Povežite se sa nama

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Miloju Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

“Veoma smo zabrinuti zbog oklijevanja da se Vaša Vlada bavi ovim pitanjem. Crna Gora je trebalo da među prvima objavi da sponzorstvom ove rezolucije na međunarodnoj sceni pokazuje raskid s ratničkom i zločinačkom politikom devedesetih i da je spremna da svojoj djeci i budućim generacijama obezbijedi trajni mir”, navedeno je u saopštenju HRA, jedne od NVO koje su inicirale obraćanje Spajićevom kabinetu.

Tu je bilo i podsjećanje da je Skupština Crne Gore već usvojila dvije odluke koje se tiču pogubljenja više od 8.000 civila u Srebrenici 1995. Deklaraciju o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici iz 2009. i Rezoluciju o genocidu o Srebrenici iz 2021., za koju je glasala većina od 55 poslanika, dok je 19 bilo protiv, uz sedam uzdržanih.

Vlada je nastavila da ćuti.    Članice vladajuće koalicije počele su pojedinačno izjašnjavanje o dokumetu UN-a. SNP, NOVA i DNP ostale su dosljedne politici negiranja genocida u Srebrenici. Demokrate se nijesu izjašnjavale, dok je iz poslaničkog kluba Spajićevog PES-a stiglo saopštenje u kome se kaže kako oni “poštuju sve rezolucije koje su usvojene u parlamentu”. Ali, “ne podržavamo da se zbog odgovornosti bilo kog pojedinca imputira odgovornost bilo kom narodu. Apsolutno smo protiv korišćenja ove teme u dnevno-političke svrhe, jer se radi o pitanju koje otvara rane prošlosti.”

U najboljem slučaju, dalo bi se zaključiti da poslanici najbrojnijeg poslaničkog kluba unutar vladajuće koalicije u Skupštini Crne Gore nijesu informisani o aktuelnoj Rezoluciji UN. Pošto se u njoj upravo insistira na individualnoj odgovornosti zločinaca. Reklo bi se da nisu baš upoznati ni sa tokovima ovdašnje istorije.  Ne jednom se pokazalo da ćutanje o zločinima učinjenim iz nacionalne i vjerske mržnje, pod izgovorom “neotvaranja rana prošlosti”, može dovesti samo do društvene infekcije. A nikako do zacjeljivanja i ozdravljenja.

Predsjednik Jakov Milatović je,  reagujući na inicijative NVO oko odnosa prema rezoluciji o genocidu u Srebrenici  poručio:   “Crna Gora ima državni stav. Da li je vlada promijenila mišljenje u odnosu na državni stav, to je pitanje za vladu.”

Pošto su stranci objelodanili kakav će stav  imati naša država prilikom glasanja u UN, premijer Spajić se nije oglašavao. U priču su se žestoko uključili predsjednik parlamenta Andrija Mandić i predsjednik RS Milorad Dodik.

 “Najava crnogorskog premijera da će podržati rezoluciju o Srebrenici je moralno, politički i istorijski katastrofalna”, ocijenio je Dodik. Mandić je priču nadogradio  porukom da bi glasanjem za rezoluciju UN, Crna Gora okrivila cijeli srpski narod. “Crna Gora da nije imala poštovanje, tradiciju, svoj ponos i dostojanstvo, danas ne bi ni postojala”, lamentirao je predsjednik parlamaneta.  Pri tom je ispoljio razumijevanje za Spajićeve nevolje, jer se on,kako reče, nalazi pod velikim pritiskom međunarodnih partnera i dijela crnogorske javnosti.

Mnogo je licemjerja na raznim stranama, na namjoćnijim adersama svijeta,  kada je u pitanju  strašna sudbina Srebrenice. To zaslužuje posebnu priču. Ovdje se bavimo nama. Ignorišući činjenice o genocidu u Srebrenici, relativizujući odluke Skupštine Crne Gore, izvrćući rezultate prošlogodišnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora, Mandić se ponovo stavio na čelo onih koji pokušavaju prekrojiti istoriju 90-tih. Njihova dosljednost u tretmanu  žrtava i egzekutora svjedoči kako se aktuelna priča o Srebrenici ne tiče samo onoga što se desilo 1995. godine u Bosni i Hercegovini.  Isto je toliko  usmjerena na pitanje budućnosti Crne Gore i njenih građana.

Nikada nije na odmet ponoviti: nakon osvajanja Srebrenice, zaštićene zona UN, pripadnici vojnih i paravojnih jedinica Republike Srpske ubili su više od 8.000 civila, muškaraca i dječaka. Za te zločine je, do sada, osuđeno oko 50 osoba na više od 700 godina zatvora.

Međunarodni sud pravde presudio je da je u Srebrenici počinjen genocid, a da su ga počinile vojne i policijske snage bosanskih Srba.  Srbija je, navodi se u presudi, odgovorna zato što nije spriječila geniocid.

A mogla je. To znamo i bez Haga.

 

Finalni tekst Rezoluciji UN

Finalni prijedlog Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici usaglašen je i predat predsjedniku Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija, saopštio je  ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija u četvrtak ujutru. Uz navođenje dijela dokumenata koja su poslužil kao osnov za njeno predlaganje,  Rezolucijom se:

  1. Odlučuje da 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine.
  2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao istorijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, takođe u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti.
  3. Takođe bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene od strane međunarodnih sudova za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici.
  4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom.
  5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a.
  6. Traži od Generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom Genocid u Srebrenici i UN, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od Generalnog sekretara da skrene pažnju na poštovanje ove rezolucije od strane svih država članica i organizacija sistema UN.
  7. Poziva sve države članice, organizacije sistema UN, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.

 

Apel bez odjeka

Četrnaest organizacije za zaštitu ljudskih prava iz Srbije pozvale su Vladu i predsjednika Srbije da podrže Rezoluciju UN..

Potpisnici apela, među kojima su Fond za humanitarno pravo, Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji pozvale su vlasti u Beogradu da “prekinu s praksom slavljenja osuđenih ratnih zločinaca, poricanja zločina, žrtava i presuda međunarodnih sudova”.

“Time bi Srbija napravila odlučan korak prema pomirenju u regionu”, zaključili su. Apel je ostao  bez odjeka

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo