Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNOGORSKA KULTURNA BAŠTINA: Višedecenijska pohara cetinjskih muzeja

Objavljeno prije

na

Posjetioci čuvenog muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu vjerovatno i ne slute da jedan od tamošnjih vrlo vrijednih eksponata potiče iz glavnog grada Crne Gore. Radi se o Podgoričkoj čaši, remek djelu ranohrišćanske umjetnosti iz IV vijeka, koja je iskopana 1873. godine u Duklji. To je samo jedan od bezbroj otuđenih eksponata iz bogatog kulturnog blaga Crne Gore, koje se nalazi u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama po bivšoj Jugoslaviji i širom svijeta.

Prema podacima istraživača, samo u nekadašnjem Carigradu nalazi se oko 1,5 milion dokumenata iz Crne Gore, mnogo ih je u Beču, Veneciji, Beogradu… I to većinom zahvaljujući nebrizi nadležnih institucija. Samo iz Narodnog muzeja na Cetinju nestalo je, da se zvanično zna, oko 2900 eksponata. Zbog toga je krajem prošle godine Aleksandar Berkuljan, dugogodišnji muzejski tehničar u tom muzeju, podnio krivičnu prijavu Osnovnom javnom tužilaštvu na Cetinju.

„Prijavu sam podnio na osnovu nalaza Uprave za kulturna dobra, tokom Revalorizacije pokretnih kulturnih dobara, koja je obavljena 2013. godine. U međuvremenu je Tužilaštvu dostavljeno i nekoliko dodataka prijavi, na osnovu muzejske dokumentacije, koja govori o mnogo većim manjkovima. Kako stvari stoje, ono što je konstatovala Uprava je samo manji dio priče, a Tužilaštvo je i dalje u fazi izviđaja”, kaže Berkuljan u razgovoru za Monitor.

Prema raspoloživoj dokumentaciji, kaže Berkuljan, može se prilično precizno pratiti geneza problema u Narodnom muzeju od Drugog svjetskog rata naovamo, pogotovo tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su nekoliko puta popisivani ključni fondovi i notirani manjkovi.

Zahvaljujući delegatskom pitanju, koje je 1987. godine postavio jedan delegat u Skupštini Crne Gore, javnost je saznala da je iz Muzeja Cetinje otuđeno 4.640 predmeta.

U periodu od 1916. do 1940. godine, kako je ranije zvanično utvrđeno, nestalo je iz crnogorskih muzeja 3.679 eksponata. Državna komisija je za period 1941- 1945. godine evidentirala 362 nestala predmeta. Dio izvanrednih eksponata iz dvora kralja Nikole odnešen je tokom Drugog svjetskog rata u Italiju. Među njima je i glava boga Zevsa iz Duklje.

Prema nekadašnjim istraživanjima arheologa Stanka Roganovića, kulturno blago Crne Gore uveliko je pljačkano i u poslijeratnom periodu. Tada su muzejski predmeti iz Crne Gore slati na procjenu i analizu u Beograd, ali nikada nisu vraćeni. Tako su tamo, na primjer, ostale kosti pelinskog medvjeda pronađene u pećini kod Kolašina i stari novčići pronađeni u okolini Nikšića.

Numizmatička zbirka Ashmolen muzeja u Oksfordu sadrži 52 primjerka novca iz risanske kovnice novca. Arheološki muzej u Splitu posjeduje 416 primjeraka novca iz Risna, a numizmatička zbirka Narodnog muzeja u Beogradu 123.

Istoričar Božidar Šekuarac svojevremeno je objavio da su Miroslavljevo jevanđelje i Ilovačka krmčija, ,,dva brilijantna rukopisa, kojima bi se ponosio svaki narod na svijetu, dio tuđeg, a ne crnogorskog rukopisnog blaga”.

Miroslavljevo jevanđelje, nastalo krajem 12. vijeka, ,,poslije brojnih peripetija koje su ga pratile – preko Svete Gore, Manastira Hilandar do Kraljevića – ‘stacioniran’ je u Narodnom muzeju u Beogradu”, navodi Šekularac.

Čuveni srednjevjekovni spomenik Ilovačka krmčija, ili Novokanon, nastao u manastiru na Prevlaci kod Tivta, nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. U Zagrebu je i Cetinjski psaltir. U Ljubljanskoj biblioteci je jedini primjer molitvenika Đurđa Crnojevića. U Irskoj postoji jedan rukopis pisan glagoljicom, koji je pripadao Crnoj Gori, otkrio je Šekularac.

„Ono što se odmah može konstatovati je loša praksa u smislu fizičke i pravno-tehničke zaštite, poklanjanje vrijednih predmeta iz zbirki političkim i drugim uticajnim faktorima, ali i odnošenje građe i muzejske dokumentacije za potrebe drugih ustanova. Bilo je i krađa, otpisa, ali i odnošenja muzealija bez pisanog traga, što se može utvrditi samo upoređivanjem brojnog stanja zbirki u različitim periodima, tamo gdje neki neposredni ili posredni izvor podataka još uvijek postoji”, objašnjava Berkuljan.

Šta je tim povodom preduzimano u Narodnom muzeju?

„Kako kada i zavisno od situacije. Problem nije od juče, ali ima svoj „rep” do današnjeg dana. Uglavnom, amnezija se pokazala kao veoma „uspješan” metod. Tamo gdje su krađe bile evidentne pokrenuta je istraga, često bez rezultata, a u najvećem broju slučajeva bi to bilo samo notirano bez nekog pravnog epiloga. Na primjer, u primopredaji Etnografskog muzeja iz 1972. godine, zabilježen je manjak dvadeset pet predmeta, među kojima i tri ćemera, gusle… Jedan ćemer je, kako će se ispostaviti, poklonjen nekome iz Izvršnog vijeća, gusle su završile u Zagrebačkoj operi, kamene stupe su ugrađene u neki kanal kao običan kamen, jednu žensku košulju je neki radnik muzeja uz znanje direktora poklonio rodbini, još par predmeta otišlo je na drugo mjesto, a problem preostalih dvadeset predmeta je „riješen” tako što je napravljen reinventar i „numeričke rupe” starog inventara u novoj inventarnoj knjizi dobile „novog stanara”. Bilo je i zamjena predmeta”, kaže Berkuljan, uz napomenu da o svemu tome postoji pisani trag.

Direktorica Narodnog muzeja nedavno je kazala da je najkritičniji problem sa kojim se sada suočava Narodni muzej naviranje vode i pojava buđi u centralnom depou Narodnog muzeja u kojem se čuva najveće kulturno blago Crne Gore.

„Patogena buđ je nažalost „stari podstanar” muzejskih depoa. Nema izvještaja o stanju fizičke zaštite gdje se to ne konstatuje. Međutim, mislim da nije ona ta koja najviše nagriza muzejske predmete, već buđ nerada, lošeg odnosa prema kulturnom nasljeđu i talog ličnih i birokratskih kompromisa, koji su prešli u naviku i postali „institucija” za sebe. Ako se tu nešto ne promijeni, vjerujem da onda neće ni mikoza imati što da napada”, uvjeren je Berkuljan.

Crna Gora se po broju muzeja može svrstati u red najrazvijenijih zemalja. Ima više od dvadeset institucija koje se bave muzejskom djelatnošću, ali nikad se nije mogla pohvaliti da je na pravi način brinula o svojoj bogatoj baštini. To potvrđuju i najnoviji nalazi o tome da je iz cetinjskih muzeja praktično nestao jedan cijeli muzej.

Dragocjenosti završile i na pijaci

Na pitanje kako je bilo moguće da iz Istorijskog muzeja na Cetinju pola vijeka nestaju eksponati, a da niko ništa ne preduzima da to spriječi, Aleksandar Berkuljan je ovako odgovorio:

„Ako se ne vodi uredna dokumentacija, niti sprovode redovne radnje na kontroli fondova, onda je sve moguće. Muzejski inventar je dokaz o vlasništvu, odnosno tapija nad predmetom. Ako toga nema, onda nema ni dokaza o vlasništvu, pa i predmet lako završi „na pijaci”, kao što se desilo sa zlatnim grbom Mitra Martinovića. Da raniji vlasnik nije sačuvao svoju dokumentaciju, od muzejske ne bi bilo vajde.

S druge strane, neke muzejske jedinice nijesu imale profesionalan odnos i kontinuitet sa prethodnicima, kao što je slučaj Istorijskog muzeja sa ranijim muzejom NOB-a i njegovim nasljednikom Muzejom revolucije. Inventarna knjiga Istorijskog muzeja nikada nije formirana, a stari inventari NOB-a su ili izgubljeni ili namjerno odnešeni, o čemu govori i jedan dopis bivšeg direktora Stanislava Raka Vujoševića iz 1967. godine, gdje su priloženi spiskovi za više od 4000 muzejskih predmeta. Međutim, na osnovu sličnih izvora, muzej NOB je početkom osamdesetih raspolagao sa više od 7500 predmeta, a današnja „revizija” se radi samo na osnovu neke preostale knjige sa oko 850 unosa. Narodni muzej je u to vrijeme raspolagao sa ukupno 150.000 jedinica arhivske građe, oko 40.000 bibliotečkih jedinica i čak 62.000 muzejskih predmeta. Neko će na kraju morati da se suoči sa razlikama, koje izvjesno nijesu samo na nivou konstatovanom od strane Uprave za kulturna dobra.

MONITOR: Da li su za takvu poharu muzeja znali u Ministarstvu kuture?
BERKULJAN: Ministarstvo kulture je detaljnije kontrole počelo da vrši od 2004. godine. Da li su i koliko bili upoznati sa ovim talogom ja ne mogu reći, ali su svakako bili upoznati o stanju u dokumentaciji, u vezi sa čim su više puta reagovali, ali samo na nivou preporuka. Niko ni za što nije snosio odgovornost, s tim da i nesavjestan rad predstavlja krivično djelo, a ne samo krađa, pogotovo ako dovodi do ovako teških posljedica.

MONITOR: Koji su najdragocjeniji eksponati nestali iz cetinjskih muzeja?
BERKULJAN: Ono što ima istorijsku vrijednost nije uvijek mjerljivo materijalnim kriterijumima. Ako nemate original nekog dokumenta, ponekad i njegova kopija dobija vrijednost originala. Šta da kažem, nema dijela Njegoševog namještaja, litografija Anastasa Jovanovića, skoro pola legata Njegoševog ađutanta Đuka Sredanovića. .. Tu su bili svijećnjak, simsija, kandilo… Fali i oružje, djelovi nekih legata … Svašta po malo ili „malo više”. Ukradene su Bukovčeve slike, ali nijesu jedine. Neke su i poklonjene, kao što je slučaj sa jednom slikom mojeg pokojnog oca, za koju sam pokušao da saznam da li je ikada igdje zavedena. Odgovor je bio negativan, ali postoji pisani trag da je poklonio Muzej.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo