Povežite se sa nama

Izdvojeno

CIN-CG: SLUČAJ MAJBAH: Da li su institucije prekoračile ovlašćenja 

Objavljeno prije

1 mjesec

na

foto: printscreen

Zbog snimka majbaha koji koristi director UP Lazar Šćepanović, policija je pretresla više stambenih jedinica i telefone bez jasne zakonske osnove. Postupak je pokrenut zbog navodnog ugrožavanja Šćepanovićeve sigurnosti, iako on nije saslušan kao oštećeni do trenutka zaključivanja ovog teksta, što je zakonska obaveza. Odbrana tvrdi da je riječ o nelegalnim pretresima 

 

 

Kada je Saša Đilas 29. aprila, prolazeći nikšićkim Bulevarom 13. jula, ugledao vozilo majbah, i snimio automobil o kojem se dugo polemiše o u javnosti, nije mogao ni da zamisli da će zbog toga Uprava policije (UP) već sjutradan protiv njega, ali i njegove prijateljice Zorice Radulović kojoj je poslao snimak, pokrenuti postupak pred Osnovnim državnim tužilaštvom (ODT) Nikšić. 

Postupak je pokrenut zbog navodnog ugrožavanja bezbjednosti direktora UP Lazara Šćepanovića.  

Policija je pretresla kuća Saše Đilasa, njegovih roditelja, kao i kuću Zorice Radulović i njenih svekra i svekrve, zbog navodne sumnje da će naći oružje i eksplozivne naprave. Pretresena je i telefon Radulovićeve, dok je Đilasu oduzet. 

Naredbe za pretrese izdavale su sudije za istragu Osnovnog suda u Nikšiću za istragu Darko Božović i Sava Mušikić, dok predmet u ODT u Nikšiću vodi tužilac Rajko Lopičić. 

“Pretresi su nezakoniti” kaže advokat Veselin Radulović, koji zastupa Đilasa i Radulović. 

Iako je prošlo više od mjesec dana od pokretanja postupka, Đilas i Radulović i dalje ne znaju precizno zbog čega je  ODT u Nikšiću otvorilo istrage protiv njih, po kojim osnovama je UP sprovela pretrese, kao i zbog čega je Osnovni sud u Nikšiću dao odobrenje za ove pretrese.

„Đilasu i Radulović nije saopšteno koje svojstvo imaju u ovom predmetu, niti da li im se nešto konkretno stavlja na teret, dok se istovremeno prema njima sprovode ozbiljne službene radnje koje duboko zadiru u njihova prava i slobode“, navodi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) advokat Raduović.

On je to napisao i u dopisu ODT-u u Nikšiću, u koji je CIN-CG imao uvid.

Radulović je podsjetio da su mediji, pozivajući se na informacije i saopštenja policije, Đilasa i Radulović prikazali kao osobe povezane sa organizovanom kriminalnom grupom koja navodno ugrožava bezbjednost direktora UP Lazara Šćepanovića. ,,Time je mojim branjenicima nanijeta ozbiljna šteta i prije bilo kakvog zvaničnog obavještenja o postojanju osnova sumnje ili konkretne radnje“, navodi se u dopisu Radulovića ODT-u u Nikšiću. Radulović ističe da Đilas i Radulović imaju čiste biografije, te da nikada nijesu imali bilo kakvih problema sa zakonom. 

Radulović ističe da je problematično i to što Šćepanović još uvijek nije saslušan kao oštećeni iako bi njegov iskaz bio ključan za procjenu da li je sporni snimak mogao izazvati takvu posljedicu. „Svaki slučaj ugrožavanja sigurnosti počinje saslušanjem oštećenog, koji mora izjaviti da se osjeća ugroženim ili uplašenim za svoj život. Bez takve izjave nema ni krivičnog djela“, objašnjava Radulović.

Iz ODT-a u Nikšiću su za CIN-CG kazali da je povodom navodnog ugrožavanja bezbjednosti Šćepanovića formiran predmet. ,,U toku je izviđaj, izdate su naredbe za vještačenje i pribaviće se svi dokazi neophodni za ocjenu da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti’’, naveli su iz tog tužilaštva.  

Radulović, međutim, upozorava da je apsurdan tok ovog procesa. ,,Izviđaj podrazumijeva da postoji sumnja i da je formiran predmet, a oni su formirali predmet i naknadno utvrđuju da li postoji sumnja’’, objašnjava advokat.  On tvrdi i da dosadašnje postupanje u ovom predmetu predstavlja ozbiljno prekoračenje službenih ovlašćenja i nedopušteno zadiranje u osnovna ljudska i slobode prava građana pod izgovorom sprovođenja izviđaja i zaštite lika i djela direktora policije.

Đilas, u razgovoru za CIN-CG, objašnjava da je snimio majbah samo stoga što ga je zainteresovao prizor skupocjenog vozila, simbola bahatosti i zloupotrebe bivše vlasti, na nikšićkim ulicama. “Nijesam mogao ni predpostaviti da njime raspolaže direktor UP, jer tada nije bilo poznato da majbah koristi Šćepanović. Iz automobila je na pumpi izašao vozač uniformisan u crno, koji sigurno nije bio direktor policije’’, objašnjava Đilas. 

Snimak je poslao prijateljici Radulović, tek nakon što je u objavi na stranici X lik odbjeglog Miloša Medenice, koji je osuđen na više od 10 godina zatvora,  naveo da majbah koristi director UP Šćepanović. “U šali sam tada komentarisao da se možda radi upravo o tom majbahu”, kaže Đilas.

UP, ali ni Lazar Šćepanović kojeg je CIN-CG kontaktirao, nijesu odgovorili na brojna pitanja u vezi sa ovim slučajem. 

Pretresi bez zakonske osnove

Već sjutradan, 30. aprila, nakon razmjene porka između Đilasa i Radulović, policija je zakucala na vrata roditeljske kuće Saše Đilasa, sa nalogom za pretres koji je potpisao sudija za istragu Mušikić. Advokat Radulović tvrdi da službenici UP nijesu valjano ni provjerili prebivalište Đilasa koji već niz godina stanuje na drugoj adresi, pa su nakon što su pretesli kuću njegovih roditelja, i to zbog sumnji u nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnog materijala, tražili od Đilasa, putem telefona, da bez naloga pretresu i njegov stan. 

U tom trenutku on je bilo na putu za Prijepolje gdje je trebalo sa rodbinom da provide prvomajski praznik. ,,Dobio sam poziv od uspaničenih roditelja, a potom su se javili službenici koji mi ništa nijesu objasnili osim da me sumnjiče za držanje oružja. Tražili su da od brata i oca uzmu ključ od mog stana i pretresu ga, bez naloga’’, objašnjava Đilas. “Službenici UP su mi kazali da mogu nastaviti putovanje, ukoliko dobiju ključ stana, što sam dopustio nadajući se brzom završetku cijele situacije jer u stanu nije bilo ničeg što bih krio”, ističe Đilas. 

Prma Zakonu o krivičnom postupku (ZKP), zahtjev za donošenje naredbe za pretres mora sadržati “očekivane tragove i opis predmeta koje je potrebno pretresanjem pronaći’’. Advokat Radulović objašnjava da su u ovim slučajevima naredbe bile nezakonite jer su sadržale samo uopštene odredbe, bez isticanja za šta se njegovi klijenti sumnjiče i bez navođenja jasnih razloga za pretres.

Samo dvadesetak minuta nakon što je razgovara sa policijom, uhapšen je u blizini Bijelog Polja. Šest sati je proveo u Centru bezbjednosti Bijelo Polje, gdje mu je rečeno da ništa sumnjivo nije nađeno pretresima, ali da se on tereti za ugrožavanje bezbjednosti. ,,Nijesu mi rekli čije bezbjednosti. Pitali su me da li sam bio na benziskoj pumpi u Nikšiću, 29. Aprila, i da li sam napravio snimak majbaha. Rekao sam da jesam i pokazao sam snimak. Pustili su me i rekli da mogu da nastavim put’’, kaže Đilas. Policiji je reko i da je snimak poslao Zorici Radulović. 

Istog dana sudija za istragu, Darko Božović, izdao je naredbe za pretres stana Zorice Radulović, kao i stana roditelja njenog supruga, zbog sumnje u nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naparava. Ona je u tom trenutku bila u Herceg Novom. Službenici policije su joj kazali da se hitno javi u hercegnovski CB, što je ona i učinila. ,,Rekli su mi da su me pozvali jer na telefonu imam snimak majbaha. Inspektor me ispitivao odakle mi snimak, objasnila sam sve šta se desilo’’, navodi Zorica Radulović za CIN-CG.  

Radulović objašnjava da kao savjetnica u tužilaštvu poznaje pravne propose, zato je i odbila da da šifru za svoj telefon, kao pristup sadržaju telefona. ”Bez naloga za pretres, policija nema parvo na sve to”. 

U zvaničnim saopštenjima policije,  navedeno je da su Radulovć i Đilas privedeni i da je u vezi sa događajem izvršeno više pretresa. Navedeno je da je Radulović i zaposlena u ODT Nikšić. ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagandi koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala’’, navedeno je u ovom saopštenju. 

Na društvenim mrežama i medijima prikazan je snimak majbaha iz drona, sa kojim Đilas i Radulović negiraju povezanost. Oni su za CIN-CG potvrdili da ih policija i tužilaštvo u vezi sa snimkom iz drona nikada nijesu ispitivali. 

Iz Kancelarije ombudsmana za CIN-CG kažu da snimanje direktora Uprave policije može predstavljati ozbiljan incident koji mora biti predmet odgovarajuće provjere i utvrđivanja svih relevantnih činjenica, posebno imajući u vidu značaj zaštite prava građana, ali i obezbjeđivanja nesmetanog funkcionisanja institucija.

Kako ombudsman ističe ,,svako postupanje organa javne vlasti, uključujući policijske radnje kojima se zadire u prava i slobode građana, mora biti zasnovano na zakonu i sprovedeno uz poštovanje principa nužnosti, proporcionalnosti i zaštite privatnosti”, kažu iz Kancelarije Ombudsmana, uz napomenu da je posebno važno da osobe prema kojima se preduzimaju službene radnje budu upoznate sa svojim procesnim položajem i pravima koja im pripadaju, u skladu sa važećim propisima.

,,U ovakvim situacijama ključna pravna pitanja su postojanje sumnje da je izvršeno krivično djelo, i sa druge strane srazmjernost primijenjenih procesnih mjera i radnji u odnosu na karakter sumnje. Naredba za pretres mora sadržati jasno navedene razloge: koje predmete ili tragove organi traže, zbog čega se očekuje da se oni nalaze na određenom mjestu i kakva je njihova veza sa konkretnim krivičnim djelom’’, ističe za CIN-CG Boris Marić, pravnik iz NVO Centra za građanske slobode (CEGAS). 

Marić istriče da je odgovornost policije da preduzima mjere u granicama zakona i uz poštovanje principa nužnosti i proporcionalnosti, dok tužilaštvo ima obavezu da kontroliše zakonitost policijskog postupanja i da procijeni da li postoji dovoljan osnov za preduzimanje dokaznih radnji, te da li se vodilo računa o srazmjernosti postupanja. 

,,Sud, prilikom odlučivanja o pretresima, ima posebno važnu ulogu zaštitnika prava građana, jer njegova kontrola mora spriječiti da se istraga pretvori u nesrazmjerno zadiranje u privatnost’’, navodi Marić. 

Pretresali cjelokupnu istoriju mobilnog telefona Radulović

U dopisu koji je advokat Radulović poslao ODT-u u Nikšiću, u koji je CIN-CG imao u uvid, navodi se da je 19. maja 2026. izvršen pretres mobilnog telefona Zorice Radulović, zbog postojanja osnova sumnje da će se pretresom pronaći tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za krivični postupak u vezi krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti na štetu direktora policije.

Iz UP su, navodi se u tom dokumentu, izvršili pregled kompletnog sadržaja uređaja, iako istražuju okolnosti koje su se dogodile, u tom trenutku, prije samo 20 dana.

,,O radnji pretresa kao branilac nijesam bio obaviješten od strane ovog tužilaštva, niti policije, iako sam prethodno uredno prijavio zastupanje, tj. odbranu i zahtijevao obavještavanje o svim radnjama. Moje prisustvo toj radnji omogućeno je zato što me je klijentkinja telefonski obavijestila o pozivu policije i, po mojim instrukcijama, zahtijevala prisustvo branioca, nakon čega su službenici policije sačekali moj dolazak’’, navodi Radulović u dopisu.

Advokat Radulović za CIN-CG objašnjava i da je Zorici Radulovićrečeno da će biti prinudno dovedena od strane policije, ukoliko odmah ne dođe radi pretresa telefona. ,,Ona je već jednom davala obavještenje, ali nije saslušana kao osumnjičena, što znači da nijesu imali pravo da je prinudno dovedu“, objašnjava Radulović. 

Radulović objašnjava da je ovakvim postupanjem povrijeđeno pravo odbrane, kao i pravo njegovih branjenika da blagovremeno budu upoznati sa prirodom i razlozima postupka koji se protiv njih vodi.

Kontroverzan je i dio obrazloženja sudske naredbe u kojem se kao “posebno simptomatično“ navodi to što vlasnica telefona nije odmah saopštila šifru za otključavanje uređaja. On ocjenjuje da se na taj način korišćenje zakonskog prava na odbranu praktično predstavlja kao okolnost koja ide na štetu građanke. ,,Dao sam primjedbe i na zapisnik o pretresu, ali i na sve ove manjkavosti koje su do sad u postupku. Ali je tajac’’, kaže Radulović.

,,Nemam šta da krijem, ali mi nije jasno zbog čega je morala da se pretrese cjelokupna istorija telefona koji imam godinama, moja privatna komunikacija’’, kaže Zorica Radulović. 

,,Pretres stana, drugih prostorija i naročito kompletnog sadržaja mobilnog telefona predstavlja ozbiljano zadiranje u pravo na privatnost i može biti opravdan samo kada postoji konkretan i obrazložen osnov sumnje, jasna veza između traženih dokaza i krivičnog djela, kao i procjena da se cilj ne može postići blažim mjerama’’, ističe Marić. 

,,Posebno je osjetljivo pretresanje mobilnih uređaja, jer ono često obuhvata veliki broj privatnih podataka koji nijesu povezani sa predmetom istrage, i to ne samo vlasnika telefona već i trećih lica, pa zahtijeva znatno viši stepen obrazloženja i proporcionalnosti’’, kaže ovaj pravnik. 

,,Ukoliko bi se utvrdilo da su pretresi i digitalna pretraga sprovedeni bez dovoljno konkretnih razloga, ili prvenstveno radi zaštite ugleda javnog funkcionera, a ne radi dokazivanja krivičnog djela, to bi otvorilo pitanje prekoračenja ovlašćenja i mogućeg narušavanja principa jednakosti pred zakonom. Posebno je važno da se u predmetima koji uključuju visoke državne funkcionere institucije ponašaju dodatno restriktivno i transparentno, kako bi se izbjegla percepcija privilegovanog tretmana ili instrumentalizacije krivičnog postupka’’, kaže Marić. 

Optužuju za ugrožavanje sigurnosti, ali ne saslušavaju navodnu žrtvu

“U naredbi za pretres još piše da je predmet postupka ugrožavanje sigurnosti direktora policije, što podrazumijeva da mu je neko prijetio, ali nigdje nije navedeno na koji način je ugrožena bezbjednost direktora policije”, kaže advokat Radulović.

Krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 168 KZCG-a čini onaj ko drugome prijeti napadom na život ili tijelo, odnosno na život ili tijelo njemu bliske osobe. Da bi djelo postojalo, nije dovoljna sama tvrdnja da je prijetnja izrečena. 

,,Sve i da tužilaštvo tumači pravljenje i slanje snimka majbaha kao ugrožavanje sigurnosti, što teško može biti slučaj, Šćepanović je morao dati iskaz o tome’’, navodi advokat Radulović. 

,,Samo objavljivanje ili prosljeđivanje snimka, bez dodatnih okolnosti, ne predstavlja automatski ispunjenje elemenata krivičnog djela, ali ako postoji neki vid operativnih saznanja kojima se može potkrijepiti i obrazložiti osnov sumnje, mogu se preduzeti potrebne radnje. Ipak u svakom trenutku mora se voditi računa o srazmjernosti’’, objašnjava Marić. 

Đilas i Radulović čekaju obavještenje ODT Nikšić o svom statusu. Nadaju se da će apsurdna, ali ozbiljna situacija u kojoj su se našli imati epilog u odbacivanju ovog predmeta. 

U međuvremenu, kako objašnjavaju, mnogo ljudi izbjegava kontat sa njima, zbog načina na koji ih je UP targetirala. 

,,Bila sam primorana da odem na bolovanje. U tužilaštvu me većina zaposlenih izbjegava, osjećam se kao da sam osumnjičena za ozbiljno krivično djelo’’, objašnjava ova savjetnica ODT Nikšić. 

Đilas kaže da je kontakte sveo na minimum. ,,Vidim da su pojedini ljudi počeli da se plaše kontatka sa mnom, jer sam prosto etiketiran kao dio nekog OKG-a. Lakše mi je da im se ne javljam više, ako će to učinii da se osjećaju bezbjednije’’, kaže on.

 

Mobilni telefon kao digitalni život građanina

Radulović u dopisu Osnovnom sudu u Nikšiću navodi da naredba za pretres telefona Zorice Radulović ne sadrži ono što zakon traži. Prema njegovim riječima, u naredbi nije jasno navedeno koji se tragovi krivičnog djela očekuju, niti koji konkretni predmeti ili podaci treba da budu pronađeni pretresom. Umjesto toga, kako tvrdi, naredba je napisana uopšteno i neprecizno, pa se ne može provjeriti da li je pretres bio zakonit, neophodan i srazmjeran zadiranju u privatnost njegove branjenice. 

Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) posljednjih godina zauzima sve stroži stav kada je riječ o pristupu državnih organa digitalnim uređajima građana. Taj sud je kroz praksu zasnovanu na članu 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima više puta naglasio da pretraga elektronskih uređaja predstavlja ozbiljno miješanje u pravo na privatnost i da zato mora biti zasnovana na jasnim i preciznim zakonskim osnovama, uz strogu kontrolu proporcionalnosti.

Praksa ESLJP-a pokazuje da pretres doma i elektronskih uređaja mora biti zasnovan na jasnim, konkretnim i provjerljivim razlozima, a ne na širokim i uopštenim formulacijama.

U predmetu Smirnov protiv Rusije, ESLJP je utvrdio povredu prava na privatnost, jer je naredba za pretres bila preširoka i organima ostavila gotovo neograničeno ovlašćenje da odluče šta će zaplijeniti, uključujući računar i dokumenta.

Sličan standard potvrđen je i u predmetu Reznik protiv Ukrajine, gdje je ESLJP ocijenio da široka i nedovoljno obrazložena naredba za pretres, uz oduzimanje elektronskih uređaja bez dovoljnih procesnih garancija, predstavlja nesrazmjerno miješanje države u privatni život.

U predmetu Trabajo Rueda protiv Španije, ESLJP je dodatno naglasio da pristup sadržaju elektronskog uređaja predstavlja ozbiljno zadiranje u privatnost i prepisku, zbog čega mora postojati jasna zakonska osnova i djelotvorna sudska kontrola.

Da pretres nije obična policijska radnja, već ozbiljno zadiranje u privatnost građana, upozorava i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) u Izvještaju o radu za 2025. godinu.

U tom dokumentu iz Kancelarije Ombudsmana podsjećaju da postupanje policije mora biti zakonito, profesionalno i uz puno poštovanje dostojanstva i osnovnih prava građana, a da pretres lica, stvari ili prostorija mora imati jasan i precizan zakonski osnov.

Pozivajući se na standarde ESLJP, iz Kancelarije Ombudsmana navode da svako miješanje države u pravo na privatni život mora biti zakonito, imati legitiman cilj i biti neophodno u demokratskom društvu. Svaka mjera pretresa, prema tom standardu, mora biti primijenjena samo kada je nužna i u obimu koji najmanje zadire u prava građana.

 

Majbasi 

Skupocjena vozila mercedes majbah koja su nabavljena za potrebe državnog vrha dok je Demokratska partija socijalista (DPS) bila na vlasti formalno su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a njihova ukupna vrijednost prilikom nabavke iznosila je preko milion eura. Nakon promjene vlasti 2020, novi funkcioneri su najavljivali prekid korišćenja luksuznih službenih automobila. koji su postala simbol bahatog odnosa državnih funkcionera prema javnim resursima. Kako bi poslao poruku o novom pristupu, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić na početku mandata u zgradu Vlade stigao je taksijem. Aktuelni predsjednik Jakov Milatović odbio da koristi ovaj automobil. Pokušaj prodaje vozila nije dao rezultate zbog izostanka zainteresovanih kupaca, pa jedan auto kasnije ustupljeno Ministarstvu unutrašnjih poslova za potrebe prevoza stranih delegacija i drugih osoba pod posebnom zaštitom države.

Iako je nova vlast obećavala veću transparentnost i racionalnije upravljanje državnom imovinom, podaci o službenim vozilima koje koriste najviši državni funkcioneri danas nijesu dostupni javnosti. Informacije koje su u doba DPS vlasti bile lako dostupne medijima sada su označene određenim stepenom tajnosti. 

Istovremeno, povremeno se u javnosti pojave informacije o novim nabavkama  službenih automobila visoke klase. Tako je nedavno objavljeno da je za potrebe predsjednika Vlade kupljen novi „mercedes” S klase vrijedan oko 150.000 eura.

Sa više od pet hiljada službenih automobila, Crna Gora se i dalje nalazi među evropskim državama sa najbrojnijim voznim parkom u javnom sektoru.

Đurđa RADULOVIĆ / Andrea PERIŠIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

RAZVRSTAVANJE CRNOGORSKIH SRBA: Svoji ili Vučićevi

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Na obilježavanju 150 godina bitke na Fundini predsjednik Skupštine i lider NSD Andrija Mandić je u Kučima formalno obznanio odavno vidljiv razlaz za zvaničnim Beogradom i režimom braće Vučić. Mnogi posmatrači se slažu da su nedavne proslave dvije velike crnogorske pobjede nad osmanskom vojskom, osim razlaza NSD-a sa braćom Vučić, obznanile i politički razlaz Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) sa centralom u Beogradu. Dok se Mandiću prijeti iz Beograda da će „da plati” za obračun sa Mitropolijom i Joanikijem, Beograd ima više institucionalnih poluga

 

Prošlog petka povodom 150 godina bitke na Fundini predsjednik Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić je u Kučima formalno obznanio odavno vidljiv razlaz za zvaničnim Beogradom i režimom braće Vučić. „Srpski nacionalni i kulturni identitet nije i ne može biti ekskluzivno pravo jedne države, jednog centra ili jedne političke garniture”, rekao je šef Skupštine. „Niko nema pravo da ovdašnjim Srbima mjeri srpstvo, da ga ovjerava ili poništava… Mi smo slobodan narod i slobodni građani Crne Gore. Ljubav prema svome rodu mjeri se bratskim dogovorom… Sa svakom bratskom adresom ćemo razgovarati bratski, sa ljubavlju i poštovanjem. Ali ćemo odluke o budućnosti Crne Gore donositi ovdje, kao što su se uvijek donosile”, istakao je Mandić.

Svečanosti je prisustvovao i mitropolit crnogorsko primorski Joanikije Mićović. Drugi vladika u Crnoj Gori Metodije Ostojić je bio vidno odsutan iako je Joanikije samo devet dana ranije prisustvovao proslavi 150 godina bitke kod Vučjeg dola u Metodijevoj jurisdikciji Eparhije budimljansko-nikčićke (EBN). Metodiju je na proslavu došao i patrijarh Porfirije Perić. Mnogi posmatrači se slažu da su nedavne proslave dvije velike crnogorske pobjede nad osmanskom vojskom, osim razlaza NSD-a sa braćom Vučić, obznanile i politički razlaz Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) sa centralom u Beogradu.

Iduće jutro režimski Srpski Telegraf je objavio na naslovnici Prljavi plan – Ruše SPC da bi srušili državu (Srbiju) i Propao prvi udar na crkvu – sledi drugi još žešći. Sve sa slikama Vučića, i njemu lojalnih arhijereja Porfirija, Metodija i Sergija Karanovića (Bihaćko-petrovački). Tekst implicitno poručuje kako crnogorski mitropolit i drugi izdajnici „sa vrlo opasnim namerama” ciljaju na Vučića, koji je za njih preveliki zalogaj, pa zbog toga indirektno pokušavaju rušiti SPC da bi srušili Srbiju. Urednik Telegrafa Borislav Kašanski se istog jutra pojavio u studiju žute vučićevske TV Pink kod Jovane Jeremić zajedno sa, već čuvenim po vulgarnostima, urednikom Politike Vladimirom Vukovićem. Jeremička vidno zabrinuta za svekoliko srpstvo navodi kako je Mandićev govor „udarna tema na društvenim mrežama” i postavlja pitanje da li su to u pitanju „potezi vučeni iz Zagreba” i da li su Srbi u Crnoj Gori postali kolateralna šteta. Na Jeremićkinu konstataciju da je „Vučić nametnuo temu o fragmentaciji srpstva” Vuković je autocenzurno zavriskao „ne, ne, nije Vučić nametnuo” pa su se Jeremićka i Kašanski trenutačno samoispravili sa „Vučić upozorava”.

Na pitanje Jeremićke da li je Mandićev govor „poruka Vučiću” Vuković je potvrdio da jeste „jedna bezobrazna poruka”. Potom je krenuo sa salvom ličnih uvreda na račun Andrije Mandića. Njegovo obraćanje je nazvao „govor ovog naplaćenog Srbina koji ispred sebe ima neke zamlaćene Srbe koji napadaju nas napaćene Srbe”. Mandić je „razbijač svega srpskog u Crnoj Gori” koji je doveo „bulumentu” u Kuče i održao „klasični  zelenaški, komitski govor, kome bi pozavidjeli i Savić Marković Štedimlija i Sekula Drljević”. Onda se obrušio na Mitropoliju rekavši da je „žalosno što tome prisustvuje i daje legitimitet Mitropolija crnogorsko-primorska… ali ona to radi iz nekih svojih razloga koji ce svima biti vrlo jasni širom vaseljene”. Mandić je, po Vukoviću, „kmezo bezobrazni… miš koji se obračunava šrafcigerima… lažov…     idiot… tranja… najgori Srbin, kum Mila Đukanovića, zmija…”. Jeremićka  ushićeno  kliknula: „Ti si karakter”.

Da srbijanska vlast i Patrijaršija odobravaju i podstiču uličarski vokabular potvrdilo se polovinom jula kad je Vukoviću u Patrijaršijskom dvoru uručena medalja Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija prvog stepena. Medalju je uručio Metodije u prisustvu Sinoda (crkvene vlade) i Patrijarha za „pokazanu ljubav prema Svetoj Majci SPC-u… i svedočenje Istine”. Vuković se ranije isticao po omalovažavanju i vrijađanju pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Opisivao ga je kao „nebivalu crkvenorušiteljsku diverziju”, separatistu, autonomaša, DPS-ovca, Udbaša, prodavca cetinjskih magli, vlastoljubivog šizofrenika itd. Joanikije je za Vukovića „licemjer” i zajedno s Amfilohijem „produžena ruka Mila Đukanovića i njegovog DPS-a na terenu… i posle UDBE UDBA… za par koferčića sa eurima iz Vlade Crne Gore”.

U MPC-u su razumjeli i davanje medalje i poruku koja im je time poslata od braće Vučić. Nedavno saopštenje MCP-a kojim je kritikovano Vučićevo tumačenje litija i miješanje u crkvene poslove nije preneseno na portalu SPC-a. Saopštenje Metodijeve eparhije kojim se veliča Vučić preneseno  je integralno. Vučić lično se u audio-snimku koji je nedavno objavila kosovska RTV Dukadjini vulgarno izražavao o kosovskom episkopu Teodosiju i igumanu Savi Janjiću i svima koje on smatra izdajnicima. Njegovi tabloidi su o Amfilohiju dok je bio živ objavili veliki broj pljuvačkih tekstova.

Dok se Mandiću prijeti iz Beograda da će „da plati” i da će „cijena ovoga što radi biti veoma skupa”, za obračun sa Mitropolijom i Joanikijem Beograd ima više institucionalnih poluga. Još prije smjene episkopa žičkog Justina (de facto zbog podrške srpskim studentima) u maju ove godine na arhijerejskom saboru na osnovu nikad dokazanih optužbi, uveliko se licitiralo u državnim i crkvenim krugovima kako se riješiti neposlušnog Joanikija. Jedna varijanta je bila suspenzija i smjena Joanikija na osnovu izmišljenih optužbi kao kod Justina. Druga varijanta je novo sakaćenje MCP-a i formiranje Eparhije bokokotorske koja bi obuhvatala i primorje sve do Bara. Time bi srbijanska Prva familija i njeno okruženje došli u posjed velike imovine ogromne vrijednosti uz morsku obalu. Navodno ova ideja ima sve veći broj pristalica biznis krugova bliskih braći Vučić zbog valorizacije krupnog plijena, pogotovo u Buljarici i Kotorskom zalivu.

Temeljni ugovor (TU) koji su 3. avgusta 2022. godine potpisali tadašnji premijer Dritan Abazović i patrijarh Porfirije, vrhu SPC-a (a i time i sekularnoj vlasti) su date odriješene ruke da radi šta god hoće u Crnoj Gori a da se zauzvrat SPC nije maltene ni na ništa obavezala. Član 6 TU-a izričito navodi da „Аrhijerejski Sabоr SPC-a je kaо najviša crkvena vlast isključivо nadležan za izbоr, hirоtоniju i pоstavljenje arhijereja u eparhijama u Crnоj Gоri, kaо i za оsnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC”. Dalje se navodi da „nadležne crkvene vlasti imaju pravо da u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pоretkоm i оdgоvarajućim crkvenim prоpisima dоnоse оdluke … bez ikakvоg uplitanja državne vlasti”. Beograd može ukinuti i MCP.

Šta god da je u pozadini ovakve odluke Abazovića i njegovog ministra pravde Marka Kovača (iz SNP-a, koga je kasnije Vučić odlikovao) – neznanje ili nešto mnogo gore – sada može doći na naplatu.

TU je priznao i nepostojeći kontinuitet SPC-a u Crnoj Gori od 1219. godine i Svetog Save. SPC kao nezavisna i kanonska crkva datira tek od 1920.  Stvaranju SPC-a je prethodilo stvaranje Jugoslavije, što je bio osnov za stvaranje SPC-a jer po drevnim hrišćanskim kanonima granice eparhija i crkvi moraju pratiti državne granice. Kada je ukidana crnogorska pravoslavna mitropolija opravdanje je bilo da je stvorena nova država. Međutim, kada se raspala Jugoslavija, zvanični Beograd i njemu podređena Patrijaršija su prestali primjenjivati drevno kanonsko pravo i zadržali jurisdikcije u novostvorenim državama kao politički oportune, osim nedavno u Makedoniji. Dok bi se moglo razumjeti što nije došlo do stvaranja hrvatske, kosovske i bosanske pravoslavne crkve jer su pravoslavci u tim državama manjina, u Crnoj Gori je, kao i Makedonji, pravoslavno stanovništvo većinsko.

Srbija je još po aneksiji Crne Gore 1918, izuzela dio Bijelog Polja i Pljevalja od crnogorske Mitropolije i dala te teritorije drugim eparhijama. Kada je nakon rata 1999. postalo izvjesno da se Crna Gora kreće ka samostalnosti, srpska vlast i Patrijaršija su odlučile pocijepati MCP i na većem dijelu njene teritorije formirati (ili kako su tada rekli „obnoviti”) Eparhiju nikšićko-budimljansku koja je pokrivala 10 opština i 52 odsto teritorije Crne Gore. Tadašnji premijer bio je prozapadni i reformski Zoran Đinđić, koji se nije odrekao velikosrpskih pretenzija. Đinđić i tadašnji Sinod su odluku ozvaničili u maju 2001. Amfilohije je jedini otpor pružio planovima da MCP-u da otmu Manastir Ostrog kao glavni izvor prihoda. Uspio je izdejstvovati i da prvi episkop EBN-a bude njegov tadašnji vikarni episkop Joanikije. Kasnije su od Mitropolije otrgnuti i Igalo i Sutorina i dati Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji tako da je Crna Gora državnu samostalnost dočekala eklesijalno rascjepkana voljom Beograda. Amfilohijev Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori je njegovom smrću ukinut.

Nezvanično Monitor saznaje da su predstavnici crnogorske vlasti održali nekoliko sastanaka sa MCP i da postoji konzensus da se ne dozvoli Vučiću i njegovim službama i Sinodu da radi što i kako hoće. Ukoliko bi Beograd suspendovao Joanikija postoji opcija da se Crna Gora obrati Vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za pomoć i intervenciju. Navodno Beogradu ne odgovara internacionalizacija crkvenog pitanja.

Po nedavnoj reakciji premijera Milojka Spajića, Mandića i Demokrata, reklo bi se da zvanična Crna Gora više neće ćutati na pomame iz Beograda. Vidjećemo.

Jovo MARTINOVIĆ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPCG: Umjesto struje „prodaju“ budućnost

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Zašto niko više ne pominje novac zatečen krajem 2020. na računima EPCG, ni godišnju zaradu koju je trebalo da donese gašenje proizvodnje u Kombinatu aluminjuma? Baš kao ni u međuvremenu uzete kredite za investicije i održavanje likvidnosti Elektroprivrede

 

 

Ništa novo u Elektroprivredi Crne Gore, obavijestili su javnost, neki dan, iz vrha najveće državne kompanije. „U ovom trenutku nema najava, niti okolnosti koje bi ukazivale na promjenu cijene električne energije“, kazao je Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG i funkcioner NSD u razgovoru za jedan ovdašnji portal.

Da li je baš tako?

Pođimo od tvrdnje koja je postala centralna tačka komunikacije Đukanovića sa javnošću još od kako je političkim dogovorom o podjeli rukovodećih državnih funkcija po dubini, krajem 2020, imenovan za prvog čovjeka EPCG. „Pitanje cijene električne energije za nas nikada nije isključivo poslovno ili tržišno pitanje“, ponavlja i u intervjuu za Regionpress.me. „Naš cilj je da pronađemo održivu ravnotežu između stabilnog poslovanja kompanije i interesa naših kupaca“. Uz konstataciju kako se „u svakom sistemu na kraju najviše računaju rezultati“.

Pa da nastavimo sa tim što se računa. Đukanovićeva tvrdnja kako u ovom trenutku „nema najava niti okolnosti“ za skuplju struju stiže petnaestak dana nakon što je Skupština EPCG, glasovima ovlašćenog predstavnika državnog kapitala, usvojila završni račun za 2025, prema kome je Elektroprivreda prošlu godinu završila sa gubitkom jedva nešto manjim od 100 miliona eura.

Rekonstrukcija Termoelektrane tek je dio te gubitničke priče. Uz veliki rast broja stalno zapošljenih, mnoštvo penzionera angažovanih po ugovoru o djelu, razbacivanje novca na službena auta i stambene kredite za top menadžment, njihove pomoćnike, savjetnike, sekretare i sekretarice, promašene investicije (Željezara, Solar gradnja) ili one koje bi mogle donijeti profit – ali tek onda kada se za to obezbijede uslovi kojih sada nema.

Konačno, pokazalo se da novac potrošen na modernizaciju TE i kupovinu struje tokom obustave proizvodnje u Pljevljima (sve skupa približno 200 miliona eura) ne garantuje nesmetan nastavak rada postrojenja na kome počiva stabilnost ovdašnjeg sistema. Naprotiv.

U najkraćem: firme u Evropskoj uniji koje uvoze struju (ali i aluminijum, cement, gvožđe, čelik, vještačka đubriva…) od 1. januara obavezne su da plate taksu na ugljendioksid u okviru Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM). Kako TE nakon ekološke rekonstrukcije, nije zadovoljila postavljene ekološke standarde, na struju proizvedenu u Crnoj Gori plaća se velika taksa. A to dramatično obara njenu prodajnu cijenu.

Iz EPCG je objavljena procjena da je u prvom kvartalu ove godine, zbog primjene CBAM-a, vrijednost izvezene struje bila manja za „oko 13 miliona eura“.

Da ne idemo u detalje. Promjenu vlasti na državnom nivou i ulazak Milutina Đukanovića i NSD u vladajuću većinu EPCG je dočekala sa nekih 200 – 250 miliona eura na svojim računima. U međuvremenu su se dogodile makar dvije stvari koje su mogle povoljno djelovati na njene finansijske bilanse.

Prva je odluka Vlade (i EPCG) da Kombinatu aluminijuma, u vlasništvu Uniproma Veselina Pejovića, uskrati subvencionisanu cijenu struje. Zbog toga  su u Dajbabama ugašene ćelije elektrolize i obustavljena proizvodnja sirovog aluminjuma, dok je EPCG dobila suficit proizvodnje u odnosu na domaću potrošnju i priliku da pojača izvoz po većim, berzanskim cijenama.

Đukanović nam je tada (decembar 2020) predočio: „Ukupnu godišnju količinu električne energije KAP-u, Elektroprivreda je prodavala za 27 miliona eura, istu tu količinu električne energije trenutno na berzi EPCG može da proda za 122 miliona eura“.

Potom je napad Rusije na Ukrajinu donio novi rast cijena struje u Evropi i priliku za još veću zaradu EPCG. U početku, to se vidjelo u bilansima. Zvanično, EPCG je 2023. godinu završila sa profitom od 52 miliona, naredne je profit pao na 11, a 2025. stižemo do gubitka od 92 miliona. Dok na računima EPCG ima, navodno, samo 40 – 50 miliona.

Zašto niko više ne pominje ni novac zatečen krajem  2020. na računima EPCG, ni godišnju zaradu koju je trebalo da donese gašenje proizvodnje u Kombinatu aluminjuma. Baš kao ni u međuvremenu uzete kredite.

Razumljivo je da o tome ne govore čelnici EPCG, jer bi neko mogao postaviti pitanje njihovog (ne)rada. Enigma je, međutim, zašto na sve to ne reaguje Vlada. Već aminuje sadašnje stanje i kumuje odlukama koje bi budućnost EPCG mogla učiniti još problematičnijom.

Na sjednicu Skupštine akcionara, održanu krajem jula, kada je usvojen izvještaj o poslovanju za prošlu godinu i izabran novi Odbor direktora – i jedno i drugo uz protivljenje manjinskih akcionara – dolazila je policija. Na poziv manjinskih akcionara koji su se, zbog izrečenih uvreda i prijetnji, osjetili nebezbjedno. Između ostalog i zato što je na jednoj od prethodnih sjednica, ispred sale u kojoj je održavana, od ljudi iz pratnje predsjednika Odbora verbalno napadnut akcionar EPCG Dejan Mijović.

Vladin doprinos konfliktu između malih akcionara i predstavnika državnog kapitala ogledao se, pored ćutanja na neprimjereno ponašanje top menadžmenta i pripadnika njihovog obezbjeđenja, i u činjenici da su novi članovi Odbora direktora predloženi i izabrani bez uvida u njihove biografije.

Tako je, na primjer, stvorena nedoumica da li se mjesto u vrhu EPCG nasljeđuje po partijskoj ili po porodičnoj pripadnosti. Evo o čemu se radi:

Tahir Djonbaljaj, aktivista Demokratskog saveza Albanaca (LDSH) iz Plava koji je na izborima 2023. nastupio u koaliciji Albanski forum koju predvodi potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, je nešto ranije izabran za člana Borda direktora EPCG. Na julskoj sjednici Skupštine akcionara EPCG Tahiru nije produžen mandat. Ali je na prijedlog Vlade za člana Borda, kao nezavisna direktorica, izabrana Rilinda Djonbaljaj Gerguri. Upućeni tvrde – njegova ćerka.

Akcionari EPCG ali i zainteresovana javnost ostali su uskraćeni za njenu zvaničnu biografiju i formalnu potvrdu te tvrdnje. Ono što se moglo saznati pretragom elektronskih baza i iz nezvaničnih izvora kazuje da je Rilinda Djonbaljaj, od oca Tahira, završila Građevinski fakultet Univerziteta u Prištini (baš kao i Tahir Djonbaljaj, bivši član borda EPCG) i da je birana za člana lokalnog rukovodstva i odborničkog kandidata LDSH za Plav i Gusinje. Opet skupa sa Tahirom Djonbaljajem. Lokalni portal na albanskom jeziku Bota sot  makar u jednom prilogu predstavlja Rilindu kao ćerku aktiviste Tahira Djonbaljaja, dok bivši član odbora direktora EPCG u imovinskim izvještajima ASK-u navodi ćerku Rilindiju.

Najbliža rodbina ili samo partijski drugovi iz iste sredine? Dok čekamo da nam Vlada razriješi tu dilemu, još jedna zanimljivost. Dan, ili možda dva, nakon što je izabran novi Odbor direktora EPCG, oni su izabrali Odbor direktora ćerke firme EPCG Solar gradnja.

U njemu, pored predsjednice Marine Jočić (partijska drugarica Milutina Đukanovića) i ostalog društva i stari/novi član Ahmet Djonbaljaj. Profesor istorije, kaže njegova službena biografija na sajtu Solara. Bez dodatnih detalja. Član lokalnog (Plav/Gusinje) rukovodstva LDSH, pronalazi pretraga elektronskih baze i novinskih tekstova. I slično pitanje: da li je Rilinda Djonbaljaj Gerguri glasala rođaka ili samo partijskog kolegu i sugrađanina?

Odgovori bi pomogli za makar djelimično razrješenje dileme da li Vlada i čelnici EPCG tom kompanijom rukovode vodeći se principima stručnosti, znanja i iskustva ili partijsko-porodičnim vezama. I ugovorenom raspodjelom plijena po dubini.

Novi Odbor direktora EPCG donio je još, kako upućeni tvrde, makar sedamdesetak odluka. Za tri smo se posebno interesovali i Bordu uputili pitanja tražeći potvrdu/demanti nezvaničnih informacija.

Tražili smo: Odluku o novom zaduženju EPCG (kod Zirat banke); Odluku o  izdavanju u (besplatan) dvodecenijski zakup dijela/slobodnih hala Željezare za potrebe Regionalnog centra za upravljanje otpadom i, kao ne najmanje važno, Odluku o izboru i imenovanju pomoćnika članova Odbora direktora EPCG. Neki su, prema našim informacijama, već imenovani.

Odgovore, do zaključenja ovog broja Monitora, nijesmo dobili (istine radi – rok nije bio predug).

U međuvremenu, na temu sadašnjosti i budućnosti EPCG oglasio se i Nebojša Medojević. Možete ga voljeti ili ne, ali on razumije ekonomiju javnih/državnih preduzeća.

„Ne povećavati cijenu dok kompanija pravi rekordne gubitke nije briga o građanima. To je pokušaj da se sakrije da je EPCG pod ovom upravom i ovom Vladom pretvorena u instrument partijskog bogaćenja i političke kontrole“, piše Medojević pa, nakon detaljne elaboracije, zaključuje kako „EPCG više nije energetska kompanija u pravom smislu – postala je žrtva korupcije, neznanja i partijskog hapšenja. I dok god se to ne promijeni, svaka odluka o stabilnoj cijeni samo produbljuje propast. Građani to već plaćaju – samo još ne znaju koliko će račun na kraju biti velik“.

Umjesto zaključka, informacija koja se ovih dana širi među zaposlenima u EPCG: pitanje je, kažu, da li će firma imati novca da u septembru isplati avgustovske plate. Iskreno, ne vjerujemo da je stanje, još uvijek, toliko dramatično. Međutim, to nije situacija sa kojim se EPCG ne bi mogla suočiti u doglednoj budućnosti.

Mnogi će tek tada shvatiti da to nije problem samo zapošljenih u elektroenergestkom sektoru već čitave Crne Gore. I onda će biti kasno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUSRET U BEOGRADU: Zelenski pomaže da se poveća podrška Vučiću

Objavljeno prije

2 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Dopisnik FAZ-a je pitanjem Zelenskom – kako Njemačka može pomoći Ukrajini da ubije više ruskih vojnika – učinio uslugu ruskoj vladi. Moskva je morala da pokaže da konferenciju za štampu u Beogradu smatra neprijateljskim gestom, ali nije hjtela direktno da udari Vučića. Štaviše, ruski medijski holding Rusija danas,  napravljen specijalno za propagandističku interpretaciju inostranih događaja, objasnio je da je jedina svrha posjete ukrajinskog predsednika Beogradu da se se hvali kako je natjerao Srbiju da promijeni stranu. RT je izrazio žaljenje što je Vučić pristao da pomogne Zelenskom u širenju takve poruke, ali je to opravdao pritiskom EU

 

 

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije oštro je reagovalo na zajedničku konferenciju za novinare ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog i predsednika Srbije Aleksandra Vučića, održanu u Beogradu 8. avgusta. Međutim, reakcija Moskve nije bila usmjerena protiv bilo čega što su izjavili Vučić ili Zelenski. Bila je koncentrisana na pitanje novinara, koji radi za jedan od najuticajnijih njemačkih listova Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Predstavnik FAZ-a upitao je ukrajinskog predsjednika kako Njemačka može pomoći Ukrajini da ubije više ruskih vojnika. On je u saopštenju ruskog Ministarstva optužen za dehumanizaciju Rusa i legitimizaciju mržnje prema Rusiji. Posebno je naglašeno da ova izjava nije naišla na osudu na Zapadu.

Dopisnik FAZ-a je učinio uslugu ruskoj vladi. Moskva je morala da pokaže da konferenciju za štampu u Beogradu smatra neprijateljskim gestom. Ali nije htjela direktno da udari Vučića. Pitanje FAZ-a omogućilo je da se pokaže nezadovoljstvo i izbegne kritika Vučića u zvaničnom saopštenju. Štaviše, ruski medijski holding Rusija danas (RT), napravljen specijalno za propagandističku interpretaciju inostranih događaja, objasnio je da poseta Zelenskog Beogradu nema nikakav stvarni značaj i da je jedina svrha ukrajinskog predsednika da se hvali da je naterao Srbiju da promijeni stranu. RT je izrazio žaljenje što je Vučić pristao da pomogne Zelenskom u širenju takve poruke, ali je to opravdao pritiskom EU.

Zamjenik ruskog ministra inostranih poslova Mihail Galuzin dao je 11. avgusta intervju ruskoj zvaničnoj novinskoj agenciji TASS. Dotakao se mnogo različitih tema, od ruskih odnosa sa SAD do pritiska Moldavije na Pridnjestrovije, samoproglašenu otcijepljenu regiju. Međutim, nije bilo riječi o posjeti Zelenskog Beogradu. Bivši zamjenik ministra spoljnih poslova Grigorij Karasin, koji je postao član Senata sa 70 godina, istog dana je u intervjuu izjavio da se Vučić pod pritiskom EU okreće ka Zapadu, ali je naglasio da predsjednik Srbije to čini nevoljno. On je rekao da bi bila greška donositi brze zaključke, jer ih ne treba donositi iz gestakulacije, već iz akcija.

Vučića su žestoko kritikovali ruski nacionalisti, neki od njih su ga nazvali izdajnikom. Ncionalisti su relativno nezavisna politička grupacija u Rusiji kojoj je dozvoljeno da ima svoje masovne medije, ali njihovo mišljenje ne odražava stvarni pristup Kremlja.

Čini se da ni Kijev nije pridavao veliki značaj posjeti Zelenskog Srbiji. U medijima koji podržavaju predsjednika to je okarakterizirano kao njegovo veliko postignuće, ali je u njihovom fokusu ostalo samo kratko vrijeme. Prije svega zato što nije bilo važnih rezultata o kojima bi se govorilo. Osim toga, ništa se neobično nije dogodilo. Iako je Zelenski prvi put putovao u Srbiju, već se nekoliko puta sastajao sa Vučićem na samitima u drugim evropskim zemljama. Vučić je sredinom jula doputovao u Kijev na samit Ukrajina–Jugoistočna Evropa u Kijevu. Jedini je odbio da potpiše zajedničku deklaraciju o nastavku podrške Ukrajini i pojačanom pritisku na Rusiju.

Ovaj Vučićev čin pokazao je da se ne plaši mnogo pritiska EU. U Kijevu je imao i sastanak sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen. Čak ni nakon toga nije bio primoran da se pridruži drugim liderima jugoistočne Evrope u izražavanju podrške Ukrajini i osudi ruske agresije. Nema razloga da se misli da se u poslednjih mjesec dana pozicija predsjednika Srbije radikalno promijenila. Naravno, Vučiću nije potrebna, pogotovo u sadašnjim okolnostima, konfrontacija sa EU. Zbog toga je došao na Samit u Kijev i poželio dobrodošlicu Zelenskom u Beograd. To ne znači da postoji nešto novo u Vučićevom pristupu srpskoj spoljnoj politici. Srbija već duže prodaje municiju (a posebno artiljerijske metke Ukrajini) preko posredničkih zemalja. I Moskva je toga svjesna. Poslednjih meseci Ukrajina je postala značajan izvoznik srpske struje, što je podrilo napore Rusije da izazove strukturni energetski deficit u ukrajinskim gradovima. Vučić je poslao ministarku rudarstva i energetike Dubravku Đedović da se sastane sa ukrajinskim predsjednikom na aerodromu da istakne da je saradnja sa Ukrajinom isplativa za Srbiju.

Predsjednik Srbije ostaje posvećen svojoj strategiji balansiranja između Kine, Rusije i SAD-a, istovremeno održavajući dobre odnose s EU i pokazujući spremnost da ispuni njene zahtjeve za pridruživanje Srbije. Ova strategija je Vučiću i pružila međunarodnu podršku potrebnu da zadrži kontrolu nad Srbijom. Iako je Rusija izgubila svoj značaj i za SAD i za Kinu, dobre odnose između Moskve i Beograda američka administracija i dalje može iskoristiti za utjecaj na rusku vanjsku politiku.

Neuspjeh Trumpove administracije u ratu s Iranom ojačao je kineski globalni ugled. Za Vašington je postalo kritično važno da poveća svoj utjecaj u Evropi bez pravljenja ustupaka EU. Čini se da je najbolji način da se to učini sklapanje dogovora s Rusijom bez smanjenja napetosti između Rusije i EU. A da bi se to postiglo, neprijateljstva između Rusije i Ukrajine trebaju se okončati i uspostaviti primirje kojim upravljaju SAD. Glavni problem je što Putin ne želi prekinuti borbe bez zauzimanja cijelog Donbasa. Trump ne može izvršiti pritisak na Zelenskog da ga natjera da ispuni Putinove zahtjeve. Nakon neuspjeha u Iranu, to će se smatrati novim znakom američke strateške slabosti.

Stoga je jedini način da se Putin zaustavi da mu se pokaže da će izgubiti strateške pozicije ako ostane koncentriran na svoje taktičke dobitke u Ukrajini. Predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev je 26. jula javno pozvao Vladimira Putina da okonča rat, rekavši ruskom lideru da je nemoguće shvatiti ciljeve i razloge sukoba. Kazahstan je najvažniji ruski saveznik na postsovjetskom prostoru nakon Bjelorusije. Srbija je postala najvažniji ruski partner u Evropi, nakon što je mađarski premijer Viktor Orban pretrpio izborni poraz. Gostoljubiv prijem Zelenskog nije znak promjene vanjske strategije Srbije. Ali jerste upozorenje Putinu da nastavlja gubiti utjecaj zbog tvrdoglavosti. Posjeta Zelenskog se poklopila i sa objavom sirijske vlade da je Rusija izgubila isključivu kontrolu nad svoje dvije strateške vojne baze u Siriji. Ove baze su, između ostalog, korištene kao čvorišta za snabdijevanje ruskih vojnih kontingenata u zemljama zapadne Afrike, gdje je trenutno stanje u Rusiji, blago rečeno, prilično teško.

Nema sumnje da sirijska vlada nije mogla donijeti takvu odluku bez odobrenja turskog predsjednika Redžepa Erdogana. Slično Aleksandru Vučiću, Erdogan je postao bliski saveznik Donalda Trumpa i održava snažne veze s Vladimirom Putinom.

Direktor CIA-e Džon Ratklif, koji ima značajan utjecaj na Trumpa, navodno je raspršio očekivanja američkog predsjednika da je Rusija sposobna postići svoje ciljeve na bojnom polju. Stoga je Trump, koji mora izbjeći direktan sukob s Putinom, koristio implicitna sredstva pritiska. SAD su povećale učešće u ukrajinskim vojnim operacijama, pružajući Kijevu obavještajne podatke i koordinirajući udare na ruske vojne položaje u Ukrajini i energetsku infrastrukturu u ruskoj pozadini. To je posljednjih sedmica dopunjeno simboličnim gestovima najvažnijih ruskih partnera. I čini se da je Vučić u tom kolu.

Srpski predsjednik želi uvjeriti birače da za razliku od opozicionih lidera, učesnika studentskih pokreta ili nacionalista, može iskoristiti sve mogućnosti za povećanje ekonomskog rasta i međunarodnog uticaja Srbije. Zelenski je učinio veliku uslugu svom domaćinu spomenuvši tokom njihove zajedničke konferencije za novinare ukrajinsko nepriznavanje Kosova. Gradonačelnik Prištine Perparim Rama uklonio je 9. augusta ukrajinsku zastavu sa zgrade u centru grada. Ova reakcija se mogla predvidjeti i ništa bolje se nije moglo smisliti da se opravda Zelenskijeva posjeta u očima pristalica srbijanskog predsjednika. Nakon toga, susret dva predsjednika mogu osuditi samo radikalni pristalice političkog saveza s Rusijom. Koliko je posjeta Zelenskog bila korisna Vučiću, u znatnoj mjeri pokazaće izborni rezultati u Srbiji.

              Dmitri GALKIN

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo