Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNOGORSKA KULTURNA BAŠTINA: Višedecenijska pohara cetinjskih muzeja

Objavljeno prije

na

Posjetioci čuvenog muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu vjerovatno i ne slute da jedan od tamošnjih vrlo vrijednih eksponata potiče iz glavnog grada Crne Gore. Radi se o Podgoričkoj čaši, remek djelu ranohrišćanske umjetnosti iz IV vijeka, koja je iskopana 1873. godine u Duklji. To je samo jedan od bezbroj otuđenih eksponata iz bogatog kulturnog blaga Crne Gore, koje se nalazi u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama po bivšoj Jugoslaviji i širom svijeta.

Prema podacima istraživača, samo u nekadašnjem Carigradu nalazi se oko 1,5 milion dokumenata iz Crne Gore, mnogo ih je u Beču, Veneciji, Beogradu… I to većinom zahvaljujući nebrizi nadležnih institucija. Samo iz Narodnog muzeja na Cetinju nestalo je, da se zvanično zna, oko 2900 eksponata. Zbog toga je krajem prošle godine Aleksandar Berkuljan, dugogodišnji muzejski tehničar u tom muzeju, podnio krivičnu prijavu Osnovnom javnom tužilaštvu na Cetinju.

„Prijavu sam podnio na osnovu nalaza Uprave za kulturna dobra, tokom Revalorizacije pokretnih kulturnih dobara, koja je obavljena 2013. godine. U međuvremenu je Tužilaštvu dostavljeno i nekoliko dodataka prijavi, na osnovu muzejske dokumentacije, koja govori o mnogo većim manjkovima. Kako stvari stoje, ono što je konstatovala Uprava je samo manji dio priče, a Tužilaštvo je i dalje u fazi izviđaja”, kaže Berkuljan u razgovoru za Monitor.

Prema raspoloživoj dokumentaciji, kaže Berkuljan, može se prilično precizno pratiti geneza problema u Narodnom muzeju od Drugog svjetskog rata naovamo, pogotovo tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su nekoliko puta popisivani ključni fondovi i notirani manjkovi.

Zahvaljujući delegatskom pitanju, koje je 1987. godine postavio jedan delegat u Skupštini Crne Gore, javnost je saznala da je iz Muzeja Cetinje otuđeno 4.640 predmeta.

U periodu od 1916. do 1940. godine, kako je ranije zvanično utvrđeno, nestalo je iz crnogorskih muzeja 3.679 eksponata. Državna komisija je za period 1941- 1945. godine evidentirala 362 nestala predmeta. Dio izvanrednih eksponata iz dvora kralja Nikole odnešen je tokom Drugog svjetskog rata u Italiju. Među njima je i glava boga Zevsa iz Duklje.

Prema nekadašnjim istraživanjima arheologa Stanka Roganovića, kulturno blago Crne Gore uveliko je pljačkano i u poslijeratnom periodu. Tada su muzejski predmeti iz Crne Gore slati na procjenu i analizu u Beograd, ali nikada nisu vraćeni. Tako su tamo, na primjer, ostale kosti pelinskog medvjeda pronađene u pećini kod Kolašina i stari novčići pronađeni u okolini Nikšića.

Numizmatička zbirka Ashmolen muzeja u Oksfordu sadrži 52 primjerka novca iz risanske kovnice novca. Arheološki muzej u Splitu posjeduje 416 primjeraka novca iz Risna, a numizmatička zbirka Narodnog muzeja u Beogradu 123.

Istoričar Božidar Šekuarac svojevremeno je objavio da su Miroslavljevo jevanđelje i Ilovačka krmčija, ,,dva brilijantna rukopisa, kojima bi se ponosio svaki narod na svijetu, dio tuđeg, a ne crnogorskog rukopisnog blaga”.

Miroslavljevo jevanđelje, nastalo krajem 12. vijeka, ,,poslije brojnih peripetija koje su ga pratile – preko Svete Gore, Manastira Hilandar do Kraljevića – ‘stacioniran’ je u Narodnom muzeju u Beogradu”, navodi Šekularac.

Čuveni srednjevjekovni spomenik Ilovačka krmčija, ili Novokanon, nastao u manastiru na Prevlaci kod Tivta, nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. U Zagrebu je i Cetinjski psaltir. U Ljubljanskoj biblioteci je jedini primjer molitvenika Đurđa Crnojevića. U Irskoj postoji jedan rukopis pisan glagoljicom, koji je pripadao Crnoj Gori, otkrio je Šekularac.

„Ono što se odmah može konstatovati je loša praksa u smislu fizičke i pravno-tehničke zaštite, poklanjanje vrijednih predmeta iz zbirki političkim i drugim uticajnim faktorima, ali i odnošenje građe i muzejske dokumentacije za potrebe drugih ustanova. Bilo je i krađa, otpisa, ali i odnošenja muzealija bez pisanog traga, što se može utvrditi samo upoređivanjem brojnog stanja zbirki u različitim periodima, tamo gdje neki neposredni ili posredni izvor podataka još uvijek postoji”, objašnjava Berkuljan.

Šta je tim povodom preduzimano u Narodnom muzeju?

„Kako kada i zavisno od situacije. Problem nije od juče, ali ima svoj „rep” do današnjeg dana. Uglavnom, amnezija se pokazala kao veoma „uspješan” metod. Tamo gdje su krađe bile evidentne pokrenuta je istraga, često bez rezultata, a u najvećem broju slučajeva bi to bilo samo notirano bez nekog pravnog epiloga. Na primjer, u primopredaji Etnografskog muzeja iz 1972. godine, zabilježen je manjak dvadeset pet predmeta, među kojima i tri ćemera, gusle… Jedan ćemer je, kako će se ispostaviti, poklonjen nekome iz Izvršnog vijeća, gusle su završile u Zagrebačkoj operi, kamene stupe su ugrađene u neki kanal kao običan kamen, jednu žensku košulju je neki radnik muzeja uz znanje direktora poklonio rodbini, još par predmeta otišlo je na drugo mjesto, a problem preostalih dvadeset predmeta je „riješen” tako što je napravljen reinventar i „numeričke rupe” starog inventara u novoj inventarnoj knjizi dobile „novog stanara”. Bilo je i zamjena predmeta”, kaže Berkuljan, uz napomenu da o svemu tome postoji pisani trag.

Direktorica Narodnog muzeja nedavno je kazala da je najkritičniji problem sa kojim se sada suočava Narodni muzej naviranje vode i pojava buđi u centralnom depou Narodnog muzeja u kojem se čuva najveće kulturno blago Crne Gore.

„Patogena buđ je nažalost „stari podstanar” muzejskih depoa. Nema izvještaja o stanju fizičke zaštite gdje se to ne konstatuje. Međutim, mislim da nije ona ta koja najviše nagriza muzejske predmete, već buđ nerada, lošeg odnosa prema kulturnom nasljeđu i talog ličnih i birokratskih kompromisa, koji su prešli u naviku i postali „institucija” za sebe. Ako se tu nešto ne promijeni, vjerujem da onda neće ni mikoza imati što da napada”, uvjeren je Berkuljan.

Crna Gora se po broju muzeja može svrstati u red najrazvijenijih zemalja. Ima više od dvadeset institucija koje se bave muzejskom djelatnošću, ali nikad se nije mogla pohvaliti da je na pravi način brinula o svojoj bogatoj baštini. To potvrđuju i najnoviji nalazi o tome da je iz cetinjskih muzeja praktično nestao jedan cijeli muzej.

Dragocjenosti završile i na pijaci

Na pitanje kako je bilo moguće da iz Istorijskog muzeja na Cetinju pola vijeka nestaju eksponati, a da niko ništa ne preduzima da to spriječi, Aleksandar Berkuljan je ovako odgovorio:

„Ako se ne vodi uredna dokumentacija, niti sprovode redovne radnje na kontroli fondova, onda je sve moguće. Muzejski inventar je dokaz o vlasništvu, odnosno tapija nad predmetom. Ako toga nema, onda nema ni dokaza o vlasništvu, pa i predmet lako završi „na pijaci”, kao što se desilo sa zlatnim grbom Mitra Martinovića. Da raniji vlasnik nije sačuvao svoju dokumentaciju, od muzejske ne bi bilo vajde.

S druge strane, neke muzejske jedinice nijesu imale profesionalan odnos i kontinuitet sa prethodnicima, kao što je slučaj Istorijskog muzeja sa ranijim muzejom NOB-a i njegovim nasljednikom Muzejom revolucije. Inventarna knjiga Istorijskog muzeja nikada nije formirana, a stari inventari NOB-a su ili izgubljeni ili namjerno odnešeni, o čemu govori i jedan dopis bivšeg direktora Stanislava Raka Vujoševića iz 1967. godine, gdje su priloženi spiskovi za više od 4000 muzejskih predmeta. Međutim, na osnovu sličnih izvora, muzej NOB je početkom osamdesetih raspolagao sa više od 7500 predmeta, a današnja „revizija” se radi samo na osnovu neke preostale knjige sa oko 850 unosa. Narodni muzej je u to vrijeme raspolagao sa ukupno 150.000 jedinica arhivske građe, oko 40.000 bibliotečkih jedinica i čak 62.000 muzejskih predmeta. Neko će na kraju morati da se suoči sa razlikama, koje izvjesno nijesu samo na nivou konstatovanom od strane Uprave za kulturna dobra.

MONITOR: Da li su za takvu poharu muzeja znali u Ministarstvu kuture?
BERKULJAN: Ministarstvo kulture je detaljnije kontrole počelo da vrši od 2004. godine. Da li su i koliko bili upoznati sa ovim talogom ja ne mogu reći, ali su svakako bili upoznati o stanju u dokumentaciji, u vezi sa čim su više puta reagovali, ali samo na nivou preporuka. Niko ni za što nije snosio odgovornost, s tim da i nesavjestan rad predstavlja krivično djelo, a ne samo krađa, pogotovo ako dovodi do ovako teških posljedica.

MONITOR: Koji su najdragocjeniji eksponati nestali iz cetinjskih muzeja?
BERKULJAN: Ono što ima istorijsku vrijednost nije uvijek mjerljivo materijalnim kriterijumima. Ako nemate original nekog dokumenta, ponekad i njegova kopija dobija vrijednost originala. Šta da kažem, nema dijela Njegoševog namještaja, litografija Anastasa Jovanovića, skoro pola legata Njegoševog ađutanta Đuka Sredanovića. .. Tu su bili svijećnjak, simsija, kandilo… Fali i oružje, djelovi nekih legata … Svašta po malo ili „malo više”. Ukradene su Bukovčeve slike, ali nijesu jedine. Neke su i poklonjene, kao što je slučaj sa jednom slikom mojeg pokojnog oca, za koju sam pokušao da saznam da li je ikada igdje zavedena. Odgovor je bio negativan, ali postoji pisani trag da je poklonio Muzej.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NATURA 2000 U CRNOJ GORI: Važan iskorak u zaštiti prirode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Polovina teritorije Crne Gore našla se u Vladinom predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, o kom  Evropska komisija treba da se odredi  do kraja godine. Ekološki aktivisti podržavaju ovaj potez i ističu da je potrebno koncept zaštite približiti svim građanima i pomoći da se Natura 2000 prepozna kao razvojna prilika, a ne kao razlog za zabrinutost

 

 

Vlada Crne Gore je protekle sedmice  usvojila Informaciju o predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, čime je završen jedan od najvažnijih koraka u oblasti zaštite prirode u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Za ulazak u mrežu zaštite predložena je polovina teritorije Crne Gore.

Uspostavljanje Natura 2000 mreže jedna je od ključnih obaveza Crne Gore u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Riječ je o obavezi koja proizilazi iz Direktive o staništima i Direktive o pticama, dva osnovna propisa EU, na kojima počiva evropski sistem zaštite prirode.

Centar za zaštitu i proučavanje ptica saopštio je da je Vlada Crne Gore napravila jedan od najvažnijih koraka u istoriji zaštite prirode naše države usvajanjem Predloga područja ekološke mreže Natura 2000. Time je, kako kažu, otvoren put ka uspostavljanju evropske mreže najvrednijih područja prirode u Crnoj Gori, koja obuhvata više od polovine kopnene teritorije i najznačajnija morska područja. Ovo, navode, nije samo važan korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, već odluka koja određuje kako želimo da razvijamo Crnu Goru u decenijama koje dolaze.

Prema usvojenoj informaciji, predložena Natura 2000 mreža u Crnoj Gori obuhvata 58 područja od značaja za Zajednicu na kopnu, 32 područja posebne zaštite za ptice i sedam morskih područja od značaja za Zajednicu.

Kopnena područja zauzimaju 5.220,30 kvadratnih kilometara, odnosno 37,8 odsto kopnene teritorije Crne Gore, dok područja posebne zaštite za ptice pokrivaju 5.104,45 kvadratnih kilometara, odnosno 36,96 odsto kopna. Morska područja obuhvataju 179,37 kvadratnih kilometara, što je oko 7,06 odsto morskog dijela teritorije.

Zbog preklapanja pojedinih područja, ukupan predlog kopnenih i morskih Natura 2000 lokaliteta iznosi 7.219,83 kvadratna kilometra, odnosno 44,15 odsto ukupne kopnene i morske površine Crne Gore. Kada je riječ samo o kopnu, predložena Natura 2000 područja zauzimaju 7.040,46 kvadratnih kilometara, odnosno 50,97 odsto kopnene teritorije države.

Činjenicu da je polovina teritorije Crne Gore u predlogu Natura 2000, ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je prokometarisao podatkom da je evropski prosjek 18,6 odsto teritorije: „Poslije Crne Gore najveću pokrivenost ima Slovenija sa 38,1 odsto, pa Hrvatska sa 36,8 odsto. Postajemo Kostarika Evrope”.

On je objasnio da biti dio Natura 2000 ne znači potpunu zabranu aktivnosti kao u nacionalnim parkovima. „Nije zabranjena gradnja, ribarstvo, poljoprivreda i šumarstvo, samo ćemo morati da odlučimo koliki je uticaj i da li može. A čekaju nas i stotine miliona eura sredstava za održivi razvoj”, kazao je Dragićević.

Iz CZIP-a su naveli da Natura 200 predstavlja „okvir koji omogućava da prirodu sačuvamo, a da se istovremeno razvijaju održivi turizam, poljoprivreda, šumarstvo i druge djelatnosti koje donose korist lokalnim zajednicama”.

Ekološki aktivista Darko Saveljić javno je pohvalio ovaj potez Vlade: „Nakon zaštite Tivatskih solila 2008. godine i sjajne saradnje sa Opštinom Tivat i Morskim dobrom; tužne zaštite NP Prokletije, đe je zaštićeno 16, a trebalo je 40.000 hektara, jer je šumska mafija odradila svoj dio posla; nakon zaštite Ulcinjske solane 2019. godine, iznuđene pod pritiskom EU, jučerašnje slanje predloga za evropsku ekološku mrežu Natura 2000 od strane Vlade Crne Gore Briselu najekološkiji je poduhvat države u posljednje četiri decenije. Najekološkiji. I otvara spektakularnu perspektivu za novi razvoj Crne Gore. Natura 2000 ne znači zabranu života, rada i razvoja. Znači pažljivo planiranje i upotrebu prostora. Ni manje ni više. Predsjednik Vlade Crne Gore je ovoga puta u potpunosti uvažio nauku. Red je da ga javno pohvalim, pa što bude“, napisao je Saveljić na svom Fejsbuk profilu.

On je ranije objasnio da Natura 2000 donosi konkretne obaveze: „Neće više biti dovoljno da neko nacrta projekat, obezbijedi političku vezu i pregazi prirodu. Za ono što radimo u ovim područjima moraćemo odgovarati Briselu”. Doao je i da EU nudi i sisteme nadoknada za vlasnike i korisnike zemljišta: „Na primjer, za košenje livada po hektaru u Hrvatskoj se isplaćuje od 110 do 365 eura, a u Slovačkoj i do 450 eura. Dakle, novac za ono što naši ljudi već rade: kose livadu, održavaju pejzaž, čuvaju staništa.”

Predložena mreža obuhvata veliki raspon ekoloških sistema: obalne lagune, estuare, dine, slatinska staništa, mediteranske travnjake, šume, kraške rijeke, kanjone, planinske pašnjake, tresave, pećine, staništa slijepih miševa, područja važna za gmizavce, insekte, ptice i velike zvijeri, kao i morska staništa poput livada morske cvjetnice Posidonia oceanica i podvodnih pećina.

Među predloženim područjima su Orjen, Luštica, Tivatska solila, Lovćen, Buljarica, Bojana, Rumija, Skadarsko jezero, Cijevna, Zeta, kanjon Morače i Mala rijeka, Nikšićko polje, Komovi, Piva, Durmitor i kanjon Tare, Sinjajevina, Bjelasica, Lim, Hajla, Prokletije i druga područja. U morskom dijelu predloženi su Bokokotorski zaliv, Platamuni, Katič, Stari Ulcinj, Trašte, ostrvo Sveti Nikola i Velika plaža sa Adom Bojanom.

Posebno je važno što mreža ne prepoznaje samo velika i poznata područja, već i manje lokalitete, poput pećina, tunela, solila i vlažnih livada. Takva mjesta često nijesu vidljiva široj javnosti, ali mogu biti ključna za opstanak pojedinih vrsta.

Proces još nije završen. Nakon dostavljanja dokumentacije Evropskoj komisiji, predlog će proći kroz postupak stručne evaluacije i moguće dorade. Ako se pokaže da neka vrsta, stanište ili područje nijesu dovoljno zastupljeni u mreži, postoji mogućnost da se predlog koriguje prije finalnog usvajanja, koje se očekuje do kraja godine.

Ekolozi upozoravaju da će najveći test biti upravljanje zaštićenim područjima. Mreža koja obuhvata ovako veliki dio teritorije mora biti dobro objašnjena lokalnim zajednicama, vlasnicima zemljišta, opštinama i privrednim sektorima. Bez toga se Natura 2000 lako može pogrešno razumjeti kao zabrana, umjesto kao sistem u kojem se razvoj usklađuje sa očuvanjem najvažnijih evropskih prirodnih vrijednosti.

„Jednako važan zadatak biće i komunikacija sa građanima. Razumijevanje koncepta Natura 2000 i dalje je veoma nisko, a prisutne su brojne nedoumice i pogrešna tumačenja o tome šta ova mreža predstavlja i kako će uticati na svakodnevni život ljudi”, ističe se u saopštenju CZIP-a.

