Povežite se sa nama

FOKUS

CRNOGORSKA FUDBALSKA MAFIJA: Od Zete do Tokija

Objavljeno prije

11 godina

na

HAPSENJE-FUDBALERI

Snaga države. Petorici uhapšenih prošle nedjelje, a riječ je o bivšim i sadašnjim fudbalerima Berana, određen je pritvor od 30 dana. Privedeni se sumnjiče da su počinili krivično djelo kriminalno udruživanje i dogovaranje ishoda takmičenja.

Policija tvrdi da je, u višemjesečnoj akciji Tip prikupljeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Osumnjičeni negiraju učešće u nečasnim fudbalskim radnjama.

Milovan Pavićević, prvi čovjek Sektora kriminalističke policije objašnjava da su uhapšeni namještanjem utakmica ,,sebi ili drugima” nezakonito pribavili 75 hiljada eura. Petorica osumnjičenih su, navodno, ,,za imovinsku korist” dogovorili ishod pet mečeve i tako stekli 40 hiljada. Dodatno su, precizirao je Pavićević, kladeći se na namještene utakmice – lično ili u saradnji sa drugim licima – ,,na štetu priređivača igara na sreću” osumnjičeni prihodovali još 35 hiljada eura. Potom su se posvađali oko podjele novca. Tako barem pišu mediji, pozivajući se na informacije dobijene iz prve ruke – od onih koji su prisluškivali telefonske razgovore privedenih fudbalera.

Nema podataka o osobama koje su od uhapšene petorke naručili i platili lažiranje mečeva!? Nijesu privedeni ni njihovi pomagači, odnosno, oni koji su u ime osumnjičenih fudbalera uplaćivali tikete i podizali dobitke!? Policija nije saopštila ni osnovne detalje o navodno namještenim utakmicama.

Sportski novinari vjeruju da je riječ i o mečevima Berane – Sutjeska, Berane – Mogren i Mogren – Berane. Prva dva su igrana u avgustu, a treći lani u novembru. Iz nezvaničnih izvora stižu obavještenja da je policija operaciju Tip započela nakon što su iz uprave FK Berane prijavili sumnje da je neko od njihovih igrača učestvovao u namještanju utakmice sa Sutjeskom. Uoči tog meča, danas se prisjećaju mnogi, Crnom Gorom kružile su SMS poruke sa tačnim rezultatom predstojeće utakmice – 0:4 za gostujuću ekipu (poluvrijeme 0:2 za Nikšićane).

Ta informacija dovodi do prvog od mogućih zaključaka: najveći grijeh uhapšenih Milenka Nerića (policija ga je u saopštenju označila kao vođu ovog kriminalnog udruženja), Milovana Nikolića, Mihaila Radulovića, Novaka Rajkovića i Stefana Lukovca je taj što su djelovali samoinicijativno – bez saglasnosti klubskih uprava i ljudi koji vedre i oblače crnogorskim fudbalom.

Da je drugačije, neko bi se od nadležnih već javio da progovori o brojnim indicijama da se lopta na crnogorskim terenima sve češće kotrlja vođena daljinskim upravljačem međunarodne sportske mafije. One koja, prema podacima Međunarodnog olimpijskog komiteta, namještanjem rezultata fudbalskih, košarkaških, bejzbol, kriket, rukometnih, boks i teniskih mečeva vodi glavnu riječ na globalnom tržištu sportskog klađenja čija je godišnja vrijednost između 200 i 600 milijardi dolara.

Povoda za oglašavanje nije manjkalo.

Početkom godine kontroverzni menadžer Velibor Džarovski osvrnuo se na namještanje utakmica na zimskim pripremama u Antaliji, objašnjavajući da je to način na koji balkanski klubovi finansiraju svoj put, smještaj i pripreme (vidi boks Sa terena u šoping).

Mjesec dana ranije, mediji su prenijeli informaciju da je Državno tužilaštvo u Podgorici, na zahtjev i uz dokumentaciju inspektora UEFA, otvorilo istragu protiv fudbalskih klubova Čelik i Zeta, zbog sumnji da su njihovi čelnici namještanjem utakmica stekli dobit veću od million eura.

Čelik je, prema nezvaničnim informacijama, duže vrijeme pod istragom zbog sumnjivih rezultata u evropskim takmičenjima, dok se uz Zetu veže nekoliko spornih rezultata u domaćem prvenstvu. Navodno su zbog tih neočekivanih rezultata kladionice u Aziji pretrpjele velike gubitke.

Ljubitelji fudbala i igrači sportske kladionice pamte da je Čelik u poslednje tri godine odigrao šest, krajnje sumnjivih, mečeva u evropskim takmičenjima. Počelo je 2012. kada su nikšićki igrači pod komandom Ranka Radulovića (zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, sumnjičen za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH, uslovno kažnjen zbog uzurpacije i devastacije obale u Lipcima…) u dvomeču sa ukrajinskim Metalurgom poraženi ukupnim rezultatom 11:2. Biće upamćeno, pisale su ovdašnje novine, da su fudbaleri Čelika na meč u Ukrajinu išli autobusom iz kojeg su bukvalno izašli na teren. Prethodno su, tvrde upućeni, svratili u nekoliko kladionica koje su im se našle na putu.

Naredne godine nova blamaža. Nakon dvomeča u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Honvedom (ukupno 13:1 za Mađare) Nikšićani su se našli na tapetu Federbeta, organizacije koja okuplja evropske bukmejkere ujedinjene u borbi protiv namještanja utakmica.

Prošlog ljeta Čelik dva meča protiv slovenačkog Kopra gubi ukupnim rezultatom 9:0. Posebno je dojmljiv bio prvi meč koji su Nikšićani, kao domaćini, izgubili sa 5:0. ,,Najsmješnije namješteni meč ikada”, pisalo je na sajtu slovenačkog Dela, uz priloženi video sa golovima. ,,Ovako izgleda namješten meč u Evropskoj ligi”, izvještavao je bosanski sportcentar.ba, dok je Makedonski sport zaključio: ,,Opet namještaljka Čelika – prvo Honved, sada Koper”. Najdalje je otišao srpski portal Sportska centrala: ,,Javna je tajna da je gazda kluba Ranko Radulović u fudbal ušao baš i zbog mogućnosti da namještanjem rezultata preko svog kluba dođe do zarade…”. A Radulović se, koji dan kasnije, oglasio informacijom da napušta Čelik. Tim se preko noći vratio u treću ligu, baš tamo gdje je i bio kada je zapao za oko novom gazdi.

Iz Fudbalskog saveza Crne Gore – ni riječ. Makar da su podsjetili kako je predsjednik Saveza, proslavljeni fudbaler Budućnosti, Crvene zvezde i Milana, Dejan Savićević sredinom 2009. upozoravao: ,,Održao sam pred kraj šampionata sastanak sa svim funkcionerima timova. Javno sam im poručio da, čim prvi put budem imao priliku da nekog prijavim sa dokazima zbog namještanja rezultata, da ću to učiniti i poslati ga u zatvor”. Prethodno je Savićević, negdje uoči referenduma ’06. kazao kako je ,,prvenstvo regularno onoliko koliko nekim ljudima odgovara”. I dodao: ,,Sigurno bih bio ugrožen kada bih pokazao prstom na ljude koji dogovaraju utakmice. Ne pada mi na pamet da gubim glavu zbog fudbala”.

Tišinom je ispraćena u jesen 2012, informacija da se u Crnoj Gori ,,igraju” nepostojeći mečevi kako bi se poharale kladionice iz Azije. Prijateljske utakmice Grbalj – Lovćen i Petrovac- Travnik niko nije video, ali je neko dobro zaradio na njima.

Da vratimo loptu unazad. Sredinom ’90-ih prošlog vijeka, neposredno po okončanju ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH u ovdašnji fudbal (tadašnja liga SRJ) ulazi niz, najblaže rečeno, kontroverznih sportskih radnika, biznismena, ratnika i ljudi bez jasnog i zvaničnog zanimanja. Ligom gospodari Obilić pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. Pokojni komandant paravojne jedinice pod kontrolom srpskog DB-a bio je i pljačkaš banki, saradnik obavještajnih službi, poslanik, vođa navijača Crvene zvezde. Uz ostalo, i poslednji selektor fudbalske reprezentacije SFRJ Ivica Osim prisjetio se nedavno kako mu je svojevremeno prijetio Arkan, nezadovoljan što njegov fudbalski ljubimac – Dejan Savićević – ne igra u reprezentaciji onoliko koliko bi on htio.

Dok Ražnatović preuzima Obilić, Voždovac Jusa Bulić (obojica su ubijena), a OFK Beograd pada u ruke Zvezdana Terzića, Vojvodinu sponzoriše i kontroliše Ratko Buturović, Sutjesku preuzima Brano Mićunović (nakon Miodraga Dake Davidovića), Zetu Radojica Božović (pukovnik crvenih beretki sa kodnim imenom Kobac). Prvi čovjek budvanskog fudbala već je uticajni funkcioner DPS-a Boro Lazović. Nešto kasnije, u Podgorici im se pridružio, kao predsjednik Skupštine FK Budućnost, i Miomir Mugoša. Mugoša je i danas, makar zvanično, prvi čovjek Budućnosti. Njegov sin Marko Mugoša gazduje drugim prvoligašem iz glavnog grada – ekipom Mladosti.

Novinari su izračunali da je pet vlasnika prvoligaša iz fudbaskog takmičenja tzv. SRJ – ubijeno. Ubijen je i nekadašnji predsjednik FS Branko Bulatović. Nedugo pošto je, nakon utakmice Sutjeska-Vojvodina (mart 2004. rezultat 2:1) izjavio: ,,Namješta se i u Italiji i u Španiji, ali ovako seljački kao kod nas nigdje”.

Radojica Božović je priznao kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio spasonosni baraž. Naknadno je, nakon galame koju je podigla njegova izjava, pojasnio: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

Namještene utakmice, prema sopstvenom priznanju igrao je, ili makar gledao, i Dejan Savićević: ,,Odigrao sam dva-tri takva meča za pet i po godina u dresu Budućnosti”, kazao je marta 2006. za NTV Montenu.

Prva crnogorska fudbalska ekipa na koju je pala sumnja da namjerno gubi međunarodne utakmice – za račun fudbalske mafije – bio je budvanski Mogren.

Njemački Špigl pisao je da njihovi istražitelji vjeruju da su dvije utakmice u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona u ljeto 2009. godine, između FN Kopenhagen i FK Mogren Budva, bile namještene. U oba susreta, Danci su pobijedili 6-0. ,,U fudbalu sam od svoje 15. godine i uvijek sam bio funkcioner. Nikad me niko nije optužio za namještanje utakmica”, ljutio se predsjednik Mograna i lokalnog DPS-a Boro Lazović. Srpski mediji su, skoro istovremeno, njegovog sugrađanina Brana Mićunovića označili kao vođu srpske fudbalske mafije. On je uzvratio: ,,Neka im služi na čast što me stavljaju u taj kontekst. Sramota.”

Sad, najmanje fudbalskih kontroverzi, od svih kontroverznih biznismena koji su gazdovali ovdašnjim ekipama, proizvela su braća Duško i Darko Šarić i njihov Rudar iz Pljevalja. Oni su, zahvaljujući svojim prekookeanskim aktivnostima, imali dovoljno novca pa im je fudbal bio samo hobi, u kome su očekivali uspijeh i javno priznanje lokalne zajednice za postignute rezultate.

A onda mangupi misle da mogu namještati za svoj račun. Kvareći ozbiljan posao zbog tričavih 75 hiljada. Oglasio se, zato, i FSCG: ,,Podržavamo sve radnje državnih organa kojima se onemogućava i predupređuje bilo čiji pokušaj dogovaranja lažiranja ishoda utakmice, čime se može ugroziti ili se ugrožava integritet utakmica i takmičenja i dovodi do zloupotrebe fudbalske igre”, stoji na sajtu Saveza. Da se zna.

Tri decenije sportskog nemorala

Varaju se svi koji vjeruju kako su praksu beskrupuloznog namještanja rezultata na ovdašnjim sportskim događajima, sredinom devedesetih, uveli balkanski kriminalci sa legitimacijama lokalnih podružnica obavještajno-bezbjednosnih službi. Ili političari, željni da izbornu praksu kupovine sigurnog glasa prenesu na sportske terene. Priča je počela makar desetak godina ranije. U ljeto 1986. SFRJ je sa nestrpljenjem iščekivala rasplet rijetko uzbudljivog fudbalskog prvenstva. Uoči poslednjeg kola prvo mjesto dijelili su Partizan i Zvezda, s tim što su crno-bijeli imali bolju gol razliku (za jedan pogodak). Svoje mjesto u Evropi tražili su još splitski Hajduk, Rijeka i zagrebački Dinamo. Rijeci je trebao remi, Hajduku pobjeda a Dinamu, uz kiks makar jednog od rivala, i što ubjedljivija pobjeda protiv već viđenog drugoligaša – novosadske Vojvodine. Na dnu jednaka gužva. Pored otpisane Voše, spas od ispadanja u drugu ligu tražio je Čelik iz Zenice (u posljednjem kolu čekao Rijeku), podgorička Budućnost (u republičkom derbiju sa Sutjeskom trebao im je bod) Dinamo iz Vinkovaca, Sarajevo i OFK Beograd. U najgoroj poziciji bili su Beograđani sa Karaburme. Njima je uz pobjedu u Mostaru (Velež je bio tradicionalno neugodan domaćin) za opstanak u eliti trebao i poraz Čelika ili Budućnosti. Evo šta se dogodilo:

Sarajevo – Zvezda 0:4
Partizan – Željezničar 4:0
Čelik – Rijeka 1:1
Hajduk – Dinamo Vinkovci 5:3
Vojvodina – Dinamo ZG 1:7
Sutjeska – Budućnost 5:5
Velež – OFK Beograd 2:3

Četiri puta se Zvezda gol razlikom izjednačila sa komšijama i četiri puta je Partizan (utakmica počela sa nekoliko minuta kašnjenja) novim golom, vraćao prednost i titulu. Zagrepčani su u Novom sadu dali sedam golova ali je i to bilo nedovoljno. U Zenici je remi Čelika i Rijeke domaćinu garantovao opstanak a gostu kup UEFA. Hajduk je na Poljudu obezbijedio pobjedu iako im je prvi strijelac gostujuće ekipe Davor Čop dao tri gola – baš onoliko koliko mu je trebalo da obezbijedi zvanje najboljeg strijelca u sezoni 1985/86. U Nikšiću su, kada su postali svjesni da Čop ima svoj dan, odustali od pokušaja da kao najboljeg golgetera SFRJ promovišu prvog strijelca Sutjeske Miloša Bursaća. Rezultat 5:5 garantovao je opstanak Podgoričanima… Dvije utakmice (Priština – Vardar 0:0 i Osijek – Sloboda 2:1) nijesu imale značaja na konačan ishod tabele, pa su i rezultati bili ,,normalni”. Sve je pokvario predsjednik Fudbalskog saveza SFRJ Slavko Šajber, odlukom da zbog očiglednog namještanja rezultata poništi poslednje kolo i kazni najočiglednije aktere te prljave igre. Koju godinu kasnije, nadležni sudovi su ,,zbog nedostatka dokaza” poništili odluku o poništenju neregularnih rezultata i oduzimanju bodova. To nikome nije bilo važno.

 

Sa terena u šoping

,,Igrači jednog crnogorskog kluba poslije namještene utakmice na pripremama u Turskoj dobili su zaostala primanja i pokupovali pola tržnog centra u Antaliji”, ustvrdio je početkom godine Velibor Džarovski u intervjuu koji su prenijele i ovdašnje novine. ,,Molim vas, nemojte da budete naivni. Kako bi klubovi koji mjesecima nemaju novac za plate igračima platili taj luksuz koji imaju na pripremama? Odakle?”, izazivao je Džarovski. ,,Ovako lijepo namjeste meč na igru pet ili šest plus u golovima i posao je završen na idealan način”. Reakcija nije bilo. Kontroverzni menadžer iz Skoplja još je u ,,staroj Jugoslaviji” stekao nezvaničnu titulu ,,kralj nameštaljki”. Džarovski je suđen za namještanje 22 utakmice (iako je on tvrdio da je namjestio rezultat makar 80 domaćih i međunarodnih mečeva u SFRJ). Među njegova najpoznatija dostignuća ubraja se rukometni meč završen rezultatom 0:0, i fudbalska utakmica četvrte makedonske lige Leskoec − Velgošti, iz 1971. godine, završena sa neuobičajenih 134:0 za domaćina. Svoj uspjeh pravdao je pritiskom konkurencije – rivalski klub je u trci za što boljom gol razlikom pobijedio sa 96:0. ,,Najvažnija je crna tašna i lova”, objašnjava Džarovski, precizirajući ,,ključne igrače” za mutne poslove na sportskim terenima. Redom, to su: sudija, čelnici klubova, igrači i, konačno, političari.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

POBJEGAO MILOŠ MEDENICA: Hoće li ko odgovarati

Objavljeno prije

3 dana

na

30 Januara, 2026

Objavio:

Bjekstvo Miloša Medenice je  mnogo puta od strane stručne javnosti najavljivano kao konačni cilj odugovlačenja sudskog procesa protiv njega. Na kraju se to i desilo. Na oči bezbjednosnog sektora, na dan izricanja presude.  Utvrđivanje odgovornosti mora biti naredni korak

 

 

Pravi „istorijski rezultat“  bezbjednosnog sektora, kako to njegovi čelnici vole reći – Miloš Medenica nonšalatno je napustio Crnu Goru uoči izricanja osuđujuće presude u Višem sudu u Pogorici. Iako je bio u kućnom pritvoru. Po svemu sudeći bez nanogice i adekvatnog nadzora.

Medenica je bjekstvom uspio da izbjegne hapšenje zbog desetogodišnje robije koja mu je u srijedu ove sedmice izrečena u podgoričkom Višem sudu. Optužen je da je organizovao kriminalnu grupu, čija je članica i njegova majka Vesna Medenica, dugogodišnja  bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore. Oboje su osuđeni na po deset godina zatvora.

Nakon izricanja presude prvo je nezvanično objavljeno da Miloš Medenica nije na adresi na kojoj je morao biti, i da su ga policajci na toj adresi zatekli u utorak veče, noć uoči izricanja presude.. . Te informacije naknadno su potvrđene saopštenjem Uprave policije u kom se navodi da je „provjerom mjere nadzora, dan prije izricanja presude, u 17:30 časova, Miloš Medenica  zatečen u svom stanu“. UP takođe, pravdajući se,  ističe „da u kontrolisanom periodu od 18.10.2025. godine do 27.1.2026. godine, nije zabilježeno kršenje mjera nadzora od strane ovog lica“.

Ni Miloš Medenica, kao ni Vesna Medenica nijesu prisustvovali izricanju presude, što zakon omogućava.  Obrazloženje osuđujuće presude u Višem sudu od strane sutkinje Vesne Kovačević  trajalo je više od dva sata. Nepoznato je kada su pripadnici podgoričke policije pošli na adresu Miloša Medenice u Podgorici, što je adresa njegovog kućnog pritvora,  kako bi ga uhapsili i sproveli do spuškog zatvora. Vijest o tome da ga nijesu našli nezvanično je potvrđena par sati nakon izricanja presude.

Uprava policije naknadno je zvanično saopštila : „Juče, 28.01.2026.godine, prije nego što je dostavljeno obavještenje i doneseno rješenje o određivanju pritvora za osuđenog Miloša Medenicu, policijski službenici su izvršili obilazak stana u kojem nije zatečen. Od strane supruge imenovanog lica koja se nalazila u stanu obaviješteni da je isti pošao na suđenje“, saopštili su. Sudeći po saopštenju, nadzor nad Medenicom od popodnih sati na dan prije suđenja ,do izricanja presude sledećeg nije vršen.

Viši sud, koji je naknadno raspisao potjernicu za Medenicom, saopštio je da punu odgovornost za njegovo bjekstvo snosi Uprava policije. „Zakonikom o krivičnom postupku propisano je da mjeru nadzora – zabrana napuštanja stana izvršava policija, a obaveza je te institucije da spriječi bjekstvo okrivljenog iz stana, jer se vrijeme provedeno na izdržavanju te mjere nadzora uračunava u izrečenu kaznu zatvora”, saopštili su. Naglašavajući , da  u spisima predmeta koji se tiče predmeta  Miloša Medenice “ne egzistiraju dopisi – izvještaji Uprave policije o kontroli poštovanja određene mjere.”

Iz Uprave policije su uzvratili: „Članom 169, stavom 1, Zakona o krivičnom postupku propisano je da sud može u svako doba naložiti provjeru mjera nadzora i zatražiti izvještaj od organa nadležnog za njeno izvršenje”. U saopštenju se dalje navodi: “ Sud je taj koji u svako doba nalaže provjeru i traži izvještaj od Uprave policije, što u konkretnom slučaju nije urađeno od strane Višeg suda u Podgorici”.

Ako je vjerovati institucijama, niko nije obavio svoj dio posla.

Oglasila se i Agencija za nacionalnu bezbjednost: “ANB nema nikakvu zakonsku nadležnost za nadzor mjera u krivičnom postupku niti ovlašćenja da prati izvršenje izrečenih mjera nadzora”.

Odmah nakon što je objavljeno da Miloš Medenica nije na adresi kućnog pritvora, javno se među prvima oglasio premijer Milojko Spajić na društvenoj mreži X. Napisao je da je za njega neprihvatljiva informacija da je  Medenica nedostupan nadležnim institucijama: “Jer je, prema današnjoj presudi, riječ o organizatoru ozbiljne kriminalne grupe koja je izvršila brojna krivična djela u Crnoj Gori. Već večeras ću inicirati sastanak sa direktorom Uprave policije i resornim ministrom, na kojem ću zahtijevati sve detalje u vezi sa ovim slučajem, kako bi se što prije utvrdilo gdje je došlo do propusta i ko za njih mora snositi odgovornost”, napisao je u srijedu veče Spajić.

Potom se, na istoj mreži, oglasio i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ne da javnosti objasni  kako je moguće da Miloš Medenica pobjegne iz kućnog pritvora na dan izricanja presude, već da replicira premijeru. „Ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije se uvijek odazivaju pozivu na sastanke, a očekujem da će sastanku o predmetnoj temi prisustvovati i ministar pravde, predstavnici sudstva i direktor ANB-a”, napisao je.

Da li je do sastanka došlo, ko je sve prisustvovao njemu i da li će zbog bjekstva Miloša Medenice iko snositi odgovornost, do izlaska u štampu ovog broja Monitora, nije poznato.

Predsjednik Jakov Milatović nazvao je  bjekstvo Miloša Medenice „neviđenim skandalom i krahom neozbiljnog sistema, pred očima javnosti“. Saopštio je da je premijer taj koji je dužan da obezbijedi da sistem funkcioniše, a ne da se raspada kada je najvažnije.

„Ako je država na dan presude izgubila osuđenog za organizovani kriminal, onda premijer nema kontrolu nad sopstvenim Vladom“, kazao je Milatović. I poručio: „Spajić  mora odmah da smijeni sve odgovorne za ovaj propust , od rukovođenja do operativnog nivoa. Bez odlaganja. Bez izgovora. Bez taktiziranja.“  Milatović je zatražio i da se odmah objavi ko je bio zadužen za mjere nadzora,  ko je kontrolisao  „i da li su mjere bile stvarne ili je sve bila gluma“.

Da se ti podaci moraju dati na uvid javnosti, smatraju i u civilnom sektoru.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)  saopštila je da su od MUP-a zatražili objavu informacije o svim do sada sačinjenim zabilješkama o kontroli poštovanja mjere kućnog pritvora za Miloša Medenicu.

” Imajući u vidu da je izricanje presude u predmetu protiv pripadnika OKG Miloša Medenice bila najavljeno u medijima makar 24 časa ranije, nije jasno kako nadzor poštovanja mjere kućnog pritvora nije intenziviran od strane službenika policije upravo u tom periodu”, saopštili su iz te NVO. Akcentovali su da se ovaj predmet  u javnosti već duže profiliše kao jedan od onih koji bi trebalo da ‘poprave’ takozvani track record Crne Gore u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

“Pa je bilo za očekivati da će, ako ne svi subjekti, onda makar tzv. šef organizovane kriminalne grupe mora biti pod pojačanim nadzorom, naročito uoči samog izricanja presude”, ističe MANS. Pozvali su da se bez odlaganja identifikuje odgovornost za činjenicu da Miloš Medenica nije dostupan nadležnim institucijama.

Reagovali su i iz opozicije. Iz Građanskog pokreta URA ocijenili su da nemogućnost policije da pronađe i uhapsi osuđenog šefa organizovane kriminalne grupe Miloša Medenicu, koji se nalazio u kućnom pritvoru, predstavlja najveći bezbjednosni propust u savremenoj istoriji Crne Gore. Moguće da su u toj partiji zaboravili slučaj Tunel, koji se desio u vrijeme vlade Dritana Abazovićeva. Do danas nije utvrđena odgovornost.

Dok su se reakcije nizale, policija je bezuspješno tragala za Medenicom. Prema informacijama Monitora, policijski službenici čak su nadgledali i njegovu imovinu u Kolašinu, kada je već uveliko za njim raspisana potjernica.

Medenica je pušten iz pritvora 17. oktobra 2025. godine, kada mu je određen kućni pritvor. Vanraspravno sudsko vijeće takvu odluku donijelo je nakon što je proteklo tri godine bez prvostepene presude od podizanja optužnice, što je nakon njegovog bjekstva ponovo otvorilo i priču o izmjenama Zakona o krivičnom postupku, koje je vlast godinama obećavala, ali nije donijela.

Te zakonske izmjene trebalo je da riješe procesne probleme zbog kojih suđenja traju duže od tri godine, koliko je zakonski maksimalni rok za pritvor, što je bio slučaj  i sa Milošem Medenicom.  Nakon što je istekao taj rok, pušten je iz pritvora i određen mu je kućni pritvor.

Medenica je osuđen je na 10 godina i dva mjeseca zatvora za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, dva krivična djela protivzakoniti uticaj putem pomaganja, te sprečavanje dokazivanja. Sud je izrekao i  sporednu jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 50.000 eura. On je oslobođen optužbe za nedozvoljeno držanje oružja i omogućavanje uživanja opojne droge za više osoba…

Istom presudom  Vesna Medenica osuđena je na 10 godina zatvora za dva krivična djela:  protivzakoniti uticaj i jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 50.000 eura. Izrečena joj je mjera zabrana napuštanja Kolašina i oduzimanje pasoša. Ostali optuženi osuđeni su na nešto više od 30 godina zatvora i novčanu kaznu u ukupnom iznosu od blizu 200 hiljada eura. Osim toga optuženi Miloš Medenica, Marko Vučinić, Nikola Raičević, Petar Milutinović, Jovan Miković, Vojin Perunović, Milorad Medenica, optuženi Marjan Bevenja, Stevo Karanikić, Ivana Kovačević, Goran Jovanović, Miladin Pejović i Božidar Doderović, dužni su da solidarno plate 2.736.715,89 eura na ime oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, u korist budžeta Crne Gore u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti presude.

Bjekstvo Miloša Medenice  je bezbroj puta od strane stručne javnosti najavljivano kao konačni cilj odugovlačenja procesa protiv njega i Vesne Medenice. Na kraju se i desilo. Na oči bezbjednosnog sektora, na dan izricanja presude. Utvrđivanje odgovornosti mora biti naredni korak

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti.  Na nama je da spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice

 

 

Kada je 2014. u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o autoputu Bar – Boljare, samo su najveći pesimisti mogli pretpostaviti da bi do početka gradnje druge dionice te saobraćajnice moglo proteći skoro punih 12 godina. A i to pod uslovom da se obistine najave iz Monteputa kako će ugovor sa konzorcijumom predvođenim kineskom državnom kompanijom PowerChina o projektovanju i izgradnji dionice Mateševo – Andrijevica biti potpisan krajem ovog ili početkom narednog mjeseca.

To da će druga dionica biti, makar u startu i po kilometru planiranog puta, znatno skuplja od prve (Smokovac – Mateševo)  nikome nije padalo na pamet. Izgubljeno vrijeme, loše prethodno iskustvo i promjena procedura učinili su svoje.

Nakon što je iz EU obezbijeđana finansijska pomoć u vidu granta od 150 miliona i 200 miliona kredita Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), tender za izbor projektanta i izvođača radova na dionici Mateševo – Andrijevica proveden je po evropskim pravilima. Na pretkvalifikacionom tenderu dokumentaciju je dostavilo 10 kompanija/konzorcijuma od kojih je pet ušlo u narednu fazu kvalifikacija. Konkretnu finansijsku ponudu dostavila su četiri učesnika a tri ponude su ocijenjene kao kompletne. Među njima, kao najpovoljnija je izabrana ponuda kineskog konzorcijuma PowerChina Ltd.–Stecol–PCCD teška 694 miliona eura. Po kilometru autoputa to dođe malo više od 31,5 miliona eura.

Ako to  uporedimo sa izgrađenom dionicom, prvo ćemo vidjeti da, ni više od tri godine nakon puštanja u saobraćaj dionice Smokovac – Mateševo, ne znamo konačnu cijenu tog projekta. U izjavama državnih zvaničnika uglavnom figurira iznos od 809 miliona, ili nešto veći. Otud proizilazi da su 42 kilometra prve dionice autoputa izgrađena po cijeni od 19,7 miliona po kilometru. Uključimo li naknadne troškove zaboravljene petlje Smokovac, vodovodnih i električnih instalacija koje nijesu obuhvaćene osnovnim projektom, te da je gradnja trajala sedam umjesto ugovorene četiri godine dolazimo do računice od preko 25 miliona po kilometru. Ukupno,  između 1,2 i 1,3 milijarde eura.

Istina, i to je manje od najavljenih 31,5 miliona po kilometru.

Stručnjaci kažu da je to, dobrim dijelom, cijena izgubljenog vremena. Cijene materijala i rada danas su mnogo veće nego pred kraj prošle decenije kada su prve, prilično paušalne, procjene, Nacionalne investicione komisije Vlade Duška Markovića (novembar 2018.) govorile da će dionica autoputa Mateševo – Andrijevica koštati 273 miliona eura. Ubrzo po smirivanju pandemije korona virusa stiglo se do procjene od 550 miliona da bi, skupa sa EBRD, u tenderski potupak ušli sa pretpostavljenom cijenom između 630 i 640 miliona. Prispjele ponude izašle su i iz tih okvira.

Nije ni to bez razloga. Od 22 kilometra  dužine dionice Mateševo – Andrijevica skoro polovina otpada na “objekte”: mostove (54 mosta kada se računaju lijeva i desna traka autoputa) u ukupnoj dužini većoj od 7,1 kilometara; dvocijevni tunel Trešnjevik ukupno dug nešto manje od četiri kilometra; te galerije i pokrivene iskope duge približno 1,7 kilometara. I na otvorenoj, uglavnom planinskoj, trasi treba obezbijediti kosine i regulisati do tada podzemne vodotoke koji se mogu pojaviti tokom zemljanih radova.

Ostane li po najavljenom, sve će to biti briga izvođača pod vođstvom PowerChina. Naše je bilo da ispostavimo narudžbu (šta želimo da se sagradi) i da dobro iskontrolišemo da naručeno dobijemo.

Prva dionica Smokovac – Mateševo ugovorena je po modelu FIDIC crvene knjige, prema kome se odabrani izvođač radova (kineska CRBC) drži projekta koji je pripremio investitor. U našem slučaju to je bila država. Pokazalo se da je projekat urađen sa mnogo manjkavosti (nepotpuna geološka istraživanja, neprecizan plan postojećih i budućih instalacija…) koje je izvođač morao da savlada u hodu. Aneks po aneks. To je koštalo mnogo dodatnog novca i mnogo vremena.

Problemi nijesu bili u betonu i asfaltu, već u ugovoru, pripremi projekta i političkoj toleranciji prema probijanju rokova i troškova.

Zato će dionica Mateševo – Andrijevica, vjerovatno na insistiranje Evropljana, biti građena po modelu FIDIC žute knjige, koja odgovornost za loše projektovanje i većinu neplaniranih problema i troškova prebacuje na stranu izvođača. Kako objašnjavaju stručnjaci, “u startu platite više da se ne bi izlagali dodatnim troškovima”.

To ne znači kako dodatnih troškova neće biti. Iz Monteputa nas već pripremaju i na tu mogućnost. “Iskustva sa realizacijom sličnih infrastrukturnih projekata u regionu pokazala su da inicijalne procjene vrijednosti mogu biti značajno izmijenjene tokom realizacije, naročito u uslovima rasta cijena i tržišnih poremećaja”.

Moguće je da se dio iskustava na koja se pozivaju iz državne kompanije odnosi upravo na odabranog partnera – PowerChina i njihove poslove u Srbiji. Tamo su, pored drugih poslova, angažovani i na projektovanju i izgradnji Novog Savskog mosta, objekata za tzv. EXPO, beogradskom metrou, toplovodu Obrenovac – Beograd…

Kako to izgleda na terenu, kada se PowerChina udruži sa podizvođačima vezanim uz vladajući establišment (dio tih firmi poput Milenijum tima već je osnovao podružnice u Crnoj Gori)  možemo vidjeti iz jedne od nezavisnih analiza dostupnih na internetu: “PowerChina ulazi na projekte gdje su politički prioriteti visoki, rokovi ambiciozni, a institucije često nespremne da dosljedno sprovode ugovor. U takvom ambijentu, kašnjenja se normalizuju, a produženja rokova postaju pregovaračka valuta…”.

To ne znači da će se isto desiti u Crnoj Gori. Pravila žute knjige nude model relativno finansijski bezbjedne saradnje, u kome je najvažnije dobro ispratiti kvalitet radova. Pošto je izvođač, zbog nemogućnosti da olako diže cijenu i probija rokove, motivisan da radi što brže ispunjavajući samo propisani minimum kvaliteta. Ali može da se desi. Posebno ako podizvođači budu birani na mig politike a država se pojavi kao arbitar u eventualnim nesporazumima njih i nosioca posla.

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da to spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice.

Paralelno, Crna Gora gradi dva važna puta. .Jedan bi nas trebao odvesti u EU. Drugi povezati sa mrežom evro-azijskih kopnenih saobraćajnica. Oba su puta turbulentna. Neizvjesno je: hoćemo li prije u Brisel ili Berane?

 

“Spajićeve ceste” između obećanja i realnosti

Na početku premijerskog mandata Milojko Spajić je najavio kako će do 2030. godine Crna Gora biti premrežena autoputevima i brzim cestama na sve četiri strane svijeta. Uz obećanje da će, već ove godine, pogled na državu pretvorenu u veliko gradilište biti “da se naježiš”. Provjerili smo, na osnovu dostupnih podataka koliko smo blizu od obećanog.

A1 (Auto-put Bar Boljare + Podgorički prsten)

Dionica Andrijevica – Boljare  (oko 49 km, podijeljenih na dvije približno jednake dionice Andrijevica-Berane i Berane-Boljare). Monteput početkom 2025. zaključio ugovor o izradi idejnog projekta uz rok izrade od 14 mjeseci. Prema najavama, dionica vrijedna oko 880 miliona eura biće završena skupa sa dionicom Mateševo – Andrijevica. Navodno 2030.

Dionica Mateševo–Andrijevica (oko 22 kilometra). Očekuje se skoro potpisivanje ugovora sa izabranim izvođačem za projektovanje i gradnju. Rok završetka radova pet godina.

Obilaznica Smokovac–Tološi (oko 10 kilometara). U februaru prošle godine potpisan ugovor za izradu idejnog projekta, čime je projekat prešao iz najave u fazu dokumentovane realizacije.

Dionica Tološi–Virpazar (oko 41,5 kilometara koji obuhvataju petlje Farmaci, Rijeka Crnojevića i Virpazar, kao i više tunela i mostova). Početkom godine raspisan tender za izradu idejnog projekta, procijenjenje  vrijednosti 4,1 milion eura (bez PDV) i rok izrade od 14 mjeseci nakon potpisivanja ugovora.

Dionica Virpazar–Stari Bar (oko 26 kilometara sa više petlji i drugu cijev tunela kroz Sozinu). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2024. i od tada nema javne objave o njegovom ishodu.

A2 Jadransko-jonski autoput

Dionica Nudo (granica s BiH) – Grahovo – Čevo (oko 33 + 33 km). “Konceptualni dizajn”  u fazi izrade, odabran je izvođač za pripremu idejnog rješenja (faza koja prethodi izradi idejnog projekta) kako bi se precizirala trasa saobraćajnice. Kao ciljani rok izgradnje u Vladinim dokumentima pominje se 2035.

Dionica Čevo – Gradac (oko 21 kilometar, do poveznice sa autoputem Bar-Boljare). Trasa definisana u Prostornom planu Crne Gore a sada se radi “na pregledu rješenja i konceptualnim studijama”.

Dionica  Gradac – Virpazar – Bar zamišljena kao zajednička dionica dva autoputa i njena gradnja se provodi kroz rad na A1 (Bar–Boljare).

Dionica Bar–Ulcinj–Sukobin  (oko 42 kilometra sa šest petlji). Tender za idejno rješenje dionice koja treba da nas poveže sa Albanijom raspisan  u julu 2024. godine, nalazi se u fazi “varijantna analiza”.

Najavljene saobraćajnice na primorju

Obilaznica Budva (9,3 kilometara od kojih je preko 70 odsto trase u tunelima i mostovima). Tender za izbor izvođača po modelu projektuj i izgradi (građevinski radovi) raspisan u oktobru prošle godine. Procijenjena vrijednost radova 196 miliona a rok realizacije četiri godine.

Brza saobraćajnica Markovići–Ljubotinj (oko 16 kilometara kojim bi se povezali autoput Bar – Boljare i budvanska obilaznica). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2025.

Brza cesta Herceg Novi–Budva (50-60 kilometara, zavisno od trase koja još nije određena). Saobraćajnica prvobitno planirana kao dio Jadransko-jonskog autoputa,  trenutno se nalazi više u fazi političke najave nego planirane investicije sa realnim rokovima.

Najavljene saobraćajnice na sjeveru

Brza cesta Crnča–Pljevlja–granica BiH (oko 93 km). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Dionica Autoputa Andrijevica–Čakor (granica sa Kosovom). Procijenjena dužina oko 27 kilometara, saobraćajnica zamišljena kao dionica autoputa koji povezuje A1 i Peć (Kosovo).  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Brza cesta Podgorica – Nikšić – Žabljak – Pljevlja

Dionica Podgorica–Danilovgrad  (oko 21 km) planirana je “kao nastavak” postojećeg bulevara.  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio je pet mjeseci. Prema dostupnim informacijama, u toku je izrada idejnog rješenja za definisanje trase i tehničkih parametara dok se, prema drugim informacijama, razmatraju i alternativni koridori prema Prostornom planu Danilovgrada.

Dionica Danilovgrad–Nikšić (oko 34 km). Tender za idejno rješenje raspisan u maju 2024. Nejasno je (bez javne odluke) u kojoj je fazi projekat.

Dionica Nikšić–Žabljak–Pljevlja (oko 96 kilometara). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u aprilu prošle godine, sa rokom izrade od šest mjeseci.

Brza cesta Podgorica –Tuzi – Božaj (oko 23 kilometra).  Sredinom 2024. potpisan  ugovor o izradi idejnog rješenja. Nema novih informacija.

Uprkos premijerovim najavama, biće dobro ukoliko se pokaže da će najavljeni projekti biti realizovani tokom važenja aktuelnog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. I to je upitno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast

Objavljeno prije

2 sedmice

na

16 Januara, 2026

Objavio:

Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba

 

 

Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.

Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.

Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.

Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.

Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.

Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.

Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.

,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.

U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame,  putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena

Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.

Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile.  Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.

Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.

Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.

Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.

,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV  Vijesti.

On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.

Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen  put od Berana do Kolašina.

Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je  Grgurović.

Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.

Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.

 

Pripreme za požarnu sezonu

Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.

,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.

,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.

Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo