada za državnu tajnu proglasila dokumentaciju vezanu za kupovinu INA-e. Pravnici imaju razumijevanja za taj potez, pošto bi pravosnažna presuda Sanaderu stvorila mogućnost da Hrvatska povrati u svoje vlasništvo kompaniju koja je privatizovana uz davanje mita.

Iste posljedice mogla bi, jednog dana, imati i afera Telekom. Podsjetimo – Tužilaštvo u Zagrebu prihvatilo se posla tek pošto je Sanader otišao sa vlasti. Đukanović voli da s vremena na vrijem priprijeti ,,ljudima koji imaju sumanutu ideju da hapse po Crnoj Gori da bi se dodvorili nekoj evropskoj adresi”.

Svi oni što su zavisni od njegove (ne)milosti s pažnjom osluškuju i vagaju. Do jedne ure.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo