Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNA GORA I MIGRACIJE: Sjever se gasi, a zemlju napuštaju visokobrazovani

Objavljeno prije

na

Cijeli jedan grad, veličine Pljevalja ili Berana, iselio se sa sjevera Crne Gore u posljednjih 15 godina. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore – Monstata od 2003. godine u južni region i Podgoricu preselilo je više od 38 hiljada stanovnika.

,,Karakteristični su tokovi iseljavanja sjevera i naseljavanja juga i centra. Bijelo Polje je opština s najvećim negativnim migracionim saldom (razlika između doseljenih i odseljenih) 2007. bio je minus 278, a 2016. godine minus 429. Opština s najvećim pozitivnim migracionim saldom je Podgorica”, kaže za Monitor Irena Varagić, savjetnica u Odsjeku statistike demografije iz Monstata.

Monstat bilježi samo unutrašnje migracije, a za podatke o broju građana koji su otišli u inostranstvo uputili su nas na Ministarstvo unutrašnjih poslova. Na pitanja o tome, i pored više urgencija, iz MUP-a nijesu odgovorili. Osim podatka da je stanovnika Crne Gore koji su odjavili prebivalište u posljednjih deset godina bilo – 1806. ,,Zemlje u koje se najčešće odjavljuju su Srbija – 1219 i Bosna i Hercegovina – 132”, navode.

Da se povećava broj građana koji napuštaju Crnu Goru, prije svega u potrazi za boljim životom, potvrđuju podaci Centralne banke Crne Gore. Priliv novca po osnovu doznaka iz inostranstva svake godine se povećava. Doznake su 2006. činile 7,5 odsto društvenog proizvoda, da bi posljednjih godina bile konstatno preko 10 procenata.

Najviše novca iz dijaspore stiže iz Italije, Srbije, SAD-a, Irske, Njemačke, Velike Britanije, Švajcarske i Singapura. Ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović nedavno je izjavio da se procjenjuje da se iz dijaspore godišnje građanima Crne Gore pošalje oko pola milijarde eura.

Direktor Uprave za dijasporu Predrag Mitrović, kaže za Monitor da oko pola miliona ljudi porijeklom sa ovih prostora živi u inostranstvu. Iseljenici iz Crne Gore žive u raznim krajevima svijeta, od susjednih zemalja, Evrope, preko Južne i Sjeverne Amerike, sve do Južne Afrike i Australije. Zemlje sa najvećom koncentracijom iseljenika porijeklom iz Crne Gore su Sjedinjene Američke Države (Njujork, Čikago, Detroit, San Francisko), Argentina (Provincija Ćako), Srbija (Vojvodina) i Turska (Istanbul, Sefakoj, Bursa, Izmir, Adana). Značajan broj naših iseljenika nastanjen je u Njemačkoj, Luksemburgu, Švajcarskoj i drugim zapadnoevropskim zemljama.

Mitrović kaže da prema podacima popisa iz 2003. godine 55.723 građanina Crne Gore su na privremenom radu i boravku u inostranstvu, dok po rezultatima popisa iz 2011. godine 35.689 državljana Crne Gore boravi u inostranstvu duže od godinu dana.

,,Pri tom oni čine samo jedan dio naše dijaspore. Ukupan broj iseljeničke populacije podrazumijeva i kategoriju iseljenika i njihovih potomaka koji nijesu sagledani i obuhvaćeni pomenutim popisima stanovništva Crne Gore, zašto objektivno nijesu postojali neophodni preduslovi”, kaže Mitrović.

On objašnjava da prema procjenama, čak 150.000 naših iseljenika živi u Turskoj, oko 40.000 u SAD-u, 30.000 u Argentini, 30.000 u Njemačkoj, 7.000 u Luksemburgu i isto toliko u Albaniji – pa vrlo vjerovatnom možemo pravdati tezu da van granica države živi još jedna Crna Gora.

Kada se uporede dostupni podaci Monstata od 2008. do sredine 2016. sjever države je napustilo ukupno 17.760 stanovnika. Unutrašnja migracija je iznosila 8.589, što znači da je u inostranstvo otišlo 9.177 građana.

,,Seobe ka područjima i mjestima gdje se sliva novac dio su i naše stvarnosti. Migracije, uglavnom sa sjevera CG, već decenijama se odvijaju u dva smjera – ka zemljama zapadne Evrope ili SAD i ka Podgorici i jugu. Rezultat je više nego poražavajući za demografiju sjeverne regije – gotovo da ne postoji grad u kojem nije drastično smanjen broj stanovnika u posljednjih par decenija”, kaže za Monitor ekonomista Mladen Bojanić.

Talas ekonomske migracije prema Njemačkoj, uglavnom Bošnjaka sa sjevera, desio se 2015. godine. Tada je 1.865 građana podnijelo u Njemačkoj zahtjev za azil, ali su se do decembra uglavnom dobrovoljno vratili. Njemačka je deportovala 142 građana Crne Gore.

Iz Uprave za dijasporu kažu da se ipak ne može govoriti o većem talasu. ,,Bolji obrazovni uslovi, viši standardi i bolje plaćeni stručni poslovi predstavljaju ključne motive potencijalnog odlaska iz zemlje. U opštinama koje inače karakteriše veći procenat iseljenika kao što su Gusinje, Plav, Rožaje, Petnjica ljudi se lakše odlučuju na odlazak, jer u iseljeništvu već imaju bliske rođake, rodbinsku mrežu koja im može pružiti pomoć u prvim godinama boravka u inostranstvu, pronalaženju odgovarajućeg zaposlenja, smještaja i slično”, objašnjava Mitrović.

Pozivajući se na njemačku Federalnu agenciju za migracije, NVO Euromost iz Bijelog Polja tvrdi da je u posljednje tri godine skoro 6.000 ljudi iz Crne Gore tražilo azil u ovoj zemlji. Samo dva odsto uspjelo je da ostane u Njemačkoj dok su ostali morali da se vrate u domovinu.

U jeku iseljavanja, prije dvije godine, potpredsjednik Vlade Rafet Husović, iz redova Bošnjačke stranke, obećao je da će vlast učiniti sve na sprečavanju iseljavanja sa sjevera.

Koliko je urađeno govori izjava Senke Klikovac savjetnice u Ministarstv zdravlja, krajem prošle godine, koja je kao jedan od ključnih problema detektovala to što ne postoji ni evidencija ljudi koji su emigrirali u inostranstvo.

U Studiji o socijalnom uticaju emigracije iz 2012. zabilježeno je da su emigranti iz Crne Gore pretežno muškarci, mladi ili srednjih godina i većina njih je iz sjevernog regiona.

Vlada ne uspijeva da napravi iole djelotvoran plan za sjever države u kome su tokom privatizacije uništeni skoro svi privredni, a ubrzano se krčme i prirodni resursi. Nezaposlenost u pojedinim opštinama, kao na primjer Beranama, je preko 50 odsto.

Prema podacima Euromosta tokom prošle i ove godine u Njemačku sve više odlaze mladi s visokim i srednjim obrazovanjem. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) s kraja prošle godine, pokazalo je da polovina mladih želi da napusti Crnu Goru. Kao ključne motive za odlazak naveli su očekivanje boljeg životnog standarda i lakšeg zapošljavanja.

,,Naročito je zabrinjavajuće iseljavanje visokoobrazovanog kadra, mladih ljudi na kojima bi trebalo da počiva ekonomski razvoj. Negativne demografske promjene kreiraju spiralu deinvestiranja i direktno smanuju prostor za budući ekonomski razvoj. Najbolji kadrovi napuštaju područja u kojima ne mogu da valorizuju svoje znanje i vještine, a potencijalnim investitorima nedostaju kadrovi na koje bi se mogli osloniti. Crna Gora je od strane investitora prepoznata kao zemlja sa niskom mobilnošću ljudskih resursa, gotovo da je nemoguće naći odgovarajući kadar koji je spreman da se iz Podgorice ili juga preseli u sjeverni region”, kaže Bojanić.

Mitrović kaže da u Upravi za dijasporu primjećuju, kroz kontakte sa iseljeništvom, da u posljednjih deset godina sve više visokoobrazovanih ljudi nakon studija ostaje u inostranstvu ili čak i napušta zemlju u potrazi za boljim poslom i profesionalnim mogućnostima: ,,Ovaj fenomen ipak treba posmatrati kao posljedicu globalizacije, veće mobilnosti i modernih tehnologija”.

Posljednja dva popisa govore da se broj stanovnika u Crnoj Gori smanjuje – 2003. godine je iznosio 620.145, dok je u 2011. godini bio na nivou od 620.029. Iz Monstata tvrde da u prethodnom desetogodišnjem periodu stopa nataliteta blago varira.

A prognoze za budućnost su sumorne. Analize američke Centralne obavještajne agencije (CIA), objavljene prošle godine, predviđaju da će do 2050. godine u Crnoj Gori živjeti 7,9 odsto manje ljudi nego danas.

Slične projekcije su prije par godina objavile i Ujedinjene nacije. Po njima Crna Gora će 2050. godine imati oko 52.000 stanovnika manje, odnosno oko osam odsto, pa će na teritoriji čitave države živjeti 574.000 stanovnika. Dok će 2100. godine u Crnoj Gori biti još manje stanovnika, odnosno, 437.000.

U publikaciji Projekcija stanovništva Crne Gore do 2060, iz 2014. godine, Monstat navodi projekcije prema kojima bi stanovništvo Crne Gore u 2061. godini moglo da se kreće u intervalu od 747.000 (varijanta visokog fertiliteta) do 469 (konstantna varijanta)!

Vladina Nacionalna strategija održivog razvoja do 2030, koja je objavljena 2017. godine, poziva se na Monstatove projekcije demografskih kretanja u narednim decenijama, koje pokazuju da bi Crna Gora nakon 2015. godine mogla da započne proces depopulizacije. ,,Depopulacija bi bila kontinuirana, a stanovništvo Crne Gore bi u 2050. godini brojalo svega 542.000 lica, ili za 78.000 manje (12.6% manje) nego na popisu 2011. godine, što približno odgovara broju stanovnika iz 1970-ih godina”, navodi se u Nacrtu strategije.

U Strategiji se predviđa da će na migracije znatno uticati integracija u Evropsku uniju. Očekuje se da će mladi ljudi iz Crne Gore odlaziti u države EU koje će im pružati bolje uslove za život i profesionalno napredovanje, a da će Crna Gora privlačiti radnu snagu, uglavnom iz regiona, mahom niže obrazovne strukture za jednostavnija zanimanja..

Ministarstvo vanjskih poslova i Uprava za dijasporu rade na izradi Nacrta novog zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima. Za početak bi pomak bio da se utvrdi bar plibližna brojka onih koji su se posljednje decenije iselili iz domovine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo