Naš novac, njihove zloupotrebe i državna nemoć.

Eto šta povezuje nekadašnju Primorku iz Bara, izvorište Bolje sestre na Skadarskom jezeru, Smokovac pokraj buduće dionice autoputa Donje Mrke – Mateševo, podgorički KIPS i selo Mataruge u pljevaljskoj opštini u kome su stanovnici u svoje ruke uzeli (izgleda napuštene) ingerencije Ministarstva prosvjete i Prosvjetne inspekcije. Riječ je o „crnim tačkama” na kojima, zbog nečijeg nezakonitog postupanja, država gubi ili je izgubila imovinu i ugled, dok je tužilaštvo amnestiralo odgovorne iz državnog vrha.

Skoro deset godina nakon pljačke na koju su, bezuspiješno, ukazivali Državna revizorska institucija i opozicioni poslanici, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv šest ljudi i jedne banke koji su upropastili Primorku, unesrećili radnike i opljačkali državu (novac i zemljište u državnom vlasništvu) kako bi namirili međusobne dugove i potraživanja. Iako je procijenjeno da je Crna Gora u tom poslu oštećena za 6,5 miliona eura na optužnici se ne nalazi nijedan državni službenik koji je učestvovao u tom poslu. Iako je skoro izvjesno da su u nezakonitim radnjama, svjesno ili nes(a)vjesno, učestvovali tadašnji članovi Komisije za dodjelu državne pomoći i zvaničnici Ministarstva finansija.

Pet godina crnogorske vlasti znaju da će Regionalni vodovod, voljom arbitražne većine u Parizu i Apelacionog suda u Podgorici, biti u (ne)prilici da „utjerivačima dugova” plati 12 miliona za posao koji je jednom već plaćen. Onima koji su ga uradili. Za sve to vrijeme nedležni nijesu pokušali da spriječe štetu. A moglo se.

Nikome nije palo na pamat da postavi pitanje odgovornosti moralne, političke, kaznene… Ili makar partijske, onih koji su nas koštali ozbiljnog novca. Ukoliko je 12 miliona eura za njih ozbiljan novac. Poslije epiloga priča Telekom i Limenka – to se ne podrazumijeva.

Tri godine, saznali smo ovih dana, u vladama Đukanovića i Markovića znaju za silne propuste tokom ugovaranja prve dionice autoputa. Njima su predstavnici kineske CRBC, u oktobru 2015, počeli sa dostavom zahtjeva za produženje roka gradnje i dodatno plaćanje zbog „zaboravljenih” – čitaj neugovorenih – radova na petlji Smokovac, pristupnim putevima na Veruši i Mateševu, vodovodnim i električnim instalacijama duž autoputa… Dobro će biti ukoliko se pokaže da je makar asfaltiranje puta obuhvaćeno ugovorenom cijenom većom od 800 miliona eura.

Pošto su skrivana dokumenta posredstvom MANS-a dospjela u javnost, iz Vlade nas tješe da će sve „neugovorene i nepredviđene” poslove sabiti u nepunih 80 miliona. Sitniš. I da im ne pada na pamet da plate 120 miliona ili koliko već traže Kinezi. „Stručnjaci” koji su ugovorili „posao vijeka” kočopere se po Skupštini i Centralnoj banci. Ne razmišljaju da preuzmu svoj dio odgovornosti za štetu ravnu osrednjem zemljotresu. A i zašto bi? Nije im prvi put.

Ljetos smo saznali da je, nakon više od decenije suđenja, sud u Strazburu dao za pravo vlasniku kompanije KIPS Ristu Drekaloviću, potvrđujući da je bio žrtva samovolje nekadašnjeg gradonačelnika Podgorice. Kome je u zlostavljanju pomogla država uskraćujući Drekaloviću pravo na imovinu i pravično suđenje. Ostalo je da se u roku od tri mjeseca KIPS i država pokušaju nagoditi o odštetnom zahtjevu – 30 miliona eura. U suprotnom, i taj će nam račun biti isporučen iz inostranstva. Ima li potrebe pominjati da Ivici Stankoviću i Milivoju Katniću ne pada na pamet da ovim povodom priupitaju za zadravlje Miomira Mugošu.

Da sila boga ne moli shvatili su mještani pljevaljskih Mataruga pa su svojoj djeci – đacima lokalne osnovne škole – zabranili da pohađaju časove dok se u učionicu ne vrati nastavnik koji im je po volji. A direktorka koja im se ne dopada ne ode iz škole. Država je postupila po njihovom zahtjevu, mada nije jasno kako i zašto. U resornom Ministarstvu prave se mrtvi, iz inspekcije stižu nezvanične informacije prema kojima direktorka možda jeste a možda nije povrijedila radna prava nastavnika. Kad se pokazalo daje država (ne)opravdano odsutna i ona je otišla na bolovanje.

Ostaje da vidimo đe će nas sve to odvesti. Da li će bolesnici dobiti pravo da blokiraju bolnicu dok ih ne pregleda ljekar po njihovom izboru, kriminalci da biraju policajce i sudije pred kojima će odgovarati, a političari ozvaničiti mogućnost da našim novcem raspolažu kao da je njihov. Uz pravo da kazne radoznale.

Bezakonje ne može proći samo od sebe. A mi za ljuti lijek, izgleda, još nijesmo spremni.

Zoran RADULOVIĆ