Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNOGORSKA KULTURNA BAŠTINA: Višedecenijska pohara cetinjskih muzeja

Objavljeno prije

na

Posjetioci čuvenog muzeja Ermitaž u Sankt Petersburgu vjerovatno i ne slute da jedan od tamošnjih vrlo vrijednih eksponata potiče iz glavnog grada Crne Gore. Radi se o Podgoričkoj čaši, remek djelu ranohrišćanske umjetnosti iz IV vijeka, koja je iskopana 1873. godine u Duklji. To je samo jedan od bezbroj otuđenih eksponata iz bogatog kulturnog blaga Crne Gore, koje se nalazi u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama po bivšoj Jugoslaviji i širom svijeta.

Prema podacima istraživača, samo u nekadašnjem Carigradu nalazi se oko 1,5 milion dokumenata iz Crne Gore, mnogo ih je u Beču, Veneciji, Beogradu… I to većinom zahvaljujući nebrizi nadležnih institucija. Samo iz Narodnog muzeja na Cetinju nestalo je, da se zvanično zna, oko 2900 eksponata. Zbog toga je krajem prošle godine Aleksandar Berkuljan, dugogodišnji muzejski tehničar u tom muzeju, podnio krivičnu prijavu Osnovnom javnom tužilaštvu na Cetinju.

„Prijavu sam podnio na osnovu nalaza Uprave za kulturna dobra, tokom Revalorizacije pokretnih kulturnih dobara, koja je obavljena 2013. godine. U međuvremenu je Tužilaštvu dostavljeno i nekoliko dodataka prijavi, na osnovu muzejske dokumentacije, koja govori o mnogo većim manjkovima. Kako stvari stoje, ono što je konstatovala Uprava je samo manji dio priče, a Tužilaštvo je i dalje u fazi izviđaja”, kaže Berkuljan u razgovoru za Monitor.

Prema raspoloživoj dokumentaciji, kaže Berkuljan, može se prilično precizno pratiti geneza problema u Narodnom muzeju od Drugog svjetskog rata naovamo, pogotovo tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su nekoliko puta popisivani ključni fondovi i notirani manjkovi.

Zahvaljujući delegatskom pitanju, koje je 1987. godine postavio jedan delegat u Skupštini Crne Gore, javnost je saznala da je iz Muzeja Cetinje otuđeno 4.640 predmeta.

U periodu od 1916. do 1940. godine, kako je ranije zvanično utvrđeno, nestalo je iz crnogorskih muzeja 3.679 eksponata. Državna komisija je za period 1941- 1945. godine evidentirala 362 nestala predmeta. Dio izvanrednih eksponata iz dvora kralja Nikole odnešen je tokom Drugog svjetskog rata u Italiju. Među njima je i glava boga Zevsa iz Duklje.

Prema nekadašnjim istraživanjima arheologa Stanka Roganovića, kulturno blago Crne Gore uveliko je pljačkano i u poslijeratnom periodu. Tada su muzejski predmeti iz Crne Gore slati na procjenu i analizu u Beograd, ali nikada nisu vraćeni. Tako su tamo, na primjer, ostale kosti pelinskog medvjeda pronađene u pećini kod Kolašina i stari novčići pronađeni u okolini Nikšića.

Numizmatička zbirka Ashmolen muzeja u Oksfordu sadrži 52 primjerka novca iz risanske kovnice novca. Arheološki muzej u Splitu posjeduje 416 primjeraka novca iz Risna, a numizmatička zbirka Narodnog muzeja u Beogradu 123.

Istoričar Božidar Šekuarac svojevremeno je objavio da su Miroslavljevo jevanđelje i Ilovačka krmčija, ,,dva brilijantna rukopisa, kojima bi se ponosio svaki narod na svijetu, dio tuđeg, a ne crnogorskog rukopisnog blaga”.

Miroslavljevo jevanđelje, nastalo krajem 12. vijeka, ,,poslije brojnih peripetija koje su ga pratile – preko Svete Gore, Manastira Hilandar do Kraljevića – ‘stacioniran’ je u Narodnom muzeju u Beogradu”, navodi Šekularac.

Čuveni srednjevjekovni spomenik Ilovačka krmčija, ili Novokanon, nastao u manastiru na Prevlaci kod Tivta, nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. U Zagrebu je i Cetinjski psaltir. U Ljubljanskoj biblioteci je jedini primjer molitvenika Đurđa Crnojevića. U Irskoj postoji jedan rukopis pisan glagoljicom, koji je pripadao Crnoj Gori, otkrio je Šekularac.

„Ono što se odmah može konstatovati je loša praksa u smislu fizičke i pravno-tehničke zaštite, poklanjanje vrijednih predmeta iz zbirki političkim i drugim uticajnim faktorima, ali i odnošenje građe i muzejske dokumentacije za potrebe drugih ustanova. Bilo je i krađa, otpisa, ali i odnošenja muzealija bez pisanog traga, što se može utvrditi samo upoređivanjem brojnog stanja zbirki u različitim periodima, tamo gdje neki neposredni ili posredni izvor podataka još uvijek postoji”, objašnjava Berkuljan.

Šta je tim povodom preduzimano u Narodnom muzeju?

„Kako kada i zavisno od situacije. Problem nije od juče, ali ima svoj „rep” do današnjeg dana. Uglavnom, amnezija se pokazala kao veoma „uspješan” metod. Tamo gdje su krađe bile evidentne pokrenuta je istraga, često bez rezultata, a u najvećem broju slučajeva bi to bilo samo notirano bez nekog pravnog epiloga. Na primjer, u primopredaji Etnografskog muzeja iz 1972. godine, zabilježen je manjak dvadeset pet predmeta, među kojima i tri ćemera, gusle… Jedan ćemer je, kako će se ispostaviti, poklonjen nekome iz Izvršnog vijeća, gusle su završile u Zagrebačkoj operi, kamene stupe su ugrađene u neki kanal kao običan kamen, jednu žensku košulju je neki radnik muzeja uz znanje direktora poklonio rodbini, još par predmeta otišlo je na drugo mjesto, a problem preostalih dvadeset predmeta je „riješen” tako što je napravljen reinventar i „numeričke rupe” starog inventara u novoj inventarnoj knjizi dobile „novog stanara”. Bilo je i zamjena predmeta”, kaže Berkuljan, uz napomenu da o svemu tome postoji pisani trag.

Direktorica Narodnog muzeja nedavno je kazala da je najkritičniji problem sa kojim se sada suočava Narodni muzej naviranje vode i pojava buđi u centralnom depou Narodnog muzeja u kojem se čuva najveće kulturno blago Crne Gore.

„Patogena buđ je nažalost „stari podstanar” muzejskih depoa. Nema izvještaja o stanju fizičke zaštite gdje se to ne konstatuje. Međutim, mislim da nije ona ta koja najviše nagriza muzejske predmete, već buđ nerada, lošeg odnosa prema kulturnom nasljeđu i talog ličnih i birokratskih kompromisa, koji su prešli u naviku i postali „institucija” za sebe. Ako se tu nešto ne promijeni, vjerujem da onda neće ni mikoza imati što da napada”, uvjeren je Berkuljan.

Crna Gora se po broju muzeja može svrstati u red najrazvijenijih zemalja. Ima više od dvadeset institucija koje se bave muzejskom djelatnošću, ali nikad se nije mogla pohvaliti da je na pravi način brinula o svojoj bogatoj baštini. To potvrđuju i najnoviji nalazi o tome da je iz cetinjskih muzeja praktično nestao jedan cijeli muzej.

Dragocjenosti završile i na pijaci

Na pitanje kako je bilo moguće da iz Istorijskog muzeja na Cetinju pola vijeka nestaju eksponati, a da niko ništa ne preduzima da to spriječi, Aleksandar Berkuljan je ovako odgovorio:

„Ako se ne vodi uredna dokumentacija, niti sprovode redovne radnje na kontroli fondova, onda je sve moguće. Muzejski inventar je dokaz o vlasništvu, odnosno tapija nad predmetom. Ako toga nema, onda nema ni dokaza o vlasništvu, pa i predmet lako završi „na pijaci”, kao što se desilo sa zlatnim grbom Mitra Martinovića. Da raniji vlasnik nije sačuvao svoju dokumentaciju, od muzejske ne bi bilo vajde.

S druge strane, neke muzejske jedinice nijesu imale profesionalan odnos i kontinuitet sa prethodnicima, kao što je slučaj Istorijskog muzeja sa ranijim muzejom NOB-a i njegovim nasljednikom Muzejom revolucije. Inventarna knjiga Istorijskog muzeja nikada nije formirana, a stari inventari NOB-a su ili izgubljeni ili namjerno odnešeni, o čemu govori i jedan dopis bivšeg direktora Stanislava Raka Vujoševića iz 1967. godine, gdje su priloženi spiskovi za više od 4000 muzejskih predmeta. Međutim, na osnovu sličnih izvora, muzej NOB je početkom osamdesetih raspolagao sa više od 7500 predmeta, a današnja „revizija” se radi samo na osnovu neke preostale knjige sa oko 850 unosa. Narodni muzej je u to vrijeme raspolagao sa ukupno 150.000 jedinica arhivske građe, oko 40.000 bibliotečkih jedinica i čak 62.000 muzejskih predmeta. Neko će na kraju morati da se suoči sa razlikama, koje izvjesno nijesu samo na nivou konstatovanom od strane Uprave za kulturna dobra.

MONITOR: Da li su za takvu poharu muzeja znali u Ministarstvu kuture?
BERKULJAN: Ministarstvo kulture je detaljnije kontrole počelo da vrši od 2004. godine. Da li su i koliko bili upoznati sa ovim talogom ja ne mogu reći, ali su svakako bili upoznati o stanju u dokumentaciji, u vezi sa čim su više puta reagovali, ali samo na nivou preporuka. Niko ni za što nije snosio odgovornost, s tim da i nesavjestan rad predstavlja krivično djelo, a ne samo krađa, pogotovo ako dovodi do ovako teških posljedica.

MONITOR: Koji su najdragocjeniji eksponati nestali iz cetinjskih muzeja?
BERKULJAN: Ono što ima istorijsku vrijednost nije uvijek mjerljivo materijalnim kriterijumima. Ako nemate original nekog dokumenta, ponekad i njegova kopija dobija vrijednost originala. Šta da kažem, nema dijela Njegoševog namještaja, litografija Anastasa Jovanovića, skoro pola legata Njegoševog ađutanta Đuka Sredanovića. .. Tu su bili svijećnjak, simsija, kandilo… Fali i oružje, djelovi nekih legata … Svašta po malo ili „malo više”. Ukradene su Bukovčeve slike, ali nijesu jedine. Neke su i poklonjene, kao što je slučaj sa jednom slikom mojeg pokojnog oca, za koju sam pokušao da saznam da li je ikada igdje zavedena. Odgovor je bio negativan, ali postoji pisani trag da je poklonio Muzej.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo