Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FINANSIJSKA VLAST U RALJAMA POLITIKE: Komesari oćerali bankara

Objavljeno prije

na

kuci

Odluka Centralne banke Crne Gore „vrhovne institucije monetarnog sistema” da se, skupa sa probranim predstavnicima sedme sile, brutalno obračuna sa izvršnim direktorom jedne ovdašnje banke – ne zbog njegovog rada već zbog nečega što je izgovoreno na sastanku grupe ljudi, koji nije imao nikakve veze sa bankama i bankarstvom – nije dobila publicitet koji zaslužuje. Moglo bi se, međutim, pokazati da će to za aktuelnog guvernera Radoja Žugića biti (ne)profesionalni potez sa najdugoročnijim posljedicama. Ili makar najtužnijim.

Da li je finansijski sistem u Crnoj Gori stabilniji nakon što je Centralna banka – zbog verbalnog delikta – iz zemlje, praktično, protjerala Roberta Kleindiensta, izvršnog direktora i člana borda NLB Montenegrobanke?

Mučan muk prati progon politički nepodobnog bankara iz Slovenije. I, evo već pa cijelu nedjelju, nikoga od nadležnih da pokuša objasniti uzroke i posljedice povučenih poteza.

Da li je procenat patriotski prosvijetljenih stanovnika Crne Gore porastao nakon što su čuvari tekovina prvo optužili a potom i presudili neopreznom i nepromišljenom bankaru koji je, na sastanku jednog interesnog udruženja (Slovenački poslovni klub) pred desetak okupljenih, kazao kako je stanje u Crnoj Gori gore nego u Burkini Faso?

Da citiramo patriotske uzbunjivače (ne treba ih miješati sa zviždačima koji su časni i hrabri ljudi/žene): „On se obrušio na Crnu Goru i stanje u našoj državi, opisujući je, uz brojne birane riječi kao goru od Burkine Faso!” Izostalo je elementarno objašnjenje. Da li što su dojavljivači loše zapamtili, ili zato što mediji zaogrnuti profesionalnim patriotizmom nijesu marili za detalje, tek ostali smo uskraćeni za kontekst. U čemu je to u Crnoj Gori stanje gore nego u Burkini Faso, jednoj od desetak najsiromašnijih zemalja na planeti. Prema našim izvorima, Kleindiensta je svoju ocjenu izrekao tokom razgovora o korupciju i njenom uticaju na poslovni ambijent u Crnoj Gori. Burkina Faso, na jeziku afričkih plemena koja u njoj žive, znači „zemlja poštenih ljudi”. Sami zaključite da li smo za poređenje.

„Lično sam navikao da djelujem na mjestima gdje mogu da doprinesem i gdje diskusija ide u pravcu iskrene, iako zahtjevne, razmjene mišljenja”, pokušao je da objasni sada već bivši izvršni direktor NLB-a nakon što mu je postalo jasno da će ga „razmjena mišljenja” koštati poslovnih pozicija u Crnoj Gori.

Nije zgorega znati: Roberta Kleindiensta od 2000. godine, radi na rukovodećim pozicijama u Novoj ljubljanskoj banci (NLB). U crnogorsku filijalu te banke (NLB Montenegrobanka) stigao je 2012. pravo na poziciju izvršnog direktora zaduženog (i) za finansijsko upravljanje i Sektor upravljanja rizicima. Riječ je, kažu dobro verzirani, o jednom od rijetkih stranih bankara koji je ovdje došao zbog iskazanih profesionalnih kvaliteta, a ne po osnovu političke podobnosti.

Oni kojima je crna hronika bliža od finansija čuli su za Kleindiensta krajem oktobra 2014, nakon što su ga dvojica maskiranih napadača pretukla metalnim šipkama na parkingu banke, kada je krenuo kući po završetku radnog dana. Policija i tužilaštvo vjerovali su kako su identifikovali jednog od napadača ali je on, u dva navrata, nepravosnažno oslobođen presudama Osnovnog suda u Podgorici. Drugom napadaču nema ni pomena.

Nakon pominjanja Burkine Faso i reakcija koje su uslijedile, Kleindiensta postaje poznat u cijelom regionu.

Čim su saznali za „prestup” direktora NLB čelnici CBCG najavili su njegovo kažnjavanje. „Centralna banka će biti prinuđena da pokrene proceduru oduzimanja odobrenja za izvršnog direkrora NLB Roberta Kleindiensta, ukoliko odbor direktora banke, u najkraćem roku, ne preuzme odgovarajuće mjere”, saopšteno je nakon hitnog sastanka guvernera Radoja Žugića sa glavnim izvršnim direktorom NLB Martinom Leberleom.

Žurba je, valjda, uslovila pa da ne znamo čime je CBCG bila prinuđena da pokrene proceduru koje se nije dosjetila kada su ovdašnje banke otimale novac svojih deponenata, zavodile klijente lažnim obećanjima o jeftinim kreditima u švajcarcima, falsifikovale potvrde o žirantima, obmanjivale klijenete i monetarne vlasti, prale novac domaćih i stranih kriminalaca… Nije valjda da su na guvernera uticala sjećanja na dane provedene u DPS-u, profesionalne veze sa braćom Đukanović (Žugić je u ime Prve banke potpisao ugovor kojim je Milo Acu dao 44 miliona naših para, da bi spasili obraz i zajedničku investiciju) ili ono malo kućice na morskoj obali, čiju bi nelegalnu gradnju spriječila svaka država na svijetu. Sem valjda Crna Gora.

Slovenci su vidjeli zlu priliku pa su svog izvršnog direktora razriješili samo par sati nakon Žugićevih prijetnji. To, ipak, nije bilo dovoljno.

,,Nakon donešene odluke Odbora direktora NLB Banke, Banka je u posljepodnevnim časovima primila Rješenje od Centralne banke Crne Gore kojim se oduzima odobrenje za izvršnog direktora Roberta Kleindiensta…”, navedeno je u saopštenju iz NLB.

Iz CBCG se nijesu oglašavali. A bilo bi interesantno saznati uz koje obrazloženje je Kleindiensta smijenjen. I ko je potpisao tu odluku. Ipak je to novitet u zemlji čiji je predsjednik objavio da je protiv referenduma o pristupanju NATO zbog toga što je crnogorsko društvo „pokazalo da kroz svoje podijeljenosti nema spremnost za tu vrstu izjašnjavanja”. Pa niko iz vlasti i njima privrženih medija nije tražio njegovu smjenu.

Jednako su prećutali i sve sramote koje su Crnoj Gori činjeli strateški partneri birani po kriterijumima vlasti. I to ne samo oni sa međunarodnih potjernica. Cio svijet nam se smijao kada je, krajem 2011. godine, kanadski magazin Toronto life objavio reportažu pod naslovom Destinacija Mankistan. Ponižavajuća kovanica nije izvedena iz zemlje majmuna već iz ideje da državom gospodari Piter Mank – kao što su tvrdili njegovi saradnici, sagovornici magazina. „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu – hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”, kazao je za Toronto life izvršni direktor kompanije Adriatic Marinas Oliver Korlet. Gdje je tada bio Radoje Žugić? A da, spremao se da da ostavku na mjesto guvernera CBCG, kako bi postao ministar finansija u sedmoj Vladi Mila Đukanovića. Poslije se ponovo vratio u Centralnu banku. Baš kako što je svojevremeno pretrčavao iz Fonda PIO do Prve banke i natrag.

Vratimo se u sadašnjost. Dokazujući gospodarima i običnome puku vlastito čojstvo i junaštvo, anonimne patriote za vikend su zakupile jedan od najvećih bilborda u gradu, tačno preko puta NLB, pa na njemu – preko fotografije inkriminisanog bankara – drečavom farbom uskliknuli: Kući! Da čuju i on i njegovi doskorašnji saradnici iz banke. Osveta je trajala do ponedjeljka u zoru, nakon čega je sa bilborda uklonjena slika prognanog nepomenika. Ostaje da se vidi da li će domovina i aktuelna vlast znati da na adekvatan način nagrade časne Crnogorce koji su stali u odbranu naših vrijednosti. I prava da se izrugujemo sa gostom koga smo prethodno istjerali iz kuće.

Na sajtu products.office.com companija Microsoft Bila Gejtsa donosi podatke o dostupnosti svojih aplikacija korisnicima mobilnih uređaja širom svijeta. Tako možemo saznati da korisnici android telefona i tableta iz Burkine Faso mogu na legalan način nabaviti Office paket. Za razliku od stanovnika Crne Gore. Možda ono „zemlja poštenih ljudi” ipak nešto znači.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo