HORIZONTI
CRNA GORA I VIZE ZA AMERIKU: Loša diplomatija i oreol narkosa
Objavljeno prije
7 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Konzularnim službenicima je naloženo da odbijaju zahtjeve za vize dok DoS ne sprovede novu procjenu procedura provjera. U društvu 75 zemalja, među kojima su mnoge problematične ili propale države (failed states) Afrike, Azije i Latino Amerike, našla se i Crna Gora zajedno sa svim njenim balkanskim susjedima i Makedonijom. Izuzetak je Srbija. Po podacima Stejt dipartmenta iz 2024, Crna Gora je lider u Evropi, ako se izuzme Rusija, po stopi odbijenih zahtjeva za američku B1/B2 vizu
Američki Stejt dipartment (DoS) je 14. januara objavio listu od 75 zemalja za čije državljane se obustavlja, tj. pauzira postupak za obradu useljeničkih viza za Sjedinjene Države (SAD). Naime, useljenici iz tih zemalja “koriste socijalnu pomoć američkog naroda u mjeri koja se smatra neprihvatljivom”. Ova obustava je na snazi dok SAD ne budu “osigurale da novi imigranti neće isisavati bogatstvo od američkog naroda.“ Konzularnim službenicima je naloženo, da u skladu sa važećim zakonima, odbijaju zahtjeve za vize dok DoS ne sprovede novu procjenu procedura provjera. U društvu 75 zemalja, među kojima su države Afrike, Azije i Latino Amerike, našla se i Crna Gora zajedno sa svim njenim balkanskim susjedima i Makedonijom.
Izuzetak je Srbija. Od ostalih “evropskih” država na listi su Rusija i Bjelorusija i pojedine države nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Ovakva klasifikacija mnogima nije iznenađenje s obzirom da je prethodni režim Mila Đukanovića predano doprinosio lošem imidžu Crne Gore kao mafijaške i narko države čiju nezavisnost je najviše pogurala Putinova Rusija. Objavljene dekodirane Sky prepiske državnih narko operativaca su samo potvrdile oreol koji je Crna Gora već stekla pod “Šefom” kako su Đukanovića nazivali u komunikacijama.
Odlazeća američka ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke se u intervjuu za RTCG dan poslije kratko osvrnula na suspenziju useljeničkih procedura uz isticanje “da je Crna Gora dobrodošla i želimo dobrodošlicu svim ljudima koji su kvalificirani za vizu”. Rajnke je u intervjuu ipak naglasila da “način na koji se CG kreće je vrlo optimističan” i da podržava želju crnogorskog naroda da uđe u Evropsku Uniju (EU).
Željko Perović, crnogorski diplomata koji je službovao u SAD-u kao konzul i kasnije ambasador pri Ujedinjenim Narodima (UN) u Njujorku, je u izjavi za Pobjedu rekao da riječ o administrativnoj mjeri američke strane. „ Međutim, kod nas…jedna ovako značajna odluka automatski dobija političku konotaciju, posebno jer se Crna Gora prvi put suočava sa ovakvim ograničenjem” ocjenjuje Perović. Upozorio je da “crnogorska diplomatija posljednjih godina zapostavila ključne centre moći” i da je “Crna Gora danas gotovo nevidljiva u Vašingtonu”. Odnosi sa Londonom, Berlinom, Parizom, a “naročito sa SAD- om, ozbiljno su zapostavljeni.
Brajan Lanza, bliski prijatelj i bivši šef tranzicionog tima američkog predsjednika Donalda Trampa u intervjuu za RTCG od 13. septembra prošle godine je upozorio na “slom diplomatskog djelovanja i propuštene prilike Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore (MVP) i njene ambasade u Vašingtonu” uz naglo osipanje crnogorskog kokusa u Kongresu.
Iako domaći zvaničnici tvrde da suspenzija useljeničkih viza ne pogađa dobronamjerne putnike preko Atlantika uz naglasak ambasadorke Rajnke Crnogorcima da “želim vas ohrabriti da putujete u našu zemlju” situacija nije ružičasta ni sa turističkim posjetama Americi. Naime, po podacima Stejt dipartmenta iz 2024. godine Crna Gora je lider u Evropi, ako se izuzme Rusija, po stopi odbijenih zahtjeva za američku B1/B2 vizu. Te godine je odbijeno čak 36,48 odsto aplikanata. Druga je ruskom agresijom i terorom pogođena Ukrajina sa stopom od 33,45 odsto. Slijedi Albanija sa 33,47 odsto, Bjelorusija sa 28,79 odsto, Makedonija sa 28 odsto, Srbija 17.7 i BiH sa 11.64 odsto odbijenih.
Crna Gora je pri samom dnu kada je u pitanju trajanje američke turističke vize. Crnogorski državljani dobijaju vizu (oni kojima se odbobri) na 36 mjeseci (tri godine). Od Crne Gore je jedino gora Albanija. Državljani Srbije i BiH dobijaju vizu na 10 godina. Makedoncima viza važi 5 godina. Slovencima su vize za SAD ukinute još krajem 2007. godine ,a Hrvati mogu putovati u Ameriku bez vize od oktobra 2021.
Crnogorsko MVP za razliku od Srbije, nije vodilo aktivnu kampanju za ukidanje viza za Britaniju, Irsku i SAD kao i na jačanju međunarodnog imidža zemlje. Iz DoS-a nam je neformalno rečeno da je ukidanje viza, tj. Akcioni plan za stavljanje na bijelu listu (Visa Waiver Program) prije mnogo godina tražio zvaničnik pri samom vrhu bivšeg režima. Crnogorskoj vlasti su tada prezentirani kriteriji koje treba ispuniti za VWP tj. bezvizni režim. Crna Gora nije formirala akcioni tim u nadležnim institucijama niti je išta poduzela po tom pitanju. Nakon pola godine isti zvaničnik, koji se slovi blizak Kremlju, je opet informativno pitao da li se može očekivati i kada ukidanje viza. Dobio je isti odgovor kao i prvi put.
Da se i sadašnji režim turističkih posjeta masovno zlopotrebljava jasno je već nekoliko godina. Domaća štampa je naširoko pisala o utabanim kanalima “turističkih” odlazaka u Kaliforniju i Kolorado na rad na plantažama marihuane. U tim državama uzgajanje i prodaja kanabisa je legalizirana. Crnogorski “turisti” tamo rade na crno. Za naše uslove, visoki prihodi ne prijavljuju se ni američkim ni crnogorskim poreskim vlastima. Postoje brojni snimci na društvenim mrežama o atmosferi na tim farmama. Posljednjih godina je i popularan i “turistički” odlazak za vožnje teretnih kamiona i šlepera u SAD-u pa je polaganje za C i C1 vozačku kategoriju u Crnoj Gori doživjelo pravu ekspanziju. Dolaskom Tramp admnistracije mnogi Crnogorci su ekspresno vraćeni nazad zbog prekoračenja dozvoljenog boravka i jer su uhvaćeni da rade sa turističkom vizom.
Najviše su glas o svojoj zemlji diljem okeana pronijeli naši pomorci kao šverceri droge. U tome su zasjenili i tradicionalno poznate Albance dok su među jednako “jakim” narko Srbima, opet najpoznatiji oni “poreklom iz Crne Gore”. U Americi su crnogorski mornari došli na naslovne strane medija i udarnog saopštenja FBI-ja nakon rekordnog ulova od 20 tona kokaina na brodu MSC Gajan (Gayane) u Filadelfiji. Tovar je vrijedan 1,5 milijardi dolara ,a uhapšena su petorica Crnogoraca.
Kasnije je istim povodom uhapšen i bivši bokser Goran Gogić. Uhapšen je u Majamiju krajem oktobra 2022. . Suđenje u Njujorku nije završeno zbog spektakularnih opstrukcija procesa koje liče na akcioni film. Suđenje je već ranije odlagano jer je otkriven pokušaj podmićivanja jednog porotnika od strane trojice Albanaca. Gogić je imao mrežu firmi za nekretnine i ostale pokrivalice u Njemačkoj gdje je imao prebivalište. Po riječima jednog zapadnog diplomate, postoje za sada nevalidirane informacije da je Gogić u Crnoj Gori održavao odnose s čovjekom u vrhu sigurnosnog aparata, osobom od povjerenja samog vrha bivšeg režima.
Uvidom u dokumenta američkih sudova operacija isporuke kokaina na otvorenom moru na MSC Gajan je zahtijevala izuzetnu logistiku i garancije da se tolika količina droge isporuči operativcima koji do tada nisu predstavljali nikakva imena u narku biznisu. To znači da je iza njih stajao neko puno jači. U dokumentu američkog tužioca za istočni distrikt Njujorka od 9. januara ove godine se navodi da je pod istragom i Gogićev advokat iz advokatskog ureda Rubinštajn i Koroco zbog podmićivanja porotnika i opstrukcije pravde dok ga je jedan svjedok optužio da se bavi i zelenašenjem. Takođe se navodi da su pretresom pritvorske jedinice MDC u Njojorku u kojoj se nalazi Gogić pronađena strogo povjerljiva dokumenta koja on nikako nije smio imati u ćeliji već jedino na sudu u prisustvu advokata. Među stvarima nađenim pretresom ćelije je i fotografija sa kćerkom jednog od svjedoka saradnika koja je napravljena kada je imala 15 godina u Kolumbiji. Američki tužilac navodi da je pronađeni materijal dio “koordiniranih napora ka zastrašivanju svjedoka i opstrukciji pravde”. Dalje se navodi da je sedmicu pred nastavak suđenja Gogiću “osoba povezana s istočno-evropskom narko organizacijom posjetila dom svjedoka saradnika u Kolumbiji u kome živi sada punoljetnja njegova ćerka i da je dotični tražio razgovor s njenim ocem. Sadašnjeg svjedoka saradnika je kolumbijska vlada izručila SAD-u još 2022. što je poznato širokoj javnosti. Stoga traženje razgovora i raspitivanja je protumačeno kao prijetnja porodici i svjedoku saradniku pa su kolumbijske vlasti stavile ćerku pod posebnu zaštitu. Gogić je u ćeliji imao i telefon preko koga je nazvao drugog svjedoka saradnika (u istom zatvoru) i tražio da ga posjeti na njegovom spratu. Identitet trećeg svejdoka saradnika (državljanina Holandije) je otkriven dva dana pred suđenje Gogiću od strane lokalnih novina u Amsterdamu.
Ovakva logistika u spašavanju Gogića govori da je puno više od običnog narko operativca i da su u njegovo spašavanje od osude uključeni ogromni resursi koje posjeduju elementi državnog aparata ili transnacionalne kriminalne organizacije. Stoga, nije čudo da mnogi pomorci iz Crne Gore traže srpsko, bosansko i albansko državljanstvo da bi lakše dobijali vize za pomorce.
Crnoj Gori predstoji puno posla na boljem imidžu dok Specijalnom tužilaštvu (SDT) izgleda samo može pomoći zapadni pritisak, kao i do sada, da dođe do glave hobotnice koja je davila Crnu Goru tri decenije.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
POBJEGAO MILOŠ MEDENICA: Hoće li ko odgovarati
-
SAVREMENA TEHNOLOGIJA I SREDNJOVJEKOVNA SVIJEST: Lovci na privatnost
-
ZATVORENO POGLAVLJE 32 – FINANSIJSKI NADZOR: Tokovi (prljavog) novca tek dolaze na red
-
ELEKTROPRIVEDA CRNE GORE I POLITIKA: Nova vlast i stari modeli
-
MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA: Zamjenjujemo suštinu senzacionalizmom
-
ISTORIJSKI REVIZIONIZAM, VLAST I SPC: Bronzano društvo
HORIZONTI
REGULACIJA DRUŠTVENIH MREŽA: Tinejdžeri između analiza, zabrana i posljedica
Objavljeno prije
3 sedmicena
21 Augusta, 2026
Ograničenja korišćenja društvenih mreža u Australiji stupila su na snagu prije nešto više od pola godine, u decembru 2025. Još je veoma rano pričati o bilo kakvim efektima australijskih mjera koje su imale uticaja i na druge države. Za sada su ove akcije otvorile brojna kompleksna pitanja
Držati tinejdžere podalje od društvenih mreža, nakon što su tim platformama već bili izloženi od malih nogu, veoma je težak zadatak. Ako ova politika koja je pilotirana u Australiji zaživi, najveću korist od nje mogu imati mlađa djeca, koja još imaju priliku da razviju drugačije navike.
Ograničenja korišćenja društvenih mreža stupila su na snagu prije nešto više od pola godine, u decembru 2025. Ove reforme predstavljaju najveću regulatornu i kulturnu promjenu sa kojom su se tehnološke platforme suočile od stupanja na snagu Opšte uredbe Evropske unije o zaštiti podataka (GDPR) 2018. godine. Zakonska odgovornost je na platformama, a ne na djeci ili roditeljima. Zakon se trenutno odnosi na Facebook, Instagram, Kick, Reddit, Snapchat, Threads, TikTok, Twitch, X i YouTube. Popularni servisi kao što su Discord, Messenger, WhatsApp, Roblox, Steam i Google Classroom nalaze se među servisima koji nijesu obuhvaćeni ograničenjima. Tehnološkim kompanijama koje ne sprovedu mjere zaprijećene su kazne do 54,6 miliona australijskih dolara. Još je veoma rano pričati o bilo kakvim efektima australijskih mjera koje su imale uticaja i na druge države.
Ovih dana u fokusu je Francuska koja je na primjeru Australije počela da mijenja navike svojih tinejdžera. Planirana francuska zabrana, koja bi bila prva takve vrste u Evropi, trebalo je da od narednog mjeseca onemogući pristup društvenim mrežama svim osobama mlađim od 15 godina. Francuski sud je prošlog petka odbacio ovaj zakon. Odluka predstavlja veliki udarac njenom zagovorniku, predsjedniku Emanuelu Makronu i otvara temeljna pitanja o pokušajima zaštite djece na internetu.
U saopštenju objavljenom kasno u petak iz kancelarije francuskog predsjednika poručeno je da vlada neće odustati od zakona. Novi rok postavljen je za proljeće 2027. godine, što se poklapa sa završetkom Makronovog mandata. Grčka i Danska planiraju da slijede francuski primjer. Očekuje se da u septembru i predsjednica EK Ursula von der Lejen najavi mjere na nivou cijele EU.
Promjena australijskih zakona o korišćenju društvenih mreža dogodila se u vrućoj političkoj atmosferi. Dobar dio tadašnje kampanje za premijersko mjesto ispratila su obećanja o brzom uvođenju ovog zakon. U to su se uključili mediji, javne ličnosti i roditelji čija su djeca pretrpjela ozbiljne posljedice ili izvršila samoubistvo nakon zlostavljanja na društvenim mrežama. Nakon što je 2024. godina protekla u ovakvoj atmosferi, kraj naredne donio je nove mjere. To nijesu uspjeli usporiti ni brojni političari i dobar dio javnosti koji su tražili detaljnije analize i procjenu učinaka ovih reestriktivnih mjera na mlade ljude. Vlada je zakon predstavila kao odgovor na problematično ili kompulsivno korišćenje platformi, sajber nasilje, štetan sadržaj, neželjene kontakte sa odraslim osobama i rizike po mentalno zdravlje.
U mjesecima nakon početka primjene zabrane uklonjeno je, deaktivirano ili ograničeno najmanje 4,7 miliona naloga. Što se tiče tinejdžera, tek je svaki četvrti planirao da prestane da koristi društvene mreže nakon stupanja zabrane na snagu. Mnogi su smišljali načine kako da prevare sistem. U prvom istraživanju među roditeljima, 31 odsto ispitanika reklo je da njihovo dijete i nakon početka primjene zakona ima najmanje jedan nalog na društvenim mrežama, u poređenju sa 49 odsto prije njegovog uvođenja.
Iako brojna istraživanja potvrđuju razloge za zabrinutost zbog ranjivosti adolescenata, ona ne dokazuju da će zabrana smanjiti nevolje. Javna rasprava bila je usmjerena i na dizajn platformi koji podstiče zavisnost i rizik da takva rješenja negativno utiču na mentalno zdravlje mladih čiji se mozak još razvija.
Funkcije poput beskonačnog skrolovanja podstiču neprestano korišćenje društvenih mreža, koje može potisnuti aktivnosti vezane za dobrobit mladih, poput spavanja i druženja sa prijateljima. Ipak, poslije dvije decenije istraživanja, dokazi da su društvene mreže štetne po mentalno zdravlje većine adolescenata i dalje nijesu konačni. Neki se nadaju da bi prirodni eksperiment „prije i poslije“, koji je omogućila australijska zabrana, mogao biti prilika da se posljedice društvenih mreža mnogo bolje ispitaju.
Istraživanje koje je sproveo YouGov početkom januara 2026., svega mjesec od uvođenja novih mjera, pokazuje da su roditelji prijavili neke prve pozitivne promjene. Njih 38 odsto primijetilo je da su djeca prisutnija i više uključena u međusobnu komunikaciju, a isti procenat smatrao je da se njihov odnos sa djecom poboljšao. Bilo je i negativnih posljedica. Njih 25 odsto primijetilo je smanjenje društvene povezanosti, kreativnosti ili podrške vršnjaka na internetu.
Sve veća podrška mjerama kojima se tinejdžeri nastoje zaštititi od štetnih posljedica društvenih mreža vuče korijene iz izvještaja koji je The Wall Street Journal objavio 2021. godine. Tekst je bio zasnovan na procurjelim internim dokumentima Mete, prema kojima je kompanija u sopstvenim istraživanjima utvrdila da je Instagram štetan za tinejdžerke. Prema izvještavanju WSJ-a, kompanija je zanemarila te nalaze u korist maksimalnog vremena korišćenja platforme i profita.
Izvještaj je pokrenuo veliku istragu u SAD, a izvršni direktor Mete Mark Cukerberg pozvan je 2024. da svjedoči pred Senatom o bezbjednosti djece na internetu. Prema navodima iznesenim na saslušanju, Instagram je doprinio okolnostima zbog kojih su neki od tih tinejdžera izvršili samoubistvo. Meta se trenutno suočava sa talasom novih tužbi zasnovanih na navodnim posljedicama po mentalno zdravlje. Kompanija tvrdi da zavisnost od društvenih mreža nije priznata kao medicinsko stanje i da se zbog toga ne može smatrati odgovornom.
Više istraživanja povezuje oslanjanje na ove platforme sa povećanom učestalošću depresije i anksioznosti, iskrivljenom slikom o sopstvenom tijelu i niskim samopoštovanjem. Osim studija koje utvrđuju takve korelacije, pojedini zakonodavci ukazuju i na sve veću učestalost osjećaja beznađa i usamljenosti među djecom. Istovremeno, nije jasno da li će zabrane ostvariti cilj smanjenja pretjeranog korišćenja društvenih mreža među djecom.
Svjesna da je više od milion mladih ljudi praktično postalo dio eksperimenta javne politike, australijska kancelarija eSafety Commissioner zadužena za sprovođenje zabrane, finansira istraživanja kojima treba utvrditi njene koristi i štetne posljedice. Istraživanje obuhvata ankete, fokus grupe i intervjue, praćenje korišćenja društvenih mreža na telefonima i više od 4.000 adolescenata i njihovih roditelja i staratelja.
Jedno istraživanje zaključuje da ograničavanje pristupa određenim platformama ne podstiče nužno djecu da više vremena provode van interneta. Umjesto toga, ona se mogu okrenuti drugim aktivnostima, poput gledanja televizije, igranja video-igara ili čak istraživanja mračnijih djelova interneta.
Osnovni problem ovog regulatornog trenda je to što zabrane društvenih mreža ciljaju pristup platformama umjesto ponašanja samih platformi. Glavna briga donosilaca odluka jeste izloženost djece štetnom sadržaju i uticaj društvenih mreža na mentalno zdravlje. Međutim, takva šteta nije ograničena samo na maloljetne korisnike. Elementi dizajna koji podstiču zavisnost, opasan sadržaj i negativne psihološke posljedice pogađaju korisnike svih starosnih grupa. To ukazuje na potrebu za rješenjima koja će se ovim problemima baviti sistemski, a ne isključivo kroz starosna ograničenja.
Neki istraživači upravo iz ovih razloga smatraju da bi političari i naučnici trebalo da promijene pristup. Umjesto pokušaja da se uvedu sveobuhvatne zabrane, koje će vjerovatno biti uzaludne, oni smatraju da je vrijeme da se pooštri kontrola algoritama društvenih mreža i pravila koja određuju kakav će sadržaj korisnici dobijati. Ti algoritmi osmišljeni su tako da adolescente što duže zadrže uz njihove feedove, nudeći im sadržaj koji može biti bezazlen ili banalan, ali prečesto i štetan.
Problem je ovdje što velike kompanije svoje algoritme smatraju poslovnom tajnom i ne dozvoljavaju istraživačima uvid u njih. Regulatori pritiskaju kompanije da budu transparentnije. Na primjer, Akt Evropske unije o digitalnim uslugama (Digital Services Act) od avgusta 2023. zahtijeva od internet platformi sa više od 45 miliona korisnika, među kojima su Instagram, TikTok i Snapchat, da uopšteno objasne kako njihovi algoritmi funkcionišu.
Umjesto zabrane pristupa internet prostorima koji mlade obrazuju, povezuju i osnažuju, zakonodavci bi trebalo da se usmjere na regulisanje sistema koji pokreću štetnu dinamiku na internetu, prikupljanje podataka, algoritme i moderaciju sadržaja. Zagovornici ovakvog pristupa smatraju da bi unapređenje dizajna platformi i njihovim sveobuhvatnim upravljanjem bilo obećavajući put ka digitalnom okruženju koje će biti bezbjedno, inkluzivno i održivo za korisnike svih uzrasta.
Dok je sve još u eksperimentalnoj fazi, jedan efekat australijske zabrane je već vidljiv. Širom svijeta zabrana je promijenila stavove prema dizajnu i regulisanju društvenih mreža i povećala pažnju javnosti prema alatima kojima kompanije svoje proizvode čine neodoljivim.
Među državama i jurisdikcijama koje su nakon Australije preduzele korake za ograničavanje pristupa društvenim mrežama nalaze se Brazil, Indonezija, Kanada, Malezija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Francuska, Španija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Grčka, Danska, Evropska unija…
Dragan LUČIĆ
Komentari
HORIZONTI
NOVI AUTO-PUTEVI VODE PLANINSKE DRŽAVE DO GLOBALNE EKONOMIJE: Svi smo bliži
Objavljeno prije
2 mjesecana
18 Jula, 2026
Zahvaljujući savremenim tehnologijama koje omogućavaju izgradnju auto-puteva kroz planine, obrazac regionalnog razvoja se promijenio. I u dalekim planinskim zemljama Azije i u Crnoj Gori
Kineska ambasada u Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, organizovala je 13. jula simpozijum povodom 105. godišnjice Komunističke partije Kine (KPK), a događaj je privukao visoke zvaničnike i uticajne članove Parlamenta, iako vladajuća Nacionalistička stranka Bangladeša (BNP) ne dijeli socijalističke ideje. Namjera bangladeške političke elite da oda počast KPK je sasvim razumljiva, jer je početkom jula započela nova epoha u odnosima između Bangladeša i Kine. Dhaka je konačno pristala na prijedlog Pekinga da učestvuje u izgradnji ekonomskog koridora Kina – Mjanmar – Bangladeš (CMBEC). To će biti strateška trgovinska ruta koja će omogućiti zaobilaženje Malajskog moreuza, kojim upravljaju Indonezija, Malezija i Singapur. Kina će dobiti direktan pristup Indijskom okeanu preko Čitagonga (glavne luke Bangladeša) i Mongle (druge najveće luke u zemlji).
Ovaj projekat je izuzetno važan za Kinu, ali Bangladeš se nije usudio učestvovati u njemu, iako je proindijska vlada Šeik Hasine svrgnuta 2024. godine. Nova vlada, koju je formirala BNP, želi održati bliske veze s New Delhijem, uprkos svom pristanku da pomogne Pekinškoj strategiji opkoljavanja Indije.
Postoji primjer koji Bangladeš želi slijediti – CMBEC bi trebao postati istočni blizanac Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC). Taj projekat, koji je Pakistan ponudio s novim izgledima za ekonomski razvoj i geopolitički utjecaj, nije lišio Islamabad strateške autonomije. Uprkos snažnoj ovisnosti o vojnoj i ekonomskoj saradnji s Kinom, Pakistan pokušava obnoviti odnose sa SAD-om, dramatično pogoršane tokom rata u Afganistanu.
Bangladeška vlada je istovremeno s prihvatanjem kineske ponude pokazala da pridaje važnost odnosima sa SAD-om. Američkoj ambasadi je dozvoljeno da organizuje proslavu 250. godišnjice američke nezavisnosti u prostorijama Nacionalnog parlamenta, najvećeg zakonodavnog kompleksa na svijetu. Značajno je da je parlamentarni kompleks u glavnom gradu Bangladeša projektovao poznati američki arhitekta Louis Kahn. Njegova učenica Svetlana Kana Radević postala je jedna od najistaknutijih arhitekata Crne Gore i bivše Jugoslavije.
Vratimo se kući. U aspektu razvoja infrastrukture, Crna Gora se čini bližom Pakistanu nego njenom rivalu Bangladešu (obje zemlje pokušavaju ublažiti posljedice rata za nezavisnost Bangladeša 1971, ali međusobno povjerenje još nije u potpunosti obnovljeno). Planine su ometale veze Pakistana sa susjednim zemljama, čineći ga uglavnom oslonjenim na pomorske trgovačke rute. Ta prepreka je prevaziđena tek izgradnjom CPEC-a, koji povezuje kinesku regiju Xinjiang sa pakistanskom lukom Gwadar. Pokrenut je 2015. godine, a CPEC je postao jedan od najvažnijih dijelova kineske inicijative Pojas i put, koju kineski lider Xi Jinping smatra ključnom za ekonomski razvoj i geopolitički utjecaj zemlje. Preko 20 milijardi eura uloženo je u završene infrastrukturne i energetske projekte povezane s CPEC-om, a najmanje 34 milijarde eura već je potrošeno na projekte koji još nisu završeni.
Značaj CPEC-a prvenstveno se zasniva na njegovoj sposobnosti da osigura siguran put direktno kroz planine, prvo iz Kine u Pakistan, a ovog proljeća dodani su koridori od Pakistana do Kirgistana i Tadžikistana. Ovi novi koridori pružaju zemljama Centralne Azije kopneni pristup Arapskom moru preko Pakistana, zaobilazeći Afganistan, koji će ostati nesiguran u doglednoj budućnosti. Zahvaljujući savremenim tehnologijama koje omogućavaju izgradnju auto-puteva kroz planine, obrazac regionalnog razvoja se promijenio. Najznačajniji korak u tom smjeru napravljen je u septembru 2015. godine, kada je završena izgradnja tunela prijateljstva Kine i Pakistana. Udaljenost koju pokriva ovaj projekat čini se beznačajnom u poređenju sa 3000 km CPEC-a. Ali bez njegovog završetka, značaj cijelog CPEC-a bio bi umanjen, jer bi prolaz iz Pakistana u Kinu ostao ugrožen vremenskim uslovima, poplavama i klizištima. Izgradnja niza mostova i tunela dugog 24 kilometra trajala je 36 mjeseci i koštala je 240 miliona eura. Projekat, koji je uključivao dva velika mosta, 78 propusta i pet kilometara tunela, izvela je državna Kineska korporacija za puteve i mostove (CRBC). To je dokazalo da su kineske korporacije ostvarile prednost u planinskoj gradnji.
Zahvaljujući poboljšanju trgovinskih ruta sa susjednim zemljama i važnoj ulozi u kineskom globalnom infrastrukturnom projektu, Pakistan je postao zanimljiviji drugim globalnim igračima, prije svega SAD-u. Pakistanski ministar unutrašnjih poslova Mohsin Naqvi stigao je 11. jula u Washington na novu rundu razgovora usmjerenih na proširenje bilateralne ekonomske saradnje, nove mogućnosti za ulaganja i komercijalna partnerstva između dvije zemlje. On je pozdravio američke investicije u rudarski i energetski sektor i obećao da će američkim investitorima biti osigurano sigurno okruženje.
Pakistan je na pregovorima sa SAD-om predstavljao ministar unutrašnjih poslova iz očigledne nužde. Amerikanci su najviše zainteresirani za nabavku rijetkih zemnih metala, vitalnih za motore električnih vozila i odbrambenu elektroniku, koji su pronađeni prvenstveno u Balučistanu. Port Gwardar, koji se smatra jednim od ključnih elemenata kineske inicijative Pojas i put također se nalazi u toj provinciji. Situacija u Balochistanu je daleko od mirne. U provinciji djeluju dvije glavne antivladine vojne organizacije – Baloch Liberation Army (BLA), separatistički pokret za koji se smatra da ga podržava Indija, i Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), fundamentalistička grupa zasnovana na istim idejama kao i afganistanski talibani. Uprkos razlikama, čini se da oni koordiniraju svoje aktivnosti. Njihovi oružani napadi su glavni uzrok zašto dubokovodna luka, koja je trebala postati Singapur Arapskog mora, ne može raditi punim kapacitetom.
Naravno, Crna Gora nema problema s militantima koji napadaju policiju ili pokušavaju uništiti infrastrukturu. Međutim, u trenutnim okolnostima Crna Gora nema šanse da postane dio kineskog globalnog infrastrukturnog projekta, jer ni EU ni SAD to ne mogu dozvoliti. Kina je pokušala to učiniti, osiguravajući i kredit i građevinsku korporaciju za autoput od Podgorice do Kolašina. Ali čak i prije nego što je projekat završen, postalo je jasno da Kina neće moći da ga koristi za ekonomsku ekspanziju i olakšavanje pristupa evropskom tržištu. Bidenova administracija koja je došla na vlast 2021. godine pokušavala je da smanji globalni uticaj Kine i ojača transatlantsko partnerstvo ograničavanjem ekonomskih odnosa Evrope s Kinom. Ruska invazija na Ukrajinu dala je povod za stvaranje koalicije predvođene SAD-om za ograničavanje širenja Kine u Evropi pod sloganom suprotstavljanja autoritarnim režimima koji prijete demokratiji. 13. jula 2023. godine stupila je na snagu Uredba o stranim subvencijama. Aktivnost kineskih državnih korporacija (a pod Xi Jinpingom sve značajne korporacije su postale državne) bila je ograničena, zabranjeno im je da steknu kontrolu nad evropskim lukama. Grčka luka Pirej, kojom upravlja i većinski je u vlasništvu kineskog COSCO-a, ostaje jedini izuzetak. Iako korporacija ima udjele u nekoliko drugih evropskih luka, ne može ih povećati.
Nakon izbora aktuelnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, situacija se donekle promijenila. Sadašnja američka administracija ne smatra EU suštinski važnom. Stoga, nema ništa protiv određenog jačanja ekonomskih veza između EU i Kine. Osim toga, SAD se u tom smislu više nemaju čega bojati. EU je počela da se plaši kineskog ekonomskog razvoja, jer kineski industrijski izvoz raste uglavnom na štetu evropskog. U svakom slučaju, Crna Gora je dobila priliku da koristi kineske tehnologije za povećanje svog tranzitnog potencijala. Sada se za to ne mogu koristiti kineski krediti, Crna Gora mora snositi neke troškove iz vlastitog budžeta i uz evropske grantove. Auto-put Mateševo – Andrijevica, kao i Tuneli prijateljstva Kina – Pakistan, ne pokriva veliku udaljenost. I igra istu funkciju. Mijenja obrazac razvoja zemlje, gdje su planine ometale izgradnju trgovinskih ruta. Može donijeti nove ekonomske perspektive Crnoj Gori, koja je treća najplaninska zemlja na svijetu, nakon Butana i Nepala. Naravno, ako EU ne odbije da se bori za svoju ekonomsku sigurnost.
Dmitri GALKIN
Komentari
HORIZONTI
SLUČAJ SENJAK – OBMANE, CENZURE, ZAVJERE…: Samospoticanje Vučićevog režima
Objavljeno prije
3 mjesecana
30 Maja, 2026
Putovanje u Kinu, prije toga u Azerbejdžan i patetične salve vrijeđanja Crne Gore zato što se “otcepila” prije 20 godina su dobro korišćene kao pokrivalice i skretanje pažnje zbog rastućih unutrašnjih problema Vučićevog režima. Pokušaj zataškavanja i onda relativizacije ubistva Aleksandra Nešovića usljed svađe u punom gostiju restoranu “27” na Senjaku i kasnije hapšenje šefa Policijske Uprave Beograda Veselina Milića zbog prikrivanja i Saše Vukovića Bosketa osumnjičenog za ubistvo je stvorio nove neprijatnosti Vučiću
U ponedjeljak se iz Kine javio formalni predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević da je potpisao Memorandum o saradnji SNS-a i Komunističke partije Kine. On je na Instagramu napisao da je time “dodatno učvršćeno čelično prijateljstvo” država i potvrđen “zajednički kurs saradnje koju su postavili predsednici Aleksandar Vučić i Si Điping”. Vučević, koji se ranije zvanično vodio kao ministar odbrane i premijer Srbije je akter je brojnih korupcionaških afera. Naglasio je da je Memorandum “više od formalnog sporazuma – ovo je nova faza saradnje i prilika da učimo iz iskustva, znanja i modela razvoja koji je Kina uspešno izgradila”.
Vučić je tokom petodnevne posjete Kini svaki dan javljao “sjajne vesti” njegovih sastanaka, Ordena prijateljstva i važnih sporazuma…za dobrobit i kineskog i srpskog naroda. Dogovorena su navodno i 953 miliona eura novih investicija u posrnulu srpsku privredu. Vučić je u Pekingu posjetio Muzej Komunističke partije ali je “želio i da vidi mjesto u kom je rođena KP, a to je u Šangaju”. Želio je da sazna nešto više o toj partiji, i vođama “ koji su kroz kinesku istoriju postizali najbolje rezultate za kineski narod, iako pod veoma teškim okolnostima”. Najavljena je i prva faza proizvodnje kineskih robota već u julu i da „niko drugi u Evropi nema to što će da ima Srbija za samo dva meseca“.
Putovanje u Kinu, prije toga u Azerbejdžan i patetične salve vrijeđanja Crne Gore zato što se “otcepila” prije 20 godina su dobro korišćene kao pokrivalice i skretanje pažnje zbog rastućih unutrašnjih problema režima. Posmatrači smatraju da režim šalje jasnu poruku da može uvesti kineske standarde jedopartijske vlasti koja svaki protest surovo guši.
Pokušaj zataškavanja i onda relativizacije ubistva Aleksandra Nešovića usljed svađe u punom gostiju restoranu “27” na Senjaku i kasnije hapšenje šefa Policijske Uprave (PU) Beograda Veselina Milića zbog prikrivanja i Saše Vukovića Bosketa osumnjičenog za ubistvo je stvorio nove neprijatnosti režimu. U početku je informacija o tome sakrivana od javnosti ali je objava odbjeglog Miloša Medenice o događaju i da slijedi hapšenje Milića vjerovatno doprinijela da stvar izađe na vidjelo. Sva trojica se u srpskoj nezavisnoj štampi pominju kao važni operativci za prljave poslove Vučićevog režima, od zataškavanja korupcije i podrške organizovanom kriminalu do prebijanja studenata i svih koje režim uzme na zub.
Iako su 15. maja i nezavisni i vučićevski mediji javili da je tijelo Nešovića pronađeno kod auto puta u Šimanovcima, na osnovu izvora u policiji, idućeg dana je šef režima to negirao i rekao da potraga dalje traje. Tek 21. maja je Vučić, a onda i Više javno tužilaštvo (VJT) saopštilo da je na teritoriji Inđije pronađeno zakopano bure sa tijelom za koje se sumnja da je Nešovićevo. Kasnije je DNK analizom 26. maja potvrđeno da se radi o njemu. Bure je zakopano, sklupčano tijelo u buretu djelimično spaljeno i po nekim izvještajima zabetonirano unutar bureta.
Prilikom prvog uviđaja na Senjaku, koji je rađen tek 14. maja, dva dana nakon što je Nešović upucan, pronađene su dvije čaure HP kalibra 9 milimetara. Kasnija obdukcija je dala potpuno drugu sliku događaja. Sada ispada da je u Baju (nadimak Nešovića) ispaljeno više od dva metka i vjerovatno u njega pucano na dvije lokacije, i moguće od strane više osoba. Po nekim pisanjima srpske štampe i novim objavama Miloša Medenice, izlazi da je Nešović u restoranu samo ranjen i da nije bilo pokušaja spasavanja života. Onda je, kada se povratio iz nesvjesnog stanja, vjerovatno dokrajčen (ili “ovjeren” u krimi žargonu) na drugoj lokaciji gdje su ga zakopali, u ataru sela Jarkovac kod Inđije.
Policija se onda vratila na Senjak i radila još jedan uviđaj pronašavši još jedan projektil koji prvi uviđajci navodno nisu vidjeli, ili našli 14. maja. To ukazuje da je prvi uviđaj ili izvršen aljkavo ili da su policajci imali “zadatu” temu po kojoj su radili. Vučić je nakon prvotnog kuđenja pohvalio policiju i njenu “odgovornost i profesionalnost”. Pozvao je javnost na poštovanje pretpostavke nevinosti – što je izuzetak u Vučićevim medijskim tiradama. On redovno prvi iznosi detalje istraga i unaprijed presuđuje da su studenti i ostali kritičari njegove vlasti “strani plaćenici, izdajnici i agenti stranih službi”. U slučaju ljudi njemu bliskih poziva da se ne presuđuje unaprijed.
Prema informacijama koje je objavio Radar na osnovu uvida u dokumentaciju VJT-a, smijenjeni šef beogradske police Veselin Milić je jedini iznio odbranu od njih 10 uhapšenih. Milić je rekao, prema Radaru, da nije bio prisutan u restoranu „27“ u trenutku ubistva Nešovića, da je iz restorana otišao ranije. Tvrdio je i da je sačinio službenu bilješku o događaju, ali tek narednog dana, kada je navodno shvatio da se Nešović nije vratio kući. Izostanak takve bilješke bio je jedna od glavnih tema u javnosti prethodnih dana. U toj bilješci je, prema navodima Radara, takođe naveo da nije prisustvovao samom zločinu.
Na nelogičnostima koje prate slučaj ubistva na Senjaku ukazao je i bivši javni tužilac Sead Spahović koji je kasnije prešao u advokaturu. Spahović je na N1 televiziji izrazio sumnju u zvanične verzije događaja koje se po potrebi šteluju. U saopštenju VJT-a je navedeno da je Milić osumnjičen za pomoć učiniocu nakon izvršenja krivičnog djela i neprijavljivanje zločina. Međutim, u naredbi za sprovođenje istrage decidno je bilo navedeno da je načelnik PU Beograd “namamio žrtvu u restoran”. Spahović ovakvu grešku u naredbi za istragu vidi i kao sredstvo osiguranja od štete po režim koje Milića, kao potencijalno nepovoljnog svjedoka, drži u počinjenom položaju.
O ubistvu se, nakon 10 dana ćutanja, oglasio i Ministrar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić koji je rekao da ne osjeća odgovornost. Milić je iz miljea bivšeg direktora policije Veljovića koga je postavila Demokratska stranka tako da nema razloga napadati Vučićevu vlast. Odmah mu je odgovorio Milan Dumanović, bivši inspektor kriminalističke policije rekavši da “to nije tačno”. Milić je već bio postavljen na to mjesto dok je Dačić bio ministar prvi put. Kasnije je Milić bio i savjetnik Aleksandra Vučića, podsjetio je Dumanović.
I dok Dacić nevoljno priča o Senjaku, jako raspoložen širiti vučićevski narativ o protestu studenata 23. maja na Slaviji i navodne provokacije studenata prema policiji. Prvo je devalvirao broj učesnika protesta na maksimalno 34300 na prepunom trgu i okolnim ulicama. Arhiv javnih skupova je putem softvera za brojanje masovnih skupova izračunao da je bilo između 180 i 190 hiljada ljudi na trgu i pristupnim ulicama. Snimci dronova jasno govore ko je više u pravu. Nakon završetka protesta “drastično je narušen javni red i mir i dogodili su se ničim izazvani napadi na policiju” kako je Dačić objasnio. Studenti u blokadi su istu noć izdali saopštenje da su “simpatizeri vladajućeg režima …i osobe za koje imamo osnovane sumnje da pripadaju kriminalnom miljeu” čitavog dana gomilale u Pionirskom parku pod zaštitom jakih policijskih snaga. Odatle je krenula inicijalna kapisla za sukob za policijom, slijedeći raniji obrazac i onda se policija sručila na razilazeću masu. “Više desetina ljudi je pretučeno i uhapšeno, pojedini su zadobili teške povrede, polomljene zube, kao i udarce u predelu glave” napisali su studenti. Studenti su zaključili da je “izbor je na svima nama, ili Srbija, ili mafija!”.
Po ustaljenom obrascu, direktor Srbijavoza je bez obrazloženja obustavio vozove za 23. maj kako demonstranti ne bi mogli doći u Beograd. Kasnije je ovaj aktivista Vučićeve stranke rekao kako su vozovi zaustavljeni zbog prijetnji o podmetnutim bombama.
Opštoj lagariji i propagandi režima protiv masovnog okupljanja se na kraju pridružio i Republički hidrometeorološki zavod (RHMZ) čiju štelovanu vremensku prognozu su prenijeli RTS i ostali mediji braće Vučić. Za Beograd su najavljeni žuti meteoalarm, pljuskovi i grad iako su svi drugi evropski i regionalni zavodi dali potpuno suprotnu prognozu.
Vučićevski otvoreno šovinistički i vulgarni mediji su posvetili i veliku pažnju dolasku tzv. Pojasa Bogorodice u Beograd 20. maja iz ruskog manastira Vatoped na Svetoj Gori. Radi se o manastiru koji je ranije ugošćavao Putina , slavio njegove tobožnje “pravoslavne vrline” i širio njegov narativ o svetom ratu protiv Ukrajine. “Svetinju” o kojoj ne postoji nikakav pomen u prvih pola milenijuma hrišćanstva, na aerodromu su dočekali patrijarh Porfirije, državni zvaničnici i Vučić. Vučić je u prisustvu patrijarha izjavio da “veruje…da će sveti Pojas doneti i čudesa kojima se nadamo… kako bismo bilo manje izloženi napadima različitih stranih sila”.
Sada će u pomoć priskočiti i Komunistička partija Kine.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari

MLADIĆ I MI: Tek kad ustanemo vidjećemo koliko smo padali
TROSTRUKO UBISTVO U DANILOVGRADU: Tragedija ili propust sistema
ISLAND, EU INTEGRACIJE I HIBRIDNE PRIJETNJE: Crna Gora pred raspletom ili novim zapletom
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmiceHIGHLIGHTS MEETING IN BELGRADE: Zelensky helps increase support for Vučić
-
INTERVJU4 sedmiceDRAGAN PURKO IVANČEVIĆ, ČLAN ODBORA ZA TURIZAM I UGOSTITELJSTVO PRIVREDNE KOMORE: Turizam se ne tretira kao strateška grana
-
DRUŠTVO4 sedmiceNEMA SAGLASNOSTI NA PROJEKAT BETONIRANJA PLAŽE GALIJA: Galija neće postati Baošići na Budvanskoj rivijeri?
-
Izdvojeno4 sedmiceFOLK NA TRGU, KULTURA U ĆOŠKU: Ceca skuplja od Korifeja, Tango kampa i stipendija zajedno
-
FOKUS4 sedmiceRAZVRSTAVANJE CRNOGORSKIH SRBA: Svoji ili Vučićevi
-
INTERVJU4 sedmiceDR SREĆKO ĐUKIĆ, BIVŠI AMBASADOR, ČLAN FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE EPUS-A BEOGRAD: Posjetom Zelenskog Srbija nije dobila u Briselu koliko je izgubila u Moskvi
-
DRUŠTVO4 sedmiceTURIZAM, BROJKE I JAVA: Statistika ne briše stare boljke
-
Izdvojeno4 sedmiceSUSRET U BEOGRADU: Zelenski pomaže da se poveća podrška Vučiću