Posebnu pažnju, kako navode, potrebno je posvetiti stanovnicima ruralnih područja koji žive od poljoprivrede, turizma, šumarstva i drugih djelatnosti povezanih sa prirodnim resursima. Upravo oni treba da budu među prvima koji će dobiti jasne, tačne i pravovremene informacije o tome šta Natura 2000 donosi, koje mogućnosti otvara i na koji način će se sprovoditi. Zato očekujemo da nadležne institucije pokrenu intenzivnu i dugoročnu informativnu kampanju koja će ovaj koncept približiti svim građanima i pomoći da se Natura 2000 prepozna kao razvojna prilika, a ne kao razlog za zabrinutost.

Usvajanje predloga buduće Natura 2000 mreže nije, kako zaključuju, kraj jednog procesa, već početak nove faze u kojoj će zaštita prirode postati temelj održivog razvoja Crne Gore – na korist prirode, ljudi i generacija koje dolaze.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČETRDESET GODINA FESTIVALA GRAD TEATAR: Jubilej bez državnog vrha i bez spektakla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon višemjesečnih najava jubileja i organizacije Samita umjetničkih festivala Evrope 2026. u Budvi, kao uvoda u proslavu, očekivanja javnosti bila su znatno veća od viđenog. Umjesto velikog slavlja koje bi ostalo upamćeno kao događaj za istoriju festivala i grada, javnost je dobila skromnu proslavu koja nije odgovarala njegovom značaju. Posebno imajući u vidu da ovogodišnji festival raspolaže budžetom od 1,5 miliona eura

 

 

U utorak 30. juna na trgu ispred Starog grada u Budvi otvoren je jubilarni festival Grad teatar pod sloganom Trusi i trepeti. Organizatori su jubilej ove ljetnje pozorišne manifestacije najavili kao veliki kulturni događaj sa bogatim umjetničkim programom, uz naglasak na četiri decenije kontinuiteta i značaja festivala za Budvu i Crnu Goru.

Centralni događaj svečanog otvaranja bio je premijerni plesno-muzički spektakl Noć skuplja vijeka, u koprodukciji Grada teatra i Bitef teatra, u režiji i koreografiji makedonskog reditelja Igora Kirova.

Prigodnim govorom prisutnima se obratila Ministarka kulture i medija Tamara Vujović  koja je  kazala  da Budva proslavlja četiri decenije trijumfa duha nad prolaznošću. „Stajati ovdje u Budvi, na pragu jubilarnog četrdesetog festivala, znači svjedočiti kontinuitetu koji od ovog grada svakog ljeta stvara kulturni centar Crne Gore i prepoznatljivi mediteranski brend. Kao neko ko duboko cijeni semiotiku prostora u kom se nalazimo, moram istaći da je ovaj festival uspio u najtežem zadatku. On je antički kod Budve uspješno integrisao u savremene modele umjetničkog djelovanja“, rekla je Vujović.

V.d. direktorica Grada teatra Ivana Lazović podsjetila je da je tokom prethodnih 39 godina Grad teatar ugostio na hiljade umjetnika te da je u okviru festivala održano više stotina predstava, koncerata, književnih večeri i likovnih programa. Ona je podsjetila na najznačajnije trenutke iz istorije festivala u okviru dramskog, književnog, muzičkog i likovnog programa.

Festival je svečano otvorio glumac Voja Brajović. Svečarski duh pokvarilo je nevrijeme u Budvi, jaka oluja sa kišom, zbog čega je baletski performans Bitef teatra morao biti prekinut. Kako programom festivala nije predviđena repriza, publika Grada teatra neće imati priliku da odgleda ovu predstavu do kraja.

Nakon višemjesečnih najava jubileja i organizacije Samita umjetničkih festivala Evrope 2026. u Budvi, kao uvoda u proslavu, očekivanja javnosti bila su znatno veća od viđenog. Umjesto velikog slavlja koje bi ostalo upamćeno kao događaj za istoriju festivala i grada, javnost je dobila skromnu proslavu koja nije odgovarala njegovom značaju. Posebno imajući u vidu da ovogodišnji festival raspolaže budžetom od 1,5 miliona eura.

Nije to bio kulturni spektakl koji je okupio širu publiku izvan festivalskih i lokalnih okvira. Izostali su elementi koji obično prate velike jubileje, festivalska atmosfera, retrospektiva četiri decenije festivala, prisustvo velikog broja umjetnika koji su obilježili istoriju Grada teatra, posebni omaži i svečanosti posvećene nasljeđu festivala.

Otvaranje je bilo umjetnički osmišljeno kroz plesnu predstavu ali bez efekta masovnog spektakla koji bi simbolično obilježio četiri decenije jedne od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Crnoj Gori.

Pažnju je privuklo i odsutvo najviših državnih zvaničnika. Na otvaranju nije bilo ni predsjednika države ni Vlade, iako se radi o manifestaciji koja 40 godina predstavlja prepoznatljiv kulturni i festivalski brend Crne Gore. Pozive organizatora uredno su dobili, ali su izostanak pravdali ranije preuzetim obavezama. Podsjećamo, 38. festival Grad teatar otvorio je predsjednik Jakov Milatović. Moguće da iza izostanka stoje i razlozi političke prirode. Grad teatar je opštinska javna ustanova, koja je nakon 8 godina pauze, ponovo prešla u ruke Demokratske partije socijalista. Vršiteljka dužnosti direktora Grada teatra Ivana Lazović bila je odbornica DPS-a u lokalnom parlamentu u Budvi.

Ceremonija otvaranja Festivala protekla je u znaku DPS-a čiji su istaknuti predstavnici zauzeli prvi red u publici, čime su i simbolično podsjetili javnost da su ponovo dio gradske vlasti u Budvi. Da upravljaju kulturnom politikom grada.

Festival će i ove godine ponuditi raznovrstan umjetnički program, sa više od 68 događaja tokom 55 festivalskih dana, koji će biti izvedeni na različitim lokacijama u gradu.

Planirane su još dvije koprodukcije, komad Kjara Zorzi, na tekst Ljubomira Đurkovića u režiji Ane Vukotić, u saradnji sa Kraljevskim pozorištem Zetski dom i predstava Krađa, prekrađa i nekrađa, po tekstu i u režiji Vide Ognjenović, u koprodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice.

Savjet festivala je odlučio da prve večeri festivala posveti poznatom glumcu Radu Šerbedžiji i njegovim izvedbama. Dramski program festivala 1. jula otvara Šerbedžija sa monodramom Moj obračun sa njima, kazališta Ulysses sa Briona, koja će biti izvedena na sceni između crkava u Starom gradu. Riječ je o tekstu napisanom na osnovu eseja Miroslava Krleže. Ova monodrama izvodi se sa prekidima od 1974. do 1991. godine,  i doživjela je više od 2.000 izvedbi i gostovanja na gotovo svim festivalima u regionu. Postavljena je i na YouTube kanalu. Muzički program festivala, koji obuhvata 11 koncertnih večeri, takođe otvara Šerbedžija sa bendom Zapadni kolodvor, koncertom pod naziovom Jesen stiže, Dunjo moja, koji je budvanska publika imala priliku da vidi kroz gostovanja glumca tokom proteklih godina u Budvi. Uz svo uvažavanje glumačkih i muzičkih kvaliteta istaknutog umjetnika, jubilarno festivalsko izdanje obavezivalo je Savjet Grada teatra da ponudi nešto novo. U skladu sa najavama predsjednika Nikole Jovanovića kako će „ovogodišnje izdanje festivala biti organizovano na najvišem nivou do sada“.

Završnica svečanog otvaranja festivala obilježena je snažnim vatrometom čije su detonacije odjekivale Budvom i uznemirile građane i turiste. Vatromet je donirala opštinska Turistička organizacija u kojoj očigledno vjeruju da pozorišnom festivalu treba pirotehnički spektakl nalik novogodišnjoj proslavi. Mnogi su se zapitali da li je buka eksplozija bila primjerena manifestaciji koja baštini kulturu, pozorište i umjetnost.

Vatromet iznad Hotela Avala izazvao je požar u blizini restorana Vista koji je brzo ugašen. To su potvrdili iz Opštine i da ironija bude veća, pozvali građane na oprez. Tim za zaštitu i spašavanje Opštine Budva apelovao je na građane i turiste da se ponašaju odgovorno i da ne koriste vatromet i druga pirotehnička sredstva na otvorenom prostoru. Da najmanja nepažnja može izazvati požar sa nesagledivim posljedicama po ljudske živote, imovinu i životnu sredinu.

Nije poznato da li su apel uputili i odgovornima u TO Budva, autorima inače skupe ideje da se 40 godina festivala proslavi detonacijama i bombama, svojevrsnom demonstracijom političke moći.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

CIN-CG: GOVOR MRŽNJE I DEZINFORMACIJA DODATNO NARUŠAVA ODNOSE SRBIJE I CRNE GORE: Diplomatija uvreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na tvrdnje predsjednika Srbije da se hibridni rat protiv njegove države vodi iz Crne Gore, najviši zvaničnici u Podgorici uglavnom ćute

 

Odnosi Crne Gore i Srbije posljednjih sedmica su na jednoj od najnižih tačaka od obnove nezavisnosti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da se iz Crne Gore vodi hibridni rat protiv Srbije. Retorika  se zaoštrila tokom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore, a eksplodirala je u izjavama srpskih zvaničnika i medija uoči i tokom Samita u Tivtu, koji je okupio evropske i regionalne lidere.

Sedmicu prije 21. maja, Dana nezavisnosti, Vučić je izjavio da bi „pljunuo sebi i svom narodu u lice“ ako bi učestvovao na proslavi „otcepljenja“ Crne Gore od Srbije. Reagovalo je Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore, a u odbrani predsjednika Vučića stalo je Ministarstvo spoljnih odnosa Srbije.

Uslijedilo je „istorijsko obraćanje Aleksandra Vučića građanima Crne Gore“. „Vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i hteli da živimo u istoj državi sa vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voleli više nego vi nas“, naveo je on.

O kakvoj se ljubavi radi građani i građanke obje države vidjeli su 21. maja, u dokumentarnom filmu Referendum – priča o izmišljenoj slobodi, u produkciju Centra za društvenu stabilnost iz Novog Sada, bliskog Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Film je prikazan na Televiziji Informer, a u Crnoj Gori na televizijama Prvoj i Adrija.

Glavna teza filma je da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. „Stariji brat je godinama pomagao mlađem da stasa i opstane”, opisuje se odnos Srbije i Crne Gore u dokumentarcu, a priča se dalje nastavlja u istom narativu –  mlađi (crnogorski) brat se vremenom pretvorio u biblijskog Kaina, pa se u prologu potencira da je, kada je Crna Gora u pitanju, vječna samo – izdaja.

Od prvih kadrova jasno je o kakvoj se estetici radi: „Dok su hrabri Cetinjani ginuli širom prostora nekadašnje Jugoslavije boreći se za slobodu, njihove porodice su na Cetinju čuvali italijanski vojnici. Te je nakon Drugog svjetskog rata najveća demografska eksplozija zapravo zabeležena na Cetinju”. Onda poenta: „Cinici bi to nazvali lepota poroka”. Pa insert iz originalne Ljepote poroka Živka Nikolića, da bi potkrijepili skandaloznu tezu.

Centar za ženska prava iz Podgorice oštro je reagovao: „Najoštrije protestujemo protiv ovakvog pokušaja da se istorijska neistina pakuje u mizoginu i diskriminatornu insinuaciju na račun žena Cetinja i Crne Gore“, naveli su.

U filmu se dalje tvrdi da su za „otcepljenje“ krivi – neki bivši političari u Srbiji, intelektualci i dio akademika iz SANU. Najviše se međutim krivi bivši premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a pomalo i aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, lider najveće prosrpke partije u Crnoj Gori Nove srpske demokartije.

U filmu je heroj Vučić, citiraju se njegove riječi neposredno nakon referenduma: „Radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu državu zato što je naš cilj da živimo zajedno a ne odvojeno!”.

Nakon emitovanja filma reagovala je crnogorska Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU), koja je donijela  odluku o privremenom zabrani, na šest mjeseci, prijema i reemitovanja cjelokupnog programa srpske Informer TV.

Emiteri iz Crne Gore – TV Adria i TV Prva – kažnjeni su maksimalnom novčanom kaznom od 10.000 eura zbog emitovanja spornog filma u kojem, prema AMU, ima elemenata govora mržnje, podsticanja nacionalne netrpeljivosti i diskriminacije, kao i sadržaja kojima se vrijeđa dostojanstvo i osporava legitimnost nacionalnog identiteta Crnogoraca i ustavnog uređenja države.

Na ovu odluku reagovao je Vučićev saveznik iz Crne Gore, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević. Pored crnogorskih političara Predraga Bulatovića i Nebojše Medojevića, on je jedan od sagovornika u filmu. „Sad oni žele da ugase Adriju, Prvu, Informer i sve one koji drugačije misle…  DPS, kakav god da je, a nijesu neki, nikad nam nijesu branili da kažemo da smo za zajedničku državu”, ocijenio je Knežević.

Vučić i njemu bliski mediji u Srbiji ocjenili su da se u Crnoj Gori sprovodi cenzura, ali da oni neće ići tim zlim putem.

I javni servis Radio televizija Srbije (RTS) uradio je svoj film povodom 20 godina od nezavisnosti – Crna Gora i Srbija, razdvojena familija. Iako urađen sa širim krugom sagovornika sa crnogorske strane, u filmu sagovornici iz Srbije ponavljaju tezu da je crnogorska nacija vještački stvorena i da predstavlja politički konstrukt koji razdvaja srpski narod.

No filmovi povodom jubileja referenduma su bili samo uvod zvaničnog Beograda i tamošnjih režimskih medija. Početkom juna, u susret najvećem skupu evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori: Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, Vučić je, uprkos upozorenjima o navodnim prijetnjama za njegovu sigurnost, rekao da će ipak doći, ali ne zbog crnogorskih, već zbog briselskih zvaničnika.

Par dana prije Samita, premijer Milojko Spajić na premijerskom satu upozorava: „Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje”, rekao je Spajić, ali nije naglasio odakle dolaze te prijetnje.

Kad je dan prije početka Samita, na tivatski aerodrom sletio avion Air Serbia sa 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca, izgledalo je kao da je đavo odnio šalu. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali batinaše i kriminalce u službi Vučićevskog režima, koji su korišteni za razbijanje demonstracija i nasilja nad studentima u Srbiji. Avion sa putnicima vraćen je isti dan za Beograd.

Na naslovnoj strani Informera objavljeno je „Crnogorski proterali 87 Srba“, a u tekstu se navodi: „Aktuelna vlast u Crnoj Gori na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem pokazala je da je gora od ustaškog režima u Zagrebu, proteravši čak 87 Srba sa aerodroma u Tivtu!“.

Glavni urednik Informera Dragan Vučićević bio je bijesan zbog vraćanja Vučićeve prethodnice iz Tivta. Nije birao riječi: „Stoka, antisrpska, ustaško-milogorska”. „Stoka crnogorska, moram tako da kažem, u saradnji sa blokaderskom srpskom stokom direktno dovela do toga da bude ugrožen život predsednika Vučića“, bjesnio je Vučićević.

Nakon ovog događaja na graničnim prelazima crnogorskim građanima i građankama bio je otežan ulazak u Srbiju. Na kraju Vučić je saopšto da je intervenisao i nastavljen je normalan protok na graničnim prelazima.

Pored režimskih medija, i visoki zvaničnici u Srbiji, prije puta u Tivat, upozoravali su Vučića da ne ide u Crnu Goru, jer mu tamo nije sigurno.

Iz srpske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) je zvanično saopšteno da su savjetovali Vučića da ne putuje u Crnu Goru zbog visokog bezbjednosnog rizika. Saopštenje su bazirali na njihovim operativnim saznanjima da se u Crnoj Gori nalazi vođa kavačkog klana Radoje Zvicer.

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić govorila je da je pokušala da priča sa predsjednikom Srbije o tome da odustane od Tivta i Samita EU– Zapadni Balkan, ali da „on za to ne želi ni da čuje“. „Čula sam se večeras tri puta sa Milanom Kneževićem, koji mi je rekao, citiram: ‘Bolje je da ide u Gazu nego da dolazi ovdje’. Pored toga, ja mislim da ljudi treba da znaju da predsednik Vučić sutra putuje sa obezbeđenjem koje je minimalno“, rekla je Brnabić za TV Informer.

Za istu televiziju i Milan Knežević je izrazio zabrinutost za bezbjednost predsjednika Srbije, poručivši mu da nikako ne ulazi u žičaru Kotor – Lovćen!

Kada je, ipak, došao u Tivat, Vučić je objasnio da su momci koji su vraćeni u Beograd, simpatizeri njegove stranke, te da su htjeli da ga dočekaju sa transparentom Srbija pobeđuje, da bi se on osjećao lagodnije u Tivtu.

Primjetno je da zvaničnici Crne Gore nijesu odgovarali na sva ova dešavanja koja su dolazila iz Srbije prije, tokom i nakon samita u Tivtu.

Vučić je nastavio da se bavi Crnom Gorom, pa je nedavno izjavio „da su mediji u Crnoj Gori imali značajnu ulogu u obojenoj revoluciji u Srbiji, a da Crna Gora vodi hibridni rat protiv Srbije“.

Vučić je nakon samita u Tivtu, kada je stigao u Srbiju, ponovio i da će u Crnoj Gori „ljudi koji su se izjasnili kao Srbi uvijek imati podršku matice, ali i da se nada da će se izboriti za svoja prava – zastavu, jezik“, te istakao da „vjeruje u svog druga Milana Kneževića i mnoge druge ljude u Crnoj Gori koji su vrijedni i ozbiljni“.

Iz Vučićeve orbite ispao je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, koga režimski mediji u Srbiji sve oštrije kritikuju. Mandić je međutim nedavno izjavio da „Crna Gora nikad nije izdala Srbiju“.

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ocijenilo je da učestale izjave iz susjedne države svjedoče o nespremnosti dijela političkih struktura u Srbiji da prihvate Crnu Goru kao suverenu i ravnopravnu državu. Dodaje se i da ovakvi istupi u Srbiji postaju intenzivniji kako se Crna Gora približava članstvu u EU i kako se bliže izbori.

Odgovorilo je Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, navodeći da  reagovanje Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore predstavlja „potvrdu hibridne prirode delovanja pojedinih krugova u Crnoj Gori prema političkom životu Srbije“.

Lanac uvreda se ne prekida, sve se za sada odvija po scenariju filma o referednumu – u kojem se naglašava da za izdaju ima lijeka: na kraju oba nastavka ovog pamfleta stoji: „Nastaviće se…, jer tek smo počeli”, uz najavu „Vraćamo se po naše!“.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo