Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Miloju Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

“Veoma smo zabrinuti zbog oklijevanja da se Vaša Vlada bavi ovim pitanjem. Crna Gora je trebalo da među prvima objavi da sponzorstvom ove rezolucije na međunarodnoj sceni pokazuje raskid s ratničkom i zločinačkom politikom devedesetih i da je spremna da svojoj djeci i budućim generacijama obezbijedi trajni mir”, navedeno je u saopštenju HRA, jedne od NVO koje su inicirale obraćanje Spajićevom kabinetu.

Tu je bilo i podsjećanje da je Skupština Crne Gore već usvojila dvije odluke koje se tiču pogubljenja više od 8.000 civila u Srebrenici 1995. Deklaraciju o prihvatanju rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici iz 2009. i Rezoluciju o genocidu o Srebrenici iz 2021., za koju je glasala većina od 55 poslanika, dok je 19 bilo protiv, uz sedam uzdržanih.

Vlada je nastavila da ćuti.    Članice vladajuće koalicije počele su pojedinačno izjašnjavanje o dokumetu UN-a. SNP, NOVA i DNP ostale su dosljedne politici negiranja genocida u Srebrenici. Demokrate se nijesu izjašnjavale, dok je iz poslaničkog kluba Spajićevog PES-a stiglo saopštenje u kome se kaže kako oni “poštuju sve rezolucije koje su usvojene u parlamentu”. Ali, “ne podržavamo da se zbog odgovornosti bilo kog pojedinca imputira odgovornost bilo kom narodu. Apsolutno smo protiv korišćenja ove teme u dnevno-političke svrhe, jer se radi o pitanju koje otvara rane prošlosti.”

U najboljem slučaju, dalo bi se zaključiti da poslanici najbrojnijeg poslaničkog kluba unutar vladajuće koalicije u Skupštini Crne Gore nijesu informisani o aktuelnoj Rezoluciji UN. Pošto se u njoj upravo insistira na individualnoj odgovornosti zločinaca. Reklo bi se da nisu baš upoznati ni sa tokovima ovdašnje istorije.  Ne jednom se pokazalo da ćutanje o zločinima učinjenim iz nacionalne i vjerske mržnje, pod izgovorom “neotvaranja rana prošlosti”, može dovesti samo do društvene infekcije. A nikako do zacjeljivanja i ozdravljenja.

Predsjednik Jakov Milatović je,  reagujući na inicijative NVO oko odnosa prema rezoluciji o genocidu u Srebrenici  poručio:   “Crna Gora ima državni stav. Da li je vlada promijenila mišljenje u odnosu na državni stav, to je pitanje za vladu.”

Pošto su stranci objelodanili kakav će stav  imati naša država prilikom glasanja u UN, premijer Spajić se nije oglašavao. U priču su se žestoko uključili predsjednik parlamenta Andrija Mandić i predsjednik RS Milorad Dodik.

 “Najava crnogorskog premijera da će podržati rezoluciju o Srebrenici je moralno, politički i istorijski katastrofalna”, ocijenio je Dodik. Mandić je priču nadogradio  porukom da bi glasanjem za rezoluciju UN, Crna Gora okrivila cijeli srpski narod. “Crna Gora da nije imala poštovanje, tradiciju, svoj ponos i dostojanstvo, danas ne bi ni postojala”, lamentirao je predsjednik parlamaneta.  Pri tom je ispoljio razumijevanje za Spajićeve nevolje, jer se on,kako reče, nalazi pod velikim pritiskom međunarodnih partnera i dijela crnogorske javnosti.

Mnogo je licemjerja na raznim stranama, na namjoćnijim adersama svijeta,  kada je u pitanju  strašna sudbina Srebrenice. To zaslužuje posebnu priču. Ovdje se bavimo nama. Ignorišući činjenice o genocidu u Srebrenici, relativizujući odluke Skupštine Crne Gore, izvrćući rezultate prošlogodišnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora, Mandić se ponovo stavio na čelo onih koji pokušavaju prekrojiti istoriju 90-tih. Njihova dosljednost u tretmanu  žrtava i egzekutora svjedoči kako se aktuelna priča o Srebrenici ne tiče samo onoga što se desilo 1995. godine u Bosni i Hercegovini.  Isto je toliko  usmjerena na pitanje budućnosti Crne Gore i njenih građana.

Nikada nije na odmet ponoviti: nakon osvajanja Srebrenice, zaštićene zona UN, pripadnici vojnih i paravojnih jedinica Republike Srpske ubili su više od 8.000 civila, muškaraca i dječaka. Za te zločine je, do sada, osuđeno oko 50 osoba na više od 700 godina zatvora.

Međunarodni sud pravde presudio je da je u Srebrenici počinjen genocid, a da su ga počinile vojne i policijske snage bosanskih Srba.  Srbija je, navodi se u presudi, odgovorna zato što nije spriječila geniocid.

A mogla je. To znamo i bez Haga.

Finalni tekst Rezoluciji UN

Finalni prijedlog Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici usaglašen je i predat predsjedniku Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija, saopštio je  ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija u četvrtak ujutru. Uz navođenje dijela dokumenata koja su poslužil kao osnov za njeno predlaganje,  Rezolucijom se:

1. Odlučuje da 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine.
2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao istorijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, takođe u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti.
3. Takođe bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene od strane međunarodnih sudova za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici.
4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida u Srebrenici koji tek treba da se suoče sa pravdom.
5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a.
6. Traži od Generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom Genocid u Srebrenici i UN, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od Generalnog sekretara da skrene pažnju na poštovanje ove rezolucije od strane svih država članica i organizacija sistema UN.
7. Poziva sve države članice, organizacije sistema UN, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.

Apel bez odjeka

Četrnaest organizacije za zaštitu ljudskih prava iz Srbije pozvale su Vladu i predsjednika Srbije da podrže Rezoluciju UN..

Potpisnici apela, među kojima su Fond za humanitarno pravo, Žene u crnom, Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji pozvale su vlasti u Beogradu da “prekinu s praksom slavljenja osuđenih ratnih zločinaca, poricanja zločina, žrtava i presuda međunarodnih sudova”.

“Time bi Srbija napravila odlučan korak prema pomirenju u regionu”, zaključili su. Apel je ostao  bez odjeka

Zoran RADULOVIĆ